Satelitske fotografije navodne sirijske nuklearne lokacije prije i poslije izraelskog zračnog napada.
Ali ništa oko tog navodnog reaktora u sirijskoj pustinji ne pokazuje ono što se tada činilo. Dostupni dokazi pokazuju da takav nuklearni reaktor nije postojao, te da su Izraelci doveli u zabludu administraciju Georgea W. Busha da vjeruje da je to bilo kako bi se Sjedinjene Države privukle da bombardiraju raketna skladišta u Siriji. Drugi dokazi sada upućuju na to da je sirijska vlada vodila Izraelce da pogrešno vjeruju da je to ključno mjesto za pohranu Hezbollahovih projektila i raketa.
Najviši stručnjak Međunarodne atomske agencije o sjevernokorejskim reaktorima, egipatski državljanin Yousry Abushady, upozorio je najviše dužnosnike IAEA-e u 2008. da objavljena CIA-ina tvrdnja o navodnom reaktoru u sirijskoj pustinji nije mogla biti istina. U nizu intervjua u Beču, te putem telefona i razmjene putem e-pošte tijekom nekoliko mjeseci, Abushady je detaljno opisao tehničke dokaze koji su ga potaknuli da izda takvo upozorenje i da će kasnije biti još sigurniji u toj prosudbi. I umirovljeni inženjer i istraživač s dugogodišnjim iskustvom u Nacionalnom laboratoriju Oak Ridge potvrdio je ključni element tih tehničkih dokaza.
Objavljena otkrića visokih dužnosnika Bushove administracije pokazuju, nadalje, da su glavne američke ličnosti u priči imale svoje vlastite političke motive za podupiranje izraelske tvrdnje o izgradnji sirijskog reaktora sa sjevernokorejskom pomoći.
Potpredsjednik Dick Cheney nadao se da će upotrijebiti navodni reaktor kako bi potaknuo predsjednika George W. Busha da pokrene zračne napade u Siriji u nadi da će potresti sirijsko-iranski savez. I oba, Cheney, a potom i ravnatelj CIA-e Michael Hayden također se nadao da će priču o nuklearnom reaktoru iz Sjeverne Koreje u Siriji upotrijebiti kako bi uništio sporazum koji je državna tajnica Condoleezza Rice pregovarala sa Sjevernom Korejom o njenom programu nuklearnog oružja u razdoblju od 2007. do 2008. godine.
Dramatični dokaz šefa Mossada
© White House photo
Izraelci nisu skrivali svoju želju da američki zračni udari unište navodni nuklearni objekt. Premijer Ehud Olmert nazvao je predsjednika Busha odmah nakon tog priopćenja i rekao: "George, molim vas da bombardirate spoj", prema iskazu u Bushovim memoarima.
Cheney, koji je bio poznat kao Olmertov osobni prijatelj, htio je ići dalje. Na sastancima u Bijeloj kući u narednim tjednima, Cheney se snažno zalagao za američki napad ne samo na zamišljenu reaktorsku zgradu već i na skladišta za pohranu oružja Hezbollaha u Siriji. Tadašnji ministar obrane Robert Gates, koji je sudjelovao na tim sastancima, prisjetio se u svojim memoarima da se Cheney, koji je također tražio priliku za izazivanje rata s Iranom, nadao se da će "dovoljno uznemiriti Assada kako bi okončao njegov bliski odnos sa Iranom" i "poslati snažno upozorenje Irancima da napuste svoje nuklearne ambicije".
Ravnatelj CIA-e Hayden je jasno uskladio agenciju s Cheneyem o tom pitanju, ne zbog Sirije ili Irana, već zbog Sjeverne Koreje. U svojoj knjizi Playing to the Edge (Igranje na rubu), koja je objavljena prošle godine, Hayden se sjeća da je, na kratkom sastanku u Bijeloj kući s predsjednikom Bushem dan poslije Daganova posjeta, šapnuo u Cheneyjevo uho: "Bili ste u pravu, gospodine potpredsjedniče".
