Sirnice, lojenice, pince ili pogače su tradicionalni uskršnji kolači Istre, Dalmacije i Hrvatskog primorja čije prodrijetlo je jednako pogansko kao i ostatak uskršnjeg menija.
Od božice Ištar do Eoste, korijeni uskrsnuća se nalaze u prastarim vjerovanjima i pričama. Uskrs je poganski običaj i svetkovina. No, ako Uskrs u stvari nije vezan za Isusa, o čemu se tu zapravo radi? Danas imamo priliku vidjeti kako sekularna društva slave proljetnu ravnodnevnicu, dok religiozna društva slave uskrsnuće. Pa ipak, rani kršćani su pragmatično prihvatili antički poganski običaj kojeg mi danas slavimo kao Uskrs. U stvari se radi o uobičajenoj simboličnoj priči smrti Sunca (sina) na križu (konstelacija južni Križ) i njegovom uskrsnuću, što je zapravo pobjeda nad snagama tame, ova priča je bila vrlo poznata i u antičkom svijetu. Postoje brojne paralele, rivali su također imali svoje spasitelje koji su uskrsnuli.
Sumerska božica
Inanna, ili Ištar je gola obješena o kolac, ona je nakon toga uskrsla i uzdigla se iz podzemnog svijeta. Jedan od najstarijih mitova o uskrsnuću je onaj o staro-egipatskom bogu Horusu. On je također rođen 25.12. Horus i njegovo oštećeno oko je postao simbol života i ponovnog rađanja.
Mithra je također rođen na katolički Božić, i njegovi su poklonici slavili Uskrs na proljetnu ravnodnevnicu. Čak do kasnog IV. vijeka poslije nove ere, Sol Invictus ili neuništivo Sunce je povezivano s Mitrom, u stvari s posljednjim velikim poganskim kultom kojeg je pregazilo kršćanstvo.
Dioniz je bio božanski sin kojeg je uskrsla njegova baka. Dioniz je također uskrsao iz mrtvih svoju majku Semele.
Komentar: Stari Evropljani su počinili genocid nad Indijancima, a njihovi potomci, na čelu sa Amerikom, danas nastavljaju sa ubijanjem nedužnih ljudi širom naše planete: