nosorog
Divovski predak modernog nosoroga lutao je Kinom prije 26,5 milijuna godina i bio je viši od žirafe, prema timu koji je pronašao njegove ostatke
Jedna od najvećih kopnenih životinja svih vremena, nastanjivala je teritoriju između današnje Tibetanske visoravni i Pakistana prije više od 25 miliona godina, potvrdili su očuvani fosili džinovskog nosoroga.

Prije 26,5 miliona godina, dijelovi regiona u kome su fosili pronađeni bili su prožeti vlažnim šumama, pružajući utočište jednom od najvećih sisara koji su ikada hodali kopnom.

Novootkriveno stvorenje, predstavljeno u naučnom časopisu Commucation Biology, izumrli je rođak današnjeg nosoroga.

Kolosalna životinja bila je teška do 24 tone, što je četiri puta više od današnjih afričkih slonova, a samo njena lobanja bila je dugačka više od metra.

To je najnovija poznata vrsta u grupi džinovskih nosoroga bez rogova koji su živjeli širom centralne Azije u periodu od prije 50 miliona godina do prije 23 miliona godina.

Inače, P. linxiaense, kako je nosorog nazvan, i njegovi srodnici poznati su po ogromnim dimenzijama. Smatra se da je prosječna odrasla jedinka bila viša od pet metara do ramena i da je imala vrat dug oko dva metra.

Poređenja radi, današnje žirafe su visoke nepunih šest metara.

Zahvaljujući položaju, pronađeni fosili, uključuju očuvanu kompletnu lobanju i kičmene pršljenove, i velika su pomoć "u popunjavanju porodičnog stabla životinja paraceraterijuma".
fosili
Bizarna životinja imala je vitku lubanju, kratko trup i neobično dug i mišićav vrat, rekao je kineski istraživač dodajući kako je riječ o 'prijateljskom divu'
Fosili ovih životinja su rijetki i često fragmentirani, što otežava prikazivanje evolucije i širenja roda.

Smatra se da im je dugogodišnje stanište grupe bila Centralna Azija, ali prva vrsta paraceraterijuma živjela je u današnjem zapadnom Pakistanu.

Istraživači koje je vodio Tao Deng, paleontolog sisara sa kineskog Instituta za paleontologiju i paleoantropologiju kičmenjaka u Pekingu, sada su otkrili da je nova vrsta P. linxiaense bila usko povezana sa pakistanskim P. Butgiense, a to nagovještava porijeklo pakistanskog nosoroga.

Pronađeni fosili izvučeni su iz pješčara centralnog kineskog basena Linkija.
divovski nosorog
Kenozojske crvene naslage u slivu Linxia u provinciji Gansu, sjeverozapadna Kina
Pedesetih godina prošlog vijeka poljoprivrednici u tom području tvrdili su da su pronašli "zmajeve kosti". Jedno vrijeme su ti ostaci prodavani medicinskim kompanijama i korišćeni su kao sastojci tradicionalnih kineskih lijekova.

Od osamdesetih godina prošlog vijeka, paleontolozi sa Instituta za paleontologiju i paleoantropologiju kičmenjaka proučavali su stijene bazena Linkija i bogatstvo fosila iz tog područja.

Nova otkrića sugerišu da su se džinovski nosorozi slobodno kretali hiljadama kilometara između Centralne Azije i indijskog potkontinenta prije oko 30, 35 miliona godina.

Klima i geografski obrasci

Klimatski uslovi u to vrijeme "dozvoljavali su gigantskom nosorogu da ode ka sjeveru u Centralnu Aziju", navodi se u studiji.

Podaci iz nove studije pomažu u otkrivanju geografskih obrazaca koji su upravljali kretanjem džinovskih nosoroga.

Tako na primjer, Katalog džinovskih fosila nosoroga u novom istraživanju sugeriše da životinje nikada nisu prešle iz Azije u Evropu preko planine Ural, ukazujući na to da je planinski lanac mogao da djeluje kao prepreka.

Istraživanje takođe može pomoći da se objasni kako su ogromna stvorenja stigla u današnju Tursku, gdje su takođe pronađeni fosili nosoroga.

U naučnom radu se sugeriše da su se, nakon što su džinovski nosorozi stigli u današnji Pakistan, probili u Tursku preko današnjeg Avganistana i Irana.

Neki fosili koji pričaju ovu priču, međutim, sada su izgubljeni i nedostupni onima koji se bave naučnim istraživanjima. Zbirka od 300 fosila sakupljenih u Pakistanu - uključujući ostatke gigantskih nosoroga, stradala je 2006. godine zbog bombardovanja.

U slučaju novootkrivene vrste, fosili su na sigurnom - u paleozoološkom muzeju Heženg u kineskoj sjeverno-centralnoj provinciji Gansu.

Naučnicima slijedi rad na detaljnijem opisu giganta, uključujući rekonstrukciju mišića i precizniju procjenu njegove tjelesne mase.