Hayden je govorio o žestokoj političkoj borbi unutar Bushove administracije zbog politike Sjeverne Koreje koja je bila u tijeku od kada je Condoleezza Rice postala državna tajnica početkom 2005. godine. Rice je tvrdila da je diplomacija jedini pravi način da se Pyongyang povuče iz svojih programa nuklearnog oružja. No, Cheney i njegovi saveznici u administraciji John Bolton i Robert Joseph (koji je naslijedo Boltona kao ključnog političara o Sjevernoj Koreji u State Departmentu nakon što je Bolton postao američki UN veleposlanik 2005. godine) bili su odlučili okončati diplomatski angažman s Pyongyangom.
Cheney je još uvijek manevrirao kako bi pronašao način da spriječi uspješno okončanje pregovora i on je vidio priču o sirijskom nuklearnom reaktoru koji je potajno izgrađen u pustinji uz pomoć Sjevernokorejaca, kako podupire njegov slučaj. Cheney otkriva u svojim memoarima da je u siječnju 2008. godine pokušavao blokirati Ricein nuklearni sporazum sa Sjevernom Korejom tako što ju je natjerao da se složi s tim da bi neuspjeh Sjeverne Koreje "da prizna da se proliferiraju (sic) sa Sirijcima bio ubojica dogovora."
Tri mjeseca kasnije, CIA je objavila svoj 11-minutni videozapis bez presedana koji podupire cijeli izraelski slučaj za nuklearni reaktor u sjeverno-korejskom stilu koji je gotovo završen. Hayden se sjeća da je njegova odluka o objavljivanju videa o navodnom sirijskom nuklearnom reaktoru u travnju 2008. bila "kako bi se izbjegao nuklearni sporazum sa Sjevernom Korejom koji će biti prodat Kongresu i javnosti koja ne zna ovu vrlo relevantnu i najnoviju epizodu."
Video, zajedno s računalnim rekonstrukcijama zgrade i izraelskim fotografijama, napravio je veliku senzaciju u medijima. No, jedan stručnjak za nuklearne reaktore koji je pregledavao videozapis uskoro je pronašao veliki razlog da zaključi da se slučaj CIA-e ne temelji na stvarnim dokazima.
Tehnički dokazi protiv reaktora
Abushady se prisjetio u intervjuu da je, nakon što je proveo mnogo sati pregledavajući videozapis koji je CIA objavila u travnju 2008., dio po dio, bio uvjeren da slučaj CIA-e za nuklearni reaktor u al-Kibaru u pustinji istočne Sirije nije bio uvjerljiv zbog više tehničkih razloga. Izraelci i CIA su tvrdili da je navodni reaktor modeliran prema vrsti reaktora koji su Sjevernokorejci ugradili u Yongbyonu, koji se naziva reaktorom moderiranog grafita (GCGM) sa plinskim hlađenjem.
Ali Abushady je poznavao takvu vrstu reaktora bolje od bilo koga drugog u IAEA-u. Dizajnirao je GCGM reaktor za svoje doktorske studije u nuklearnom inženjerstvu, počeo je procjenjivati Yongbyon reaktor 1993., a od 1999. do 2003. vodio je odjeljenje Odsjeka za zaštitu, odgovorno za Sjevernu Koreju.
Abushady je 15 puta putovao u Sjevernu Koreju i vodio opsežne tehničke rasprave sa sjeverno-korejskim nuklearnim inženjerima koji su osmislili i upravljali Yongbyonovim reaktorom. A dokazi koje je vidio na videu uvjerili su ga da takav reaktor nije mogao biti u izgradnji u al-Kibaru.
Abushady je 26. travnja 2008. poslao "preliminarnu tehničku procjenu" videozapisa zamjeniku glavnog direktora IAEA-a za zaštitne mjere Olli Heinonenu, s kopijom generalnom direktoru Mohamedu El Baradei. Abushady je u svom memorandumu uočio da osoba odgovorna za sastavljanje CIA video snimka očito nije upoznata s reaktorom Sjeverne Koreje ili s GCGM reaktorima uopće.
Prva stvar koja je privukla pažnju Abushady o CIA-inim tvrdnjama bila je da je zgrada prekratka da bi se održao reaktor poput onog u Yongbyonu, Sjevernoj Koreji.
