© Roy Keeris/Flickr
Komentar: Ovo je 2. poglavlje knjige gosp. Lescaudrona "Masovna izumiranja, evolucijski skokovi i povezanost virusa i informacija".
Prethodno poglavlje: Poglavlje 1.: Masovna izumiranja
Korišteni su različiti međusobno ne isključujći uzroci kako bi se objasnila masovna izumiranja koja je naš planet doživio tijekom proteklih stotina milijuna godina. Udari kometa sve se više prepoznaju kao prevladavajući uzrok, ali vodeća znanost još uvijek oklijeva napustiti gradualističku dogmu. Stoga, ona obično proziva manje sporedne pojave kako bi objasnila brojna masovna izumiranja koja je doživio naš planet. Zanimljivo, susreti s kometima mogu uzrokovati svaki od ovih fenomena:
Poplavni bazaltni događaji[1]:
To je izraz za masovni vulkanizam i s njim povezano oslobađanje atmosferske prašine[2]. Vulkanizam je povezan s nekoliko masovnih izumiranja [3] [4], ali što je, zapravo, uzrokovalo popratne erupcije vulkana diljem svijeta? U knjizi Susreti s kometima vidjeli smo kako zemaljski električni poremećaj izazvan obližnjim kometom može uzrokovati vulkanske erupcije[5]. Isto tako, Chicxulub udar prije otprilike 66 MG (milijuna godina) se sada smatra uzrokom vala masivnih erupcija koje su uslijedile[6].
© Ryan and ErnstVulkanska područja i njihova prevladavajuća razdoblja aktivnosti
Globalno zahlađenje:
Navodni uzrok nekoliko masovnih izumiranja[7]. Kao i vulkanizam, globalno zahlađenje doista može do neke mjere uzrokovati masovno izumiranje. Ali što je uopće pokrenulo globalno zahlađenje? Kometni udari kroz samu količinu izbačene prašine i inducirani vulkanizam mogu prekriti naš planet omotačem od prašine koji može dramatično smanjiti temperaturu[8].
Pad razine mora[9]:
Prirodna posljedica globalnog zahlađenja kroz stvaranje polarnih kapa i snježnih padalina[10]. Ponovno je pitanje: "što je uzrokovalo globalno zahlađenje koje je uzrokovalo pad razine mora?"
Anoksični događaji:
Ovaj izraz se odnosi na pad kisika sadržanog u oceanima. Anoksija pokazuje vrlo jaku korelaciju[11] s masovnim izumiranjima. Prema nekim istraživačima, anoksični događaji uzrokovani su proliferacijom algi gladnih kisika[12]. Drugi identificirani uzrok anoksije su velike podvodne vulkanske erupcije[13]. Opet, što je uopće uzrokovalo te valove podvodnih erupcija? Čini se da je lanac događaja sljedeći:
udar kometa → poremećaj Zemljinog E-polja → povećani vulkanizam → anoksijaHipoteza metanskog klatratnog okidača:
Ovaj pojam opisuje masovno oslobađanje metana u atmosferi kako bi se objasnilo ponajprije Permsko-trijasko izumiranje prije 252 MG. Ogromne količine metana mogu se osloboditi vulkanskim erupcijama[14]. Metan je također jedna od glavnih plinovitih komponenti[15] repova kometa. Zanimljivo je da postoji jaka korelacija između povećanog atmosferskog metana i podmorskog klizišta[16], pri čemu su oboje dokumentirani učinci udara kometa.
Oceanski preokret:
Ovaj se pojam odnosi na poremećaj termohalinske cirkulacije[17]. Koristi se za objašnjavanje samo dva masovna izumiranja, ono u razdoblju epohe kasnog Devona[18] prije otprilike 370 MG i Permsko-trijasko izumiranje[19] prije otprilike 252 MG. Nema dokaza[20] o termohalinskom poremećaju u to vrijeme, jer takav fenomen ne ostavlja nikakav trag u geološkim zapisima ili zapisima ledenih jezgri. Ako se dogodio termohalinski poremećaj, pitanje je što ga je pokrenulo? Kometni događaj, osobito udar u ocean, mogao bi lako poremetiti oceansku cirkulaciju[21].
