Nakon pada Berlinskog zida i kolapsa Sovjetskog saveza, ostala je jedna jedina ideologija, s centrom u imperiji Sjedinjenih Država i s utjecajem na cijeli svijet - liberalizam, koji je zajedno sa svojim posljedičnim dogmama poput individualizma, materijalizma, ateizma i nihilizma, doveo ljudska bića na rub propasti.
Unatoč njihovoj očiglednoj pro-imperijalnoj pristranosti, svaki dan nam mainstream mediji pružaju dodatne dokaze o potpunoj katastrofi koja se događa širom našeg planeta i neprekidnoj dezintegraciji pojedinaca i društava.
U prethodnim člancima sam više puta pisao o opakim učincima liberalizma kojeg širi američka imperija: destrukcija ljepote, obitelji, spola, identiteta, moralne svijesti, religija i tako dalje. U biti, sve značajke koje definiraju naš identitet kao ljudskih bića sistematično se iskrivljuju, izvrću naopako i uništavaju.
Ovo je vježba misli i također vježba nade, a nemamo puno toga za izgubiti, jer bez obzira koliko bi nesavršen bio takav društveno-politički model, mala je vjerojatnost da bi bio toliko destruktivan kao njegovi prethodnici, bez obzira koliko bi pokušavali učiniti ga takvim!
Ideja za pisanje ovog članka je došla iz diskusije na našem forumu pod nazivom "Nada, strah i budućnost". Joe Quinn je među svojim doprinosima ovoj temi rasvjetlio i ključnu točku:
Pitanje života je pitanje rasta, ali što je zapravo "život" ako ne odnosi koje imamo s drugim ljudima, i prema tome što je rast u životu ako ne rast naših odnosa s drugima. Ali rast na koji način? Možda je to sjedinjavanje, onih prijašnje jedinstvenih privatnih svjetova, u nešto veće od zbira djelića, nešto što može kreirati ili privući novi život ili svijet kroz okupljanje i združivanje tih osobnih realiteta koji u sebi nemaju dovoljno snage ili moći da bi sami to postigli. Osim toga, naravno, u taj proces bi morao biti uključen ne samo zajednički/jednaki pogled na stvarnost, nego bi on morao i rezonirati s objektivnom stvarnošću, ili s višim silama prirode, drugim riječima, kreacijom objektivne stvarnosti širokih razmjera.Ideja je dalje rasla uz čitanje odličnog rada Alexandera Dugina "Četvrta politička teorija". Postoji nekoliko sličnosti između oba modela. No, za razliku od Dugina koji predlaže strategiju tranzicije iz trenutnog liberalnog svijeta u njegov četvrti politički model, mi se ovdje fokusiramo samo na specifičnosti našeg idealnog svijeta nakon tranzicije. Zbog toga se naš model naziva "postimperijalizam".
Naša hipoteza je da će američko carstvo uskoro propasti, te da bi za sobom moglo povući većinu planeta. Ova globalna katastrofa može nastati zbog intervencije ljudske i/ili kozmičke vrste. Postimperijalizam nudi model društva koji bi mogao procvjetati nakon tog glavnog resetiranja.
Bio sam iznenađen kada sam vidio koliko smo svi mi već razmišljali o ovoj temi, i koliko smo dodatnih misli razmijenili za vrijeme tih razgovora. To sugerira da zaista postoji duboka potreba svih nas za boljim svijetom, te da to ide puno dalje od običnog nerealnog sna. Doista, u nastavku ćete pronaći brojne vrlo operativne i konkretne ideje koje su definitivno vrijedne testiranja.
Dakle, na taj način smo osmislili karakteristike našeg idealnog društva. Ovo je, po definiciji, nezavršen rad koji se treba razviti, na organski način. To je prvi korak koji za cilj ima usađivanje sjemena u um čitatelja, te poticanje njega/nje na razmišljanje o tom idealnom svijetu. Budimo iskreni, svako veliko (i ne baš tako veliko) dostignuće na ovome svijetu je započelo s idejom, bljeskom imaginacije ili inspiracije koja je uputila proces, koji je pak postao temelj njegove realizacije.
Post-imperijalizam ukratko
Unatoč očiglednim destruktivnim učincima komunizma, kapitalizma i socijalizma, ne bismo trebali odbaciti sve iz spomenutih sustava. Naš "post-imperijalizam" teži očuvanju pozitivnih aspekata bilo koje prijašnje ideologije, dok bismo, naravno, odbacili sve njihove destruktivne sastojke.
Također bismo trebali imati na umu da su loši učinci spomenutih ideologija nastali vjerojatno ne toliko zbog njihove unutarnje prirode, nego više zbog načina na koje su ih patološki vođe primijenili na društvo.
Dakle, u postimperijalizmu, na poslovnoj razini prevladava oblik kontroliranog kapitalizma. Regulacije sprječavaju uobičajene zamke prošlog kapitalizma, odnosno špekulacija, monopola, lobiranja, industrijskog onečišćenja, programirane zastarjelosti, neetičnog oglašavanja, neravnoteže kapitala/rada. Unutar tog regulatornog okvira, poštena trgovina te ponuda i potražnja upravljaju razmjenom roba i usluga, a težina birokracije je svedena na minimum kako bi se osigurale fluidne, brze i učinkovite poslovne aktivnosti.
Na državnoj razini, postimperijalizam uglavnom provodi socijalističku politiku. Porezi osiguravaju socijalna dobra države, koja preraspodjeljuje bogatstvo i nudi besplatno obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i prijevoz. Ona također kontrolira ključne industrijske sektore poput energetike i rudarstva. Država ima za cilj stvoriti najbolju pravnu, upravnu i financijsku okolinu za zajednice kako bi se skladno razvijale.
Na razini zajednice, primjenjuje se pozitivan oblik komunizma. Zajednice su srž, glavni dio postimperijalnog društva. Vrlo su samostalne, podižu poreze, posjeduju zemlju i zgrade te imaju vlastitu gardu i vladu, te su stoga centralna jedinica društva. Međutim, najvažnija značajka postimperijalnih zajednica je ona nematerijalne prirode, odnosi se na vrlo visoku razinu suradnje, pomoći, dijeljenja, povjerenja i solidarnosti koja bi prevladavala između svih njenih članova.
Započnimo našu transkripciju sesija pitanja i odgovora s ovom temom zajednica. Nekim odgovorima su dodani komentari koji razvijaju predložena rješenja i/ili ih uspoređuju s trenutnim stanjem svijeta.
