Članak je dio serije koja oslikava našu izvrnutu i moralno degradirajuću sadašnjost, a prethodni (i prvi) dio je Iskorijenjivanje ljepote: Uništenje umjetnosti.
Ovaj članak se osvrće na nekoliko kontroverznih tema (homoseksualnost, pedofilija, seksualne predatore, itd.), a njegov sadržaj, kao i pojedine ilustracije, mogu za neke biti šokantni.
Ako se, unatoč ovom upozorenju, odlučite čitati dalje, imajte na umu da je 'vrag u detaljima', stoga pažljivo čitajte i pokušajte ne razmišljati crno-bijelo.
Posebno ne zaboravite da se tijekom ove analize fokusiramo na malu manjinu patoloških pojedinaca koji su se infiltrirali u gay zajednicu. Dakle, ovo nije napad na homoseksualce, već razotkrivanje ove male manjine koja se pretvara da se zalaže za prava homoseksualaca, ali umjesto toga iskorištava gay zajednicu koja im služi za ostvarenje njihovih podlih planova.
Dakle, nakon ovog upozorenja, vežite pojaseve i polijećemo!
Glavna ideja, o kojoj pišem u ovom članku, došla je prilično neočekivano dok sam pisao posljednji dio knjige "Earth changes and the Human Cosmic connection" ["Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza"; op.prev.], koja je upravo objavljena i kao meki uvez i za Kindle [cijelu knjigu također možete pročitati prevedenu, a prvo poglavlje je ovdje; op.ur.].
Teoretizirana 'ljudsko-kozmička veza' mogla bi biti jedan od glavnih mehanizama, ako ne i glavni, kroz koji ljudska populacija utječe, pozitivno ili negativno, na svoju okolinu, uključujući i na velike kozmički izazvane katastrofe.
Dok gore spomenuta knjiga nudi mnogo detaljniju i precizniju sliku ovog bitnog fenomena, posljednji dio ovog članka ukratko opisuje taj koncept i pokazuje kako bi on mogao povezati ove, naizgled nepovezane, teme kojima ćemo se sada baviti.
Conchita Wurst, pobjednik Eurovizije 2014.
Conchita Wurst je ne tako suptilna igra riječi: "conchita" je eufemizam za ženske genitalije u Južnoj Americi, dok je "wurst" eufemizam za muške genitalije na njemačkom. Vjerujem da ste shvatili 'šalu'. Zaista vrlo suptilno.
Možda se sjećate moje bake i rasprava koje često vodimo. Ne samo da voli slušati o kraljevskoj obitelji i aristokratima, već voli i slušati glazbu. Ali, kao što sam već spomenuo, ona je gotovo slijepa. Kad me pitala o pobjedniku Eurosonga, morao sam dobro razmisliti kako ću opisati ono što sam vidio.
S tugom sam shvatio da su osobine te osobe (izgled, seksualna orijentacija, spol, životni stil...) toliko izvan okvira moje bake da mi je bilo nemoguće razumljivo opisati što je zapravo taj pjevač.
Nevjerojatno je koliko je svijet bio drugačiji prije manje od jednog stoljeća. Homoseksualnost je naravno postojala, ali kad je baka bila mlada, stvari su bile jednostavnije, puno jednostavnije. U većini slučajeva djeca su imala jednu mamu i jednog tatu, muškarci su voljeli žene, a žene muškarce, članovi obitelji živjeli su zajedno pod istim krovom. Muškarci su bili muški, a žene ženstvene.
Pretpostavljam da je tako bilo stoljećima, ako ne i tisućljećima, i nije bilo razloga da se takvi temeljni i prirodni principi ikada promijene. Pa tako je bilo sve do 1960-ih i njezine 'revolucije'. Tada se gotovo sve promijenilo.
Revolucija 1960-ih
Revolucije su rijetko spontani, popularni, oslobodilački pokreti koje opisuje službena povijest. Neki su od početka organizirani od strane patološke klike kako bi promicali vlastiti interes na račun naroda koji histeriziraju, instrumentaliziraju, žrtvuju i koriste kao demokratsku dimnu zavjesu. Neki drugi pokreti započinju istinskim narodnim ustankom da bi se uskoro infiltrirala jedna od gore spomenutih klika koja će provesti svoju 'kontrarevoluciju' koja će dovesti do još lošijih životnih uvjeta za obične ljude, odnosno tebe i mene. Pogledajte na primjer takozvanu 'francusku revoluciju' koju je pratio prikladno nazvan 'teror', jedno od najmračnijih razdoblja francuske povijesti.
Revolucija 60-ih nije iznimka. Iako je u početku možda pokazivala neke znakove autentičnosti (pokret za građanska prava crnaca, antiratni pokret) i istinski pokušaj nekih da uspostave bolje društvo, ubrzo je postao kooptiran i skrenuo je s kolosijeka.
Namjerno ubrizgavanje velikih količina droga, medijske laži, kontrola glazbene industrije, infiltracija u grupe aktivista, korištenje nasilja, uspon na moć vođa koji su zapravo dvostruki agenti, ubrzo su doveli do dijametralno suprotnih rezultata od onih kakvi su prvobitno zamišljeni.
Cohn-Bendit za vrijeme demonstracija (Paris, 1968.)
Osrednji student preddiplomskog studija, rođen u bogatoj njemačkoj obitelji Aškenaza, preko noći je postao vođa svibanjske francuske 68. 'revolucije'. Dok je francuski predsjednik De Gaulle bio pod pritiskom da podnese ostavku, a cijela je zemlja bila na rubu građanskog rata, Cohn-Bendit je bio pozvan od strane mainstream medija da predstavi svoju izokrenutu viziju novog svijeta.