Pomicanje tektonskih ploča
Pomicanja kontinenata[22] se koristi za objašnjenje Permsko-trijaskog izumiranja, tijekom kojeg je, kao što je gore navedeno, 83% svih rodova izumrlo. To sugerira prilično radikalna pomicanja kontinenata i opet postavlja isto pitanje, što je uopće uzrokovalo te dramatične pomake kontinenata? Slučajno ili ne, udar kometa može pomaknuti kontinente i čak izazvati proklizavanje cijele kore[23]. Također se pokazalo da kometi izazivaju potrese na daljinu[24].
Emisije sumporovodika iz mora:
Neki istraživači smatraju visoke koncentracije sumporovodika uzrokom Permsko-trijaskog izumiranja[25] prije 252 MG i Kredno-Paleogenskog izumiranja[26] prije 66 MG. Porast se objašnjava kao posljedica anoksije:
Na kraju perma, kako su razine atmosferskog kisika padale, a razine sumporovodika i ugljičnog dioksida rasle[27]Kao što smo već vidjeli, anoksiju mogu uzrokovati velike podvodne vulkanske erupcije, koje također mogu osloboditi ogromne količine sumporovodika[28].
Geomegnetni preokret:
Intenzitet Zemljinog magnetskog polja rekonstruiran je tijekom posljednja dva milijuna godina[29] i pokazuje da se magnetski preokreti događaju često - otprilike jednom svakih 100 000 godina - to je mnogo češći fenomen od masovnih izumiranja.
Međutim, čini se da postoji korelacija između geomagnetskih preokreta i, barem, nekih masovnih izumiranja:
...podaci koje sada imamo snažno sugeriraju da su za neke vrste Radiolaria preokreti doista utjecali na njihovo izumiranje. Masovna izumiranja na kraju dugih intervala dominantno jednog polariteta, kao što su kreda i permo-karbon, ponovno sugeriraju da polje u preokretu može imati selektivan utjecaj. Eksperimentalni dokazi pokazali su biološke učinke nultih magnetskih polja i polja koja su približna jačini Zemljinog magnetskog polja, povećavajući mogućnost da djelovanje magnetskog polja u preokretu može uzrokovati izumiranje[30]Prethodno se vjerovalo da je vremenska skala za promjenu polova bila između 10 000 i 100 godina.[31] Međutim, čini se da se preokreti magnetskih polova mogu dogoditi mnogo brže, s promjenama orijentacije[32] do 6° dnevno.[33] Ova stopa je iznimno visoka, 10 000 puta brža od uobičajene brzine promjene magnetske orijentacije[34] i dovodi do preokreta koji bi se mogli dogoditi za nekoliko dana.[35]
Osim toga, čini se da stijene koje pokazuju obrnuti magnetski polaritet pokazuju magnetske naboje do 100 puta veće od onoga što bi moglo generirati Zemljino magnetsko polje.
Gore navedeno sugerira vanjski čimbenik koji bi mogao dramatično povećati magnetsko polje izmjereno na Zemlji. Kometi i njihova velika električna aktivnost mogli bi, ako su dovoljno blizu, izazvati takvu izmjenu pražnjenja sa Zemljom[36].
© Wikimedia CommonsGeomagnetsko polje: između preokreta na lijevoj strani i tijekom preokreta a desnoj strani
Željezo, magnetski element, glavni je sastojak kore našeg planeta i čini 32% njezinog sastava[37]. Usredotočit ćemo se na koru, jer plašt i jezgra pokazuju temperature više[38] od Curiejeve temperature[39] gdje magnetski elementi gube svoj magnetizam.
Primijetite da se magnetizirani elementi poput željeza mogu gotovo trenutačno demagnetizirati ili ponovno magnetizirati. Na primjer, željezna šipka može se magnetizirati jednostavnim trljanjem magneta o nju, tj. izlaganjem šipke magnetskom polju magneta.
