Još prije stotinjak godina razlike u inteligenciji uglavnom su se pripisivale veličini mozga u odnosu na tijelo. Neki znanstvenici stoga su bili skloni zaključiti da su žene manje inteligentne jer u prosjeku imaju manji mozak u odnosu na tijelo od muškaraca. No to se u novije vrijeme pokazalo pogrešnim.
Studija: Inteligentni ljudi imaju mozak koji je bolje povezan
© Ulia Koltyrina / Fotolia
Mozak inteligentnih ljudi je "ožičen" različito od mozga ljudi s manjom inteligencijom
U posljednjih nekoliko desetljeća postalo je jasno da za inteligenciju nije presudna veličina mozga već njegova efikasnost.

Inteligentne ptice

Primjerice, zapremina mozga nikako nije mogla objasniti zašto su neke ptice poput vrana i papiga toliko pametne da znaju koristiti oruđa, pamtiti lica, učiti znakovni jezik, rješavati složene zadatke, prenositi znanje te čak promišljati o tome što druge ptice misle (tzv. teorija uma).

Jedna studija iz lipnja 2016. otkrila je da ptice u istoj zapremini mozga imaju mnogo više neurona nego sisavci, uključujući čak i majmune i ljude. Primjerice, papiga u svom mozgu veličine oraha ima jednak broj neurona kao majmun makaki čiji mozak ima dimenzije limuna. Drugim riječima, evolucija je pronašla načina da malene mozgove učini efikasnima - upakirala je veći broj manjih neurona u manju zapreminu i istovremeno ih bolje povezala.

Dobra povezanost

Rezultati novih studija sve više idu u tom smjeru - ukazuju na to da su neurobiološke predispozicije za inteligenciju povezane s razlikama u regijama mozga te osobito s razlikama u njihovoj međusobnoj povezanosti.

Jedno novo istraživanje, objavljeno u časopisu Scientific Reports, utvrdilo je da su kod inteligentnih osoba određene regije u mozgu, ključne za obradu važnih informacija, snažnije povezane i uključene u protok informacija dok su neke druge, zadužene za manje važne informacije, slabije uključene.

Kirsten Hilger, Christian Fiebach i Ulrike Basten s Odsjeka za psihologiju na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu u svojem su istraživanju, provedenom na 300 sudionika, kombinirali snimanje magnetskom rezonancijom (MRI) sa suvremenim teorijskim analizama neuronskih mreža kako bi pokušali otkriti što je ključno za ljudsku inteligenciju.

Isti tim još je 2015. godine objavio meta-studiju u časopisu Intelligence kojom su utvrđene neke regije mozga čija se aktivacija mogla povezati s kognitivnim sposobnostima.

Početkom ove godine ta je skupina utvrdila da su kod inteligentnih ljudi dva dijela mozga - (anteriorni otočni korteks, zadužen za reagiranje na emocije i za empatiju te anteriorni cingularni korteks zadužen za racionalno odlučivanje i kontrolu emocija) koji su oba uključeni u obradu podataka važnih za rješavanje složenih zadataka, snažno povezani s ostatkom mozga. Uz to utvrdili su da je jedan drugi dio mozga, spoj između temporalnog i parijetalnog korteksa, koji je povezan sa zaštitom procesa razmišljanja od nevažnih informacija, slabije povezan s ostatkom mozga.

"Drugačiji toploški razmještaj tih područja u mreži mozga mogao bi olakšati pametnim ljudima da razlikuju važne od nevažnih informacija, što bi moglo predstavljati prednost u mnogim kognitivnim izazovima", rekla je voditeljica istraživanja Ulrike Basten.

U svojoj novoj studiji autori su krenuli od saznanja da je mozak funkcionalno organiziran u module kao što je društvo organizirano u krugove kao što su obitelj, prijatelji i sl.

"U našoj studiji istražili smo da li uloge određenih područja u mozgu variraju s razlikama u inteligenciji, drugim riječima da li određena područja u mozgu podržavaju razmjenu informacija unutar vlastite 'obitelji' snažnije nego razmjenu informacija s drugim 'obiteljima' te na koji je to način povezano s inteligencijom", objasnila je Basten.

Rezultati su jasno pokazali da su kod inteligentnijih osoba određene regije u mozgu snažnije uključene u razmjenu informacija s različitim pod-mrežama kako bi se važne informacije prenosile brže i efikasnije. S druge strane tim je otkrio da su kod njih određena područja mozga zadužena za manje važne informacije slabije povezana s ostatkom mreže. Čini se da ova odvojenost omogućuje da procesi obrade važnijih podataka ne budu ometani uplivom nevažnih informacija. Na taj način inteligentniji ljudi mogu ostati snažnije usredotočeni na rješavanje složenih zadataka bez nepotrebnog ometanja nevažnim informacijama.

Biologija ili vježba?

Ostaje otvoreno pitanje što je uzrok ovakve sprege kod inteligentnih ljudi - biologija ili vježba?

"Moguće je da su, zahvaljujući određenim biološkim predispozicijama, neke osobe razvile neuronske mreže koje omogućuju inteligentno ponašanje ili obavljanje zahtjevnijih kognitivnih zadaća. Međutim, podjednako je moguće da učestalo korištenje mozga za kognitivno izazovne zadatke ima pozitivan utjecaj na razvoj odgovarajućih mreža u mozgu. Prema onome što trenutno znamo o inteligenciji, vjerojatno je važna međuigra oba procesa", poručila je Basten.