Usredotočio se na slobodu općenito, a posebno na spolnu slobodu. Seksualna sloboda nije nužno loša stvar, ali njegovo tumačenje teme prilično je jedinstveno i zapravo nema puno veze sa slobodom.
Da biste dobili ideju o unutarnjem svijetu Cohna Bendita, u svojoj knjizi The Great Bazaar iz 1975. opširno je pisao o svom interesu za pedofiliju. Nekoliko godina kasnije, govoreći na nacionalnom TV kanalu, pred milijunima gledatelja, detaljno je opisao 'interakcije' koje je imao s petogodišnjom djevojčicom! Naravno, okrivio je žrtvu i optužio dijete da je preuzelo inicijativu, iako je ipak priznao osobnu odgovornost do te mjere da ga je njegov dobar izgled učinio neodoljivim ovom malom djetetu! Bendit je ove izjave dao prije 40 godina, no francuske vlasti ga nikada nisu pravno progonile za niti jednu izjavu njegovog izopačenog priznanja.
Cohn-Bendit se hvali svojim pedofilskim podvizima na nacionalnom TV kanalu
Kada sustav takvom pojedincu sustavno dodjeljuje ključne političke pozicije, shvaćate koliko je ta osoba zapravo 'anti-sistemska'.
Cohn Bendit je nekoliko godina bio vođa stranke Zelenih, koja, ukratko, daje veći značaj životinjama i biljkama nego ljudima, podržavajući primjerice razvoj biogoriva: hranjenje automobila umjesto ljudi, drastično smanjenje površina poljoprivrednih zemljišta namijenjeno proizvodnji hrane dok milijarde ljudi već gladuju.
Zanimljivo je da Cohn Bendit, vođa 'revolucionarnog' pokreta u Francuskoj, nije bio čak ni Francuz, nego Nijemac. No, jesu li nacionalnosti doista važne u ovom trenutku? Kao što Gilad Atzmon opisuje u svojoj knjizi "The Wandering Who?", 'lutajući' Židovi nemaju nacionalnost. Za razliku od velike većine Židova koji su potpuno integrirani u društvo u kojem žive, oni 'lutajući' koriste zemlje kao hotele, a služe samo interesu i iskrivljenoj psihologiji elitističke zajednice.
Od 'revolucije' 1960-ih, u ime slobode, reforme i napretka, sami temelji naše civilizacije su neprestano potkopavani. Daleko od mirovnog aktivizma i antirasizma, jedna od glavnih tema ove transformacije koja je u tijeku bio je pokret za prava homoseksualaca.
Pokret za prava homoseksualaca
Isprva je imao za cilj zaustavljanje homofobije i diskriminacije, što se može smatrati uistinu legitimnim ciljem budući da je u to vrijeme homoseksualnost većinom smatrana nenormalnom; homoseksualnost, naravno, nije abnormalna, već normalan dio krivulje distribucije ljudske seksualne orijentacije na isti način kao što je vrlo niska osoba ili vrlo visoka osoba jedan u normalnom rasponu u krivulji distribucije visine ljudi. Ali homoseksualnost nije niti prosjek niti je većina. No, u svakom slučaju, počevši od opravdanog pristupa (oslobađanje od diskriminacije) koji je ispravljao određene nedostatke u sustavu, korak po korak, homoseksualnost je razotkrivena, postala prihvatljiva, a potom je nekoliko zakona dalo jednaka prava homoseksualcima. Istospolni brakovi, građanski pakt i mjere protiv diskriminacije usvojene su u sve većem broju zemalja. Koliko sam vidio, sve je bilo u redu i sve je bilo dobro.
Pošteno je reći da je u roku od nekoliko desetljeća homoseksualnost postala prihvaćen i sastavni dio društva. S pravnom i društvenom jednakošću postignutom na ovaj način, moglo bi se pretpostaviti da će pokret za prava homoseksualaca, koji više nema raison d'être [razlog za postojanje], prirodno izblijedjeti u pozadinu. Ali to se nije dogodilo.
Čini se da, za one infiltratore koji su preuzeli pokret, jednakost nikada nije bila njihov pravi cilj, već izgovor da zauzda većinu homoseksualaca na sasvim drugačiji cilj. Poput ostalih dominantnih manjina (vegetarijanci, Židovi, antipušači, Masoni, Cigani, itd.), sam identitet takvih skupina definiran je njihovom razlikom u odnosu na obične ljude. Pravi je cilj pojačati te razlike, doživjeti ih kao obilježje superiornosti i koristiti ih za manipulaciju ostatka stanovništva. Odnosno, 'rasion d'être' koji je na umu vođa pokreta za prava homoseksualaca jest da zauvijek budu 'oni drugi', stoga je ideja o 'nestajanju' za njih anatema.
Simulacija grupnog seksa. Gay pride u Ateni (2012.)
Sve veći broj LGBT (lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca, transseksualaca) vođa mišljenja počeo se pojavljivati kao lideri u mnogim sferama utjecaja (pjevači, umjetnici, političari, novinari, sportaši, 'kapetani industrije', itd.)
I naravno, mainstream mediji su radili prekovremeno kroz glazbu, filmove, talk showove, reklame itd. da prikažu tobožnju homoseksualnost u iznimno povoljnim terminima.
