Poginule 3 osobe kada je rijetki mediteranski uragan "Ianos" pogodio Grčku

jutarnji.hr
Ned, 20 Ruj 2020 14:30 UTC

Tri su osobe smrtno stradale od posljedica "mediteranskog uragana', vrlo rijetke vrste oluje koja je u subotu zahvatila veći dio Grčke, izvijestile su u nedjelju grčke vlasti, a traje potraga za još jednom nestalom osobom.

Oluja, koju su nazvali "Ianos" u petak je čupala drveće s korijenjem te izazvala nestanak struje na jonskim otocima i u području zapadnog Peloponeza.

Zatim se proširila i središnjom Grčkom, pogodivši uglavnom područja oko gradova Karditse i Farsale, a nakon toga je zahvatila i južni grčki otok Kretu.

U nedjelju su spasioci pronašli tijelo muškarca pod ruševinama njegova doma u selu blizu Karditse, objavila je grčka novinska agencija.

U subotu je na istome području pronađen mrtav 63-godišnjak, a nadomak Farsale pronađeno je i tijelo starije žene, objavili su pripadnici vatrogasne postrojbe.

Vlasti i dalje tragaju za ženom iz Karditse čiji je nestanak prijavila rodbina, rekao je dužnosnik.

Obilna kiša u subotu je pretvorila Karditsu, grad smješten u jednoj od najvećih grčkih ravnica, u jezero. Na videosnimkama vide se poplavljene autoceste, srušeni mostovi i poljoprivredna zemljišta pretvorena u jezera blata, dok lokalni poljoprivrednici nastoje spasiti stoku.

Stručnjaci procjenjuju da je na području Karditse poplavljeno oko 5000 kuća. Grčki premijer Kyriakos Mitsotakis, koji bi regiju trebao posjetiti u idućih nekoliko dana, najavio je pomoć vlade poplavama pogođenim područjima.

Do subote navečer oluja je stigla i od Krete, gdje je obilna kiša poplavile ulice i trgovine.

Oluje poput Ianosa prvi su put u Grčkoj zabilježene 1995. godine, no posljednjih su godina sve učestalije. Slična oluja pogodila je zemlju 2018.

Godine 2017. u poplavama je smrtno stradalo 25 ljudi, a stotine su ostale bez domova.

Komentar: Ove medicane su postali dio novog normalnog, ali ne kao rezultat "klimatske promjene" (bivši naziv "globalno zatopljenje" od strane MSM).

U Zemaljskim promjenama i ljudsko-kozmičkoj vezi Pierre Lescaudron objašnjava pokretače svih vjetrovitih vrtloga:

Akumulacija kometne prašine u Zemljinoj atmosferi igra važnu ulogu u povećanju tornada, ciklona, ​​uragana i s njima povezanih kiša, snježnih padavina i munja. Da bismo razumjeli ovaj mehanizam, prvo moramo uzeti u obzir električnu prirodu uragana, tornada i ciklona, ​​koji su zapravo manifestacije istog električnog fenomena u različitim razmjerima ili razinama snage . Zbog ove sličnosti, u sljedećoj ćemo raspravi ove tri pojave zajednički nazvati 'zračnim spiralama'.

McCanney [u svojoj knjizi Planet-X, kometi i zemaljske promjene ] opisuje električnu prirodu uragana ovim pojmovima:

Jednostavan model pokazao je da su se ove [tropske] oluje stvorile kad su se električne struje povezale između jonosfere i vrha oblaka. [...] razlog zbog kojeg su uragani izgubili snagu kad su se približili kopnu bio je taj što električna struja iz jonosfere na vrhove oblaka i na Zemljinu površinu nije imala vezu (anodu) dok je bila iznad oceana pa je izvukla ogromne površine ioniziranog zraka s površine oceana i usisala ih u središnji stup (vrtložni vrtlog uzrokovan je vlažnim zrakom koji se dizao 'u odvod')  dok je zemlja pružala 'tlo' za struju i stoga je isključivala izvor energije oluje. [...] Također sam izračunao da teoriji tople vode za razvoj uragana nedostaje dovoljno energije da bi se objasnila energija u ovim masivnim olujama. Kasnije smo bili svjedoci uragana na Marsu gdje uopće nema vode. Jasno je da koncept tople vode nije uspio [...] ¹

Iz ove perspektive, zračne spirale su samo manifestacija električnog pražnjenja između jonosfere i Zemljine površine. Gornja slika prikazuje izljev vode i munju koja se istodobno javljaju na istom mjestu, što sugerira da je zaista razlika električnog potencijala između oblaka na vrhu slike i tla na dnu ono što pokreće i munju i tornado . Ova dodatna značajka čestica prašine - njihova sposobnost da nose električni naboj - znači da nakupljanje prašine omogućuje bilo kojem području atmosfere da nosi potencijalno masivne električne naboje, koji se mogu razlikovati od naboja susjednih područja, od naboja ionosfere i od naboja Zemljine površine.