Galaksija bez tamne tvari
© NASA, ESA, and P. van Dokkum (Yale University)/Handout / REUTERS
Galaksija NGC 1052-DF2
Astronomi su, na svoje veliko iznenađenje, otkrili galaksiju koja gotovo da nema tamne tvari, nevidljivog i zagonetnog počela za koje se smatra da djeluje kao neka vrsta "ljepila" koje pomaže u formiranju galaksija.

Ovo otkriće je "izazov postojećim teorijama o nastanku galaksija", istaknuo je Pieter van Dokkum sa sveučilišta Yale, u Sjedinjenim Državama, glavni autor studije objavljene u srijedu u časopisu Nature.

- Ovo je uistinu bizarno, dometnuo je njegov kolega Roberto Abraham, koautor studije sa Sveučilišta u Torontu.

- Galaksija ove veličine trebala bi imati 30 puta više tamne od obične tvari, ali tamo tamne tvari uopće nema, rekao je Abraham AFP-u napominjući da to 'ne bi smjelo biti moguće'.

Spomenuta galaksija nazvana NGC 1052-DF2, ili kraće DF2, udaljena je od Zemlje 65 milijuna svjetlosnih godina i pripada skupini ultradifuznih galaksija iznimno male gustoće. Slične je veličine kao i naš Mliječni put, ali sadrži znatno manji broj zvijezda.

Obična tvar (atomi) koju čine zvijezde, planeti, plin i prašina sačinjava tek 5 posto svemira. Tamna tvar, koja je i danas jedna od najvećih zagonetki suvremene astrofizike, čini više od 25 posto svemira.

Ona je nevidljiva i može se otkriti samo na temelju njezina gravitacijskog djelovanja na druga tijela u svemiru. Znanstvenici misle da ona galaksijama daje dodatnu masu, što stvara "višak" gravitacije koji omogućuje galaksijama da se ne raspadnu.

Znanstvenici su dosad smatrali da "sve galaksije imaju tamnu tvar. Ovako velika galaksija morala bi imati trideset puta više tamne nego obične tvari", rekao je za AFP Roberto Abraham sa Sveučilišta u Torontu. "Umjesto toga, otkrili smo da uopće nema tamne tvari. To ne bi smjelo biti moguće", dodao je.

DF2 je otkriven pomoću originalnog optičkog teleskopa nazvanog Dragonfly (Vilin konjic). Konstruirali su ga Pieter van Dokkum i Roberto Abraham. Postavljen je u Arizoni i ima 48 leća.


Njime se mogu promatrati svemirska tijela veoma slabog sjaja. Zahvaljujući tome je i mogao otkriti ultradifuzne galaksije.

Istraživačima je već bilo neobično kada su uočili neke galaksije koje se sastoje gotovo isključivo od tamne tvari, no pronalazak DF2 ih je zapanjio. Zapravo, šok je došao tek s odgodom, s obzirom da su ovu galaksiju još prije identificirali ruski astronomi, ali tada nisu zamijetili njezinu jedinstvenost.

Tek kada je van Dokkumov tim znanstvenika počeo, uz pomoć jednog drugog teleskopa na Havajima, promatrati kretanje nekoliko zvjezdanih klastera u DF2, a u svakom od kojih je bilo oko 100.000 zvijezda, stvar se počela razvijati u neočekivanom smjeru. Zamijetili su, naime, da se klasteri kreću istom brzinom kao i sama galaksija, što ne bi bilo moguće da je u njoj prisutna tamna tvar - tada bi se kretali ili brže ili sporije.

Abrahams se prisjetio kako je prvi put kada je vidio grafički prikaz kretanja klastera u DF2 pomislio da je došlo do nekakve greške.

- Svi smo se pitali jesmo li negdje zabrljali, jesu li očitanja bila kriva, a onda mi je u jednom trenutku sinulo o čemu je tu zapravo riječ. Bio je to 'OMG' (Oh my God - O, moj Bože) trenutak.