„Nad kontinentom se spustila željezna zavjesa...“

Tako je Winston Churchill u svom govoru u rodnom gradu Harryja Trumana 1945. godine, manje-više službeno proglasio početak Hladnog rata kao način na koji će zapadne sile 'izolirati' SSSR kako bi de facto osigurale kontrolu cijele planete. Ta ista 'željezna zavjesa' je bila u potpunosti metaforična, no današnja lancima i bodljikavom žicom osigurana čelična ograda duž granice Mađarske sa Srbijom je sasvim stvarna. Nakon što su Austrija, Mađarska, Slovačka i Nizozemska, prateći njemački primjer, ostvarile graničnu kontrolu, te nakon što su efektno suspendirale EU politiku otvorenih granica, trebali bi se zapitati, koji će se sljedeći potezi povući u jeku europske migracijsko-izbjegličke krize.

Rijeka izbjeglica iz Sirije je samo dio mase koja dolazi do Europe čak i iz zemalja poput Afganistana i centralne Afrike. Sve te države su se uništile i još se uništavaju od strane NATO-a i/ili njihovih saveznika i to od vremena pomame nakon 11.09.2001. Ako razmislimo o široj slici izbjegličke krize, zapadnjački lideri su jako dobro znali, čak i prije uništavanja Libije, da je sasvim logično kako će se značajno povećati broj priljeva ljudi iz Afrike u Europu:

Italija i Silvio Berlusconi pred libijskom dilemom

BBC News, prvog ožujka 2011.

„Talijanski ministri vanjskih i unutrašnjih poslova su isprva izrazili oprez glede Libije, objašnjavajući kako je ta zemlja humanitarni, a ne vojni prioritet.

Oni su pokušali dočarati uznemirujuća predviđanja o nesmetanoj masovnoj migraciji iz Libije u EU, nagovještavajući priliv biblijskih proporcija od čak 300 tisuća ljudi koji bježe u Europu.

Ostale EU članice smatraju kako Italija pretjerano reagira jer se takva kriza tek treba materijalizirati, no priznaju kako su primili na znanje zabrinutost talijanskih kolega.

Po svim mjerilima, sam broj sirijskih izbjeglica je najveće ikad zabilježeno masovno raseljavanje ljudi od vremena američko-ruskog sukoba u Afganistanu tijekom 80-tih godina XX. vijeka. Uzimajući u obzir da je ekstremistički islamski luđački pokret financiran i treniran od strane SAD-a i njenih saveznika, tada postaje sasvim jasno kako su isti odgovorni za oba izbjeglička vala. U valovima izbjeglica nastalima zahvaljujući washingtonskim strategijama „kriznih žarišta“, stvorenih u nekoliko zadnjih godina, ostala su brojna mrtva tijela djece na obalama Europe - sva ta djeca su bježala pred direktnim ili indirektnim posljedicama zapadnjačkih 'humanitarnih' ratova.

Slika trogodišnjeg izbjeglice Aylana Kurdija, dok njegovo mrtvo tijelo leži na turskoj plaži, je postala ikona vremena te se u kratkom roku proširila Internetom poput požara. Ta ista slika je konačno dovela dvogodišnju europsku „izbjegličku krizu“ u centar medijske pozornosti. Zemlje EU-a će se morati suočiti s najvjerojatnijim dolaskom stotina tisuća imigranata koji bježe u sigurnost i stabilnost iz ratom uništenih država, a sve zahvaljujući NATO-vom aranžmanu. Hoće li imigranti uspjeti pronaći stabilnost i sigurnost još uvijek je otvoreno pitanje.

Naravno, 'problem izbjeglica' nije novost, tragična smrt malenog Aylana nije prva takva stvar direktno povezana sa spomenutom problematikom. Zamislite na stotine tisuća mrtvih ljudi u Siriji, a sve to zahvaljujući 'revoluciji' koju je izmanipulirao SAD prije četiri godine. Ili razmislite o ni sa čim isprovociranim napadima i invaziji na Irak i Afganistan, te o NATO-vom bombardiranju Libije i potonje instalacije fundamentalističkog 'džihadijskog' režima u istoj zemlji. Zatim razmislite o tome da je na putu za Europu na samom Mediteranu već umrlo više od 2600 ljudi. 'Izbjeglička kriza' je polako vrila u posljednje dvije godine, no tek je pogled na mrtvo tijelo dječaka Aylana skrenulo pažnju javnosti.

