
No, čitatelje će možda iznenaditi vijest da su takve deformirane lubanje pronađene i kod nas, u Osijeku, i da su zapravo bile dio jednog vrlo neobičnog načina ukopa, koji je kod znanstvenika pobudio mnoga pitanja.
U studiji koja je objavljena u časopisu PLOS ONE, a koja je provedena pod vodstvom arheologa Rona Pinhasija sa Sveučilišta u Beču i našeg bioarheologa Marija Novaka s Instituta za antropologiju, prezentirani su rezultati izotopske i genetičke analize tri pokopane osobe koje su pronađene tijekom arheoloških istraživanja u Osijeku 2013. godine, na području Hermanovog vinograda.
Ovaj neuobičajen ukop datira iz 5. i 6. stoljeća poslije Krista, odnosno iz doba Velike seobe naroda kada na ovim prostorima borave različiti nomadski narodi kao što su Huni, Goti, Gepidi, Langobardi i sl. Radi se o iznimno rijetkom nalazu koji je posebice zanimljiv zbog toga što su lubanje dvije osobe iz tog groba umjetno deformirane te su im glave izdužene ili povišene.
Izdužene lubanje i neobična sličnost umrlih mladića
"Analiza je pokazala da je riječ o tri mladića starosti oko 14 godina, svi pokazuju znakove neishranjenosti, a izotopna analiza ukazuje na identičnu prehranu kod sve tri osobe, gdje su se hranili većinom žitaricama s vrlo malim udjelom proteina životinjskog porijekla.
Ono što je iznimno važno su rezultati analize drevne DNK koja je pokazala da svaka od analiziranih osoba ima različito geografsko podrijetlo: osoba s izduženom lubanjom potječe iz istočne Azije, osoba s povišenom lubanjom potječe s Bliskog istoka, a osoba s normalnom lubanjom s područja istočne Europe", rekao je za Index bioarheolog Mario Novak.
Deformirana lubanja - dokaz statusa
"Umjetna deformacija lubanje je namjerna aktivnost koja se provodi na glavama dojenčadi s ciljem postizanja željenog oblika lubanje pomoću letvica, jastučića ili posebno napravljenih pokrivala za glavu. Radi se o široko rasprostranjenom kulturnom fenomenu koji se prakticira kako bi se označio grupni ili individualni identitet, odnosno kako bi razlikovao pojedince od ostalih ljudi ili kako bi pružio jasno vidljive dokaze o statusu ili pripadnosti određenoj klasi", objasnila je molekularna genetičarka Kendra Sirak, poslijedoktorandica u laboratoriju Davida Reicha na Sveučilištu Harvard i koautorica ovog istraživanja.
Žrtvovanja ljudi na području današnje Hrvatske?
U samoj studiji spominje se i mala mogućnost da se pri ukopu radilo o žrtvovanju mladih ljudi kako bi se postigla bolja žetva. Upitali smo Marija Novaka kolika je vjerojatnost da se radilo o ljudskom žrtvovanju i je li takva praksa bila prisutna za vrijeme Velike seobe naroda.
"To nam je jedna od najvećih nepoznanica. Hipotezu da se možda radi o žrtvovanju ljudi su zapravo predstavili moji kolege iz Rumunjske i Mađarske jer postoji nekoliko sličnih ukopa na tome području iz istoga razdoblja, a koji se vežu uz germanska plemena i nomadsku populaciju.
Kod svih spomenutih ukopa ponavljaju se određeni uzorci; recimo ovdje imamo tri mladića koji su iste dobi, svi pokazuju znakove izgladnjelosti, a pokopani su vrlo neobično, u jami zajedno s gomilom životinjskih kostiju i keramike", rekao je Novak.
"Kolege arheolozi iz inozemstva su na temelju sličnih nalaza došli do zaključka da se vjerojatno radi o žrtvovanju jer su u ukopima pronašli razbacane kosti mladića, pomiješane sa životinjskim kostima.
No, to je za sada samo hipoteza. Vrijeme Velike seobe naroda je vrlo turbulentno, a povijesni izvori su jako oskudni. Recimo, znamo da su rimski pisci spominjali žrtvovanja ljudi kod barbarskih naroda, ali teško je to, za sada, potvrditi sa sigurnošću", dodao je.

"Plemena koja su prolazila kroz naše područje imala su različita vjerovanja. Većinom su bili mnogobošci. Obožavali su Sunce, Mjesec i slično. Goti su bili, primjerice, Arijanci, odnosno pripadali kršćanskoj sekti. Huni se bili većinom totemisti, vjerovali su u životinje i nebeska tijela.
Zanimljivo je da na području Crnog mora imamo Sarmate i Skite koji su često obožavali jelene i konje. Oni su također žrtvovali mlade neudane djevojke. Ako je umro plemenski vođa, znali su žrtvovati gomile konja, ali i ljudske žrtve", ispričao je Novak za Index.
Mada još ne znamo radi li se uistinu o žrtvovanju ljudi, ovaj nalaz je zasigurno interesantan i značajan za našu arheološku zajednicu zbog specifičnosti načina ukopa, a s obzirom na to da će vjerojatno, ako ništa drugo onda zbog izduženih lubanja, pobuditi interes i kod hrvatskih građana, nadamo se da će se uskoro sprovesti daljnja istraživanja koja će još dodatno rasvijetliti ovaj neobičan i tajnovit nalaz.
Komentar: Izdužene lubanje i praksa kranijalne deformacije pronađene su diljem svijeta koje pokrivaju vrlo različita vremenska razdoblja; tko su bili ljudi s prirodno izduženim glavama? I zašto su ih ljudi željeli oponašati?