Tim ruskih naučnika izneo je novu verziju događaja poznatog kao Tungunska eksplozija. Prema njihovim proračunima, u junu 1908. godine kroz Zemljinu atmosferu je mogao proći gvozdeni asteroid koji je prouzrokovao udarni talas i izazvao pustoš u radijusu od nekoliko desetina kilometara.

Fizičari iz Krasnojarskog naučnog centra Sibirskog ogranka Ruske akademije nauka izneli su tezu prema kojoj gvozdeni asteroid nije pao na Zemlju, ali je proleteo kroz atmosferu, prouzrokujući snažan aerodinamički udarni talas. Naučno istraživanje je objavljeno u časopisu "Monthly Notices of the Royal Astronomical Society".

Kako bi objasnili Tungunsku eksploziju, sibirski naučnici su napravili matematički model ponašanja svemirskih tela u atmosferi naše planete. Oslanjajući se na rezultate modeliranja, istraživači su pretpostavili da je 30. juna 1908. godine u blizini reke Podkamena Tungunska iznad površine zemlje proleteo gvozdeni asteroid, prečnika od 100 do 200 metara.

Prema mišljenju naučnika, asteroid je prošao i kroz atmosferu na minimalnoj visini od 10 do 15 kilometara iznad površine Zemlje, brzinom 20 kilometara u sekundi. To je izazvalo snažan aerodinamički pritisak i udarni talas, a takođe je izazvalo požare, koji su zahvatili više od 160 kilometara kvadratnih teritorije.

Naučnici smatraju da se nije dogodio direktan sudar sa Zemljom. Svemirsko telo je nastavilo da se kreće u orbiti oko Sunca, izgubivši polovinu svoje mase, koja je u početku iznosila više od tri miliona tona. Prema mišljenju naučnika, ta činjenica objašnjava zašto nisu pronađeni ostaci meteorita u oblasti epicentra aerodinamičkog udara.

Kad je paleontolog Thomas Mörs zavirio u mikroskop dok je sortirao sitne fosile stare 40 miliona godina, pronađene na otoku Seymour u blizini vrha Antarktika, naišao je na nešto neobično - kosti kuka i lobanje žaba.

Radilo se o žabi dugačkoj oko četiri centimetra - usko povezanoj s pet vrsta žaba koje vuku porijeklo iz Čilea. Te žabe dobivaju ime po obliku glave, prenosi Reuters.

"Bilo je to potpuno neočekivano otkriće pod mikroskopom. Prvo sam pronašao kost kuka i shvatio sam da sam pronašao prvu antarktičku žabu, prvi antarktički vodozemac od prije više od 200 miliona godina", rekao je Mörs, naučnik švedskog Prirodoslovnog muzeja i vodeći autor istraživanja objavljenog u časopisu Scientific Reports.

Najveća ozonska rupa ikad zabilježena iznad Sjevernog pola zatvorila se gotovo jednakom brzinom kojom se i formirala. Inače, rupa se formirala ranije ove godine i dosegla je svoju najveću veličinu u ožujku, nekih 15-ak kilometara iznad površine Zemlje. Bila je to najveća ozonska rupa ikad dokumentirana nad Arktikom.

Istraživači iz Kopernikove službe za nadgledanje atmosfere vjerovali su da je rupu uzrokovao neobično jak polarni vrtlog, koji je uzrokovao njezin nagli rast, navodi se u izvješću CNN-a. Inače, polarni vrtlog je struja koja kruži nepravilnim uzorkom u obliku prstena oko Arktika i pomaže zadržati hladan zrak zarobljen iznad pola. Kada temperature padnu na dovoljno nisku točku, mogu se formirati polarni stratosferski oblaci, a koji zauzvrat mogu aktivirati kemikalije koje uvelike oštećuju ozon.

U prosjeku, temperature iznad Arktika nisu tako hladne kao one iznad Antarktika, zbog čega su sezonske pojave ozonskih rupa na sjeveru rijetke, dok je to na jugu godišnja pojava.

"Vrlo je neobično da se tako snažno obaranje ozonskog omotača događa na sjevernoj hemisferi, ali ovogodišnji polarni vrtlog bio je izuzetno jak i postojan, a temperature su bile dovoljno niske da omoguće stvaranje stratosferskog oblaka nekoliko mjeseci", izjavila je za Euro News agenciju Antje Inness iz Copernicusa.

Ozon pomaže filtriranju ultraljubičaste svjetlosti iz atmosfere, a kada se pojave rupe, znači da štetnije sunčevo zračenje prodire u atmosferu i dopire do Zemljine površine što može biti itekako štetno.

Neki su sugerirali da bi brzi nestanak ozonske rupe mogao biti uzrokovan radikalnim smanjenjem zagađenja zraka tijekom svjetskih gašenja COVID-19, ali tim Copernicusa odbacio je tu ideju.

Na dugački spisak trenutnih nedaća koje su zadesile ljudsku rasu NASA je dodala i dva potencijalno opasna asteroida koja bi mogla pogoditi Zemlju u maju.