Zajednica i obiteljski život
Kowloon ograđeni grad (Hong Kong) je imao 33 000 stanovnika na 2,6 hektara površine.
O: Demografska gustoća je ograničena. Ako zajednica dosegne maksimalnu gustoću, par koji planira djecu će se morati preseliti u manje naseljeno područje. Populacija zajednica je također limitirana na 3000 pojedinaca, što omogućava da svatko zna svakoga. Takva veličina zajednice bi omogućila kritičnu masu potrebnih i komplementarnih vještina.
Ova mjera označava kraj megalopolisa. Takva mjesta demografske koncentracije uništavaju pojedince, zajednice i obitelji. U njima bujaju zagađenje, kriminal i epidemije. Osim toga, ovo je savršena sredina za skrivanje patoloških pojedinaca. Ograničena veličina zajednice bi pomogla u skladnom razvoju teritorija time što sprječava pojavu mega gradova koji iscrpljuju resurse, radnu snagu, sredstva, okoliš pa čak i ostatak zemlje.P: Jesu li zajednice autonomne u odnosu na državu?
O: Da. Država definira široki pravni okvir, zajednice su slobodne u postavljanju pravila i običaja sve dok su u skladu s tim okvirom. Zajednice, kao proširene lokalne obitelji, su fundamentalne jedinice post-imperijalnog društva.
To je slično onome što je Richard Thurnwald nazvao Dorfstaat - 'selo-država'. Selo-država je alternativni pogled na politiku iz perspektive etničkih grupa koje prirodno žive u ravnoteži sa svojim okolišem. Ovaj pogled ne odražava grad (koji projicira svoju strukturu na ostatak zemlje), nego je onaj sela ili provincije. Taj alternativni pogled proizlazi iz točke gledišta regija koje su bile periferne u klasičnoj politici, no koje su centri u postimperijalnom društvu.P: Postoji li vojska?
O: Da. Svaka zajednica ima vlastitu gardu. Samo članovi zajednice mogu postati vojnici. Oni će se obučavati jedan vikend na mjesec i dva tjedna tijekom ljeta. Zajednice mogu osigurati trupe kako bi djelovale u ime države u posebnom mandatu i u specifično određenom vremenskom roku, no također zadržavaju pravo na odbijanje sudjelovanja u kolektivnim vojnim akcijama.
Zajednica je srž društva. Država nema svoju vojsku, zajednice je imaju.P: Pošto države nemaju vlastite vojske ne mogu ni započeti rat, no što je sa zajednicama koje imaju garde? Mogu li one započeti rat?
O: Bilo koji vođe zajednica koji pokazuju konzistentno ratoborno ponašanje će se maknuti s vlasti uz pomoć kolektivnog djelovanja drugih zajednica. Od građana će se zatražiti izabiranje novog predstavnika. Ako se ponovno izabere ratoborni vođa, maknut će ga se s vlasti, te će se provesti istraga kako bi se identificirao uzrok ratobornosti. Jedan način za sprječavanje daljnje ratobornosti je razmještanje članova agresivne zajednice u druge zajednice koje su međusobno jako udaljene.
Ukoliko neka zajednica odluči ostati ratoborna, tada je možda potrebna zajednička intervencija ostalih vojski zajednica. Ako se lokalni mještani i dalje drže ratobornosti tada će ih se poslati u ozidanu enklavu kako bi se zaštitilo druge građane i kako bi im se pomoglo da nadvladaju vlastitu ratobornost.P: Ima li žena u vojsci?
O: Da, ali žene ne mogu biti postavljene na poziciju koja od njih zahtijeva prevelike fizičke napore. Isto se odnosi na bilo koje drugo radno mjesto.
P: Što je sa slobodnim aktivnostima?
O: Aktivnosti u klubovima su važan dio života zajednice. Zajednice nude različite vrste klubova (umjetnost, sportovi, hobiji). Fokus je na zabavi, učenju i povezivanju.
Glavna svrha je izgradnja snažnog duha zajednice. Kako bi se to postiglo, članovi zajednice se moraju međusobno znati i vjerovati jedni drugima. To je olakšano raznim zajedničkim aktivnostima.
© Marion Post WolcottMuškarci igraju domino, Mississippi 1939.
O: Da. Parade, zabave, razmjene, izložbe, zajednički obroci, slavlja posvećena herojima i druge stvari se organiziraju na nivou više zajednica.
Ono što prevladava na razini unutar jedne zajednice također se odnosi i na razinu između zajednica: dijeljenje, međusobno poznavanje, povjerenje.P: Postoje li ikakve aktivnosti meditacije/unutrašnje refleksije?
O: Da, takve aktivnosti se održavaju na nivou zajednice. Redoviti sastanci su na raspolaganju. Organizirani su prema dobi/naprednosti skupina.
Meditacija je mainstream aktivnost, poput gledanja TV-a ili igranja nogometa tijekom imperijalističke ere.P: Postoje li ikakvi sportovi u postimperijalizmu?
O: Da, ali to je isključivo aktivnost za slobodno vrijeme. Novac nikako u to nije uključen i s time se ne mogu zaraditi 'bodovi' u zajednici. Kulturne norme smanjuju natjecateljsku dimenziju života u zajednici, te ojačavaju aspekte suradnje/zabave/zdravlja. Sportske aktivnosti se uglavnom provode na razini zajednice.
'Suvremeni sport' nema više nikakve veze sa sportom, zabavom ili dijeljenjem. To su vrlo medijatizirane i profesionalizirane aktivnosti kojima vlada individualizam, natjecanje i novac. Uz promicanje tih destruktivnih vrijednosti u našim umovima, njihova stalna medijska pokrivenost predstavlja glavno skretanje od onoga što je doista važno.P: Koja su pravila vezana za brak i prokreaciju?
O: Prokreacija se naravno događa na fizičkoj razini, dok bi brak trebao biti na razini duše. Tako se svatko može udati za koga želi, a razvod je legalan. No, samo heteroseksualni bračni parovi mogu usvajati i odgajati djecu. Prije stvaranja djece, heteroseksualni bračni parovi moraju pohađati nastavu roditeljstva te moraju proći kroz razdoblje od pet godina probacije, to je opće pravilo.
Većina našeg psihološkog ustroja je definirana našim najranijim iskustvima. Njegovanje i povezivanje su prvotni uzročnici psihološkog zdravlja.
O: Da, majke imaju tri godine porodiljnoga, za vrijeme kojega i dalje primaju svoju plaću.
