U prošlosti je svijest smatrana isključivo apstraktnom i izučavali su ju isključivo filozofi, jer je previše bestjelesna, nematerijalna. No, kako je nauka napredovala, tako se razvila i naša sposobnost da drugačije pristupimo ovom pitanju. Biolozi su se pridružili potrazi za odgovorom, a pratili su ih u tome i neurolozi. Nedavno su i fizičari svoju pažnju usmjerili na svijest.

Sir Roger Penrose, matematički fizičar s Univerziteta Oxford, otvoreno se zapitao da li interakcije u subatomskom svijetu kvantne mehanike mogu povećati svijest.

David Gross, laureat Nobelove nagrade i teorijski fizičar, ponudio je drugačije ideje. Gross je „spekulisao o tome da bi svijest mogla biti slična onome što fizičari zovu fazom tranzicije, iznenadnoj transformaciji u velikim razmjerima koja se događa uslijed više mikroskopskih promjena. Pojava superprovodljivosti kod određenih metala prilikom hlađenja na kritično niskim temperaturama je primjer fazne tranzicije.“

Gross bi mogao biti na tragu nečega. Jednu od vodećih teorija o svijesti ponudio je neurolog Giulio Tononi sa Univerziteta Wisconsin. Slično Grossovom konceptu fazne tranzicije, Tononi smatra da gomilanje informacija u mozgu prelazi prag u jednom momentu i tada se pojavljuje stanje poznato kao svijest. Prema ovoj teoriji, samo određeni dijelovi mozga mogu da integrišu sve informacije koje dobijamo iz vanjskog svijeta. Zajedno, ovi dijelovi čine sjedište svijesti.

Nir Lahav, fizičar sa Bar-Ilan univerziteta u Izraelu, nedavno je započeo potragu za ovom jezgrom svjesne aktivnosti. On je iskoristio šest detaljno skeniranih mozgova kako bi sastavio informacijsku mrežu ljudske moždane kore. Koristeći se ovom mapom, on je pratio i bilježio povezanost određenih dijelova kore sa drugima. U mapu je ucrtao područja visoke i niske povezanosti. Mapa je prilično vjerno prikazala „tokove“ informacija kroz moždanu koru i mjesta visoke koncentracije tih tokova. Područje s najvećom koncentracijom tokova bi moglo biti mjesto gdje počiva naša svijest.

Područje najvećih povezanosti, koje je Lahav nazvao „nukleusom“, je savršen kandidat za pojavno mjesto svijesti.

Lahav planira analizirati čitav mozak, a ne samo njegovu koru. Njegove ambicije su velike.

„Fizika pokušava da otkrije osnovne zakone prirode kroz stvaranje opštih matematičkih jednačina koje, koliko je to moguće, opisuju prirodne fenomene“, kazao je on. „Ove jednačine otkrivaju osnovne aspekte stvarnosti. Ako stvarno želimo znati šta je svijest i kako mozak radi, moramo razviti matematičke jednačine našeg mozga i našeg svjesnog uma. Nismo još dotle došli, zapravo smo još daleko od tog cilja, ali osjećam da bi ovo mogao biti naš „sveti gral“ i zato smo započeli putovanje koje bi nas moglo odvesti do njega.“