Ovaj je poduhvat bio toliko uspješan da su se u nekoliko desetljeća tradicionalne vrijednosti gotovo potpuno preokrenule. Danas je, barem u nekim krugovima, osobito u mlađoj generaciji i/ili elitnom urbanom miljeu, biti gay stvar trenda, dokaz otvorenosti, znak napretka, dok se biti heteroseksualac sve više smatra reakcionarnim, anakronističkim, konzervativnim, prolaznim i na kraju dosadnim.
Međutim, primijetite vrlo važnu točku: pokret za prava homoseksualaca pokrenula je vrlo mala manjina homoseksualaca koji su tvrdili da govore u ime cijele zajednice. Ali to je bila totalna uzurpacija. Velika većina gay osoba živi normalnim životom, potpuno su integrirani u društvo i njihova je seksualna orijentacija privatna stvar. Većina gay ljudi nikada nisu bili prozeliti ili aktivisti, oni su ipak normalni ljudi, zar ne?
Osim toga, većinu homoseksualaca ne zanima brak, a još manje posvajanje djece budući da su homoseksualne zajednice, statistički gledano, obično kratkotrajne. Oni samo žele diskreciju i slobodu da vode svoj osobni život bez straha od uplitanja ili pretjerane kontrole, što je upravo suprotno od onoga što donose LGBT aktivisti: medijsko praćenje, histerizacija, političke tvrdnje i poseban status.
Na isti način kao što Židovima manipulira manjina cionističkih infiltratora koji uvelike prenaglašavaju prijetnju antisemitizma i iskorištavaju kompleks žrtve (prije svega holokaust), homoseksualcima manipulira manjina pedofila koji se predstavljaju kao dio homoseksualne zajednice i koriste prijetnju homofobije i iskorištavaju svoj navodni status žrtve (na primjer, AIDS).
Dobar primjer ovog procesa infiltracije je veteranski zagovornik prava homoseksualaca i bivši djelatnik Komisije za ljudska prava San Francisca Larry Brinkin koji je uhićen i proglašen krivim za dječju pornografiju.
Ovo nas dovodi do glavne točke: homoseksualni brak nije bio cilj, već sredstvo. Doista, nakon što je homoseksualni brak legaliziran, sljedeći pravni korak, posvojenje, se nije mogao odbiti. Već je objavljen u 14 zemalja.
Proces usvajanja ne temelji se toliko na moralu koliko na novcu, a homoseksualci imaju u prosjeku veća primanja od heteroseksualaca zbog opće politike 'pozitivne diskriminacije' u svim područjima društva, uključujući i poslovni svijet. Dakle, moglo bi se reći da u današnje vrijeme homoseksualci imaju više 'prava' za posvajanje od heteroseksualnih parova.
Homoseksualna zajednica je korištena kao trojanski konj, infiltriran od strane klike pedofila koji su lobirali za proglašenje zakona o posvojenju pod krinkom jednakosti prava kako bi unaprijedili svoj plan posjedovanja djece. Kao rezultat toga, danas je potpuno legalno da se dva pedofila 'ožene', a zatim da kupuju djecu. Ne samo da je to tehnički moguće, već to i potvrđuju brojni stvarni slučajevi pedofilskih parova koji kupuju i zlostavljaju posvojenu djecu:
Bračni par Haratz i Wirtz. U nalozima za uhićenje tvrdi se da su djecu ne samo seksualno i fizički zlostavljali, već su ih i tjerali da spavaju u ormarima.
- Gay par optužen da su godinama seksualno zlostavljali usvojenog ruskog dječaka [link]
- 'Naizmjence su me silovali': otkriveno seksualno zlostavljanje djece nakon što je homoseksualni par optužen za zlostavljanje 5 od svojih 9 posvojene djece [link]
- Gay par iz Connecticuta optužen za silovanje usvojene djece suočit će se s suđenjem [link]
Regina Louf preživjela je neizrecivo i imala je hrabrosti svjedočiti.
Nemojmo se zavaravati sveprisutnom propagandom koja pedofiliju prikazuje kao 'zabranjenu ljubav' - kako sugerira, između ostalog, i sama etimologija pojma 'pedofilija' (pedo - 'djeca', philia - 'ljubav'). Za psihopate, homoseksualnost ili pedofilija nemaju veze s ljubavlju, to čak nije ni neprikladan seks. Za psihopate pedofile jedini cilj je ostvariti dominaciju i kontrolu, te nanijeti najveću patnju najranjivijima i najnevinijima: djeci.
Ovu točku vrlo jasno opisuje Regina Louf, jedna od rijetkih preživjelih iz belgijskog pedofilskog lanca koji uključuje suce, poslovne ljude, vrhunske političare i policajce koji su žrtvovali Marca Dutrouxa, jednog od njihovih 'opskrbljivača djecom', kako bi izbjegli masovni javni linč.
Louf je izvijestila o nebrojenim scenama mučenja, ritualnih ubojstava, žrtvovanja beba i lova na djecu, a njezino svjedočenje potvrdili su brojni drugi svjedoci i čvrsti materijalni dokazi.
Tijekom Bijelog marša, 600.000 Belgijanaca prosvjedovalo je protiv organizirane pedofilije koja je mučila (i još uvijek muči) Belgiju
Imajte na umu da te zapanjujuće brojke čak ne uzimaju u obzir ozbiljno nedovoljno izvještavanje o prijavama zbog straha, djelomične amnezije, poricanja, srama, depresije itd. Čini se objektivnim pretpostaviti da je više od polovice svjetske populacije bilo seksualno zlostavljano tijekom djetinjstva.