Na taj način dijete će primiti puno brižnosti od svoje majke. Zbog ograničenih radnih sati, suprug je također više prisutan. Primijetite također da obitelj i zajednica imaju važnu ulogu u zadatku odgajanja djece.P: Mogu li se brakovi sklapati izvan zajednice ili države?
O: Da. U tom slučaju, par može odlučiti u kojoj će zajednici/državi živjeti. Ako je potrebno, 'strani supružnik' će biti potaknut da nauči lokalni jezik.
Brak ima za cilj stvaranje veze na razini duše. Takve veze mogu nastati između osoba iz različitih zajednica/država.P: Može li se pojedinac seliti iz jedne zajednice u drugu zajednicu?
O: Da, ali odredišna zajednica mora prihvatiti njegovu aplikaciju, a prije toga se treba uzeti u obzir izvješće matične zajednice o aplikantu. Samo pojedinci s dovoljnim brojem bodova iz zajednice se mogu prijaviti za proces transfera.
Postimperijalizam je uistinu meritokratsko društvo. Ali se ovdje zasluge ne temelje na patološkim/imperijalističkim vrijednostima poput snage, nesmotrenosti, bogatstva ili dominacije. Naprotiv, bez obzira na sposobnosti pojedinca, ono što je najbitnije je doprinos pojedinca zajednici. Empatija, velikodušnost, solidarnost i briga su pozitivne vrijednosti postimperijalizma, a društvena hijerarhija se temelji na njima.Novac, pozajmice i bankarstvo
Zbog toga se "bodovi zajednice" dodjeljuju pojedincima koji pozitivno doprinose svojoj zajednici. Nekoliko prava, poput pristupa kroz izborni proces višim pozicijama u zajednici ili pozicijama na razini države i drugim kritičnim poslovima, posjedovanje oružja, sloboda donacije vlastitog imanja, i slično, jedino se mogu dodijeliti pojedincima koji imaju dostatan zbir "bodova zajednice".
Dok su prošle ideologije obožavale jednog jedinog 'boga' (država, rasa, pojedinac) i žrtvovale/podredile sve ostalo tome, post-imperijalizam nudi balansirani pristup između individualizma i kolektivizma. Nijedno se ne negira. Bodovi zajednice su jedan od mehanizama koji pomaže u pomirenju individualnih i kolektivnih interesa. Na primjer, svaki put kada pojedinac pozitivno doprinese zajednici, on će zaraditi 'bodove zajednice' koji će povećati njegova individualna prava. Tako pomaganjem drugima, pomaže sebi.
P: Postoji li novac u postimperijalizmu?
O: Da, ali njegova upotreba je ograničena na trgovinu. Njegova akumulacija je limitirana i ne može se koristiti u špekulacijske svrhe. Postoji jedna jedina valuta podržana zlatom, za cijeli svijet. Države imaju ekskluzivno pravo stvarati novac i posuđivati ga bez kamata zajednicama. Zajednice također beskamatno posuđuju novac različitim poslovnim subjektima. Kamate se ne moraju plaćati jer tvrtke doprinose zajednicama kroz dodanu vrijednost, stvaranjem poslova i plaćanjem poreza.
Ovdje smo jednostavno postavili monetarni sustav poput onoga koji je postojao prije pojave međunarodnog bankarstva i špekulacija. Novac nije cilj već sredstvo. On je tek medij koji omogućava tečnost razmjene dobara i usluga.
Do 1971. američki dolar je bio podržan sa zlatom ili srebrom
O: Da. Transakcije koje su trenutne i lokalne mogu se obavljati bez upotrebe novca. Takve transakcije su uobičajene jer se snažno potiče lokalna razmjena (unutar jedne zajednice ili između obližnjih zajednica). S tim se smanjuje zagađenje zajednice, zakašnjenja u plaćanju.
Dodatno, dostupni su i trgovački sustavi u zajednicama. Koriste se beskamatni lokalni krediti, tako da se ne moraju praviti direktne razmjene. Na primjer, neki član zajednice može zaraditi sredstva tako što čuva djecu nekog pojedinca i može ih potrošiti kasnije, na primjer, na stolariju kod druge osobe u istoj mreži. Transakcije se bilježe u centralnom uredu koji je dostupan svim članovima.
Pravilna lokalna trgovina ojačava život zajednice. Pogledajte, na primjer, seoske tržnice s početka 20. stoljeća. To je bio privilegirani događaj na kojem se mogla sresti sva lokalna populacija.P: Postoje li burze?
To je također bilo mjesto gdje su se direktno mogli sresti proizvođači i potrošači, te su mogli više naučiti o dobrima kojima se trgovalo - proizvođači su dobivali direktne povratne informacije kako bi poboljšali svoje proizvode, dok su potrošači mogli naučiti više o proizvodima koje konzumiraju (o sadržaju, procesu proizvodnje i inženjeringu...).
O: Ne, cijene (roba, proizvedenih dobara, usluga...) se jednostavno definiraju dogovorom između kupca i prodavača.
Izbjegnuta je zamka manipulacije cijenama jer su monopoli i oligopoli spriječeni ograničenjem veličine poslovnih subjekata (pogledajte dio o poslovnim subjektima).P: Može li pojedinac posuditi novac?
Tržnica u Carmauxu, Francuska. Donedavno su crkva i tržnica bile glavna mjesta za socijalizaciju
Ovo je snažan poticaj za obitelji da žive pod istim krovom. Kako obitelj može biti prava obitelj ako su njeni članovi razasuti po cijeloj zemljiP: Postoje li banke u postimperijalizmu?
O: Postoje samo lokalne podružnice centralne banke koju posjeduje država. Bilo koja špekulacijska aktivnost je zabranjena. Novac u gotovini se koristi jednako kao čekovi i debitne kartice. Kreditne kartice su zabranjene.
Uklanjanjem bankarske industrije iz privatnog sektora redefinira se njezin cilj. Tu se više ne radi o maksimiziranju profita već one služe razvoju države i zajednica.P: Postoje li porezi?
D: Da. 10% porezne stope se primjenjuje kako na poslovne subjekte, tako i na građane.
Većina zemalja Zapada koristi puno veće progresivne porezne stope. Mogli bi se zapitati kako tako limitirane porezne stope mogu financirati poprilično ambicioznu državnu socijalnu pomoć, no osim službenih brojki koje, poput papagaja ponavljaju mainstream mediji, u stvarnosti najbogatiji pojedinci i najprofitabilnije korporacije gotovo da ne plaćaju poreze kojima bi se mogla osigurati poprilična sredstva za pomoć drugima! (To čine kroz porezne oaze, dedukciju poreza, izbjegavanje poreza, 'optimizaciju' poreza, itd.)Posao i poslovni subjekti
P: Postoji li maksimalna veličina za tvrtke?