Izbjeglička kriza je sasvim stvarna, barem u smislu činjenice da su odredi smrti organizirani od strane zapadnjačkih sila uspjeli pretvoriti u mizeriju živote milijuna Sirijaca (gotovo polovica sirijske populacije je razmještena po samoj zemlji i inozemstvu). Iako SAD (zajedno s lakejima poput Kanade, Australije, zaljevskih zemalja i drugih) nosi najveći dio odgovornosti, ova zemlja je najmanje željna prihvatiti izbjeglice iz država koje sama uništava s navodom kako te iste zapravo 'spašava'. Europa je prisiljena primiti glavninu izbjeglica i brinuti se o njima: ljudi trebaju hranu, krov nad glavom i posao. Naravno to se sve može urediti da je želje i volje. Rusija je dragovoljno udomila milijune ukrajinskih izbjeglica (ta kriza je također aranžirana od strane Amerike koja je stvorila prošlogodišnju revoluciju u istoj državi). No za sada, Njemačka je jedina EU država koja ima volje otvoriti vrata ljudima kojima je pomoć najviše potrebna, te je samo tijekom ove godine primila 800 tisuća izbjeglica.

Možda i više nego bilo koja druga kriza posljednjih godina, trenutna ”imigrantska” kriza u Europi otkriva duboki bankrot morala zapadnog društva predstavljanog od strane muškaraca i žena na pozicijama političke i ekonomske vlasti. Ali možda je ”bankrot morala” neadekvatna fraza za opis biti ovog problema, zato jer sugerira da su oni koji kreiraju zapadnu politiku ikad posjedovali funkcionalni moralni kompas ili istinsku brigu za ”druge”.

Objektivni pogled na unutrašnju i vanjsku politiku zapadnih sila kroz posljednjih 100 godina, pokazuje repetitivni nagon ka eksploataciji, zlostavljanju, nezasitnoj pohlepi i masovnim ubojstvima, a sve to pod krinkom ”fiskalne odgovornosti”, ”čuvanja mira”, ”stranih investicija”, ”borbe protiv terorizma” ili drugih paramoralističkih koještarija. Ukoliko se ne slažete, vjerovatno ste autoritarni sljedbenik, emotivno ili ”spiritualno” nesposobni za probavljanje ovakve istine, jer ste možda već progutali previše ”istine” gledajući Fox ili BBC vijesti. Mogu jedino preporučiti strogu apstinenciju od televizije u tom slučaju.

Proglašavajući prijevremene izbore grčki premijer Alexis Tsipras ugušio je grčku pobunu, barem u obliku u kojem je dosad postojala. Čak i prije nego je Syriza - prva lijeva vlada u Europi od Španjolske pred Drugi svjetski rat - došla na vlast u siječnju ove godine, centralna sila u EU već je isukala noževe.

Odmah nakon pobjede Syrize na izborima, eurokrate su zatvorile slavinu protoka novca od Europske centralne banke ka Grčkoj banci. Uz to su otpočeli kampanju ”bjega kapitala” povlačeći milijarde eura iz grčke ekonomije, što su pratili i privatni investitori. Nakon toga su postavili ”kontrolu kapitala” kako bi ublažili efekte ”bijega kapitala” koji su sami izazvali, a koji su podigli cjelokupni grčki dug za jednu trećinu, na 312 milijardi eura koje je nemoguće ikada vratiti. Grčka ekonomija se smanjila za 30% otkad je prvi put ušla u recesiju prije 8 godina. Ovo smanjivanje ekonomije, kako po trajanju tako i po intenzitetu puno je gore of američke velike depresije iz 30-tih godina prošlog stoljeća.

Ovom kampanjom financijskog terorizma, Eurokrate su onemogućile sve napore grčke vlade da uspostavi reforme koje bi olakšale život grčkom narodu te omogućile rast ekonomije. Ovo je učinjeno zato jer žele baciti Grčku na koljena, a zatim uspostaviti mjere štednje koje je kako vidimo grčka vlada prihvatila, u jednom zalogaju i bez ikakvog otpora. Za one od vas kojima je poznata Doktrina šoka od Naomi Klein, radi se o šok terapiji 101: ”Jedino kriza, prava ili percipirana može izazvati istinsku promjenu”, rekao je Milton Friedman, šizoidni financijski glavešina. Tijekom ove akcije, ideja da je Europska zajednica zasnovana na socijalnoj pravednosti i solidarnosti raskrinkana je kao ništa drugo nego cinična i manipulativna retorika. Europske centralne sile pokazale su perifernim europskim državama članicama istinska pravila koja vladaju u EU: "Mi vladamo, vi slušate. Mi pljačkamo, vi ste pokorni."

