Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni SOTT-ov prijevod članka na temu dobrobiti poznavanja više jezika, te kako oni mogu utjecati na način na koji razmišljamo o nama samima, drugima i stvarnosti koja nas okružuje.


Learning new Language
© Prevent Disease
Jezik kojem ste izloženi rođenjem utječe na strukturu vašeg mozga, modificira vaše viđenje svijeta i ono što jeste. No, što ako govorite dva jezika?

Može li učenje jezika iznova umrežavati vaš mozak?

Kako je naša vrsta evoluirala dijelovi našeg mozga su se proširili, rezultirajući s više računalne snage za jezik. To je ono što nas čini umreženima za komunikaciju. Što je možda još više iznenađujuće je kako nam jezik može oblikovati mozak kroz naš život.

Većina dokaza za ovo dolazi iz studija o ljudima koji govore dva jezika [bilingvisti; op. prev.]. Dvojezičnost nudi proširene dobiti kroz mnoge složene kognitivne zadatke i to dolazi iz različitih područja u mozgu.

Studije skeniranja mozga pokazuju da prebacivanje između dva jezika potiče različite dijelove umne aktivnosti za razliku od govora jednog jezika, naročito u prefrontalnom korteksu. Taj dio mozga, kod prednjeg dijela naše lubanje, je uključen u organiziranje i djelovanje na temelju informacije, uključujući korištenje radne memorije, rasuđivanje i planiranje. Druge studije pokazuju da su dvojezičari brži u svladavanju izazova učenja novog jezika.

Arturo Hernandez, koji govori četiri jezika, direktor Laboratorija za neuralne osnove dvojezičnosti na Sveučilištu Houston u Teksasu, kaže da bi ove razlike mogle reflektirati razlike u arhitekturi dvojezičnog mozga. Drugim riječima, učenje drugog jezika može promijeniti kako je vaš mozak ožičen. "Ima smisla da ako ste imali ovo doista drugačije lingvističko iskustvo, da vidite neki oblik stabilnih, dugoročnih efekata", tvrdi Hernandez.

Također može učiniti vaš mozak otpornijim. Ellen Bialystok sa Sveučilišta York u Torontu (Kanada) otkrila je da se cjeloživotnim dvojezičarima često dijagnosticira demencija oko 4,5 godina kasnije nego jednojezičarima. Osim toga, imaju više bijele tvari, uključujući i u prefrontalnom korteksu. Bijela tvar je izgrađena od nervnih vlakana koji povezuju različita područja mozga. Njena funkcija je razmjena informacije naprijed i nazad između različitih dijelova mozga. Dakle, izgleda da pojačavanje jezičnih vještina gradi bolje povezani mozak - iako Bialystok upozorava da ovo još uvijek treba biti potvrđeno.

Više dokaza o korisnosti drugog jezika došlo je prošle godine iz studije u kojoj je sudjelovalo 608 ljudi koji su imali moždani udar. Thomas Bak sa Sveučilišta Edinburgh iz UK, otkrio je da se od dvojezičara među njima 40% njih potpuno oporavilo, u usporedbi sa samo 20% jednojezičara. Bak spekulira da mentalna gimnastika koja je uključena u govorenje nekoliko jezika može izgraditi dodatne poveznice koje poboljšavaju funkcije i pomažu da se nosimo sa štetom. "Ideja je da ako radite puno mentalnih vježbi, vaš mozak je treniran i može bolje kompenzirati", tvrdi Bak.

Nije jasno kako su jezici različite i slične lingvističke strukture reprezentirani u mozgu. Mnoge studije su pronašle dokaz da se svi jezici koje naučimo tijekom života očitavaju u jednom području mozga. Ipak, druge studije su pronašle dokaz da je drugi jezik izdvojen od reprezentacije materinjeg jezika.

Može li jezik utjecati na vaše viđenje svijeta?

Vrijeme teče od nazad prema naprijed za ljude koji govore engleski jezik: "bacamo naš um nazad" u 90-te i "nadu za dobra vremena ispred nas". To je primjer kulturalnog koncepta kodiranog u jeziku, no može li naizmjence utjecati kako mislimo?

Maria Sera, kojoj je materinji jezik španjolski, je odrasla u uvjerenju da su sve vjeverice ženskog roda. Španjolska riječ za vjevericu, ardilla, je ženskog roda. Kao lingvist sa Sveučilišta Minnesota, pronašla je neku podlogu za njena uvjerenja iz djetinjstva. Studije o francuskim i španjolskim govornicima, čiji jezici pridaju rodove predmetima, sugeriraju da oni asociraju te predmete s muškim i ženskim svojstvima.

