nalazište nebra
Gdje je pronađen najstariji astronomski prikaz neba? Prije samo nekoliko godina čak bi i stručnjaci nagađali da se radi o Indiji, Egiptu ili Mezopotamiji, ali moguće je da je odgovor: u Njemačkoj.

Takozvani nebeski disk iz Nebre ključno je otkriće za europsku prapovijest, povijest astronomije i za ranu povijest religije.

Okolnosti otkrića nalik su detektivskoj priči.

Jednog lijepog ljetnog dana 1999. godine dvojica tragača opremljenih detektorima metala pretraživala su tumul na brdu Mittelberg (u blizini gradića Nebra, u pokrajini Saska-Anhalt u istočnom dijelu Njemačke) poznat od 1986. godine. Tako su ispod same površine tla, u gustoj šumi, otkrili disk za koji su isprva mislili da je poklopac kante. Kako su nastavili kopati, pronašli su mačeve s drškama ukrašenima zlatom. Samo nekoliko dana poslije, ilegalni su kopači prodali svoj nalaz posredniku iz Porajnja za 31 000 njemačkih maraka (oko 16 000 eura). On je nalaz uglačao čeličnom vunom, pritom teško oštetivši zlatnu oplatu, i prodao ga kolekcionaru za 200 000 njemačkih maraka (oko 102 000 eura).

Vijesti o otkriću došle su do službene arheologije u proljeće 2001. godine. Govorkalo se da je čitavo blago još uvijek na okupu i da se još uvijek nalazi u Njemačkoj, tako da su Ministarstvo kulture i Ministarstvo unutarnjih poslova Saske-Anhalt te regionalne vlasti zadužene za arheologiju poduzeli brze mjere kako bi došli do nalaza. Posljednji su vlasnici početkom 2002. godine izvijestili medije, vjerojatno nastojeći povećati vrijednost blaga, ali i zbog osobnih ambicija. Međutim, vlasti su uspjele odgoditi objavu vijesti, dok su istovremeno stupile u kontakt s ilegalnim prodavačima.

Kako bi se provjerila autentičnost nalaza i neometano obavila kupoprodaja, dogovoren je sastanak u Švicarskoj. Iako je mjesto sastanka promijenjeno u posljednji trenutak, švicarska je policija u dogovoru s njemačkim vlastima uspjela izvršiti uhićenje.

Najstariji prikaz neba?

Mjesto otkrića nalazi se u prstenastom prostoru ograđenom bedemima na Mittelbergu. Disk i ostali dijelovi nalaza otkriveni su u kamenoj jami u podnožju bedema. Prema trenutnim saznanjima, radi se o svetištu ili opservatoriju, a vjerojatno o oboje.

Nalaz se uglavnom sastoji od samog diska, promjera 32 centimetra. Smatra se da se radi o najstarijem poznatom konkretnom prikazu neba u povijesti čovječanstva, što ukazuje na to da je prapovijesni čovjek posjedovao neočekivanu dubinu znanja iz astronomije.

nalazište nebra
Uz nebeski disk na istome su mjestu pronađena i dva brončana mača, dvije sjekire s pojačanim rubovima, dlijeto te dijelovi spiralnih narukvica. S obzirom na to da su "tragači za blagom" razorili mjesto otkrića, do danas nije otkriveno je li se radilo o spremištu ili grobu.

S obzirom na način izrade mačeva, predmeti su datirani oko 1600. g. pr. Kr. Podrijetlo bakra uspjelo se ograničiti na regiju Istočnih Alpa zbog karakterističnog izotopnog omjera kositra u bakru. Poznato je da postoje prapovijesni rudnici bakra u Tirolu (sjeverna Italija) i Salzburgu (Austrija).

Prema oštećenjima na disku može se zaključiti da je bio položen okomito u tlu, no nije bilo moguće utvrditi zašto je nedostajao luk na lijevoj strani.

