Znanost o duhuS


Music

Znanstvenici povezali glazbeni ukus s kognitivnim procesima

Slika
© rubchikova / Fotolia
Četiri omiljene pjesme otkrivaju koliko je empatična vaša priroda, pokazalo je istraživanje.

Oni koji vole “mekanu”, nepretencioznu glazbu su “empati”. Više pozornosti posvećuju osjećajima drugih i općenito su više usmjereni na ljude. Često rade kao psiholozi ili njegovatelji. U istraživanju su izdvojili:
  • Hallelujah — Jeff Buckley
  • Come away with me —Norah Jones
  • All of me — Billie Holliday
  • Crazy little thing called love — Queen
S druge strane, ljudi koji više vole intenzivniju strukturu glazbe, su sistematičari. Oni traže uzorke i manje ih zanimaju osjećaji od sadržaja. Tipična zanimanja su inžinjeri i matematičari. U istraživanju su izdvojili:
  • Koncert u C-duru — Antonio Vivaldi
  • Etida Opus 65 No.3 — Aleksandar Skrjabin
  • God save the Queen — The Sex Pistols
  • Enter the Sandman — Metallica

Komentar: Originalni znanstveni članak na engleskom jeziku možete pročitati ovdje.


Books

Istraživanje: Čitanje knjiga smanjuje stres i depresiju, razvija empatiju i socijalne vještine

Slika
© Hina
Udubljivanje u dobru knjigu jača sposobnost ljudi da se povežu s drugima i povećava njihovu empatiju, pokazalo je istraživanje koje u ponedjeljak prenosi BBC.

Istraživanje provedeno za Reading Agency pokazalo je da čitanje iz užitka čini puno više od samog poboljšanja obrazovnih rezultata.

Jedna nedavna studija provedena na 4.000 odraslih pokazala je da čitanje iz užitka može pomoći u poboljšanju njihovog društvenog života i socijalnih vještina.

Kod djece ono može pomoći u boljem emocionalnom razumijevanju, kažu znanstvenici. Djeca ne samo da obogaćuju vokabular vezan uz osjećaje nego i proširuju i produbljuju svoje znanje o emocijama i počinju ih bolje razumijevati.

Općenito, studija je utvrdila da je čitanje povezano s uživanjem, relaksacijom i privremenim bijegom od stvarnosti.

Oni koji redovito čitaju manje će osjećati stres i depresiju, imaju veće samopoštovanje, bolje se nose s teškim situacijama i bolje spavaju.

Komentar: Pogledajte također:


Better Earth

Najbolje od Weba: Što je svijest, tko smo mi i kako naše odluke određuju vlastitu/kolektivnu budućnost

Slika
© Michael Harner
„Naša svijest kreira stvarnost”, tvrdnja koja je zaslužila mnogo pažnje diljem alternativnih medija u cijelom svijetu. No, također, svijest je i predmet proučavanja mnogih znanstvenika, pogotovo u vezi s kvantnom fizikom i načinom na koji se može povezati s prirodom naše stvarnosti.

Što je svijest? Svijest uključuje mnoge stvari. Svijest je način na koji doživljavamo naš svijet, naše misli, oprez, namjere itd.

„Potraga za sviješću u mozgu je isto kao i potraga za radiovoditeljem u radioaparatu.” - Nasseim Haramein, voditelj istraživanja Resonance Project.

„Smatram da je svijest osnova. Smatram da tvar proizlazi iz svijesti. Ne možemo zaobići svijest. Sve o čemu govorimo, sve što zapravo postoji, zahtijeva svijest.” - Max Planck, teoretičar fizike koji je ustanovio kvantnu teoriju za koju je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1918. godine.

„Nemoguće je formulirati zakone kvantne mehanike a da su potpuno konzistentni bez korištenja svijesti.” - Eugene Wigner, teoretičar fizike i matematičar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1963. godine.

Tvrdnja da „svijest stvara stvarnost” potiče mnoga, mnoga pitanja. Znači li to da mi kao individue (i na kolektivnoj razini jedne ljudske rase) možemo oblikovati, kreirati kakvu god stvarnost želimo za sebe?