Tijekom krize, prkosni Grci potegli su pitanje reparacija nacističkog rata, otvoreno pričali protiv sankcija prema Rusiji, ali ni jednog momenta nisu zvanično spomenuli tzv. "Grexit" (izlaz Grčke iz zajednice, op.prev.); glasine o tome isključivo su širile eurokrate i bankari. Kao što psihopate efektom plinskog svjetla (op.prev.: po filmu A. Hitchcocka) učine žrtvu da počne sumnjati u svoj razum, predočili su Grexit kao grozomorni scenarij i onda ga nemilosrdno iskoristili da financijski teroriziraju grčku populaciju i mentalno muče njene lidere.

02. kolovoza britanski Express je izvijestio da su se britanske specijalne snage prerušavale u džihadiste ISIS-a te da su vršile operacije u Iraku i Siriji. Idiotski opisujući taktiku kao "neortodoksnu" novinari Express-a su rekli da se "više od 120 članova elitne pukovnije trenutno nalazi u ratom rastrganoj zemlji". Takva strategija se može činiti opravdanom onima koji imaju samo zvanično razumijevanje sukoba na Bliskom istoku - po kojem su snage ISIS-a "loši momci", a zapadni operativci "dobri momci" - kao i onima koji su beznadno naivni u svom uvjerenju o dobronamjernosti britanske vojske. No kad se sagleda u kontekstu stvarne britanske vojne povijesti u "zonama sukoba" tijekom 20. stoljeća, ova priča preuzima puno zlokobniju formu.

Ostanimo na trenutak u sadašnjici, tvrdnja da su britanske specijalne snage u Iraku i Siriji kako bi se borile "protiv ISIS-a" nema kredibilitet. Prije više od četiri godine anglo-američki ratohuškači su jasno dali do znanja da su, u savezu sa svojim glavosjekačkim kraljevskim prijateljima u Saudijskoj Arabiji, odlučni u rušenju Assada, gdje su išli toliko daleko da krivotvore dokaze o oružju masovnog uništenja (a la Saddam Hussein) kako bi opravdali napad NATO-a. Kada se tom naporu ispriječila ruska diplomacija, američka i britanska 'elita' se vratila na iskušano i testirano postupno oslabljivanje kroz "civilni rat" preko posredničkih snaga, u nastojanju da svrgnu Assada.

Međutim, demokratski izabran od sirijskog naroda, Assad nije voljan otići samo zato što Washington, Riyadh, Whitehall i Tel Aviv to od njega žele.
I dok je pomoć Rusije, Irana i Libanona još uvijek dostupna, izgleda da je zapadna posrednička vojska, poznata još i kao "sirijski pobunjenici", osuđena na vječnu borbu i umiranje, ili barem dok se zapadne zalihe unajmljenog oružja (ili novca) ne potroše.

Genetski neskloni prihvaćanju čvrstih činjenica iz bilo koje situacije, američke i britanske 'elite' su nedavno proglasile svoje pravo da "napadnu položaje ISIS-a" izravno kroz zračne napade SAD-a iz turskih baza. Međutim, pravi cilj ovih napada je nedavno otkriven u činjenici da si SAD prisvaja pravo da napadne svakoga tko zaprijeti (preko Pentagona utreniranim) "sirijskim pobunjenicima", a koji se primarno bore protiv Assada u ime američkog, britanskog i saudijskog režima. To je, naravno, glavni cilj ovih zračnih napada, ulaz kroz stražnja vrata u pokušaju opravdanja američkih vojnih napada na sirijsku vladu i njenu vojsku, a ne "borba protiv ISIS-a". Prema tome, razumno je zaključiti da britanske specijalne snage prerušene kao ISIS formiraju dio te iste strategije i pružaju "čizme na terenu" kako bi podržali zračne napade SAD-a na položaje u Siriji.