"Očito je", napisao je u svojoj "tehničkoj procjeni" Heinonen, "da sirijska zgrada bez podzemne konstrukcije, ne može držati [reaktor] sličan NK GCR [Sjeverno-korejski reaktor s plinskim hlađenjem]." Abushady procjenjuje visinu sjevernokorejske reaktorske zgrade u Yongbyonu na 50 metara i procjenjuje da je zgrada na al-Kibaru malo viša od trećine te visine.
Abushady je također pronašao vidljive karakteristike lokacije al-Kibar koja nisu u skladu s najosnovnijim tehničkim zahtjevima za GCGM reaktor. Istaknuo je da je Yongbyon reaktor imao najmanje 20 pomoćnih zgrada na lokaciji, dok satelitske slike pokazuju da sirijska lokacija nije imala niti jednu značajnu potpornu strukturu.
Najznačajniji pokazatelj svega za Abushadyija je da zgrada nije mogla biti GCGM reaktor bilo je nepostojanje rashladnog tornja za smanjenje temperature rashladne tekućine ugljičnog dioksida u takvom reaktoru. "Kako možete raditi reaktor sa plinskim hlađenjem u pustinji bez rashladnog tornja?" Abushady je pitao u intervjuu.
Zamjenik ravnatelja IAEA-e Heinonen je u izvješću IAEA-a tvrdio da je ta lokacija imala dovoljno snage za pumpanje vode iz pumpe na obližnjoj rijeci Eufrat do lokacije. Ali Abushady se sjeća da je pitao Heinosena: "Kako bi se ta voda mogla prenijeti oko 1000 metara i nastaviti do izmjenjivačia topline radi hlađenja istom snagom?"
Robert Kelley, bivši šef Laboratorije za daljinsko istraživanje elektroprivrede SAD-a i bivši visoki inspektor IAEA u Iraku primijetio je još jedan temeljni problem s Heinonenovim tvrdnjama: ta lokacija nije imala mogućnosti za obrađivanje riječne vode prije nego što bi stigla do navodne zgrade reaktora. "Ta riječna voda nosi otpatke i mulj u reaktorske izmjenjivače topline", rekao je Kelley u intervjuu, pa je vrlo upitno da bi tamo mogao raditi reaktor.
Još jedan kritičan dio koji je Abushady pronašao da nedostaje na lokaciji bio je rashladni objekt za istrošeno gorivo. CIA je teoretizirala da je sama zgrada reaktora sadržavala "iskorišteno gorivo", zasnovano na nečem što je ništa više od dvosmislenog oblika na zračnoj fotografiji bombardirane zgrade.
No, sjevernokorejski reaktor u Yongbyonu i svih 28 drugih GCGM reaktora koji su izgrađeni u svijetu, svi imaju bazene za istrošeno gorivo u odvojenoj zgradi, rekao je Abushady. Razlog je u tome, objasnio je, što bi magnoksna obloga koja okružuje štapove za gorivo reagirala na bilo koji kontakt s vlagom kako bi stvorila vodik koji bi mogao eksplodirati.
No, konačni i nepobitni dokaz da niti jedan GCGM reaktor nije bio prisutan u al-Kibaru dolazili su iz uzoraka okoliša koje je IAEA preuzela na lokaciji u lipnju 2008. Takav bi reaktor sadržavao grafit nuklearnog stupnja, objasnio je Abushady i da su Izraelci zaista bombardirali GCGM reaktor, to bi širilo čestice nuklearnog grafita po cijelom teritoriju.
Behrad Nakhai, nuklearni inženjer Nacionalnog laboratorija Oak Ridge već dugi niz godina, potvrdio je Abshuadyovu opservaciju u intervjuu. "Imali bi na raspolaganju stotine tona grafitova nuklearnog otpada rasutog po cijeloj lokaciji", rekao je, "i to bi bilo nemoguće očistiti."
Izvještaji IAEA-a su ostali nijemi više od dvije godine o tome što su uzorci pokazali u vezi s grafitom nuklearnog stupnja, a potom u izvješću iz svibnja 2011. godine tvrdi se da su čestice grafita "premale da bi se omogućila analiza čistoće u usporedbi s onom koja je obično potrebna za uporabu u reaktoru." Ali s obzirom na alate dostupne laboratorijima, tvrdnja IAEA da nisu mogli utvrditi jesu li čestice nuklearne ili ne "nema smisla", rekao je Nakhai.