O: Da, maksimalna veličina će se definirati veličinom tržišta, ekonomskom skalom, intenzitetom radne snage, brojem zaposlenih i profitabilnošću. Opće pravilo je da će kompanije biti obiteljske veličine. Ta maksimalna veličina će de facto odrediti i limit profita, a to će pak limitirati neravnotežu između kapitala i rada.
Limitacija veličine tvrtke onemogućava formaciju monopola i oligopola. Budući da je broj zaposlenih ograničen, ima malo prostora za rad na traci. Organizacija rada više nalikuje obrtima, koji su prevladavali do industrijske "revolucije".
Ograničenje veličine također sprječava nastanak multinacionalnih kompanija koje akumuliraju moć veću od nacija te koje uništavaju individue. S druge strane, kompanije koje imaju veličinu koja odgovara ljudima mogu održati duh zajedništva među svojim radnicima i harmonični stupanj integracije unutar svoje zajednice.
Od 1972. padaju plaće dok raste korporativna dobit.
O: Tvrtke isključivo posjeduju članovi zajednice. Udio zarade se distribuira sukladno veličini ulagačkog kapitala svakog člana osnivača. Ulagački kapital nije limitiran na novac, već također može biti u obliku ideja, rada, sredstava, ekspertize i tako dalje.
Financijsko investiranje nije jedini pokretač zajedničkog vlasništva. Jedna slabost kapitalizma je bila rastuća nesrazmjernost bogatstva između vlasnika kapitala i radnika. Poštenija distribucija kapitala kombinirana s većim minimalnim plaćama reducira takve nesrazmjere.P: Gdje se obavlja međunarodna trgovina?
O: Postoje mjesta za kupoprodaju, poput Amazona, no sva su u javnom vlasništvu.
Primijetite ovdje da je međunarodna trgovina reducirana. Za vrijeme imperijalističke ere većina proizvodnje je bila prebačena u države s manjom stopom dohotka (poput Kine) kako bi se minimizirali troškovi radne snage te kako bi se povećao profit koji je ionako već bio kolosalan. U postimperijalizmu, poslovni subjekti su nužno u vlasništvu članova zajednice, te su locirani na tlu same zajednice. Dodatno, minimalni dohodak je postavljen na međunarodnoj razini. Stoga nije moguće napraviti socijalnu neimaštinu, a većina kupovine se obavlja kod lokalnih dobavljača.
Time Square, New York City
O: Da, no sadržaj oglašavanja je limitiran na objektivne činjenice o samom proizvodu. Reklamni panoi se jedino mogu postaviti na zemlju koju je zakupio oglašivač, a njihova maksimalna veličina je ograničena. Kompanije mogu tiskati promidžbene letke i komercijalne magazine i distribuirati ih.
U usporedbi s vremenom imperijalizma, ovakvo oglašavanje je mnogo manje intruzivno, subjektivno i manipulativno.P: Postoji li TV?
O: Da. Televizija je društveno vlasništvo. Na TV-u nema reklama. Kanali pružaju edukacijske, inspirativne i zabavne programe unutar socijalno prihvatljivog konteksta.
Radikalna promjena od zaglupljivanja, propagande i medija okrenutih trgovini, na televiziju koja je izvor zabave i objektivnog informiranja.P: Kako je organizirana industrijska proizvodnja?
© Ramesh Pathania/MintRobotizirana proizvodna linija.
Naravno postoje i izuzeci od tog pravila. Zadaci koji su previše toksični ili opasni mogu uključivati veći nivo mehanizacije. No općenito pravilo i dalje prevladava. Na kraju imperijalističke ere obrtnička znanja su svakodnevno nestajala, s tim su nestajala i stoljeća znanja, stručnosti, vještina i umijeće rukotvorina. U većini manufakturnih polja roboti su postajali kompetentniji od ljudi.P: Kakvi su radni uvjeti?
O: Svi radnici imaju jednaku plaću. Ona iznosi ekvivalent platežne moći od 2000 eura u ruralnim područjima Zapadne Europe. Ljudi rade pet sati na dan, pet dana tjedno. Dodatno tome izdvajaju polovicu radnog dana za poslove zajednice.
Takav obim rada omogućava pojedincima dovoljno vremena i energije za njihove obitelji, zajednicu i osobni razvoj, te odmor. Ograničeno radno vrijeme također sprječava zamor i dosadu te održava radnike više motiviranima i budnima.P: Postoje li praznici/godišnji odmori?
O: Da. Dodatno odmorima tijekom vikenda, postoji i jedan produženi trodnevni vikend svakog mjeseca. Svaki radnik ima tri tjedna (21 dan) plaćenog godišnjeg odmora na godinu, dodatno uz postojeće nacionalne i praznike zajednice. Unutar samih tvrtki, godišnji odmori se raspoređuju kako se ne bi poremetio tok proizvodnje. Oni radnici koji imaju najveći broj bodova u zajednici mogu prvi birati vrijeme za godišnji odmor.
Djeca imaju jedan tjedan odmora od škole svaka tri mjeseca, te dodatno ne pohađaju školu za vrijeme odmora svojih roditelja.
Ovakav način radnog ritma je zapravo vrlo konzistentan s onim što je prevladavalo milenijima unutar ljudskog društva, od lovaca sakupljača do Srednjeg vijeka. U vrijeme devolucije, napredak jednostavno može proizaći iz poništavanja promjena koje su nedavno implementirane. U biti, brojne odlike postimperijalizma se mogu pronaći u društvima koja su cvjetala u prošlosti. Obitelji koje žive pod jednim krovom, prevladavanje ručnog rada, centralna uloga sela/zajednice, valuta podržana zlatom, nepostojanje privatnog bankarstva, zanatstvo fokusirano na ljepotu/funkcionalnost, izdržljivost, očuvanje prirodnih resursa, ograničena veličina sela i biznisa,...P: Što je s mirovinom?
O: Minimalni rok za umirovljenje je od 55. godine starosti, no opcionalno je i svaki pojedinac može odlučiti želi li raditi dulje. Za vrijeme svoje radne karijere radnik odvaja 3% svog dohotka za mirovinski fond. Taj fond investira prikupljeni novac na sljedeći način: 20% za biznis zajednice i 80% u valutu podržanu zlatom.