Još jedna klasična strategija SAD i njihovih saveznika. Bombardiranje kurdskih snaga i invazija Sirije i Iraka pod izlikom borbe protiv Islamske države. Namjera je zapravo promjena vlasti u Siriji, balkaniziranje Sirije i izoliranje Irana. Islamska država neće biti zaustavljena, zato što im to nije u interesu. Bez Islamske države ne bi mogli opravdavati svoje postupke kao što su zastrašivanje populacije i ilegalni postupci diljem svijeta. Ne mogu tvrditi da se bore protiv Islamske države i onda u isto vrijeme raditi suprotno. Prema izvješćima, obitelj jednog kurdskog borca ubile su turske zračne snage dok je on bio zauzet borbom protiv Islamske države a većina zračnih napada je bila protiv kurdskih snaga, ne Islamske države.

Nema naznake da će Sirijska vlada biti zbačena s vlasti, sirijska vojska se uspješno suočava s teroristima i imaju potporu od raznih saveznika. Prema izvješćima Iran je navodno spreman poslati svoje snage u Siriju ako bude potrebno. Rusija je isporučila 6 borbenih aviona MIG-31 sirijskim vlastima. Sirijski predsjednik također ima potporu stanovništva. Zapad će nastaviti s propagandom i pokušati ispuniti svoje ciljeve, bez obzira na posljedice. Mediji će ignorirati što se događa dok će strana koju Zapad napada biti okrivljena za nered koji će nastati.

Vidjeli smo to u Ukrajini nedavno gdje se za destabilizaciju države okrivilo Rusiju i Putina osobno. Dokazi ne ukazuju na to i znamo dobro tko se ponaša agresivno, ista ona strana koja najprije izazove nerede i onda odvraća pažnju propagandom i lažima.

Turska se želi riješiti Kurda i sirijske vlasti budući da ih smatraju prijetnjom u regiji. Ne samo da ih napadaju iz zraka nego su pokrenuli i kampanju unutar same Turske. Takva kampanja ima potencijal da pokrene upravo suprotno od onog što Turska želi budući da velik postotak turske populacije čine Kurdi.

Dok se omča imperija sve više steže oko vrata čovječanstva, Priroda na globalnu patnju odgovara izmjenom paljenja i utapljanja "moderne civilizacije". Srpanj 2015. godine je vidio rekordne toplinske valove na zapadu SAD-a, u zapadnoj Europi i istočnoj Aziji. Rekordni broj požara koji su izbili diljem sjeverne Kanade i zapadnih država SAD-a natjerao je tisuće na evakuaciju, te milijune jutara pretvorio u zgarišta. U sceni koju bi se moglo očekivati u holivudskim filmovima katastrofe, požar nedaleko Los Angelesa, SAD, prešao je preko autoceste i zapalio desetke vozila. Između harajućih požara i suše epskih razmjera, savezne države na zapadu SAD-a su vidjele i rekordne količine kiše, a južna Kalifornija je doživjela najveću srpanjsku količinu padalina ikad... u svega nekoliko minuta.
Od ekstremnih vrućina do ekstremne hladnoće, Australija je usred svoje najhladnije i najsnježnije zime u zadnjih nekoliko desetljeća. Ono što najviše iznenađuje u prošlom mjesecu su nagle promjene diljem cijelog svijeta, kako se lokalno vrijeme mijenjalo iz jednog ekstrema u drugi, često u roku od samo nekoliko sati. Usred rekordne vrućine u Njemačkoj, na primjer, dijelove zemlje su pogodili tornada, bujice i desetak centimetara tuče, dok je Nizozemska zabilježila najjaču srpanjsku oluju ikad. Snažni tajfuni su pogađali Japan i Kinu, isporučujući PREKO METRA kiše i uzrokujući razorne odrone. Bujice su odnosile zgrade u sjevernom Iranu, Kazahstanu, Pakistanu, Indiji, Kolumbiji i Brazilu, dok je neuobičajeno jaka sezona monsuna donijela Mianmaru i Vijetnamu njihove najgore poplave u zadnjih nekoliko desetljeća.
Destruktivna tornada u Sjevernoj Americi prošli mjesec uključuju i jedan koji je harao tlom gotovo tri sata, što se procjenjuje da je najduže trajanje tornada od 1925. godine. Na drugoj strani, snažni tornado je napravio veliku štetu u predgrađu Venecije, Italija. Bez obzira radi li se o tropima, pustinjama ili visoravnima, i bilo da je "zima" ili "ljeto", razorne tuče sa sve većim ledom nastavljaju prkositi normalnim uzorcima tako da se pojavljuju svugdje od južne Španjolske do Filipina. Sankt-Petersburg u Rusiji je doživio da su mu se ulice pretvorile u ledene rijeke DVAPUT prošli mjesec. U isto vrijeme, masovni pomori životinja se nastavljaju alarmantnom brzinom, s nasukavanjem raznolikih morskih vrsta na plaže SAD-a i procjenom da je polovica ovogodišnjih lososa na sjeverozapadu Tihog oceana već umrla.