Hayden je u svom izvještaju iz 2016. godine priznao da "ključne komponente" nuklearnog reaktora za nuklearno oružje "i dalje nedostaju". CIA je pokušala pronaći dokaze o postrojenju za preradu u Siriji koji bi se mogli upotrijebiti za dobivanje plutonija za nuklearnu bombu, ali nije mogla pronaći nikakav trag.
CIA također nije pronašla nikakav dokaz o pogonu za proizvodnju goriva, bez kojeg reaktor nije mogao dobiti reparaturu za gorivo. Sirija ih nije mogla dobiti iz Sjeverne Koreje, jer tvornica za proizvodnju goriva u Yongbyonu nije proizvela šipke za gorivo od 1994. godine, a poznato je da je pala u loše stanje nakon što je režim pristao odbaciti vlastiti program za reaktor plutonija.
Manipulirane i obmanjujuće fotografije
Američka Središnja obavještajna agencija
Video CIA-e se snažno oslanjao na fotografije koje je Mossad dao Bushovoj administraciji u izradi svog slučaja. Hayden piše da je to "prilično uvjerljiva stvar, ako bismo mogli biti sigurni da slike nisu izmijenjene".
Ali, po sopstvenom iskazu, Hayden je znao da se Mossad angažovao u barem jednoj prevari. On piše da kada su stručnjaci CIA-e pregledali fotografije iz Mossada, otkrili su da je jedna od njih bila foto-šopirana kako bi se uklonio natpis na strani kamiona.
Hayden izjavljuje da nije bio zabrinut zbog te fotografije. No, nakon što je ovaj pisac pitao kako su analitičari CIA-e tumačili Mossadovu foto-šopiranu sliku, kao jedno od pitanja koje je njegov suradnik zatražio unaprijed prije mogućeg intervjua s Haydenom, odbio je intervju.
Abushady ističe da su glavna pitanja s fotografijama koje je CIA javno objavila jesu li one zaista snimljene na lokaciji al-Kibar i jesu li bile u skladu s GCGM reaktorom. Jedna od fotografija pokazala je šta je u CIA-inom videozapisu nazvano "čeličnom linijom za armirani betonski reaktorski sud prije nego što je instaliran." Međutim, Abushady je odmah primijetio da ništa na slici ne povezuje čeličnu liniju s al-Kibarom.
I video i CIA-ina tiskovna konferencija pojasnili su da su mreže malih cijevi na vanjskoj strani strukture bile za "rashlađenu vodu za zaštitu betona od intenzivne topline i zračenja reaktora ". Međutim, Abushady, specijaliziran za takvu tehnologiju, istaknuo je da struktura na slici nema nikakve sličnosti s reaktorskom posudom s plinskim hlađenjem. "Ova posuda ne može biti za reaktor sa plinskim hlađenjem", objasni Abushady, "na temelju njezinih dimenzija, njezine debljine i cijevi prikazanih na strani posude".
Objašnjenje u CIA-inom videu da je mreža cijevi nužna za "rashladnu vodu" nije imalo smisla, rekao je Abushady, jer reaktori koji su hlađeni plinom koriste samo plin ugljen dioksida - a ne vodu - kao rashladnu tekućinu. Svaki kontakt između vode i Magnox-obloga koji se koristi u takvoj vrsti reaktora, objasnio je Abushady, mogao bi izazvati eksploziju.
Druga Mossadova fotografija pokazala je ono što je CIA rekla da su bile "izlazne točke" za kontrolne šipke reaktora i šipke za gorivo. CIA je postavila uporedo fotografije vrhova kontrolnih šipki i šipki za gorivo u Sjeverno-korejskom reaktoru u Yongbyonu i tvrdila je "vrlo blisku sličnost" između njih.
Međutim, Abushady je pronašao velike razlike između dvije slike. Sjeverno-korejski reaktor imao je ukupno 97 priključaka, no slika koja je navodno snimljena u al-Kibaru pokazuje samo 52 priključka. Abushady je bio uvjeren da reaktor prikazan na fotografiji nije mogao biti zasnovan na Yongbyon reaktoru. Također je napomenuo kako je slika imala izraženi ton sepije, što upućuje na to da je snimljena nekoliko godina ranije.
