Mozak

Naše sjećanja ostavljaju jasnu i jedinstvenu genetsku oznaku u našem mozgu. To je izvanredno otkriće znanstvenika u Izraelu koji kažu da se ovi genetički markeri mogu koristiti za otključavanje uspomena nakon smrti ljudi
Naučnici su otkrili da naša sjećanja ostavljaju jasne i jedinstvene genetske oznake u našim mozgovima.

Do tog fascinantnog otkrića došli su istraživači sa Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu koji navode da bi ovi genetski markeri mogli da budu korišćeni za "otključavanje" sjećanja nakon što osoba premine, piše Dejli mejl, prenosi B92.

"U pitanju je fascinantan pristup, mada biste morali da stignete na mjesto zločina vrlo brzo, s obzirom na to da proteini počinju da se razlažu nekoliko minuta nakon smrti", izjavio je doktor Kli Varburton sa Univerziteta u Bristolu za "Nju sajentist".

"Ova metoda vam vjerovatno ne bi pružila više informacija od dobrog forenzičara, ali ne bih bio iznenađen ako bi se snimio film o tome", dodao je Varburton.

Naučnici su željeli da otkriju kako mozak skladišti sjećanja u novim vezama između neurona.

Poznato je da se ovaj proces odvija tako što mozak koristi nove proteine, koje kontrolišu geni.

Istraživači su ustanovili da različita iskustva stvaraju različite promhene u genskoj aktivnosti u mozgovima miševa.

Da bi to potvrdili, naučnici su podvrgli laboratorijsje miševe različitim pozivitnim i negativnim iskustvima, poput davanja poslastice, elektrošokova, male količine kokaina i namjernog razboljevanja.

Miševi bi sat vremena nakon toga bili uspavani, a tim bi zatim proučavao ekspresiju gena u sedam različitih oblasti mozga za koje se zna da se koriste prilikom formiranja memorije, uključujući hipokampus i amigdalu.

Naučnici su samo na osnovu proučavanja mozgova miševa i njihove genske ekspresije mogli da kažu koja grupa je bila povrgnuta kom tretmanu.

Štaviše, razlika je bila toliko jasna, da su naučnici bili u pravu u više od 90 odsto slučajeva.

Ustanovljeno je da životinje skladište "dobra" i "loša" shećanja na različite načine, ali da između njih postoje generalne sličnosti.

Čini se da genska aktivnost dostiže vrhunac sat vremena nakon formiranja memorije.

Uprkos tome što je istraživanje bilo uspješno samo na miševima, istraživači se nadaju da će moći da primhene istu tehniku na živim životinjama i, eventualno, ljudima.