Ovo su bili znakovi vremena u srpnju 2015. godine...

Senat SAD-a je ovaj tjedan potvrdio imenovanje generala Josepha Dunforda za sljedećeg načelnika Združenog stožera. Dunford je samo posljednji u dugom nizu paranoika, suludih "tvoraca stvarnosti" koji zauzimaju najviše vojno mjesto u SAD-u.

Prilikom saslušanja povodom imenovanja, Dunford je rekao odboru Senata: "Rusija predstavlja najveću prijetnju našoj nacionalnoj sigurnosti". Kada su ga pritisnuli da to obrazloži, general je naveo rusko "alarmantno" ponašanje i rekao da predstavlja "egzistencijalnu prijetnju SAD-u". Netko bi trebao reći tom tipu da govoriti istu stvar drugim riječima ne znači obrazloženje.

Dunfordovu izjavu je ponovio još jedan visoko pozicionirani američki vojni dužnosnik, tajnica za zračne snage Deborah James koja je dan ranije rekla za Reuters: "Zbilja smatram da je Rusija najveća prijetnja".

Istina nikad nema veliku ulogu u oblikovanju američkog javnog mnijenja, a oni koji šire taj umobolni, prihopatski svjetonazor budu hvaljeni i nagrađeni visokim položajem. No, nemojmo odmah odbaciti to što govore Dunford i ekipa. Iako očigledno nisu iskreni, kad se zagrebe ispod površine njihove retorike, ima nešto istine u tome što govore.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov natuknuo je skrivenu istinu kada je rekao da takve izjave stvaraju "umjetnu atmosferu neprijateljstva". "Što se tiče izjava iz Washingtone, već smo navikli na činjenicu da Ministarstvo obrane, načelništvo Združenog stožera i tajnik za zračne snage redovito izjavljuju stvari koje obično govore političari." rekao je Lavrov.

Predsjednik Putin također opetovano razotkriva manipulacije Pentagona. Tijekom lipnja je izjavio: "Mislim da samo umobolna osoba, i to samo u snu, može zamisliti da bi Rusija mogla odjednom napasti NATO. Mislim da neke zemlje jednostavno iskorištavaju strah ljudi u vezi Rusije."

Ako tek treba da poslušate radio intervju sa Džejmsom i DžoEn Morijarti o Libiji, apelujem da to uradite. Iako je Sott.net prenosio mnogobrojne izveštaje o SAD sponzorisanom uništenju Libije, Morijartijev opis iz prve ruke ne samo da otkriva nove detalje koje verovatno niste čuli nigde drugde; on vam takođe prenosi sliku surove realnosti na način na koji samo čitanje izveštaja i analiza ne mogu. Realnost onoga što se dešavalo (i što se još uvek dešava) u Libiji je mnogo gora nego što možemo da zamislimo.

Morijartiji su se našli u Libiji za vreme "ustanka" i "pobune", i "naknadne" invazije zapadne koalicije (ove dve stvari su bile zapravo jedno te isto). Morijartiji su uspeli sve da vide iz prve ruke. Tražili su činjenice i dokumentovali zločine. U jednom trenutku ih je čak uhvatila Al Kaida (tj. američki pobunjenički saveznici), koja ih je ispitivala i pretila im da će ih raskomadati i zapaliti. Ipak, uspeli su da pobegnu iz države živi i mogu da ispričaju šta su videli. Njihova priča se u potpunosti razlikuje od one koju prenose mejnstrim mediji.