Znači li to da možemo proizvesti drugačiji stil života i privući neka iskustva? Događa li se to odmah? Treba li vremena? Kako da to učinimo?


Komentar: Važno je napomenuti da mnogi alternativni izvori promoviraju da je dovoljno samo zamišljati "snagom uma" budućnost kakvu želiš i biti ustrajan u tome, slati "ljubav i svjetlost" ljudima i svijetu, te da ćeš na kraju doći do te željene stvarnosti za sebe i druge, što ne samo da nije točno, nego i odmah u startu blokira potencijalnu manifestaciju takve stvarnosti. Zašto? Zato što osobe koje to rade nameću Univerzumu kako bi stvari trebale izgledati po njihovom subjektivnom mišljenju, svjesno ili nesvjesno smatraju da sa svoje pozicije ekstremno uske perspektive i subjektivnog shvaćanja života/lekcija i uloge boli i patnje u duhovnom sazrijevanju, te viših razina postojanja i njihove uloge u Kreaciji, mogu bolje znati nego sam Univerzum (Univerzalni Um ili Bog ako vam tako bolje odgovara) kako bi stvari trebale biti.

U pitanju je ekstremna samovažnost i željno razmišljanje ljudi koji vjeruju i rade po toj "formuli" za "bolji" svijet. Bez objektivnosti kroz učenje/asimiliranje pravih informacija o svijetu i sebi ne možemo znati što nam je za činiti i pomoći u kreiranju stvarnosti na način koji nije u suprotnosti s prirodnim procesom, koji nije u sukobu sa samim Univerzumom. Biti u poravnanju, a ne u sukobu, s viđenjem Univerzuma onako kako on sam sebe vidi znači biti u stanju djelovati i stvarati budućnost u kreativnom pravcu, ne entropijskom koji negira sam Bitak.


Iako nismo u mogućnosti odgovoriti na ta pitanja s apsolutnom znanstvenom točnošću, znamo da na neki način postoji veza između svijesti i fizičkog materijalnog svijeta u nekom obliku. Također, ništa više ne znamo o tom odnosu, znamo da postoji i da ima neku važnost.

Komentar: Moramo razumjeti sljedeće:
"Život je religija. Životna iskustva odražavaju prirodu interakcije između čovjeka i Boga. Oni koji spavaju su oni od malo vjere u smislu njihove interakcije s kreacijom. Neki ljudi smatraju da svijet postoji kako bi ga nadvladali ili ignorirali ili isključili. Za te pojedince, svjetovi će nestati. Postat će upravo ono što daju životu. Postati će tek san iz “prošlosti”. Ljudi koji obraćaju strogu pažnju na sve strane objektivne stvarnosti, postaju stvarnost “Budućnosti”."



Bulb

Meditacija ne samo da smanjuje stres, ona mijenja vaš mozak

Meditacija ne samo da smanjuje stres, ona mijenja vaš mozak.
© Gulliver/Thinkstock
Neuroznanstvenica s Harvarda Sara Lazar bila je jedna od prvih znanstvenica koja je odlučila provjeriti anegdotalne tvrdnje o prednostima meditacije i testirati ih skeniranjem mozga. Ono što je otkrila iznenadilo ju je - meditacija doslovno može promijeniti mozak.

"Prijatelj i ja pripremali smo se za bostonski maraton. Imala sam neke ozljede od trčanja zbog kojih samo posjetila fizijatra koji mi je rekao da prestanem trčati i samo se rastežem. Tako sam počela prakticirati yogu kao oblik fizikalne terapije. Počela sam shvaćati da je jako moćna, da ima neke stvarne koristi, pa me zainteresiralo kako funkcionira", priča o razlozima zašto je počela ispitivati meditaciju.

Prisjetila se kako je učitelj yoge iznosio razne tvrdnje poput one da će yoga povećati njezino suosjećanje i otvoriti njezino srce, no ona je samo razmišljala kako je tu da se protegne.

Međutim, počela je primjećivati da je mirnija. Bolje je podnosila teške situacije, bila je suosjećajnija i otvorenijeg srca. Kod nje se razvila mogućnost da stvari vidi iz tuđe perspektive.