Ideja da jezik koji govorite može utjecati na način na koji razmišljate datira još iz 1940-te, kada je lingvist Benjamin Lee Whorf predložio da ljudi kojima u jezicima nedostaje riječi za poimanje koncepta, ne mogu ga ni razumjeti. Ovo je odbacivano kao nekonvencionalna znanost, sve do ranih 2000-tih godina kad je nekoliko ljudi započelo istraživati sličnu, ali slojevitiju ideju: da jezik može utjecati na percepciju.

Grci, na primjer, imaju dvije riječi za 'plavo' - ghalazio za svijetlo plavu i ble za tamniju nijansu. Studija je otkrila da ljudi koji govore grčki mogu razlikovati nijanse plave brže i bolje nego ljudi kojima je engleski materinji jezik.

"Grci imaju dvije riječi za plavo i brže i bolje mogu razlikovati nijanse plave boje"

Jezik, čak, utječe i na naš osjećaj za prostor i vrijeme. Neki ljudi, kao Guugu Yimithirr iz Australije, nemaju riječi za relativni prostor, kao što je lijevo i desno, no imaju izraz za sjever, jug, istok i zapad. Studije su pokazale da Grci imaju tendenciju da su neobično vješti u praćenju gdje se nalaze na nepoznatim mjestima. Također postoje neki dokazi da smjer u kojem pišete na vašem materinjem jeziku može utjecati na vaš osjećaj za vrijeme. Vjerojatnije je da će ljudi koji govore mandarinski misliti da vrijeme teče od vrha prema dolje nego oni govore engleski jezik. I jezik koji govorite može, također, utjecati kako percipirate druge ljude.

Općenitije, jezik pomaže u razumijevanju svijeta omogućavajući nam da kategoriziramo stvari. Djeca su bolja u klasificiranju predmeta ako su već naučila imena kategorija kojima pripadaju. Obratno, nakon moždanog udara, ljudi koji su izgubili svoje jezične vještine mogu imati problem s kategorizacijom predmeta. Gary Lupyan sa Sveučilišta Wisconsin-Madison kaže: "Nije da jezik samo utječe na dio mozga u kojem se odvija naprednije rasuđivanje, on mijenja i naša temeljna perceptivna poimanja".

Oblikuje li vaš jezik vašu osobnost?

"Poznavati drugi jezik je imati još jednu dušu", navodno je rekao Charlemagne. Možda je bio na tragu nečega. 1960-ih, socio-lingvistkinja Susan Ervin-Tripp sa Sveučilišta Berkeley u Kaliforniji je zamolila ljude koji govore dva jezika, engleski i japanski, da opišu što se događa na dvosmislenim slikama. Jedna osoba je, na primjer, ispričala drugačiju priču zavisno od jezika kojim je pripovijedala. Na japanskom, slika žene nagnute na kauč otkriva priču o ženi koja razmišlja o samoubojstvu nakon što je izgubila zaručnika. Ista osoba, zamoljena da odgovori na odvojenoj sesiji na engleskom, rekla je da žena sa slike razmišlja o projektu šivanja za školsku nastavu. Ervin-Tripp je napisao u opisu eksperimenta: "Općenito, bilo je više emocije u japanskim pričama. Prijelaz iz jednog jezika u drugi povlači kulturalni teret povezan s jezikom".

Nairan Ramirez-Esparza sa Sveučilišta Connecticut zamolila je dvojezične Meksikance da ocijene svoju osobnost koristeći oba upitnika, i engleski i španjolski. Odgovori koje su izabrali na engleskom su bili otvoreniji i ekstrovertniji, dok su odgovori na španjolskom bili skromniji i rezerviraniji. "Jezik je tako moćna stvar. Očito je da se ovisno o jeziku doživljavamo drugačije", kaže Ramirez-Esparza.

Prema Shaiu Danzigeru sa Sveučilišta Ben-Gurion u Izraelu i Robertu Wardu sa Sveučilišta Bangor u UK, jezik također može utjecati na način kako mislite o drugima. Zamolili su bilingviste, koji govore arapski i hebrejski, da ocijene arapska i židovska imena s pozitivnim ili negativnim značajkama stiskajući tipku. Rekli su da su sudionici pokazali više nehotičnih pozitivnih stavova prema židovima kad su ih testirali na hebrejskom nego što su pokazali kad su testirani na arapskom. Paula Rubio-Fernandez sa Sveučilišta Oslo je, u međuvremenu, otkrila da djeca koja govore dva jezika imaju bolje rezultate na testovima koji zahtijevaju razumijevanje situacije iz tuđe perspektive.

Sve je više dokaza da riječi koje govorimo i mislimo oblikuju naš mozak, percepciju i osobnost. Tko zna što još? Možda i naše ukuse, navike ili vrijednosti. Vrata su širom otvorena.