grobovi
© Sveučilište Ca 'Foscari u Veneciji / Andrea Avezzù
Misteriozna praksa otvaranja grobova kako bi se uklonili simbolični predmeti - mačevi iz muških grobova i broševi iz ženskih - širila se Evropom u 6. veku, ali je zamrla u 8. Motivi ove prakse i dalje su nepoznati.

Arheolozi pokušavaju da reše zagonetku zašto su ljudi Mračnog doba, od Rumunije do anglosaksonske Engleske, često iznova otvarali grobove svojih mrtvih i uklanjali određene predmete.
"Praksa ponovnog otvaranja i preturanja po grobovima ubrzo nakon sahrane, koja se tradicionalno opisuje kao 'pljačka', dokumentovana je na grobljima od Transilvanije do južne Engleske", otkrio je tim švedskih, austrijskih, holandskih i nemačkih naučnika, u radu objavljenom u časopisu "Antikviti".
Misterija zašto su uklonjeni samo određeni zagrobni predmeti - ne čak ni oni najvredniji - kao deo prakse koja je očigledno uobičajena za razne ranosrednjovekovne kulture od 6. do 8. veka nove ere, proučavana je na lokalitetima u pet regiona širom Evrope.
Pažljivo su birali imovinu koju su vadili, uzimajući broševe od žena i mačeve od muškaraca, ali su iza sebe ostavili mnoštvo dragocenosti, čak i predmete od plemenitih metala, uključujući ogrlice od zlata ili srebra", rekla je vodeća autorka studije Alison Klevnas sa Univerziteta u Stokholmu.
Tim je zaključio da su uklonjeni predmeti, posebno mačevi, bili u lošem stanju u trenutku iskopavanja i verovatno su već dotad bili beskorisni.
"Istraživanje pokazuje da su grobovi najčešće otvarani u u prvoj generaciji otkad su zakopani, nekad i pre", napisali su autori. "Najčešći vremenski okvir za ponovno otvaranje bio je nakon propadanja mekog tkiva, ali pre nego što se bilo koja drvena posuda slomi ili napuni sedimentom."
S obzirom na to da je potrebno samo nekoliko godina da se sahranjeno ljudsko telo raspadne, "ti grobovi su otvoreni vrlo brzo nakon sahrane", istakla je Klevnasova.

Arheolozi veruju da se motivacija za očigledno uobičajenu praksu razlikovala od mesta do mesta.
"Ponovno otvaranje grobova postalo je deo 'obračuna' sa posmrtnim ostacima na širokom geografskom području, ali motivaciju su verovatno pokretali lokalni problemi, kao i različita shvatanja smrti i posmrtnih obreda", navodi list.
Ali određeni izbor predmeta koji su vađeni verovatno je imao dubok značaj za ljude tog vremena.
"Mačevi i broševi su neki od najsimboličnijih predmeta u grobovima", rekla je Klevnasova za portal "Lajv sajens". "Oni su dati na poklon i davani u nasledstvo. To su predmeti koji se koriste za povezivanje ljudi, povezivanje generacija. Oni nose priče i sećanja. Dakle, verovatno su vađeni iz ovih razloga."
Koautorka Astrid Noterman rekla je da je ta praksa počela da se širi širom Evropom u 6. veku, dostigavši vrhunac u 7. veku i opadajući pre početka 8. veka. Ovaj vremenski period obuhvata epohe poznate kao period migracija, nakon propadanja Rimskog carstva, i doba franačke dinastije Merovinga, koje je prethodilo Vikinškom dobu.