Dvije studije

"Mislila sam da je to možda placebo odgovor. Ali onda sam pretražila literaturu i naišla na dokaze da je meditacija povezana sa smanjenim stresom, smanjenom depresijom, tjeskobom, boli i nesanicom, te s povećanom kvalitetom života", prisjetila se. U tom trenutku radila je na doktoratu iz molekularne biologije, ali odlučila je promijeniti smjer i pozabaviti se meditacijom.

U sklopu prve studije promatrala je osobe koje dugo meditiraju u odnosu na kontrolnu skupinu. Otkrila je da kod osoba koje meditiraju duže vrijeme postoji povećana količina sive tvari u insuli i osjetilnim područjima, slišnom i senzornom korteksu. Otkrila je i više sive tvari u frontalnom korteksu koji je povezan s radnom memorijom i odlučivanjem.

Korteks se smanjuje što smo stariji i postaje nam teže sjetiti se nekih stvari. No, 50-godišnje osobe koje meditiraju imale su jednaku količinu sive tvari kao 25-godišnjaci.

No, pojavilo se pitanje jesu li ljudi s više sive tvari imali veću količinu i prije nego su počeli meditirati pa su proveli još jednu studiju.

Komentar: Na ovom poludjelom planetu, postoji program oslobađanja od stresa koji Vam pomaže da se suočite sa stvarnošću. Éiriú Eolas, kojeg već koriste tisuće ljudi diljem cijeloga svijeta, vam omogućuje da brzo i blago pristupite i oslobodite naslage mentalne, emocionalne i fizičke zatrovanosti koje Vam stoje na putu do zdravijeg i osjećajem i izgledom pomlađenog tijela!

Više informacija o tome kako Éiriú Eolas možete besplatno koristiti i što ga čini tako efikasnim možete naći ovdje.


People 2

Nasilje među vršnjacima dugoročno određuje život djeteta

Nasilje među vršnjacima dugoročno određuje život djeteta.
Prema novim istraživanjima sa Sveučilišta u Warwicku tzv. bullying ili nasilje među vršnjacima, dugoročno ostavlja jači utisak na kasniji život u odnosu na nasilje koje dijete može doživjeti od strane odrasle osobe.

Nova studija objavljena u The Lancet Psychiatry pokazala je da su djeca koja su bila zlostavljana od strane svojih vršnjaka dugoročno trpjela više od one djece koju su zlostavljali odrasli.

Voditelj istraživanja je profesor Dieter Wolke iz medicinske škole te s odsjeka za psihologiju na Sveučilištu u Warwicku. Istraživanje je predstavljeno na godišnjem sastanku Pediatric Academic Societies (PAS, eng. Akademska pedijatrijska društva) u San Diegu, u utorak, 28. travnja.

Tijek istraživanja

Postoji već utvrđena veza između zlostavljanja od strane odraslih i mentalnih posljedica koje ono izaziva kod djece. Profesor Wolke i njegov tim htjeli su ispitati da li su dugoročni problemi koji se javljaju kod žrtava bullyinga povezani i s nasiljem doživljenim od strane odraslih.

Koristili su podatke dobivene od 4026 sudionika UK ALSPAC istraživanja (eng. Avon Longtitudinal Study of Parents and Children) te od 1273 sudionika iz studije US Great Smoky Mountain.

Kod ALSPAC su uzeli izvještaje za nasilje kod ispitanika u dobi od 8 tjedana do 8.6 godina, za bullying u dobi od 8, 10 i 13 godina te za posljedice kod mentalnog zdravlja kod ispitanika u dobi od 18. Izvještaji s Great Smoky Mountain o nasilju i bullyingu odnose se na ispitanike u dobi od 9 do 16 godina, a za posljedice kod mentalnog zdravlja od 19 do 25 godina.

Book

Kako naš mozak doživljava proces čitanja i slušanja priča?

Kako naš mozak doživljava proces čitanja i slušanja priča?
Čitajući i slušajući priče, uranjamo u opisane situacije i suosjećamo s likovima. Kako taj proces zaista funkcionira u našem mozgu, otkrili su nedavno istraživači s nizozemskoga univerziteta Radboud, po prvi puta u povijesti.