Analiza je pokazala da je disk vjerojatno nekoliko puta izmijenjen tijekom nekoliko stoljeća uporabe:
  • Disk je u izvornom obliku prikazivao puni Mjesec (vjerojatno), polumjesec i 32 zvijezde (Faza I.).
  • Nakon toga su dodana dva horizonta koja su prekrila ili premjestila dvije zvijezde (Faza II.).
  • Ne može se sa sigurnošću utvrditi je li barka dodana prije horizonata, ali razlike u kvaliteti zlata čine vjerojatnom razliku u vremenu postavljanja (Faza III.).
  • U fazi IV. perforiran je rub diska.
  • Zakrivljeni horizont s lijeve strane bio je uklonjen prije zakapanja diska (Faza V.).
Tumačenje nebeskog diska

Disk prikazuje zvjezdano nebo. U središtu se nalaze Sunce i Mjesec ili pak puni Mjesec i polumjesec. Ako se puna kružna pločica zamisli kao Sunce, Mjesec upadljivo ima okrenutu pogrešnu stranu prema Suncu. Možda je takav raspored nastao iz estetskih razloga jer se na taj način Mjesec skladno savija duž ruba Nebeskog diska.
Mjesto pronalaska nebeskog diska
© Arche Nebra, H.-J. Steglich
Mjesto pronalaska nebeskog diska
S druge strane, to podupire tvrdnju da puna kružna pločica predstavlja puni Mjesec - ako pretpostavimo da se nebeska barka nalazi na dnu, onda je polumjesec s desne strane ispravno vidljiv kao rastući polumjesec na zapadu, a ako okrenemo disk tako da je nebeska barka na vrhu, onda polumjesec s lijeve strane predstavlja padajući polumjesec na istoku.

Od izvorne 32 zvijezde, njih 28 postoji i danas, a dvije prekriva još uvijek postojeći luk na rubu. Upadljiva središnja grupa zvijezda obično se tumači kao Sedam sestara, odnosno Plejade. Ostale zvijezde nije se uspjelo povezati uz neko zviježđe. Iz tog je razloga najčešća hipoteza da su zvijezde tako raspoređene više-manje nasumično te da ne predstavljaju niti jedno zviježđe.

Međutim, ako napustimo poistovjećivanje s Plejadama, otvara se drugačija i vrlo zanimljiva mogućnost tumačenja. Sedam grupiranih zvijezda na Nebeskom disku mogao bi biti prikaz zvijezde Sjevernjače, zvijezde vodilje koja omogućuje orijentaciju na noćnom nebu. Istaknuti vijenac sastavljen od šest dodatnih točaka tada bi služio za privlačenje pažnje - slično kao što danas velika crvena točka na karti grada služi za privlačenje pažnje promatrača kako bi ukazala na njegov položaj.

Još jedan zanimljiv aspekt su lukovi smješteni s obje strane, dodani kasnije, kao što se može zaključiti zbog razlike u slitini zlata i činjenice da su dvije zvijezde prekrivene.

Kut bočnih lukova u odnosu na središte diska iznosi 82 stupnja. To odgovara točkama izlaska i zalaska Sunca tijekom ljetnog i zimskog suncostaja.

Međutim, ako za referentnu točku uzmemo središte pune kružne pločice koja predstavlja Mjesec ili Sunce, za luk na strani Sunca dobijemo kut od 109 stupnjeva, a za luk na strani Mjeseca kut od 66 stupnjeva. Ove brojke vrlo vjerojatno ukazuju na kutove između velikog, odnosno malog para Mjesečevih obratnica.