1983. godine, 90% medija u SAD-u je bilo u rukama 50 privatnih kompanija. 2011. godine istih 90% je u posjedu samo šest kompanija.
O: Medije kontrolira narod kroz državu. Novinare glasovanjem bira narod kroz državu. Jedino ljudi koji su dosegli određene moralne i tehničke kvalifikacije mogu postati kandidatima. Svjedoci i starješine zajednica daju povratne informacije te su dio evaluacijskog procesa. Ova profesija je sveta, iznimno je važna i zaštićena, novinari imaju potpunu slobodu izreći istinu, no ako prekrše to fundamentalno pravilo, udvostručuje se kazna za njih naspram onih koje dobivaju "normalni" građani.
Viđenje svijeta na što objektivniji način je jedan od temelja postimperijalnog svijeta. Mediji imaju esencijalnu ulogu u tom procesu jer osiguravaju individuama najviše podataka o vanjskom svijetu.P: Kako djeluje zdravstvena industrija?
O: Ne dozvoljava se djelovanje privatnih kompanija u zdravstvenom sektoru. Bolnice, klinike, istraživački laboratoriji, i tako dalje, su javno vlasništvo i tako djeluju. Liječnici su javni službenici. Za vrijeme svojih studija liječnici se izlažu holističkom pristupu liječenja, vezi između uma i tijela, psihologiji, prirodnim lijekovima. Kada netko postane liječnik tada dobiva dodatne bodove zajednice. Dobri liječnici (koje evaluiraju pacijenti) dobivaju više bodova zajednice.
Ključne sektore, poput vojske, bankarstva ili zdravstva ne kontroliraju privatni entiteti jer u takvim sektorima kolektivno dobro je važnije od profita.P: Je li proizvodnja dobara potaknuta maksimizacijom profita?
O: Ne, jedina dobra koja se mogu proizvoditi moraju zadovoljavati standarde funkcionalnosti, izdržljivosti i ljepote. Također se moraju uskladiti s pravilom o 50% direktnog ljudskog rada. Profit i stjecanje bogatstva više nisu poticaj jer na kulturnom nivou više nisu glorificirani. Najvažnija vrijednost je doprinos zajednici.
Ovo je potpuni zaokret u ljudskom sustavu uvjerenja, od služenja sebi (pohlepe) ka služenju drugima (doprinošenje zajednici). Ova velika promjena od potrage za bogatstvom, posjedovanja i statusa, ka kolektivnim dobrima, ljepoti, služenju zajednici, jedino može djelovati na kulturalnom nivou. Mediji, obrazovanje, povijest, znanost, svi doprinose ovom kulturalnom substratumu.P: Je li brzina rasta cilj?
O: Ne. Važan je kvalitet, a ne kvantitet. Jedan od razloga zašto je Imperija propala je iscrpljivanje i zagađenje prirodnih resursa zbog njihova prevelikog iskorištavanja. U postimperijalizmu postoji generalna politika očuvanja. Prirodni resursi su pokloni Zemlje. Oni su dragocjeni i mogu se koristiti samo na dugotrajne, pažljive i respektivne načine.
Služenje drugima ne samo da obuhvaća druge individue, već i druge entitete poput rijeka, planina, šuma. Poštovanje drugih ide ruku pod ruku s poštovanjem naše planete i njenih plodova.P: Mogu li privatni operatori eksploatirati prirodne resurse?
Umjesto stalne želje za modernizacijom i kvantitativnim rastom, orijentiramo se u smjeru balansa, prilagodbe i harmonije. Umjesto želje za napretkom pod bilo koju cijenu, prilagođavamo se onome što postoji, razumijemo gdje se nalazimo i usklađujemo društveno-političke procese.
O: Prirodni resursi su javno dobro. Ne smije se stvarati privatni profit kroz eksploataciju planetarnih resursa.
Naravno, mnoge privatne tvrtke će koristiti zrak i/ili vodu u svojim proizvodnim procesima. U tom slučaju kompanije moraju plaćati poštenu cijenu za tako važne resurse.
Stogodišnja električna žarulja, radi od 1901.
O: Ne. Sve što se proizvede u postimperijalizmu mora se podvrgnuti standardima funkcionalnosti, izdržljivosti i estetike. Osim toga, masovna proizvodnja neće biti moguća zbog limitacije veličine kompanija.
P: Postoji li limit nad profitom i bogatstvom?
O: Profit je prirodno ograničen jer je veličina kompanija ograničena. Ne postoji ograničenje za bogatstvo per se. No postoji dužnost nakon smrti. Ako je nečiji posjed više od tri puta veći od prosječnog posjeda u pripadajućoj zajednici, tada je dužnost da se nakon smrti vlasnika razvlasti 50% posjeda koji je više od tri puta veći od prosječnog posjeda u zajednici. Polovica sredstava koja se tako prikupe idu državi (za obrazovanje, zdravstvo, infrastrukturu...), a druga polovica ide zajednici.
Ovaj mehanizam za redistribuciju je u skladu s prestankom glorifikacije bogatstva (i pohlepe). Vrlo bogate obitelji neće izgubiti svoje posjede, no polovica njihova posjeda će biti investirana na kolektivnom nivou.Nadnacionalni i nacionalni nivoi
P: Kako se određuju nacionalne granice?
O: U okviru nacije koja ima zajednički jezik i kulturu. Veličina nacije je limitirana na najviše tri milijuna građana.
Ograničenje veličine nacije onemogućava stvaranje supersila te dozvoljava stvaranje pravog multipolarnog svijeta. Također postoji snažna kulturna, povijesna i jezična konzistencija u svakoj pojedinoj državi.
© DWBijele crte: Granice koje su postavile europske sile. Narančasta područja: Podijeljene etničke grupe.
O: Da, sve one savjesno slijede iste fundamentalne vrijednosti, no razlikuju se na kulturalnom nivou (jezik, obredi, tradicije, heroji,...)
P: Postoje li nadnacionalni entiteti?
O: Da. Njihova misija je održavanje poštenog balansa između nacija. Takvi entiteti nemaju vlastitu vojsku no dobivaju doprinose u trupama od samih država članica u svrhu specifičnih mandata na jasno određeno vrijeme. Glasovanje u takvim tijelima je tajno kako bi se izbjegao bilo kakav pritisak. Svaka nacija ima dva predstavnika. Ova organizacija djeluje kao šerif planete i osigurava da se svaka pojedina zemlja ponaša pošteno prema drugim zemljama.