Michelle Martin, na slobodi od 2012.
Dok se mediji bave najnovijim avanturama Justina Biebera, pravosudni se sustav usredotočuje na lokalne trgovce loncima, znanstvenici istražuju nadimanje krava koje ispuštaju CO2, a policija je zauzeta kamerama za kontrolu brzine. Kako možemo objasniti ovaj shizofreni pristup? Je li ova sustavna apatija na vrhu piramide sam dokaz moći počinitelja?
Ako i dalje sumnjate u moć pedofilskih krugova, evo još dvije informacije.
Godine 2012., supruga Marca Dutrouxa, Michelle Martin, koja je zajedno sa suprugom osuđena za otmicu, drogiranje, zatvaranje, mučenje, silovanje, smrt od gladi i ubojstvo sedam mladih djevojaka, puštena je iz zatvora nakon što je odslužila samo polovicu zatvorske kazne.
Tijekom te iste afere Dutroux, umrlo je 30 svjedoka.
Većina tih smrti dogodila se neposredno prije nego što je žrtva trebala dati iskaz. I, suvišno je reći da je većina smrtnih slučajeva okružena vrlo sumnjivim okolnostima, ali niti jedan slučaj ubojstva nije procesuiran.
Rodna teorija
Gore opisani pokret za prava homoseksualaca bio je samo jedan od alata korištenih za promjenu samih temelja naših društava. Rodna teorija je još jedna. Ovu teoriju stvorio je 1920-ih John Money, novozelandski seksualni terapeut, koji se više puta i javno zalagao za homoseksualnost i pedofiliju. (Primijetite kako se čini da je jedno zagovaranje povezano s drugim. Ovo je naznaka da pojedinac nije pravi, 'normalni homoseksualac'.)
Money je poznat po tome što je 'liječio' dvoje blizanaca, prisiljavajući jednog od njih da promijeni spol, fotografirao je blizanace kako simuliraju seks, poticao ih da se upuštaju u 'seksualnu igru' jedan s drugim i zlostavljao je oboje. Oba blizanca su na kraju počinila samoubojstvo.
Danas, najvatreniji zagovornik rodne teorije je feministička lezbijka Judith Butler. Butler je također Židovka.
Da biste stekli predodžbu o tome u kolikom obujmu 'elita' ovoga svijeta podržava Butlerinu ideologiju, možete provjeriti njezin popriličan popis nagrada i priznanja, te broj prestižnih sveučilišta koja su je počastila ili ugostila (Princeton, Columbia i Harvard da navedemo samo nekoliko).
Rodna teorija se temelji na (pogrešnom) postulatu da djeca već u vrlo ranoj dobi imaju vrlo aktivnu spolnost koju treba poticati, te da su seksualne orijentacije i spol isključivo stvar izbora i društvene uvjetovanosti.
Možda ćete se iznenaditi kada saznate da se rodna teorija već uči i primjenjuje u brojnim školama diljem svijeta. Također biste se mogli zapitati zašto se ova tema tako malo spominje u mainstream (ili drugim) medijima.
U germanskoj Švicarskoj, djecu već u vrtiću uče o samozadovoljavanju i potiču ih da to prakticiraju. Školska djeca dobivaju 'seks kutiju' koja uključuje plišane igračke u obliku penisa i vagine te drvene dildoe te ih se potiče da se igraju s njima.
Sadržaj 'sexbox-a' podijeljen djeci vrtićke i osnovnoškolske dobi
Izvod iz knjige 'Lisa i Jan' crtić: dječak masturbira drugoga dječaka.
U Njemačkoj, mnogi roditelji su odbili (i to s pravom!) da njihova mala djeca budu izložena takvom materijalu i udaljili su svoju djecu s nastave spolnog odgoja. Kao posljedicu toga, njemačke su vlasti zatvorile deset roditelja na četrdeset dana. Vidite, djeca moraju imati slobodu da imaju homoseksualne odnose u najranijoj dobi, ako to žele, i moraju biti informirani ako žele birati. Roditelji, s druge strane, nisu slobodni da maknu svoju djecu s nastave za ispiranje mozga, a država će tu politiku provoditi do, i uključujući, zatvaranja roditelja zbog neslaganja.
U Švedskoj, djeca između 13 i 17 godina moraju proći kroz obvezno gledanje pornografskog animiranog crtića koji obilno koristi riječi poput 'pi*ka' i 'ku**c'.
Cenzurirani ulomak iz animiranog crtića nametnut švedskim školarcima. Obratite pažnju na depresivno lice djevojke i politički korektan međurasni par.
U Francuskoj, ministar obrazovanja je izdao popis preporuka pod nazivom ABC jednakosti (opet mantra jednakosti i antidiskriminacije) na temelju rodne teorije uključujući:
- Široko rasprostranjena seksualna edukacija za sve učenike od 6 godina
- Gledanje filma Tomboy, u kojem se djeca od 6 do 8 godina pozivaju da se poistovjete s djevojčicom koja se pretvara da je dječak.
- Korištenje 'nerodnih' knjiga kao što je "Tata nosi haljinu".
- Ne tako suptilan animirani crtić koji prikazuje dvije muške ribe (Felix i Leon) koji se, slučajno, vole. Crtić se prikazuje 10-godišnjim školarcima.
- 'Neutralni' dječji vrtići u kojima se dječaci moraju igrati s lutkama, a djevojčice s autićima.
