ribar
Profesor James Goff i ribar. Potvrdili su utapanje u slanoj vodi kao uzrok smrti ribara, zatvorili 5000 godina star slučaj i otvorili nove mogućnosti za procjenu ostataka naših prapovijesnih predaka suvremenim tehnikama
Istraživači su uspeli da utvrde da su skeletni ostaci u Čileu pripadali ribaru koji se utopio u Pacifiku pre nekoliko hiljada godina. Kako?

Pre nekih 5.000 godina na obali čileanske pustinje Atakama, ribar se udavio u hladnim vodama Pacifika. To je priča o životu i smrti pojedinca koji je živeo pre nekoliko hiljada godina, a koju istraživači sada mogu da ispričaju, zahvaljujući napretku forenzike.

"Test dijatomeja", koji se danas koristi za identifikaciju žrtava davljenja, oslanja se na ono što se dešava ljudskom telu: udahnuta voda razara pluća i uliva se u telo, uključujući i sitne kapilare koji prolaze kroz kosti i ulaze u koštanu srž.

Forenzičari ispituju srž preminulih da bi potražili dijatomeje - mikroskopske alge sa školjkama od silicijum dioksida - koje se karakteristično nalaze kod žrtava davljenja. Istraživači časopisa Journal of Archaeological Science potvrdili su da se test dijatomeje može izvršiti na ljudskim ostacima koji datiraju hiljadama godina unazad - što je otkriće koje omogućava novi način istraživanja praistorijskih cunamija i identifikacije njihovih žrtava.

"Znamo da mnogo ljudi danas umire u velikim cunamijima, ali šta se dešavalo u praistoriji?" kaže Džejms Gof, geolog sa Univerziteta Sautempton u Ujedinjenom Kraljevstvu i autor studije.

Gof, stručnjak za drevne cunamije, pronašao je odgovarajućeg kandidata za ovu tehniku u grobu starom 5.500 godina u Kapoki 1, arheološkom nalazištu na obali pustinje Atakama u severnom Čileu.

Grob je 2016. istražio drugi autor studije, antropolog Univerziteta u Konsepsionu Pedro Andrade, koji je tamo identifikovao kostur koji je najverovatnije pripadao ribaru što je zaključio na osnovu načina habanja kostiju - u skladu sa čestim veslanjem - i izotopskim analizama.
ribar
Neolitski ribar koji je umro prije 5000 godina i pokopan u masovnoj grobnici u sjevernom Čileu, 'utopio se u slanoj vodi', otkrio je novi napredni forenzički test
Muški skelet je bio skoro netaknut, ali su nedostajali vratni pršljenovi koji su bili zamenjeni velikim školjkama. Čovek je takođe bio zakopan tako da su mu ruke bile postavljene u različitim pravcima, a jedna noga mu je virila iz zemlje.

Gof kaže da je skelet bio idealan uzorak za ispitivanje odnosno dokazivanja prisustva dijatomeje na arheološkim ostacima. "Znali smo da je ovaj tip bio ribar, zbog strukture njegovih kostiju, kao i da je bio sahranjen na prilično čudan način - zato smo želeli da vidimo da li se udavio", kaže on.

Smrt utapanjem

Gof i njegove kolege napravili su hiljade elektronskih mikroskopskih snimaka srži unutar najvećih kostiju skeleta Kapoke 1, za koje je manje verovatno da će biti kontaminirane spoljašnjim elementima nakon smrti.

Za savremeni forenzički test dijatomeje inače se uzima srž iz kosti i dodaju hemikalije za razlikovanje dijatomeja; ali Gofova modifikacija testa ostavlja srž na mestu i koristi manje hemikalija, što znači da i ostale morske čestice pored dijatomeja takođe ostaju očuvane. Zanimljivo je da istraživači nisu pronašli fosilizovane dijatomeje u skeletu iz Kopake 1 — tačan razlog nije jasan, a Gof očekuje da će ih videti u srži drugih drevnih žrtava utapanja — ali su pronašli druge vrste fosilizovanih algi, jaja parazita i sedimente koje standardni test dijatomeja ne bi otkrio, kaže on.

Iako je istraživački tim sada utvrdio da se ribar utopio, istraživači nisu pronašli takve znakove kod druga dva skupa ljudskih ostataka pronađenih u blizini. Stoga misle da je verovatno da je čovek poginuo u nesreći, a ne u drevnom cunamiju.

Ali sposobnost da se utvrdi da li su praistorijski ljudi umrli od utapanja biće veliki napredak u arheološkim istraživanjima cunamija. "Postoje sva ova praistorijska masovna groblja za koja znamo na obalama, i ako otkrijemo da su se svi ti ljudi udavili onda možemo reći da su verovatno umrli u cunamiju", kaže Gof. "Tada možemo da pogledamo druge arheološke dokaze i bolje razumemo kako su praistorijski ljudi živeli i umirali na obala širom sveta."

Cunamiji su sigurno imali ogroman uticaj na drevne zajednice koje su živele na obalama, ali to teško identifikovati, kaže Beverli Gudman-Černov, profesorka geologije na izraelskom univerzitetu u Haifi i istraživač National Geographic-a. Ona i njene kolege već planiraju da koriste modifikovani test dijatomeje na kostima psa i čoveka koji su se udavili u cunamiju nakon erupcije Tere pre oko 3.600 godina.