Kometarna tijela nose veliki električni naboj i stoga emitiraju jako magnetsko polje. Stoga bi magnetsko polje obližnjeg kometa moglo demagnetizirati željezo u kori. Slično, električno pražnjenje između obližnjeg kometa i Zemlje može generirati magnetsko polje sposobno magnetizirati željezo kore. Primjeri demagnetizacije kore izazvane tijelom komete pronađeni su na Marsu, gdje cijelo područje smješteno unutar i oko kratera ne pokazuje nikakav magnetizam, za razliku od ostatka Crvenog planeta.[40]
Također, vrijedna je pažnje činjenica da se čini da su geomagnetski 'porasti' povezani s epizodama globalnog hlađenja:
Uočena su četiri potencijalna geomagnetska događaja ('arheomagnetski trzaji'), obilježena snažnim povećanjem intenziteta i čini se da su sinkroni s epizodama hlađenja u sjevernom Atlantiku. Ova vremenska podudarnost jača nedavnu sugestiju da geomagnetsko polje utječe na klimatske promjene u višedekadnim vremenskim skalama.[41]U stvari, kometi su glavni izvor prašine i magnetizma. Stoga kometni događaj može biti uzrok i geomagnetskih trzaja (induciranih kometnim pražnjenjima) i događaja zahlađenja (induciranih kometnom prašinom).
© Sott.netZemaljski učinci bombardiranja kometa
_______________
[1] Clapham, Matthew & Renne, Paul. (2019.), "Flood Basalts and Mass Extinctions", Annual Review of Earth and Planetary Sciences 47:1, 275-303
[2] Courtillot, Vincent (1990.), "A Volcanic Eruption", Scientific American, 263 (4): 85-93.
[3] Kunio Kaiho et al. (2020.), "Pulsed volcanic combustion events coincident with the end-Permian terrestrial disturbance and the following global crisis", Geology,
[4] Jun Shen et al. (2019.), "Evidence for a prolonged Permian-Triassic extinction interval from global marine mercury records", Nature Communications 10, 1563
[5] Lescaudron, Pierre (2021.), "Susreti s kometima", Red Pill Press, Poglavlje "Korelacija između kometne aktivnosti i vulkanske aktivnosti"
[6] Richards, Mark et al. (2015.), "Triggering of the largest Deccan eruptions by the Chicxulub impact", GSA Bulletin, 127 (11-12): 1507-1520
[7] Rosa, Eduardo et al. (2021.), "Late Paleozoic Glaciation", u Encyclopedia of Geology (Second Edition)
[8] Na primjer, početak Mlađeg drijasa otkriva dramatično zahlađenje potaknuto ogromnim udarom kometa, Pogledajte: Lescaudron (2021.), Prvi dio: Naglo smrznuti mamuti i kozmičke katastrofe.
[9] Peters, S.E. (2008.), "Environmental determinants of extinction selectivity in the fossil record", Nature. 454 (7204): 626-29
[10] Pad razine mora zbog globalnog zahlađenja je oko 2m/°C prema najkonzervativnijim radovima, vidi npr.: Levermann, Anders et al. (2013.), "The multimillennial sea-level commitment of global warming", PNAS. 110 (34) 13745-13750. Ova brojka doseže čak 6 do 10 m/°C prema drugim istraživačima, vidi na primjer: Grinsted, Aslak. (2013.), "Relationship between sea level rise and global temperature", osobna web stranica Aslaka Grinsteda.
[11] Sedam većih razdoblja rasprostranjene anoksije u oceanima u posljednjih 260 milijuna godina u značajnoj su korelaciji (>99,99%) s dobima poplava-bazalt događaja izumiranja. Pogledajte: Rampino, Michael et al. (2019.), "What causes mass extinctions? Large asteroid/comet impacts, flood-basalt volcanism, and ocean anoxia — Correlations and cycles", u "250 Million Years of Earth History in Central Italy", Geological Society of America
[12] Castle et al. (2009.), "Hypothesis for the role of toxin-producing algae in Phanerozoic mass extinctions based on evidence from the geologic record and modern environments", Environmental Geosciences, 16 (1): 1
[13] Jenkyns, H. C. (2010.), "Geochemistry of oceanic anoxic events", Geochemistry, Geophysics, Geosystems, 11(3)
[14] Lancaster University editors (2018.), "Volcanoes and glaciers combine as powerful methane producers", Phys.org
[15] Lippi, Manuela (2010.), "The composition of cometary ices as inferred from measured production rates of volatiles", Carolo-Wilhelmina University
[16] Maslin, M. et al. (2004.), "Linking continental-slope failures and climate change: Testing the clathrate gun hypothesis", Geology, 32 (1): 53-56
[17] Cirkulacija kojom površinska voda tone, donoseći duboku vodu siromašnu kisikom na površinu i ubijajući površinske organizme.