Neutralni vrtić: dječak se igra s lutkom.
Nantes, Francuska. Studenti sudjeluju u 'danu suknji'.
U Engleskoj, satovi spolnog odgoja počinju već s 5 godina. Roditelji nisu službeno obaviješteni o sadržaju 'nastave', na kraju od svoje djece doznaju da nastava uključuje teme poput 'sodomije' i 'oralnog seksa'.
Ne samo da se rodna teorija primjenjuje na nacionalnim razinama (gore navodi samo nekoliko primjera), već je to i središnja tema izvješća pod naslovom Standardi za seksualni odgoj u Europi koje je 2010. objavila Svjetska zdravstvena organizacija.
U ovom izvješću nalazimo eksplicitne preporuke o tome kako našoj djeci treba isprati mozak. Evo nekoliko zanimljivih primjera:
- Naša djeca moraju naučiti o masturbaciji prije četvrte godine. Dijete mora izraziti svoje "potrebe i želje" u smislu seksualnosti. Savjetuje se da to učinite "igranjem doktora"
- Djeca se s 4 godine potiču na "istraživanje različitih seksualnih identiteta", a posebno na "prijateljstvo i ljubav prema osobama istog spola".
- Sa 6 godina dijete mora savladati "različite standarde seksualnosti", također mora naučiti o "ejakulaciji i menstruaciji" i "metodama kontracepcije".
Slično pokretu za prava homoseksualaca, stvarni cilj nametanja pokreta rodne teorije društvu nema nikakve veze sa slobodom ili jednakošću. U stvarnosti, rodna teorija pomaže normalizirati, pa čak i nametnuti našim umovima i društvima fundamentalno devijantnu i destruktivnu praksu koja je pedofilija.
Doista, pod krinkom seksualne slobode, rodna teorija širi bolesno i pogrešno uvjerenje da bi mala djeca trebala učinkovito imati seksualnost kakvu imaju odrasli i da je njihova seksualna orijentacija isključivo stvar osobnog izbora. Spojite te dvije točke zajedno i rezultat je da je seks male djece s odraslim muškarcem sasvim normalna stvar.
Ali nije, kao što to pokazuju mnoge studije. Na primjer, mozak pedofila pokazuje abnormalnu reakciju na dječja lica:
U životinjskom carstvu postoji niz mehanizama osmišljenih da spriječe odrasle u pokušaju seksa s mladima. Na primjer, "feromoni koje emitiraju djeca miševi inhibiraju seksualno ponašanje odraslih mužjaka miševa", rekao je glavni autor studije Jorge Ponseti, istraživač seksa na Sveučilištu Christian-Albrechts u Kielu u Njemačkoj. "Ako su znanstvenici inhibirali ove feromone kod djece miševa, odrasli muški miševi počeli su se pariti s tim bebama." ...Očito, za razliku od homoseksualaca koji su takvi rođeni iz raznih razloga, i koji su mali, ali normalni dio krivulje ljudske seksualnosti, pedofili su abnormalni - nenormalni čak i u životinjskom carstvu.
Ostaje nejasno zašto se pedofilija događa kod ljudi. Pedofili su možda imali problema u razvoju mozga u mladosti. Na primjer, "kod pedofila postoji povećan broj ozljeda glave nanešenih prije njihove 12. godine", rekao je Ponseti. (21. svibnja, časopis Biology Letters)
Žene postaju karikature muškaraca i obratno
Rodna teorija dodatno je unaprijedila trend koji su prije nekoliko godina pokrenuli mediji i modna industrija koji, nažalost, postavlja standarde ljepote i ideala u mnogim umovima. Zagovornici rodne teorije odigrali su veliku ulogu u popularizaciji i progresivnom prihvaćanju androginog bića, stvorenja koje nije muškarac, ali nije ni žena. U konačnici, androgino biće je pojedinac lišen jedne od glavnih odrednica njegovog osobnog i društvenog identiteta: vlastitog spola, nečega što nam je dala Priroda, dizajn Kozmosa.
Danas androgeni trend nije samo maštarija nekih poremećenih modnih dizajnera ili revnih rodnih teoretičara, on je u potpunosti ušao na društvenu i pravnu scenu.
Uzmimo u obzir slučaj australskog transseksualca Brucea Watsona. Bruce Watson je 3. travnja 1989. podvrgnut operaciji od muškarca u ženu, ali je kasnije otkrio da mu nije zadovoljavajuće biti žena.
Lijevo, Casey Legler, francuski ženski model.
Desno, švicarski muški model Roc Montandon
Desno, švicarski muški model Roc Montandon
Iako je ova odluka poništena (2010.), 3. svibnja 2014., nakon četiri godine pravne borbe, Žalbeni sud NSW-a, najviši australski sud, službeno je potvrdio da Bruce Watson doista nema spol.
Ne samo da je rodna teorija sada uspješno osporila pravni sustav, već ima i ogroman društveni utjecaj. Na primjer, Facebook, div društvenih medija, predlaže popis od oko 50 različitih pojmova koje ljudi mogu koristiti za identifikaciju svog spola.
Provjerite popis i siguran sam da ćete se oduševiti nekim od predloženih pojmova. Možda biste čak željeli odabrati novi rodni identitet za sebe ili stvoriti novi. Hej, to je sloboda, zar ne?!