Abushady je upozorio Heinonena i El Baradeia u svojoj početnoj procjeni da je fotografija predstavljena kao snimljena iz zgrade reaktora izgledala kao stara fotografija malog reaktora plinskog hlađenja, najvjerojatnije ranijih takvih reaktora izgrađenih u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Dvostruka prevara
Sirijski major, "Abu Mohammed", rekao je Guardianu u veljači 2013. da je služio u stanici za obranu zraka u Deir Ezzoru, gradu koji je najbliži al-Kibaru, kada je dobio telefonski poziv od brigadnog generala iz Strateške zračne komande u Damasku odmah poslije ponoći 6. rujna 2007. Neprijateljski avioni su se približavali njegovom području, rekao je general, ali "nećete ništa učiniti".
Major je bio zbunjen. Pitao se zašto bi Sirijska komanda htjela dopustiti izraelskim borbenim zrakoplovima da se neometano približe Deir Ezzoru. Jedini logičan razlog takvog inače neobjašnjivog naloga bio bi da umjesto da žele držati Izraelce daleko od zgrade u al-Kibaru, sirijska vlada zapravo je željela da Izraelci napadnu. Nakon napada, Damask je izdao samo nejasnu izjavu tvrdeći da su izraelski mlaznjaci bili otjerani i prešutjeli su zračni napad u al-Kibaru.
Abushady je ovom piscu rekao da je saznao sa sastanka sa sirijskim dužnosnicima tijekom svoje posljednje godine u IAEA-u da je sirijska vlada zaista izvorno izgradila strukturu al-Kibara za skladištenje projektila, kao i za fiksnu poziciju za njihovo ispaljivanje. I rekao je da je Ibrahim Othman, šef Sirijske komisije za atomsku energiju, potvrdio tu namjeru na privatnom sastanku s njim u Beču u rujnu 2015.
Othman je također potvrdio Abushadyinu sumnju nakon što je pogledao satelitske fotografije da je krov iznad središnje sobe u zgradi napravljen s dvije pokretne lagane ploče koje bi se mogle otvoriti kako bi se omogućilo lansiranje rakete. I rekao je Abushadyu da je bio u pravu što je vjerovao da je ono što se pojavilo na satelitskoj slici odmah nakon bombardiranja kao dva polukružna oblika bilo ono što je ostalo od prvobitnog silosa za lansiranje raketa.
Nakon invazije Izraela 2006. godine na Južni Libanon, Izraelci su intenzivno tragali za projektilima i raketama Hezbolaha koji bi mogli doprijeti do Izraela i vjerovali su da je mnogo oružja Hezbollaha pohranjeno u Siriji. Ako su željeli odvući pažnju Izraelaca daleko odv pravih lokacija za skladištenje raketa, Sirijci bi imali dobar razlog da žele uvjeriti Izraelce da je to bio jedan od njihovih glavnih skladišta.
Othman je Abushadyiju rekao da je zgrada napuštena 2002. godine, nakon završetka gradnje. Izraelci su nabavili slike sa razine zemlje od 2001. do 2002. godine, što pokazuje izgradnju vanjskih zidova koji bi sakrili središnju dvoranu zgrade. Izraelci i CIA inzistiraju od 2007. do 2008. kako je ova nova građevina pokazala da to mora biti zgrada reaktora, ali jednako je sukladna i zgradi koja je namijenjena za skrivanje skladišta raketa i kao pozicija raketnog lansiranja.
Premda je Mossad u velikoj mjeri otišao uvjeriti Bushevu administraciju da je to nuklearni reaktor, ono što su Izraelci doista željeli bilo je da Bushova administracija pokrene američke zračne napade protiv Hezbollaha i sirijskih skladišta za rakete. Bivši dužnosnici Bushove administracije nisu prihvatili izraelsku ponudu da Sjedinjene Države bombardiraju, ali nitko od njih nikada nije postavio pitanja o izraelskoj prevari.
Čini se da su i Assadov režim i izraelska vlada uspjeli izvršiti svoja dijela u dvostrukoj prijevari u sirijskoj pustinji.
Komentar: Ako vježbate prevaru dovoljno dugo, na kraju ćete naučiti druge da vas zauzvrat prevare!
A danas, Hezbollah i sirijski režim su jači nego ikad, dok se kraj nazire za izraelske i američke režime.