P: Koliko su države autonomne naspram nadnacionalnih entiteta?
O: Osim ovoga što je iznad navedeno, države su potpuno slobodne u donošenju vlastitih odluka. Sve nacije dijele vrlo sličnu moralnu svijest i skup vrijednosti. Unutar tih moralnih okvira, svaka nacija, zavisno od vlastite povijesti, kulture, jezika i tradicija, donosi društvene i legalne odluke u skladu s kulturalnim specifičnostima te nacije.
Kroz takve zajedničke civilizacijske vrijednosti, nacije i zajednice se mogu ujediniti pod zastavom mnoštva ljudi koji žive pod različitim vladama, što im nudi zajedničku, centraliziranu ideju (u okviru te civilizacije), no pritom im ostaje mnogo izbora za potragu za unutrašnjim identitetom, omogućujući time prosperitetnu koegzistenciju nacija, zajednica i individua.Pojedinci
P: Kako se rješava problem psihopatije?
O: O tom pitanju se vode ozbiljna istraživanja. Ponajviše o dijagnosticiranju psihopatije. Roditelji se opsežno podučavaju pri čemu zajednica snažno pomaže kako bi svaki građanin imao dobro znanje o ovoj temi. Također, limitirana veličina zajednica, nacija i kompanija bi trebala pomoći u otkrivanju psihopata. E sada, pitanje kako se nositi s psihopatima jednom kada ih se opazi je vrlo problematično i od fundamentalne važnosti. Proces otkrivanja ispravnog rješenja je i dalje u tijeku.
© File/1995Brončana statua JFK-a ispred bostonske državne zgrade
A: Definitivno da. Heroji su fundamentalni dio kulture. Propisno ih se slavi. No, za razliku od modernog društva u kojem se glorificiraju psihopatske osobnosti, u postimperijalizmu će herojima postajati oni koji su izvanredno doprinijeli zajednici. Heroji se mogu slaviti na nivou zajednice, nacije i na internacionalnom nivou.
Većina ljudi ima urođenu potrebu za herojima, vođama i uzorima. Heroji su jedan način, između ostalih, za usaditi pozitivne vrijednosti u ljudske umove kroz kulturalne reference. To može pružiti inspiraciju i poboljšanje samih individua.P: Je li školovanje obvezno?
O: Da. Obvezno je od 9. do 12. godine. Ono učenicima osigurava osnove pisanja, čitanja i računanja. Zatim, od 12. do 18. godine starosti mladež testira što im se sviđa I U ČEMU su dobri. To se najviše odvija kroz stažiranje i praksu. Naravno, svaka individua je slobodna učiti i prije i poslije obvezne dobi. Odnos mentora i učenika je povlašten.
Umjesto dostave činjenica i podataka, školski sustav se fokusira na vještine/mogućnosti učenika: potiče znatiželju, kritičko razmišljanje, kreativnost, samopouzdanje, suradnju s drugima. Imajte na umu da je u postimperijalizmu školovanje kod kuće veliki dio obrazovnog sustava. Još jednom to naglašava centralnu ulogu koju imaju obitelj i zajednica koje su uključene u podizanje i učenje djece.P: Što je s računalima?
Kulturalni okoliš snažno podupire želju za učenjem daleko van limitiranog učešća škola. Život je škola, svako iskustvo je prilika za učenje kada mu se ispravno pristupi.
O: Računala se još uvijek koriste, no posvećena su skupljanju znanja i komunikaciji.
P: Postoji li internacionalni jezik?
O: Da. Svaki pojedinac koji je uključen u nekakvu internacionalnu aktivnost mora ga dobro znati. Svi građani uče internacionalni jezik u školi.
P: Što je s ljudima koji se žele zaposliti ali im to ne uspijeva?
O: Njima pomaže njihova obitelj. Ako nemaju svoju obitelj, tada se priključuju jednoj od kuća za osobe bez obitelji, tj. priključit će se onoj 'obitelji' koja dijeli njihove interese/vrijednosti.
Solidarnost se logično implementira na nivou obitelji/zajednice.P: Mogu li ljudi posjedovati oružje?
O: Građanin koji je zaradio dovoljno bodova u zajednici smije posjedovati oružje.
Problem nije u oružju per se, već u načinu na koji ga koriste neki ljudi. Povezivanje posjedovanja oružja s dovoljnim brojem bodova u zajednici bi trebalo garantirati da oružje dospije u ruke odgovornih osoba.P: Postoje li rekreacijske droge?
O: Da, no samo unutar ograđene enklave u kojoj žive korisnici droga. Proizvodnja i prodaja droga je u društvenom vlasništvu. Korisnici droga slobodno mogu doći i ostati u enklavi. Opće je pravilo da svojim aktivnostima u enklavi ne mogu zaraditi bodove zajednice.
P: Postoji li prostitucija?
O: Da. Zajednice osiguravaju razumne nivoe sigurnosti i higijene za prostitutke i klijentelu. Prostitucija se jedino može obavljati u ograđenoj enklavi u kojoj se ne mogu zaraditi bodovi zajednice
U enklavama korisnika droga i prostitucije se ne mogu zaraditi bodovi zajednice. Dakle, osobe koje žele provesti vrijeme u tim mjestima nemaju pristup glavnoj poluzi društvene promocije i priznanja.P: Kako se rješava pitanje eutanazije?
O: Ako je pojedinac mentalno sposoban te smatra kako nepodnošljivo pati, on ili ona može izabrati eutanaziju. Tada će se istome predložiti metode eutanazije koja su najmanje bolne, a on ili ona će odlučiti što je najprihvatljivije.
P: Što ako osoba nije mentalno sposobna?
O: Ako je obitelj voljna brinuti se o takvom pojedincu (uz pomoć zajednice ili države), o njemu ili njoj će se skrbiti do kraja života, no takva će osoba biti sterilizirana.
P: Što je sa samoubojstvom?
O: Samoubojstvo se rješava slično kao i eutanazija.
U slučajevima samoubojstva i eutanazije vlada pravilo slobodne volje. Individua je slobodna odlučiti o kraju svoga života. Također uzmite u obzir da eutanazija i samoubojstvo u postimperijalizmu nisu društveno stigmatizirana djela. Ne gube se bodovi, individualne odluke se u potpunosti poštuju.P: Postoji li religija u postimperijalizmu?
O: Ne postoji religija per se, no znanost ima snažan fokus na ono što se naziva paranormalno ili metafizičko. Takva istraživanja identificiraju obrede i aktivnosti koje jačaju psihičku vezu između individua i viših realiteta.