Ljubav, brak, obitelj i život
Uz pokret za prava homoseksualaca i svjetsku primjenu rodne teorije, protekla desetljeća obilježena su stalnim potkopavanjem ljubavi, braka, obitelji, pa čak i samog života. Kad razmislite o tome, ove četiri intimno povezane teme čine temeljni ciklus ljudske egzistencije: zaljubite se, oženite voljenu osobu, imate djecu i uspostavite obitelj.
Ljubav
Vođenje ljubavi je, idealno, dubok čin dijeljenja i povezivanja koji ujedinjuje muškarca i ženu na fizičkoj, emocionalnoj i duhovnoj razini. Ovaj pristup ljubavi bio je jedan od (nekoliko) korisnih plodova judao-kršćanstva i prikazan je u odlomcima iz Starog Novog zavjeta:
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. (Knjiga Postanka, 2:24)
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. (Evanđelje po Marku, 10:7,8)
Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo. (1. poslanica Korinćanima, 6:16)Prije nego što odlučite da je Sott.net postao biblijski, sjetite se da Biblija nije stvorena ex-nihilo. Dobar dio njenog sadržaja dolazi, vrlo vjerojatno, od euroazijskih nomada [euroazijska stepa, takođe nazvana Velika stepa ili stepe; op.prev], preko Grka, a potom i Rimljana (Vidi Anthony D.: The Horse, the Wheel, and Language, De Coulange F.: The Ancient City, te McDonald D.: Does the New Testament Imitate Homer?).
Za razliku od naše moderne civilizacije, ljudi iz Stepe (i u manjoj mjeri Grci i Rimljani) imali su vrlo dobro razumijevanje 'ljudsko-kozmičke veze' (o kojoj ćemo raspravljati za trenutak).
Drevni princip da je vođenje ljubavi sjedinjenje muškarca i žene na višoj razini od fizičke, progresivno je pretvoren u seks, trivijalni čin koji se temelji isključivo na fizičkom užitku, osobnom zadovoljstvu i lišen je bilo kakve ljubavi ili dubljeg sjedinjenja.
Ovu transformaciju potaknula je hiper-seksualizacija našeg društva, koja je imala nekoliko oblika:
Barbie u erotskom donjem rublju; uglavnom se prodaje djevojčicama od 8 do 12 godina.
- Šokantan i užasan razvoj i širenje pornografije. Prije nekoliko desetljeća, pornografija je bila gotovo nečuvena u običnom društvu (iako je 'elita' odavno sudjelovala u seksualnom izopačenju/diverziji). Godine 2006. porno industrija je ostvarila 13 milijardi dolara prihoda. Njen sadržaj je također evoluirao, postajući sve ekstremniji. Danas, 88% scena u porno filmovima sadrži činove fizičke agresije, a 49% scena sadrži verbalnu agresiju. S tim je došlo sve šire prihvaćanje raznih vrsta devijantnih oblika seksa poput S&M.
- Seksualizacija medijskih sadržaja (šminkanje, videoisječci, TV serije, oglašavanje).
- Razvoj svih oblika vanbračnog seksa: prostitucija, 'swingeri', internet izlasci (33% njih imaju seks već na prvom spoju), veze za jednu noć, neobavezan seks...
- Seksualizacija mladih, kroz odjeću (uključujući donje rublje oblika tange u veličini za djecu sa seksualno sugestivnim frazama na sebi), igračke (poput Barbike u donjem rublju), promociju i medijatizaciju mladih 'zvijezda' itd.
U nekim sredinama, već se dogodio obrat vrijednosti. Na primjer, u nekim francuskim elitnim krugovima odlazak u "swingerske" noćne klubove sada se smatra znakom razlikovanja.
Brak
© Vitraj Stephana Adama, 1906Svadba Janjeta i njegove nevjeste
Ali zajedno sa slabljenjem duhovnosti, brak je progresivno uništavan na pravnom i društvenom planu uz legalizaciju razvoda, prihvaćanjem ponovnog braka, stvaranjem alternativa brakovima poput 'građanskog pakta solidarnosti', razvojem gore navedenih istospolnih brakova, a također i slobodnim zajednicama.
Ovdje bih želio naglasiti da su ženska prava, uključujući i pravo da napuste nesretan ili zlostavljački brak, dobra stvar. Ono što vidim u korijenu problema razvoda jest da se djeca uče da je seksualna privlačnost glavni signal za brak i da su prožeta raznim iluzijama o tome što brak zapravo jest - ili bi trebao biti. Sve to (i više) neminovno dovodi do loših odluka u izboru bračnih partnera što onda vodi do više razvoda i razorenih obitelji.
U nekoliko europskih zemalja, iako je poligamija tehnički protuzakonita, ne postoje zakoni protiv osobe koja živi s više od jednog partnera/supružnika.
Danas je razvod postao toliko normalan da bi dijete s dva roditelja koji su još uvijek u braku moglo biti uzrokom zbunjenosti među njegovim ili njezinim vršnjacima. "Tvoji roditelji nisu razvedeni? Kako čudno." Na sličan način, u nekim sredinama, ne samo da je prihvaćeno imati ljubavnicu, već je to i pero u poslovičnoj kapi.
Doista, u današnje vrijeme omjer razvoda/brakova prelazi 50% u mnogim razvijenim zemljama. To znači da se svake godine više razvede nego što ih sklopi brak.
Nešto nije u redu s ovom slikom i ona jasno oslikava koliko je naše društvo postalo pogrešno vođeno i shizofreno.
Obitelj
© Row River Valley, početak 20. stoljeća.Članovi obitelji poljoprivrednika
Obiteljska poslovanja poput poljoprivrede ili obrtništva bila su važan sastavni dio gospodarskog života.
