slika
Volim osobe koje odišu na dostojanstvo. Ne na bahatost, umišljenost. Arogantnost. Osobe koje imaju osjećaj svoje dužnosti. Mir u pogledu. Jednostavnost. Nenametljivost. Ljude koje stoje uspravno i kad se cijeli njihov svijet povija. Volim osobe koje znaju jednu stvar. A ta je da je lako vladati drugima, ali treba umjeti vladati sobom. Onim svojim lošim stranama.

Skrušiti se i priznati da si pogriješio kad to napraviš. I kako svijet ide dalje, jednu stvar sve više vidim. Ne trebaju nam ljudi nabildanog ega. Potrebni su nam ljudi velike duše. Ljudi koji umiju sa srcem saslušati druge ljude. Spustiti se u tuđi svijet. Dati drugima jedan mali znak pažnje. To su za mene veliki ljudi, ljudi velike duše. Jedno je sigurno. Nikoga ne treba precijeniti, niti veličati bez razloga. Jer svi griješimo. Od početka do kraja naših života. Ali treba znati i reći hvala, iskazati zahvalnost nekome tko nas je na bilo koji način usrećio pa sam time i ovaj svijet bar na trenutak učinio boljim.

Svakome tko je i makar malo učinio da ovaj svijet bude bolje mjesto trebamo reći hvala. Jer puno je učinio, bio on toga svjestan ili ne. Male stvari nisu male stvari. Svi mi dajemo svoj doprinos boljem svijetu ako tako odlučimo.

Uvijek misliš da neke stvari ne možeš izdržati, a onda izdržiš. Izdržiš još mnogo gore. Iz dana u dan. I tako shvatiš da mnoge stvari ne biraš, niti te itko pita što ćeš.

Dođeš samo u pat poziciju da ih podneseš. I s vremenom dođeš do trenutka kada se priupitaš: Hoćeš li se boriti ili pustiti stvari da se događaju tako kako se događaju. A onda podigneš glavu i kažeš sebi: Drugog puta nema. Ovo malo života nije ti dano da se skrivaš, zaklanjaš i bježiš. Već da živiš.

Navikni se, da će, kako rastu godine, rasti i tvoje suze, razočarenja i povrede. Navikni se da će se množiti tvoje odluke da odustaneš što više budeš doživljavao besmislenost nekih stvari i zlobu nekih ljudi. Ali nemoj u međuvremenu prestati živjeti, nemoj prestati sanjati, vjerovati da ipak može biti bolje. A kada ti dođeš najteže ne zaboravi pogledati gore i podsjetiti sebe da je to život, da drugoga nemaš i da će na kraju sve opet biti onako kako treba da bude. I ispočetka živiš.