nebeski disk
Prema tumačenju Wolfganga Kampfmeiera, Nebeski disk iz Nebre može se percipirati kao prikaz čitavog noćnog neba kakvo se doista moglo vidjeti oko 1600. g. pr. Kr. tijekom ravnodnevnice nakon zalaska Sunca.
  1. Polaris (Sjevernjača) = najsjajnija zvijezda u zviježđu Ursa minor (Mali medvjed)
  2. Schedar = najsjajnija zvijezda u zviježđu Cassiopieia (Kasiopeja)
  3. Alpheratz = najsjajnija zvijezda u zviježđu Andromeda
  4. = Plejade (Vlašići)
  5. Capella = najsjajnija zvijezda u zviježđu Auriga (Kočijaš)
  6. = zvijezda u zviježđu Lynx (Ris)
  7. Castor = najsjajnija zvijezda u zviježđu Gemini (Blizanci)
  8. Aldebaran = najsjajnija zvijezda u zviježđu Taurus (Bik)
  9. Betelgeuse = najsjajnija zvijezda u zviježđu Orion
  10. Procyon = najsjajnija zvijezda u zviježđu Canis Minor (Mali pas)
  11. Regulus = najsjajnija zvijezda u zviježđu Leo (Lav)
  12. = zvijezda u zviježđu Crater (Pehar)disk
  13. = jedva vidljiva zvijezda u zviježđu Centaurus (Centaur)
  14. Spica = najsjajnija zvijezda u zviježđu Virgo (Djevica)
  15. Zubenelgenubi = druga najsjajnija zvijezda u zviježđu Libra (Vaga) - kasnije premještena na nebeskom disku kada je dodan bočni luk
  16. Arcturus = najsjajnija zvijezda u zviježđu Bootes (Volar)
  17. Alphecca = najsjajnija zvijezda u zviježđu Corona Borealis (Sjeverna kruna)
  18. = zvijezda u zviježđu Hercules (Herkul)
  19. Alkaid = treća najsjajnija zvijezda u zviježđu Ursa Major (Veliki medvjed)
  20. = zvijezda u zviježđu Draco (Zmaj)
Izračunom je dobiveno 53,7 stupnjeva sjeverne zemljopisne širine, uzimajući u obzir nagib Zemljine osi u brončanom dobu (23 883 stupnja) jer je oko 1700. g. pr. Kr. Zemljina os bila nešto nagnutija nego danas.

Slijedom navedenog, dva spomenuta kuta iznose 109,4 i 66,3 stupnja. To je prilično velika sličnost. U svakom slučaju, može se zaključiti da je podrijetlo diska obala sjeverne i srednje Njemačke.

Mjesečeve obratnice također su dio orijentacijskih linija Stonehengea, iako su kutevi tamo drugačiji zbog druge zemljopisne širine. Male i velike Mjesečeve obratnice točke su na horizontu koje Mjesec ne može prijeći prema sjeveru ili jugu kada se diže, odnosno spušta tijekom godine, analogno suncostajima. Činjenica da postoje dva para takvih točaka, rezultat je fenomena da Mjesečeva staza varira približno pet stupnjeva u odnosu na ravninu ekliptike tijekom razdoblja od 18,6 godina.

nebeski disk nebra
Pitanje koje u velikoj mjeri ostaje i dalje neriješeno jest uloga nebeske barke. Pretpostavka da bi se moglo raditi o prikazu broda proizlazi iz stiliziranog prikaza vesala nalik perima1, kako su se u prošlosti prikazivala brodska vesla, a koji se pojavljuje samo kod tog luka. Također, taj je luk po svoj prilici dodan kasnije jer zlato u kojem je izvedena barka sadrži značajno manji postotak srebra.

Nebeski disk očito predstavlja vrlo složen prikaz. Različita tumačenja međusobno su isprepletena i podupiru jedno drugo te, zbog posebnog dizajna, pružaju raznovrsne mogućnosti uporabe diska. Primjerice, tumačenje bočnih lukova kao načina određivanja suncostaja u odnosu na središte diska ili pak tumačenje bočnih lukova kao Mjesečevih obratnica iz perspektive središta kružne pločice (Sunce/Mjesec?). U tom slučaju položaj kruga bio bi u potpunosti namjeran.

Na isti način, u početku se činilo da je razmještaj zvijezda "namjerno slučajan" jer se za skupinu zvijezda smatralo da su Plejade. Ali čim se ta skupina zvijezda protumačila kao naglašavanje Sjevernog pola, mogle su se identificirati gotovo sve zvijezde.

Ipak, mnoge zagonetke još uvijek ostaju neriješene:
  • uloga nebeske barke,
  • polumjesec, njegova veličina i položaj,
  • alternativna tumačenja zvijezda,
  • položaj Plejada,
  • uporaba diska...
Međutim, može se zaključiti da su znanja o zakonima neba već u prapovijesti morala biti ogromna, posebno uzimajući u obzir da ljudi tog vremena nisu poznavali niti jedan sustav pisane dokumentacije.

1 Položaj lopate vesla paralelan s površinom vode prilikom povlačenja vesla unatrag kod pripreme sljedećeg zaveslaja (op. prev.).

Autor: Dr. Wigbert Winkler
S engleskog preveo: Robert Čokor