Korištenjem specijalnog skenera fMRI, kojim su "izmjerili" kako ljudi doživljavaju neku priču, znanstvenici s nizozemskoga univerziteta Radboud, Annabel D. Nijhof i Roel Willems (Radboud Universiteit Nijmegen, Nizozemska), uspjeli su odgovoriti na pitanje kako mozak doživljava književnost.

Svatko od nas na drugačiji i jedinstven način doživljava priče. Ipak, zbog tehnoloških ograničenja, način na koji razumijemo književnost prethodno je istraživan samo na razini grupe, bez usmjeravanja pažnje na individualne razlike. Willems i Nijhof su odlučili više pažnje posvetiti individui i u ovoj studiji su pokazali kako se ljudi fokusiraju na različite aspekte priče kad čitaju/slušaju književna djela.

Rezultat istraživanja mozga kojeg su proveli Annabel D. Nijhof i Roel M. Willems
Rezultat istraživanja mozga kojeg su proveli Annabel D. Nijhof i Roel M. Willems.
Audio-knjige u fMRI skeneru

Sudionici istraživanja slušali su poglavlja različitih audio-knjiga. "Otkrili smo kako postoje jake individualne preferencije; neki sudionici bili su posebno fokusirani na razumijevanje namjera i osjećaja glavnih likova, dok su drugi bili više fokusirani na vizualiziranje radnji likova."

Suosjećanje s književnošću

"Većina ljudi ujedno može suosjećati te zamisliti vizualno okruženje i djela likova", kaže Willems, "ali naši fMRI rezultati pokazuju kako svaka osoba daje prednost jednom ili drugom." Ovo je jedno od prvih istraživanja koje dokazuje individualne razlike što se tiče empatije prema likovima iz književnosti.

Hardhat

Percepcija boli povezana s emocijama

Slika
© E. Schulz et al., 2015, Prefrontal gamma oscillations encode tonic pain in humans, Cerebral CortexIlustracija prikazuje rezultate EEG-a tijekom kratke (lijevo) i dugotrajne boli (desno). Područja mozga s najjačom aktivnosti su označena crveno. Kratkotrajna bol se procesuira u senzornim, a dugotrajna u frontalnim područjima mozga koje se povezuje s emocionalnim procesima.
Znanstvenici su na tragu novih otkrića o moždanim aktivnostima koja uključuju ne samo senzorne, već i emocionalne dijelove mozga. Nedavna istraživanja o subjektivnom doživljaju percepcije boli i vremena mogla bi pomoći u liječenju bolesti kao što su kronična bol i depresija.

Trenutačan gubitak koncentracije je dovoljan da bismo zaglavili prst ili iščašili zglob - što je jako bolno. Bol je obrambeni tjelesni mehanizam i kompleksan neurološki fenomen. Također, bol koja postoji dulji vremenski period odnosno kronična bol može biti bolest, kažu liječnici. Znanstvenici sa Tehničkog sveučilišta u Münchenu pokazali su kako temeljna aktivnost mozga prelazi iz senzornog u emocionalni proces već tijekom prvih nekoliko minuta boli.

U svojim eksperimentima, prof. Markus Ploner i njegov tim istraživali su percepciju boli: Kako trajanje boli ili djelovanje placeba utječu na aktivnost mozga? U svojim ispitivanjima koristili su elektroencefalografe (EEG). Ispitanici su nosili EEG kape sa 64 elektrode koje mjere aktivnost živčanih stanica u mozgu. Ova metoda omogućuje kronološko bilježenje signala koje živčane stanice koriste za reagiranje na bolne podražaje.

Komentar: Za više informacija o utjecaju depresije na naše tijelo, pogledajte:
Stres i depresija ne utječu samo na mentalno zdravlje, već i na našu DNK


Attention

Stres i depresija ne utječu samo na mentalno zdravlje, već i na našu DNK

Slika
© Raj Creationzs/Shutterstock3D prikaz mitohondrija
Depresija ne utječe samo na mentalno zdravlje, već ostavlja trag i na našoj DNK, javljaju znanstvenici sa Centra za genetiku ljudi (eng. Centre for Human Genetics, CHG). Ovo otkriće bilo je toliko neobično da su znanstvenici isprva bili jako skeptični, te su priznali da im je bilo potrebno mnogo uvjerljivijih dokaza kako bi povjerovali da nije u pitanju slučajnost.

