Naša galaksija nije sama. Oko Mliječne staze vrti se nekoliko manjih, patuljastih galaksija od kojih su najveće Mali i Veliki Magellanovi oblaci, vidljivi na noćnom nebu južne hemisfere.

Magellanovom sustav
© COLIN LEGG / SCOTT LUCCHINI
Pogled na plin u Magellanovom sustavu kakav bi izgledao na noćnom nebu. Ova slika, preuzeta izravno iz numeričkih simulacija, malo je modificirana zbog estetike.

Tijekom milijardi godina njihovog plesa oko Mliječne staze, gravitacija Magellanovih oblaka otrgnula je iz svakog od njih ogroman plinski luk također poznat kao Magellanov potok. Potok nam pomaže u razumijevanju povijest kako su Mliječna staza i njezine najbliže galaksije nastale i kako će izgledati njihova budućnost.


Pet puta bliži nego što se mislilo

Novi astronomski modeli koje su razvili znanstvenici sa Sveučilišta Wisconsin-Madison i Instituta za znanost svemirskih teleskopa, rekreirali su razvoj Magellanovog potoka tijekom posljednjih 3,5 milijardi godina. Koristeći najnovije podatke o strukturi plina, istraživači su otkrili da bi potok mogao biti pet puta bliža Zemlji nego što se mislilo. Nalazi upućuju na to da bi se potok mogao sudariti s Mliječnom stazom daleko prije nego što se očekivalo, pomažući u nastajanja novih zvijezda u našoj galaksiji.

"Podrijetlo Magellanovog potoka bila je velika misterija posljednjih 50 godina. Predložili smo novo rješenje s našim modelima," kaže Scott Lucchini, diplomski student fizike na UW-Madisonu i glavni autor rada. "Iznenađujuće je bilo to što su modeli doveli tok mnogo bliže Mliječnoj stazi."

Promatranja teleskopima mogla bi otkriti druge zvijezde

Novi modeli također pružaju precizno predviđanje gdje bismo mogli pronaći nove zvijezde. Ove bi zvijezde bile otrgnute iz svojih matičnih galaksija s ostatkom plina, ali samo nekoliko je probno identificirano. Buduća promatranja teleskopom mogla bi pronaći druge zvijezde i potvrditi da je nova rekonstrukcija podrijetla potoka točna.

"To mijenja paradigmu potoka", kaže Lucchini. "Neki su mislili da su zvijezde preslabe da bi se mogle vidjeti jer su predaleko. Ali sada vidimo da je potok u osnovi na vanjskom dijelu diska Mliječne staze." To je dovoljno blizu kako bi se moglo vršiti promatranja, smatra Elena D'Onghia, profesorica astronomije na UW-Madisonu i nadzornica projekta. "Uz trenutne objekte, trebali bismo moći pronaći i druge zvijezde. To je uzbudljivo." Lucchini, D'Onghia Andrew Fox sa Instituta za znanost svemirskih teleskopa, objavili su svoje nalaze u The Astrophysical Journal Letters 8. studenog.

Potok obavija korona toplog plina

2020. istraživački je tim pretpostavio da je potok obavijen velikom koronom toplog plina. Potom su uključili ovu koronu u svoje simulacije, također uzevši u obzir novi model patuljastih galaksija koji sugerira da imaju relativno kratku povijest kruženja jedna oko druge, oko 3 milijarde godina.

"Dodavanje korone problemu promijenilo je orbitalnu povijest oblaka", objašnjava Lucchini. U novom rekreiranom modelu koji uključuje koronu, dok je Mliječna staza zarobljavala patuljaste galaksije, Mali Magellanov oblak kružio je oko Velikog Magellanova oblaka u suprotnom smjeru od onog što se prethodno mislilo.

Kako su patuljaste galaksije u orbiti odvajale plin jedna od druge, tako su stvarale Magellanov potok. Orbita suprotnog smjera gurala je i povlačila potok, krenuvši u luku prema Zemlji, umjesto da se proteže dalje u međugalaktički prostor.

Potok je manji nego što se mislilo, ali ide prema Zemlji

Najbliži pristup potoka vjerojatno će biti samo 20 kiloparseka od Zemlje, ili oko 65 000 svjetlosnih godina. Sami oblaci su udaljeni između 55 i 60 kiloparseka.

"Revidirana udaljenost mijenja naše razumijevanje potoka. To znači da će naše procjene mnogih svojstava potoka, kao što su masa i gustoća, također trebati revidirati", kaže Fox. Ako je potok ovako blizu, onda vjerojatno ima samo jednu petinu mase s obzirom na ono što se dosad mislilo.

Približavanje potoka također znači da će se ovaj plin početi spajati s Mliječnom stazom za oko 50 milijuna godina, osiguravajući svježi materijal potreban za ubrzano rađanje novih zvijezda u galaksiji.

Zvijezde u samom Magellanovom potoku desetljećima su izmicale istraživačima, ali nova studija sugerira da smo možda jednostavno tražili na krivom mjestu. "Ovaj model nam govori točno gdje bi zvijezde trebale biti", kaže D'Onghia.

Izvori: