Kada postoji težnja da se traže nedostaci u drugima, to govori o tome da je čovjek zbrinut zbog svog sopstvenog nedovoljnog cijenjenja sebe, ali ne želi da to otvoreno prizna (dešava se potiskivanje neprijatnih misli o sebi u podsvijesti). Ali misli nigdje ne nestaju i zabrinjavaju čovjeka, stalno truju njegov unutrašnji svijet, kao što toksični otpad iz deponije truje okolnu prirodu.
Želeći da se osjeća bolje, takav čovjek sve više i više pažnje prenosi sa unutrašnjeg svijeta od sopstvenih toksičnih "otpada " u spoljašnji svijet. Tako djeluje mehanizam projekcije: čovjek pripisuje svoje nedostatke i probleme drugima. Sopstveni nedostaci - "otpadi", postaju neaktuelni i počinje borba sa nedostacima drugih ljudi, a jedino što treba uraditi je da uspostavi red u svojoj duši, glavi u svom unutrašnjem svijetu.
O tome kako zavesti red u svojoj unutrašnjosti napisao je još prije mnogo vjekova, engleski pisac i pjesnik Vilijam Šekspir: "Osuđujete grijehe drugih tako revnosno, počnite od svojih do tuđih nećete doći.".
Kako analizirati koji su moji "grijesi", kakvi su oni, a koji tuđi? Najbolje je to uraditi u vrijeme kada se javi pobuda da se osudi bliska osoba za nešto. Neophodno je izgovoriti, ponoviti tu frazu osude, ali uz korišćenje Ja umjesto imena ili ti.
Na primjer:
"Ti si mi već dosadio svojim pesimizmom" pretvoriti " Ja sam već sebi dosadio svojim pesimizmom".
ili
"Ti si loš, ti si sebičan, ti voliš samo sebe" pretvorimo u "Ja sam loš, ja sam sebičan i ja volim samo sebe."
Tada biva sve jasno i možemo da radimo na sebi, pokušavajući da transformišemo ili iskorijenimo svoje nedostatke.
Komentari čitatelja
na naše novosti