Slika
Perspektiva relativnog položaja u mozgu od kojeg potječe svaki smisao
Mnogi od nas dožive senzorna iskustva dok slušamo glazbu. Glazba nas može podsjetiti s kim smo bili kad smo ju prvi put čuli, možemo si čak i vizualizirati trenutke opisane u stihovima. No, za umjetnicu Melissu McCracken vizualizacije povezane s glazbom su doslovne. Ima neurološki fenomen sinesteziju, koja joj dopušta da iskusi glazbu ne samo kao seriju zvukova, već i kao hrpu boja.

Sinestezija je rijedak neurološki fenomen (samo jedna od dvije tisuće osoba ima ovo stanje) gdje simulacija jednog osjetila vodi do automatskih nenamjernih iskustava u drugom osjetilu, gdje su osjetila na neki način isprepletena. Sinestezija nastaje kad postoji neobična veza između dva područja mozga koja su specijalizirana za različite osjete. Osobe koje imaju taj fenomen mogu npr. „okusiti” ili „vidjeti” boju.

Melissa McCracken ima sljedeći oblik sinestezije - može iskusiti glazbu na vizualan način, stoga je odlučila naslikati ono što vidi. Poslušala je poznate pjesme Radioheada, Princea i Davida Bowiea i slikala ono što je vidjela. Melissa smatra da je to novi pravac u slikarstvu - sinestetičko slikanje.

Osim zvukova, Melissa percipira i brojeve i slova u bojama.

U intervjuu Melissa kaže da je dosad upoznala samo jednu ženu koja ima isti oblik sinestezije kao ona i da je bio vrlo čudan osjećaj raspravljati o različitim načinima na koji vide glazbu, pa čak i istu pjesmu. Također, druga žena naslikala je kratku skicu Hendrixove pjesme „Little Thing” kako bi se usporedila s Melissinom slikom i ništa nije bilo zajedničko skici i Melissinoj slici. Na kraju je Melissa izjavila da, bez obzira koliko je to iskustvo bilo čudno, ipak je bilo utješno upoznati nekoga s istim fenomenom, s obzirom na njegovu rijetkost.

Slika
“Imagine”, John Lennon
Iako i ostali zvukovi poput kihanja, govora i alarma imaju boje u Melissinoj percepciji, glazba je većinom predstavljena u vrlo živih i jakim bojama. Ponekad je kihanje lagano ružičaste boje, alarm tirkizan, no kaže da ne razmišlja o tim zvukovima i da ne obraća pažnju na njih sve dok je netko ne upita o njima. Glasovi imaju određenu svjetliju ili tamniju sjenu i mogu biti uglati ili obli.

Također, neki glazbeni žanrovi dovoljno su raznoliki da okupljaju širok spektar boja, no ima i žanrova poput modernog countryja, koji se općenito sastoji od prljavo žute i narančaste boje. „Možda mi i zato country baš i nije najdraži žanr”, kaže Melissa. Doduše, možda ta raznolikost boja ovisi o instrumentima, jer i instrumenti uglavnom imaju svaki svoju boju. Na primjer, klasična gitara uglavnom ima zlatno-plavu nijansu, no električna gitara može biti i ledenoljubičasta ili plava. Ta ledenoplava i ljubičasta vidljiva je u pjesmi „Joy in Repetition”, u solu električne gitare. No, ako se pjesma čini više tamnoplavom ili ružičastom, te nijanse zasjenit će boje instrumenata.


Komentar: The Music Animation Machine je program razvijen od strane Stephena Malinowskog koji koristi osnovni krug boja koji odgovaraju krugu petine u tonovima kao temelj za raspodjelu u boji po tonovima.
Slika
Ovo je karta vizualnih uzoraka različitih skladatelja
Animirana intervalna grafika: Chopin, Notturno, Opus 27 #2 za klavir



Ovaj oblik sinestezije osobito je koristan pri stvaranju sjećanja jer se pamte osjećaji povezani s iskustvom slušanja glazbe, odnosno s bojom. Također, Melissa kaže da joj je sinestezija jako pomogla na satovima matematike jer ne samo da je povezivala matematičke formule s brojem, već je imala boju i mjesto povezanu s brojevima. Sinestezija joj dobro dođe i s telefonskim brojevima i ponekad s imenima. Može se sjetiti imena jer pomisli na osobu i vidi „plavo”. Prošla bi kroz svoj popis boja i pomislila: „OK, tamnoplava boja je u igri, što znači da njeno ime počinje na slovo A”, te bi onda razmišljala o imenima na slovo A, sve dok ne pronađe pravo.


Komentar: Jedan od najpoznatijih sinesteta bio je čuveni fizičar Richard Feynman. On je video matematičke simbole u bojama i na osnovu tih boja i oblika imao osećaj da li je određena jednačina ispravna ili ne. I mnogi čuveni matematičari su imali sinesteziju, brojeve su doživljavali kao oblike i jednačine rešavali instinktivno, jer su mogli da vide da li se oblici pravilno uklapaju jedni s drugima kako treba ili ne.


Njezine prekrasne i fascinantne slike dostupne su na web-stranici etsy.com.