Kao što je opisano u časopisu Current Biology, otkriće je započelo pregledavanjem više od 11 000 primjeraka različitih DNK, od kojih su mnoge osobe patile od depresije izazvane stresom, no uključene su i zdrave osobe kao kontrolna grupa. U početku su tragali za genom povezanim s rizikom obolijevanja od depresije. Umjesto toga, primijetili su da je depresija izazvana stresom povezana s povišenim količinama drugog genoma stanice: mitohondrijskom DNK.

Mitohondriji su izvor energije stanice: stvaraju energiju za rast stanice. Povećanje mitohondrijske DNK kod depresivnih ljudi ima zanimljive implikacije. Mitohondriji se trude proizvesti istu količinu energije s jednakim efektom kao kad su pod stresom, pa tijelo treba kompenzaciju i mora stvarati sve više i više mitohondrija kako bi zadovoljilo povećanu potražnju za energijom.

Znanstvenici su potom testirali molekularne promjene kod miševa koji su bili izloženi stresu tijekom 4 tjedna. Rezultati su pokazali ne samo da su miševi razvili očekivanu razinu mitohondrijske DNK, već su se njihovi telomeri skratili. Telomeri su maleni poklopci na krajevima DNK spirala koji štite naše kromosome od propadanja i gubitka genetskih informacija. Svaki put kad se stanica kopira, duljina zaštitničkog telomera sve je kraća, sve dok se stanica više ne može podijeliti.

Erozija telomera kod miševa pod utjecajem stresa indicira da stres može smanjiti životni vijek čovjeka. No, nije sve tako jednostavno, znanstvenici su otkrili da su i promjene u duljini telomera i povećanje mitohondrijske DNK većinom reverzibilni procesi. Kad miševi nisu više bili pod stresom, njihova se DNK također oporavila.

Pa zašto onda depresija uzrokovana stresom, koja se smatra poremećajem u ponašanju, ima utjecaj na staničnoj razini na naše tijelo? Postoje mnogi uzroci stresa: nedostatak hrane ili povijest zlostavljanja, naprimjer. Stres smanjuje sposobnost mitohondrija, te tijelo proizvodi više kako bi zaštitilo organizam. Na neki način, depresija je reakcija tijela na stres iz okoline.

Ovo istraživanje ima potencijal za buduće liječenje depresije. Iz razloga iz kojeg su molekularne promjene reverzibilne, postoji mogućnost da se provjeri koliko je neki tretman koristan na molekularnoj razini. Mogući indikatori za uspjeh bili bi u vidu smanjenja broja mitohondrija i vraćanje iste dužine telomera.

Komentar: Kako biste sebi i svojim bližnjima olakšali život pod stresom i pomogli onima koji pate od depresije pogledajte Suočite se sa životom uz pomoć Éiriú Eolas - programom oslobađanja od stresa, a cijeli program, uz sve informacije koje su Vam potrebne, možete pronaći ovdje.

Također pogledajte kako ketogena prehrana, u savršenoj kombinaciji s EE programom, može pomoći Vašim mitohondrijima u optimalnoj proizvodnji energije i osposobiti Vas za lakše suočavanje s rješavanjem zahtjevnih problema koje nam život neprekidno servira.

Za više informacija o zdravoj/nezdravoj prehrani pogledajte:


Family

Neuroznanstvenici otkrili da oksitocin utječe na pojedine moždane stanice uvjetujući time određene obrasce ponašanja

Neuroznanstvenici otkrili da oksitocin utjecanjem na pojedine moždane stanice uvjetuje određene obrasce ponašanja.
Neuroznanstvenici na Zdravstvenom centru NYU Langone su otkrili da moćan hormon u mozgu, oksitocin, utječe na pojedine moždane stanice uvjetujući pritom određene obrasce ponašanja - to su podaci koji nam mogu pomoći pri shvaćanju kako bi se oksitocin i ostali hormoni mogli iskoristiti za liječenje bihevioralnih poteškoća koji su nastali kao rezultat bolesti ili ozljede mozga. Rezultate istraživanja se može pronaći online u časopisu Nature.