Ali industrijska revolucija dovela je do velikih korporacija, koje su uništile male obiteljske tvrtke, stvorile pojedinačne plaćene poslove i koncentrirale gospodarsku aktivnost u urbanim i/ili industrijskim područjima.
Tradicionalne obitelji, koje su uglavnom bile smještene u ruralnim područjima, morale su se podijeliti. Tijekom tog procesa, uništene su proširene obitelji (slične plemenima), sama srž zajednice koja je opstala većim dijelom tijekom ljudske evolucije, osnovna jezgra svake civilizacije.
Svaki je član obitelji bio prisiljen ići svojim putem. Danas su preživjeli djed i baka u domu za umirovljenike, razvedeni otac radi u jednom gradu, razvedena majka živi u drugom gradu, dijete radi u inozemstvu, a drugu rodbinu susrećemo samo na sprovodima. Ljudska bića su odvojena od svoje obiteljske jezgre, svog plemena, i prisiljena živjeti izoliranim životom.
U prošlosti, dok je živio u svojoj obitelji, pojedinac je bio u dodiru sa svojim korijenima, bio je izložen moralnim vrijednostima i načelima, imao je aktivan društveni život, stariji su ga poučavali o lokalnoj tradiciji, vještinama, usmenoj povijesti. Svakodnevno je učio o dijeljenju, brizi i međusobnoj pomoći. Živio je s osobom koju je volio unutar svoje obitelji i mogao se osloniti na otpornu podršku da se suoči s materijalnim, financijskim, emocionalnim izazovima, uključujući i brigu o djeci. Obitelj je bila sam izvor individualnog identiteta, gdje se svatko mogao definirati tko je i sam postaviti pojam dobroga i lošega.
Moderni, izolirani, urbani život poništio je sve navedeno. Rađajući mnoštvo usamljenih, depresivnih, ranjivih pojedinaca. Kao rezultat toga, globalne stope samoubojstava porasle su za 60% u posljednjih 45 godina. Trebamo li biti iznenađeni?
:
Život
Čak je i vrijednost života neprestano uništavana od strane naše 'moderne civilizacije'. Prvo je razvijena kontracepcija, zatim je legaliziran pobačaj, a zatim su postale dostupne tablete za jutro/dan/tjedan poslije. Naravno, abortus može biti dobra stvar u traumatskim slučajevima poput silovanja ili lošeg zdravlja ili siromaštva. Ali to je dovedeno do krajnosti, oduzimajući ženama njihovu odgovornost i poštovanje prema onome što je najdragocjenije: samim životom. Izbor ne bi trebao biti između pobačaja ili nošenja djeteta do termina, već između toga hoćete li zatrudnjeti ili ne. Kontracepcija i edukacija trebali bi biti dostupni svim ženama.
'In vitro' oplodnja
Sada kada smo vidjeli da su temelji ljudskog društva, koji su nam omogućili da evolvuiramo i preživimo, uništeni i kada smo proučili način na koji je to uništenje provedeno, ostaje jedno pitanje: zašto? Postoji nekoliko odgovora. Iz perspektive psihopatske 'elite', to je omogućilo:
- Normalizaciju jedne od njihovih omiljenih zabava: pedofilije, kroz seksualizaciju djece i legalizaciju posvajanja od strane homoseksualnih parova. Tko zna koliko još preostaje dok se njihove najugodnije aktivnosti normaliziraju?
- Ispunjenje neokonzervativne ideologije u kojoj sve mora biti izvor profita i pohlepe, zbog toga vidimo komercijalizaciju i posljednjeg svetog dijela čovječanstva: djece, trudnoće, fetusa itd.
- Moralnu i društvenu izolaciju pojedinaca (uništenje obitelji) što ih čini lakšim plijenom i popustljivijim robovima. Ovo je bit predatora: izolirani plijen je lakše uhvatiti.
Prekidanje ljudsko-kozmičke veze
Brojni eksperimenti psihokineze pružili su niz dokaza koji pokazuju da ljudska bića imaju utjecaj na makro događaje. Međutim, ovaj utjecaj ne mora nužno odgovarati namjeri ispitanika, mnogi drugi čimbenici su uključeni uključujući subjektovu nesvjesnost, strahove, emocionalno stanje, uvjerenja itd.
Neću ovdje opširno opisati ovu poantu jer je, kao što je već spomenuto, moja knjiga Earth Changes and the Human-Cosmic connection, posebno četvrti i posljednji dio (ljudsko-kozmička veza), u potpunosti posvećena ovoj temi: kako pojedinci utječu na vanjski svijet, čak i na makro ljestvici. [četvrti dio knjige možete pročitati i preveden, počevši od članka Nebeski Mandat; op.ur.]
Ovaj fenomen - ljudska sposobnost da utječe na makro-kozmičke događaje - mogao bi biti važan modulator našeg okruženja i to bi mogao biti razlog zašto naše elite sustavno ismijavaju ono što se snishodljivo naziva 'parapsihologijom'.
Robert Jahn i Brenda Dunne, voditelji projekta PEAR na Sveučilištu Princeton
Ovo istraživanje jedno je od rijetkih 'parapsiholoških' studija koje je priznala ugledna znanstvena organizacija, Nacionalno istraživačko vijeće SAD-a, koje je zaključilo da je eksperiment bio rigorozan i da se njegovi rezultati ne mogu objasniti slučajno.