Moderno društvo je razdvojilo znanost od religije što je dovelo do shizofrenog društva podijeljenog između materijalističke znanosti i iracionalnih religija. Ideja je ponovno ujediniti spiritualnost i znanost kako bi se kreirale religijske prakse koje su zaista korisne sljedbenicima.
'Odjeća' koju je stvorio modni dizajner Alexander Mc Queen
O: Ne, ali ne potiče se nesvrhovitost ili rasipništvo. Ne postoji modna industrija koja stvara umjetnu modu koja brzo zastarijeva. Što se tiče proizvoda, odjeća je funkcionalna, izdržljiva i lijepa.
Skup uvjerenja koja preuzimamo od roditelja, obitelji, prijatelja i škole određuje većinu naših djela, ono čini našu kulturu. Kultura je toliko duboko usađena da utječe čak i na naš nesvjestan dio uma, onaj dio našeg uma koji diktira mnoge naše misli, riječi i djela.Zakoni i regulacije
Zbog toga je kultura od primarne važnosti. Bilo bi potpuno nerealistično nadati se boljitku individua dok su iste uronjene u patološku destruktivnu kulturu. Isto tako, brojni društveni problemi, poput korištenja droge, nasilja i depresije... se mogu jednostavno riješiti kada bi individue bile uronjene u pozitivno, životno afirmirajuće kulturalno okružje.
Stoga postimperijalizam posvećuje mnogo truda oblikovanju kulturalnog okružja (kojeg čine uvjerenja, umjetnost, moral, zakon, običaji, jezik, znanje) koje će utjeloviti one moralne vrijednosti koje zastupa i usađuje u individue te iste vrijednosti.
P: Što se događa s pojedincima koji ne žele raditi?
O: Oni se protjeruju.
P: Gdje se točno protjeruju?
O: Zatvaraju se u ograđenu enklavu za rehabilitaciju.
P: Što se događa u ograđenoj enklavi?
O: Ljudi tamo prolaze kroz obuku, susrete, rad, procese učenja. Tijekom tog procesa se evaluiraju i daju im se 'bodovi zajednice' u skladu s njihovim rezultatima. Nakon što zarade određen broj bodova, otpuštaju se iz enklave. Veći prekršaji/kriminalna djela će zahtijevati veći broj bodova kako bi se dozvolilo otpuštanje. U slučaju ponavljanja prekršaja/kriminalnih djela, bodovi koje će morati zaraditi za otpuštanje se udvostručuju.
P: Što je s vlasništvom?
O: Građani mogu posjedovati kuće i zemlju. Zajednica posjeduje poljoprivredno zemljište i daje ga u najam. Zajednica također posjeduje industrijsko zemljište te ga izdaje u najam kompanijama, a posjeduje i javne objekte (škole, klinike,...) koje daje u najam državi.
Obratite pažnju kako država ne posjeduje zemlju ili zgrade. To je sve u vlasništvu zajednica. To učvršćuje centralnu ulogu zajednica.P: Što je s nasljednim pravom?
O: Ako je osoba zaradila dovoljno bodova zajednice, slobodna je donirati svoje imanje kome god želi. Ako osoba nema dovoljno bodova, ne može odlučiti kome će donirati posjed. Ako djeca imaju dovoljno bodova, ona će dobiti 100% posjeda, a ako djeca nemaju dovoljno bodova, 50% posjeda će biti donirano zajednici, a 50% će dobiti djeca.
Ova mjera bi trebala pomoći da bogatstva dospiju u sigurne ruke. Bez dostatnih bodova zajednice, generacijska akumulacija bogatstva nije moguća.
Prvo atomsko oružje pogodilo je Hiroshimu 8. kolovoza 1945.
O: Biološka, nuklearna, kemijska i energetska oružja su zabranjena. Ova zabrana se provodi na nadnacionalnom nivou. To je jedan od glavnih zadataka nadnacionalnih tijela.
Ova mjera, kao i mnoge druge, jednostavno vraća u prošlo stanje, koje je bilo bolje od ovog sadašnjeg. Doista, u ovo vrijeme devolucije, napredak se može jednostavno postići tako što će se poništiti promjene koje su nedavno implementirane. U biti, mnoge značajke postimperijalizma se mogu naći u društvima koja su cvjetala u prošlosti: članovi obitelji žive zajedno, prevladava ručni rad, središnja uloga sela/zajednica, valuta podržana zlatom, nepostojanje privatnog bankarstva, obrtništvo fokusirano na ljepotu/funkcionalnost/trajnost, očuvanje prirodnih resursa, ograničene veličine sela i poduzeća, itd.P: Postoji li smrtna kazna?
O: Ne, no zatvorenik može odlučiti da ga se ubije, umjesto da bude zatvoren na duže vrijeme.
P: Što je s podzemnim otkrićima na zemljištu koje posjeduje pojedinac?
O: Ako se radi o prirodnim resursima (nafta, zlato...), ono pripada zajednici, ako je ljudskog podrijetla, tada pripada građaninu.
Za vrijeme imperijalizma, prirodni resursi su bili uglavnom u posjedu privatnih korporacija. Jedan od glavnih motiva za stvaranje ratova je bio prebacivanje kontrole nad tim resursima iz posjeda malih država u posjed moćnih multinacionalnih kompanija.
Zrakoplov prska industrijske poljoprivredne usjeve.
O: Da. Postoji samo organsko uzgajanje. Sav organski otpad skupljaju kompanije za pravljenje komposta koje se nalaze u vlasništvu zajednica. Većina hrane se proizvodi i konzumira na lokalnom nivou.
Ograničenja glede veličine nekog biznisa i udjela mehanizacije se odnose i na poljoprivredu. Ekološke regulacije o korištenju zraka, vode i tla, se ovdje također primjenjuju.P: Tko stvara zakone i donosi političke odluke?
O: Političke odluke se donose na razini zajednica, te nacionalnom i nadnacionalnom nivou. Odlučivanje se temelji na dva komplementarna tijela: predstavničko tijelo koje donosi odluke i savjetodavno tijelo koje se sastoji od stručnjaka. Samo pojedinci s dovoljnim brojem bodova zajednice mogu postati kandidati za predstavničko ili savjetodavno tijelo. Osim toga, učinkovitost stručnjaka se procjenjuje od strane drugih stručnjaka. Zarađuju standardnu plaću (ekvivalent 2000 eura). Prije bilo kakve važne odluke predstavnici se konzultiraju s vijećem starješina.