[18] Algeo, T. J. et al. (1995.), "Late Devonian Oceanic Anoxic Events and Biotic Crises: Rooted in the Evolution of Vascular Land Plants?", GSA Today, 5 (3)
[19] Zhang R. (2001.), "Could the Late Permian deep ocean have been anoxic?", Paleoceanography, 16 (3): 317-329.
[20] Wikipedia Editors (2001.), "Extinction event", Wikipedia.
[21] Usatov, M. (2020.), "Main Belt asteroid as a Possible Younger Dryas impactor", Astron. Nachr.; 341: 734- 740.
[22] Dirson Jian Li (2012.), "The tectonic cause of mass extinctions and the genomic contribution to biodiversification", Quantitative Biology.
[23] Lescaudron, Pierre (2014.), Poglavlje "Proklizavanje kore"
[24] Omerbashich, Mensur. (2012.), "Astronomical alignments as the cause of ~M6+ seismicity", ArXiv, 1104.2036v7
[25] Kump, Lee et al. (2005.), "Massive release of hydrogen sulfide to the surface ocean and atmosphere during intervals of oceanic anoxia", Geology 33 (5): 397-400.
[26] Penn State researchers (2003.), "Hydrogen Sulfide, Not Carbon Dioxide, May Have Caused Largest Mass Extinction", ScienceDaily
[27] Kump, 2005
[28] H. Sigurdsson et al. (2000.), "Encyclopedia of Volcanoes", Academic Press
[29] Valet, J. P. et al., "Geomagnetic field strength and reversal rate over the past two million years", Nature, Vol. 435, 802-805 (2005)
[30] Hays, J. D. (1971.), "Faunal Extinctions and Reversals of the Earth's Magnetic Field", Geological Society of America Bulletin, 82(9), 2433
[31] White, John (1982.), "Pole Shift", Berkley Books. str.138
[32] Brzina preokreta izračunava se usporedbom smjera magnetskog polja u različitim dijelovima istog toka lave.
Pogledajte: Felix R. W. (2009.), "Magnetic reversals and evolutionary leaps", Sugarhouse Publishing str.95
[33] Coe, R. et al. (1994.), "New evidence for extraordinarily rapid change of the geomagnetic field during a reversal", Nature 374, str. 687 - 692
[34] Langel, R.A. (1987.), The main field, in "Geomagnetism". Jacobs, J.A., Academic Press, Vol. 1, str. 249-512
[35] Warlow P. (1978.), "Does pole-flipping account for earth magnetism?", New Scientist, str.1224
[36] Za više detalja o električnim pražnjenjima između nebeskih tijela pogledajte:
Lescaudron, Pierre (2020.), "Susreti s kometima", Red Pill Press, Drugi dio: Je li Zemlja 'ukrala' Marsovu vodu?
[37] Sharp, T. (2012.), "What is Earth Made Of?", Space.com
[38] Temperature plašta kreću se između 500° i 4000° Celzija (930° i 7200° Fahrenheita).
Pogledajte: Louie, J. (1996.), "Earth's Interior", University of Nevada
[39] Curiejeva temperatura za željezo je oko 1400° Fahrenheita ili 770° Celzija.
[40] Louzada, K. et al. (2005.), "Shock Demagnetization of Pyrrhotite", Lunar and Planetary Science 36,
[41] Gallet, Y. (2006.), "Possible impact of the Earth's magnetic field on the history of ancient civilizations", Earth and Planetary Science Letters, Vol. 246, Izdanja 1-2, str.17-26
Komentar: Sljedeće poglavlje: Poglavlje 3.: Kometni ciklus od 27 milijuna godina