Tijekom 12-godišnjeg razdoblja, Jahn i Dunne proveli su gotovo 2,5 milijuna pokusa u kojima su sudionici koji su sjedili ispred pažljivo konfiguriranog generatora slučajnih događaja (eng. Random Event Generator - REG) prvo pokušali 'natjerati' da stroj proizvede više 1 nego 0, a zatim obrnuto, a zatim pokušati ni na koji način ne utjecati na stroj.
Jahn i Dunne pronašli su kumulirano odstupanje koje je bilo statistički vrlo značajno jer su rezultati prikupljeni iz milijuna pokusa, s desecima korelirajućih eksperimenata. Šanse da se ti rezultati proizvedu slučajno su jedan naspram trilijun.
© Jahnov i Dunneov eksperiment / Kumulirani rezultatiGornja krivulja prikazuje pomak za namjeru '1', donja krivulja prikazuje pomak za namjeru '0'
Laboratorij PEAR je proveo niz studija koristeći parove ljudi, u kojima je svaki par trebao djelovati zajedno kada je pokušavao utjecati na strojeve. Od 256 500 pokusa, koje je provelo petnaest parova u četrdeset i dvije eksperimentalne serije, mnogi parovi su također proizveli osebujni rezultat, koji nije nužno nalikovao učinku nijednog pojedinca.
Parovi suprotnog spola, koji su se svi međusobno poznavali, imali su snažan komplementarni učinak, proizvodeći više od tri i pol puta veći učinak od pojedinaca. Međutim, 'vezani' parovi, ti [heteroseksualni] parovi u vezi, imali su najdublji učinak, koji je bio gotovo šest puta jači od učinka samaca.
Suprotno tome, parovi istog spola obično su imali negativan učinak. Ovi tipovi parova imali su lošiji ishod nego što su postigli pojedinačno; s osam parova operatera rezultati su bili potpuno suprotni od onoga što je bilo zamišljeno.
Vezani heteroseksualni parovi, vrsta para koja je imala daleko najjači utjecaj, pokazali su tri temeljne specifičnosti:
- heteroseksualnost, tj. komplementarnost muškarca i žene. Da bi se ova komplementarnost u potpunosti materijalizirala, muškarac mora biti muško (fizička snaga, hrabrost, intelektualno rasuđivanje), dok žena mora biti ženstvena (pokazujući osobine poput kreativnosti, emocionalne inteligencije, njegovanja). Zapravo, androginizacija pojedinaca prekida ovu komplementarnost stvarajući ženstvene muškarce i muževne žene.
- povezivanje kroz nekoć sveti čin vođenja ljubavi koji je ujedinio muškarca i ženu na fizičkoj, emocionalnoj i duhovnoj razini. Progresivna zamjena 'vođenja ljubavi' sa 'seksom' je de facto smanjila taj potencijal povezivanja.
- trajno dijeljenje, povjerenje i predanost zapečaćeni bračnim zavjetima uništeni su demokratizacijom razvoda, slobodne zajednice, građanskih paktova.
Je li slučajno vidjeti da gore opisane naizgled nepovezane devolucije (uspon homoseksualnosti, androginizacija, uništenje ljubavi i braka) doprinose slabljenju 'ljudsko-kozmičke veze'? Ako bi netko želio minimizirati kozmički utjecaj na našu civilizaciju, dobar način za to bio bi učiniti sve iznad navedene stvari.
Imajte na umu da, naravno, brak, obitelj, heteroseksualnost, muškost i ženstvenost uopće ne jamče savršenu sreću. Mnogo je disfunkcionalnih heteroseksualnih parova s djecom. Međutim, ako smo došli do točke na devolucijskoj krivulji u kojoj moramo birati između dva zla, imalo bi smisla odabrati manje. Iz ove perspektive, tradicionalna obitelj i život bili bi bolji od 'modernog' svijeta koji nam je nametnula 'elita'.
Dok sam pisao posljednje poglavlje ovog članka, konačno sam odlučio razgovarati s bakom o Conchiti Wurst. Prilikom posljednjeg posjeta sam oklijevajući opisao eurovizijskog pobjednika: "pa, da razmislim, to je muškarac, koji je prošao operaciju i dobio neke ženske osobine, ammm..., ali on zapravo nije žena. Hmm..., također je promijenio ime, oblači se kao žena i šminka se, ali ima i bradu".
Nakon što sam ga opisao, uslijedila je duga tišina. Pretpostavljam da je moja baka pokušavala stvoriti mentalnu sliku ove neobične osobe. Nakon jedne ili dvije minute moja baka je samo rekla: "Il manque pas d'air!", što je malo zastarjeli idiom koji znači "Kakav provokator!"
Dok su mainstream mediji hvalili Conchitu Wurst za njegovu smjelost, njegovu hrabrost i njegov talent, sve što je moja baka mogla vidjeti bilo je suprotno: bezobrazna provokacija.
Kako stara poslovica kaže: "Iz usta beba [ili baka] izlazi istina". Moglo bi se primijeniti i na drevne ljude, posebno u vremenima devolucije, kada se, generacija za generacijom, konstantno potkopavaju zdrav razum, moralni orijentiri i kritičko mišljenje.
© John Martin; 'Uništenje Sodome i Gomore'Mogući primjer veze između 'grijeha' i kozmičkih reakcija. Kasnije je anti-gay propaganda izokrenula događaj tvrdivši da je homoseksualnost uzrok tog Božjeg gnjeva.
Komentar: Slijedeći nastavak iz ove serije članaka je Od kršćanske vjere do nihilističke praznine.