Sve do sada, znanstvenici su tvrdili da su najvažnije uloge oksitocina - ponekad nazivanim "hormonom sreće" - izazivanje spolne privlačnosti i orgazma, reguliranje dojenja i jačanje veza između majki i njihove djece. No, nije se znalo za njegove sposobnosti utjecanja na ponašanje.

"Naša otkrića redefiniraju oksitocin kao nešto sasvim suprotno "ljubavnoj drogi", a više kao nešto što povećava ili smanjuje neuralne signale u mozgu", kaže istraživač pri projektu, Robert Froemke, docent na NYU Langone i Institutu za biomolekularnu medicinu Skirball. "Pronašli smo da oksitocin povećava količinu društvenih informacija koje se obrađuju u mozgu. To znači da bi se jednog dana mogao koristiti za liječenje socijalne tjeskobe, PTSP-a, poteškoće pri govoru, pa čak i psihološke poteškoće nastale kao rezultat zlostavljanja u djetinjstvu."

U eksperimentima na miševima, dr. Foemke i njegov tim su locirali oksitocin u jedinstvenim receptorskim stanicama u lijevoj strani korteksa. Pronašli su da taj hormon upravlja količinom "društvene informacije" koju obrađuju pojedinačni neuroni, time umanjujući takozvane uzbuđujuće ili inhibicijske podražaje - i neposredno određuje kako će ženka miša sa svojim mladima reagirati na povike za pomoć ili pažnjom.

Oksitocin permanentno mijenja životinjsko ponašanje

U odvojenim eksperimentima s odraslim ženkama miševa bez vlastitih mladih - koje time nisu bile izložene povećanim količinama oksitocina - dodavanje oksitocina u njihove mozgove ih je navelo da ubrzo prepoznaju jedva čujne pozive u pomoć mladih od neke druge majke koju se nedavno prethodno udaljilo iz gnijezda. Ove odrasle ženke su se ubrzo dale u prikupljanje odlutalih mladih, hvatanje mladih za kožu na vratu i vraćanje u gnijezdu - kao da su one bile njihove stvarne majke.

Taj obrazac ponašanja su naučile za stalno, kažu istraživači; ženke bez potomstva su nastavile hvatati mlade čak i u instancama kada bi se njihovi receptori za oksitocin blokirali.

Komentar: Više o oksitocinu saznajte u sljedećim člancima:


Hearts

Japanski znanstvenici otkrili biokemijski dokaz ljubavi čovjeka i psa

Znanstvenici otkrili postojanje biokemijskih dokaza ljubavi između čovjeka i psa.
© Tea Cimas/CROPIX
Japanski znanstvenici u četvrtak su objavili kako postoje biokemijski dokazi ljubavi čovjeka i psa, odnosno da razina hormona oksitocina, čije lučenje osnažuje vezu roditelja i djece, raste kod čovjeka i psa kad se druže, posebno kad gledaju jedno drugom u oči.

Oni su proveli niz opita koji su pokazali da je tijekom tisuća godina suživota čovjeka i psa razvijen taj instiktivni mehanizam vezanja.

Ponekad zvan hormonom ljubavi oksitocin se proizvodi u hipotalamusu i luči ga hipofiza. Igra ulogu u emotivnim vezama, majčinskom ponašanju, rođenju djeteta, dojenju, seksualnim i drugim odnosima.

"Oksitocin ima mnogo pozitivnih učinaka na ljudsku psihologiju i fiziologiju" kaže voditelj istraživanja Takefumi Kikusui, profesor veterine na japanskom sveučilištu Azabu.

U jednom od eksperimenata znanstvenici su utvrdili značajna povećanja koncentracije oksitocina u urinu nakon druženja vlasnika s psom dok se takav skok koncentracije nije utvrdio u slučajevima druženja s mladim vukovima koji su odrasli uz čovjeka.

Kikusui, koji je i sam bio ispitanik u vlastitom istraživanju, kazao je kako je u njegovu slučaju koncentracija oksitocina porasla 300 posto nakon što se gledao u oči sa svoje tri pudlice.

Istraživanje je obuhvatilo razne pasmine pasa i njihove vlasnike, a rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Science.