bouba kiki
© Ilustracija / Wikimedia Commons
Kako izgleda zvuk?

Jednostavan online pokus pružio je neke od najsnažnijih dokaza do sada da sam zvuk riječi može oblikovati ljudski jezik.

Dok lingvisti općenito smatraju da su mnoge riječi nastale pod utjecajem niza lokalnih kulturnih čimbenika, postoji argument koji sugerira da su se barem neke riječi pojavile na univerzalnijim osnovama. Drugim riječima, ponekad zvuk može "izgledati" kao ono što opisuje.

To je poprilično shvatljivo u slučaju onomatopeja poput "bang" ili "puf", ali od 1920-ih su se psiholozi pitali koliko daleko ta veza može doseći, koristeći se izmišljenim riječima poput "bouba" i "kiki" kako bi testirali kako riječi utječu na "oko našeg uma".

Na primjer, kada govornici engleskog jezika čuju riječ "bouba" i kada ih se zamoli da razmišljaju o obliku, oni u velikoj većini zamišljaju okrugle, zaobljene oblike. U međuvremenu, riječ "kiki" izaziva šiljastiji i manje zaobljen oblik.

Nalazi sugeriraju da postoji nešto u određenim zvukovima koji se preklapaju s oblicima u našem mozgu, a ovaj suptilni oblik sinestezije mogao je pomoći u formiranju nekih riječi koje danas govorimo. Unatoč desetljećima istraživanja ovog fenomena, još nam nije sasvim jasno što ga uzrokuje.

Jedna je mogućnost da slova koja se rabe za pisanje riječi mogu utjecati na odgovarajuću zakrivljenost. Stoga je međunarodni tim istraživača udružio snage u jednoj od najvećih studija o učinku kako bi otkrio kakav bi utjecaj pravopis mogao imati.

Testirali su "bouba/kiki" efekt na 917 govornika 25 jezika, uključujući 10 sustava pisanja. U prosjeku, više od 70 posto sudionika povezivalo je "boubu" s oblim oblikom, a "kiki" sa šiljatim.

Jezici koji se ne pišu latinicom, poput japanskog i gruzijskog, nisu pokazali toliko jaku povezanost, ali je i dalje postojala na otprilike 63 posto, što je značajno.

Možda se pitate zašto su važna značenja koja stoje iza besmislica poput "kiki" i "bouba". Ispada da takvi eksperimenti mogu otkriti mnogo o tome kako se ljudski jezik mogao razviti.