P: Kako se biraju predstavnici?
O: Ne postoje političke kampanje, susreti ili govori. Politika se ne vrti oko popularnosti već oko sposobnosti i integriteta. Na razini zajednica, država i na nadnacionalnom nivou, 10 pojedinaca s najvećim brojem bodova zajednice predlaže se za kandidaturu (koju oni, naravno, mogu odbiti). Na razini zajednice, građani glasuju za izbacivanje kandidata koje ne žele u izboru. Kandidati se tako postupno eliminiraju, sve dok ne ostane jedan. Isti postupak se provodi na nivou države, no u tom slučaju, glasuju predstavnici zajednica, umjesto građana.
Budući da ne postoji politička kampanja, građani ne mogu znati sve kandidate na nacionalnim i nadnacionalnim razinama, pa su stoga predstavnici zajednice, koji su navikli na politički milje, ti koji glasuju.P: Što je vijeće starješina?
O: Starješine su pojedinci s najvećim brojem bodova u zajednici. Njihovu kandidaturu za mjesto u vijeću jedino mogu predložiti drugi članovi njihove zajednice. Izabiru se na izborima. Njihova moć je isključivo u domeni savjetovanja. Predstavnici zajednica se s njima konzultiraju prije donošenja odluka na nacionalnom nivou.
P: Kakva je energetska politika?
O: Nuklearna energija je zabranjena zbog svoje opasnosti. Koristi se solarna energija, plimni generatori električne energije, geotermičke elektrane, itd.. Istraživanja o čistim oblicima stvaranja energije su prioritet. Iznad svega, potrošnja električne energije će biti smanjena kroz javni prijevoz, lokalnu trgovinu, limitirane stope rasta i energetski učinkovite zgrade.
Istraživanja o čistoj/učinkovitoj metodi proizvodnje energije su prioritet.
Varšavski tramvaj 1939. godine. Tijekom 1930-ih, gradovi Zapada su već imali električne tramvaje. Većina linija je uklonjena kako bi se dalo prostora automobilima.
O: Javni prijevoz je prioritet. Financiraju ga i njime upravljaju javne vlasti (zajednice i države). Vlakovi, tramvaji i autobusi su glavna sredstva prijevoza ljudi. Javni prijevoz je besplatan. Zrakoplovni prijevoz i međunarodni prijevoz je minimalan jer se većina društvenih i ekonomskih aktivnosti odvija na razini zajednice i među zajednicama. Brodovi i vlakovi su prioritetna solucija za prijevoz dobara i roba. Opsežna uporaba javnog prijevoza minimizira troškove i zagađenje.
U postimperijalizmu, opsežna mreža kanala, pruga i autobusnih linija, omogućava efikasni prijevoz pojedinaca i dobara. Također se minimiziraju toksične emisije plinova iz autobusa (električni motori, energetska efikasnost, regenerativno kočenje...)P: Kako se provode istraživanja u postimperijalnom svijetu?
O: Istraživanja imaju najveći prioritet, te se javno financiraju. Istraživanja obuhvaćaju sva polja, uključujući paranormalno i metafiziku. Diploma nije potrebna za istraživanje, no potrebna je dovoljna razina relevantnog znanja koje se ocjenjuje i vrednuje od strane stručnog povjerenstva. Pregledavanje radova je javno (obavljaju ih kolege i javnost). Recenzije nisu anonimne. Izuzetni doprinosi vode do ostvarivanja bodova zajednice.
Postoji potpuna odvojenost između političkih interesa i znanstvenih istraživanja. Zbog toga se istraživanja financiraju jedino u skladu s društvenim prioritetima i znanstvenim potencijalom.P: Koji je stav prema zagađenju?
O: Zagađenje je zločin. Opće je pravilo da namjerno ili namjerno nemarno onečišćenje vodi do oduzimanja imovine krivca (ostavlja mu se jedino minimum dovoljan za život). To također vodi i do gubitka bodova. Ugovori o osiguranju su obvezni (iznose 10% vrijednosti imovine), prikupljeni novac se slijeva u fond za osiguranja koji je u javnom vlasništvu.
U određenim proizvodnim procesima nemoguće je izbjeći zagađenje. Za sav onečišćen zrak, vodu i zemlju se mora platiti odšteta. Puno se ulaže u znanstvena istraživanja koja otkrivaju čišće procese proizvodnje i rješenja koja poništavaju onečišćenja.Zaključak
Naša tijela su u agoniji pod rastućim teretom nezdrave hrane, onečišćene vode, opasnih lijekova na recept, uništavajućih zračenja i toksičnog zraka.
Naši umovi su podijeljeni zbog laži, propagande i neznanja koje nam je nametnula patološka elita.
Naša srca krvare pri pogledu na imperijalističke ratove, nepravdu, nezaustavljivo širenje siromaštva i sveopću patnju.
Naše duše su rastrgane životom koji je isključen, nepovezan s drugima i istinom, život u kojem nas nasilno hrane "spiritualnim" dijetama nihilizma i površnosti. Istovremeno, naš planet pokazuje rastuće simptome nadolazeće velike krize: sve više novih pukotina/rupa u tlu, čudnovate atmosferske i planetarne zvukove, porast vulkanskih i seizmičkih aktivnosti, kaotično vrijeme i klimatske promjene, zajedno uz smanjenu solarnu aktivnost i povećanu kometarnu aktivnost.
U knjizi "Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza", pokazali smo jasnu korelaciju između kriza na ljudsko/društvenoj razini i velikih prirodnih katastrofa. U prošlosti, doba općeg društvenog poniranja i kaosa u okolišu signalizirala su kraj civilizacijskog ciklusa. Zbog toga, u ovom trenutku, više nije pitanje hoće li naša civilizacija propasti na neki način, već kako će propasti - hoće li fatalni udarac uzrokovati katastrofe kozmičkog ili ljudskog porijekla?
Iz ove perspektive, možda nije preuranjeno početi razmišljati o novom svijetu, boljem svijetu, svijetu koji može dugo trajati, kojeg bi kreirali savjesni ljudi za savjesne ljude, a ne poput našeg trenutnog sustava, dizajniranog od strane patoloških "ljudi" za potrebe patoloških "ljudi", sustava koji će se, čini se, urušiti pod vlastitom opresivnom težinom.
Komentar: Slijedeći nastavak iz ove serije članaka je Post-nihilizam, predložak za ono što nas čeka.
Prijašnji nastavci su: