Nova vrsta oluje je lokva na nebu širine od tisuću kilometara.

atmosfersko jezerp
© Brian Mapes/ NOAA ERA-Interim reanalysis data setAtmosferska jezera počinju kao vlakna vodene pare u Indo-Pacifiku koji postaju vlastiti mjerljivi, izolirani objekti.
Znanstvenici Sveučilišta u Miamiju prezentirati će na sastanku Američko geofizičke udruge AGU Fall Meeting 2021, rezultate istraživanja u kojem su otkrili novu vrstu oluje na nebu iznad Indijskog oceana koju su nazvali "atmosferskim jezerom".

Takve oluje u osnovi predstavljaju "lokve" koncentrirane vodene pare koje se sporo kreću zrakom i mogu trajati po nekoliko dana, a otkrili su ih atmosferski znanstvenici Brian Mapes i Wei-Ming Tsai tijekom proučavanja vremenskih uzoraka iznad Indijskog oceana. Znanstvenici su specifično istraživali uzorke kiše i vodene pare koji se pojavljuju na skali od dana do dana.

Nove strukture su povezane s "atmosferaskim rijekama", što je dobro proučen i uobičajen fenomen koji uključuje duge, tanke oblake koncentrirane vlage koji se mogu protezati tisućama kilometara. Ove brze rijeke mogu nositi ogromnu količinu vode, izbacujući je za sobom u pojasu kiše.

Atmosferska jezera počinju kao rijeke, kaže tim, ali u određenom trenutku se odvajaju, tvoreći izoliranu, koncentriranu masu vodene pare. Ova jezera zatim vrlo sporo plutaju nebom, u područjima gdje je brzina vjetra oko nule. Ona mogu donijeti puno kiše na površinu ispod - ako se naziv "jezera" shvati doslovno, a tim kaže da sadrže dovoljno vode da formiraju lokvicu duboku nekoliko centimetara i široku oko 1.000 km.

Znanstvenici su proučavali petogodišnje satelitske podatke Indijskog oceana i identificirali 17 atmosferskih jezera koja su trajala dulje od šest dana. Pojavljivala su se u svim godišnjim dobima, a obično unutar 10 stupnjeva od ekvatora. Istraživači kažu da se mogu pojaviti i dalje od ekvatora, a te oluje ponekad prelaze u tropske ciklone.

Atmosferska jezera nastajala su iz tokova vodene pare koji su pritjecali iz indo-pacifičke regije, a zatim su se polako povlačila prema zapadu dok ne stignu do istočne obale Afrike, pri čemu na ta područja mogu donijeti dosta kiše.

"Radujem se što ću naučiti više o njima, u ovom području s vrijednom i fascinantnom poviješću nautike gdje su pronicljivi mornari skovali riječ monsun za uzorke vjetra, a sigurno su primijetili i ove povremene kišne oluje."

Tim planira dalje proučavati ova atmosferska jezera kako bi utvrdio mogu li se pojaviti u drugim dijelovima svijeta i kako bi na njih mogle utjecati klimatske promjene.