Takozvani „ustanak“ nije bio spontan, već je bio isplaniran unapred. Takozvani „pobunjenici“ su zapravo teroristi koje je obučio, finansirao i podržavao Zapad: Muslimansko bratstvo, Al Kaida, Ansar al-Šerijat. Isti ti ljudi su uskoro otišli u Siriju i Mali, i kasnije postali "ISIS". Oni su za samo par dana osnovali Banku međunarodnih poravnanja - odobrenu privatnu Centralnu banku, i opljačkali bogatstvo Libije (države koja inače uopšte nije imala dugova) u obliku novčanih depozita i plemenitih metala.

Na hiljade ljudi je umrlo u prvih nekoliko dana neselektivnog pokolja od strane koalicionih snaga pod izgovorom uspostavljanja „zone zabrane letenja“. Posao medija je bio da se svi zločini pripišu Gadafiju. Zločine su zapravo činili takozvani „naši heroji“: silovanja, mučenja, odsecanja glava, spaljivanja, dranja kože, kanibalizam. Sve što ste ikada gledali u horor filmovima, to se dešavalo u Libiji u ime zapadne slobode i demokratije. Sva obeležja ISIS-a koja danas tako zastrašuju svet su bila podržana od strane zapadnih vlada kako bi se uništila Libija i sprečila da postane održiva alternativa zapadnoj kulturi smrti. To je američka "demokratija" na delu.

S globalnim gospodarstvom, koje se temelji na američkom dolaru, na rubu sustavnog kolapsa, sve veći kaos na političkoj i društvenoj sceni se zrcali na klimatski kaos. Tijekom lipnja 2015., tisuće požara je haralo diljem Sjeverne Amerike i usmjerilo cijeli kontinent prema najgoroj sezoni u zabilježenoj povijesti. Lipanj je također vrhunac sezone tornada u SAD-u, ali jačina oluja koje su ih donijele je bila zapanjujuća. Najveći broj stradalih od tornada je zabilježen u središnjoj Kini gdje je pijavica prevrnula putnički brod na rijeci Yang-tze.

Rekordne svibanjske količine kiše u Teksasu i Louisiani... su nastavile padati i prošli mjesec, te je rijeka Red dosegnula svoj najviši vodostaj u zadnjih 70 godina. Dijelovi južne Kine su također svjedočili najgorim poplavama u zadnjih preko 70 godina. Lokalizirane bujice su pogađale mjesta diljem svijeta, a posebno će ostati zapamćena tragična situacija u Accri, glavnom gradu Gane, gdje su stotine osoba smrtno stradale kada je eksplodirala benzinska postaja. Tbilisi u Gruziji je doživio sličnu sudbinu kada je kroz njega protutnjao "vodeni zid" usmrtivši 20 ljudi i polovicu životinja iz gradskom zoološkog vrta. Među drugim metropolama koje su poplavili potopi prošlog mjeseca nalaze se Ankara, Bangkok i Madrid, dok je Oman svjedočio 5-godišnjoj količini kiše... u samo jednom danu.

Obilne monsunske kiše prošli mjesec su također usmrtile tisuće divljih životinja u skloništu u Indiji, dok se tisuće svinja utopilo u poplavama na jugu Kine. Umiranje životinja uključuje i milijune rakova na kalifornijskim obalama, te stotine tisuća antilopa u Kazahstanu. Toplotni val koji je u svibnju ubio tisuće u Indiji, prošli mjesec se preselio u Pakistan gdje je usmrtio nekih 1200 ljudi. U uobičajeno vrućim, suhim podnebljima svjedočilo se još bizarnijim scenama centimetara - a ponegdje i desetaka centimetara - tuče kako zarobljava aute na cestama. I dok se Aljaska kuhala na rekordno visokim temperaturama, Norveška je doživjela 5 puta više snijega nego što je to normalno za lipanj.

Osim što su se aurore i noctilucent oblaci mogli vidjeti puno južnije nego što je to uobičajeno, kamere su ulovile i čudnovate objekte ili svjetla na nebu, uključujući tri objekta kako napuštaju Zemljinu atmosferu. Jaka seizmička aktivnost je pokazala svoje lice u još jednoj snažnoj erupciji indonezijskog vulkana Sinabung, dok je Maleziju pogodio najjači potres od 1976. godine. Snimljene su također nevjerojatne snimke otvaranja ogromnih pukotina diljem SAD-a u lipnju, koje su gutale aute, ceste, prilaze, dvorišta i igrališta za golf. I nemojte propustiti erupciju višebrojnih blatnih metanskih gejzira na jednom drugom igralištu za golf u Kanadi!