U predstojećim sedmicama mogli bi se susresti sa dva asteroida klase Apollo.

Prvi koji se očekuje je i potencijalno opasniji, a dolazi već početkom maja. Asteroid (PHA) 2009 XO procjenjuje se da je veličine fudbalskog terena i putuje brzinom od 45,720 kilometara na sat.

Njegova orbita ukrštava se sa Zemljinom prilikom okretanja oko Sunca svakih 926 dana. Ovaj put pored naše planete bi trebalo da prođe na udaljenosti od oko 3,3 miliona kilometara što se prema NASA standardima smatra bliskim susretom.

Ukoliko njega "preživimo", dvije sedmice kasnije dolati asteroid 136795 (1997 BQ) veličine Burj Khalife, najveće zgrade na svijetu.

U pitanju je takođe asteroid klase Apollo koji oko Sunca orbitira svakih 844 dana. Putuje brzinom od 42.048 kilometara na sat, a 21. maja se očekuje da će biti 6,2 miliona kilometara na udaljenosti od Zemlje.

Flamingosi traže prijatelje s kojima će se družiti i izbjegavaju životinje koje to ne vole, pokazala su nova istraživanja o ovim pticama. Naučnici smatraju da bi ova strategija mogla produžiti njihov opstanak.

Flamingosi su poznati po svojim dugim nogama, dugim vratovima i ružičastim perjem. Naučnici su prvi put otkrili da ove ptice formiraju dugotrajna i odana prijateljstva i da fizičke osobine mogu igrati ulogu u tim odnosima, piše Nationalgeographic.com.

Trajna partnerstva među flamingosima uključuju parove koji svake godine prave gnijezda i mlade, kao i istospolne prijatelje i grupe od tri do šest bliskih prijatelja.

Šest vrsta ovih ptica nastanjuje velika slana jezera, blatnjave ili plitke lagune širom svijeta, uključujući Ameriku, Afriku, Evropu i Aziju. Jata ptica obično se broje u hiljadama.

Poput ljudi, ove ptice izbjegavaju određene jedinke kako ne bi došlo do sukoba. Jedan od načina za smanjenje stresa za flamingose je izbjegavanje ptica s kojima ne žive. Ako se jedna ptica previše približi drugoj, koristit će se svojim dugim vratom i kljunom za napad s vremena na vrijeme kako bi utvrdila da ima duži vrat od druge. Dužina vrata za flamingose je kao mjerilo prijateljstva.

Također, flamingosi biraju za prijatelje nekoga sličnog, nekoga s kim se ne sukobljavaju. Njihovo ružičasto perje također igra važnu ulogu u sklapanju prijateljstava. Jedno je istraživanje pokazalo da što je sjajnije perje to ih potencijalno čini poželjnijima za prijatelje.

Obzirom na činjenicu da im je prijateljstvo veoma važno, stručnjaci preporučuju da flamingose u zoološkim vrtovima ne treba razdvajati. Njihova jata bi trebala bi sadržavati što je moguće više ptica. Što je grupa veća, to je vjerojatnije da će ptice moći pronaći kompatibilnog prijatelja s kojim će se družiti.

Ako ste se ikad zapitali što tačno kriju svjetle i tamne mrlje na Mjesecu, USGS (United States Geological Survey) nedavno je izbacila najnoviju mapu koja će pomoći u objašnjavanju istorije najbližeg Zemljinog kosmičnog saputnika.

Po prvi put u modernoj istoriji uspješno je mapirana i klasificirana cijela površina Mjeseca. Iza projekta, pored USGS-a, stoje i saradnici iz NASA-e i Lunar Planetary Institute-a.

Mjesečeva mapa pod imenom 'Unified Geologic Map of The Moon' (Objedinjena geološka mapa Mjeseca) služiće kao definitivni nacrt Mjesečeve površinske geologije za buduće misije sa Zemlje te će postati jedan od najvažnijih alata za međunarodnu naulnu zajednicu, obrazovanje i javnost. Konačno, mapa je dostupna i u digitalnom obliku gdje u iznenađujućem detalju prikazuje Mjesečevu površinu (u omjeru 1:5.000.000).

Astronomi su u galaksiji GSN 069 registrovali približavanje zvezde supermasivnoj crnoj rupi, jer je zvezda bila privučena njenom silom teže, ali se nije raspala, saopštila je opservatorije NASA "Čandra".

U saopštenju opservatorije navodi se da se zvezda približila crnoj rupi u galaksiji GSN 069, udaljenoj 250 miliona svetlosnih godina od Zemlje.

"Zvezda je uspela da preživi približavanje crnoj rupi. Ona se okreće oko crne rupe svakih devet sati, gubeći masu sa svakim zaokretom", piše u saopštenju opservatorije na Tviter nalogu.

​Kako se ističe, zvezda može za bilione godina da izgubi toliko mase da će postati planeta iste mase kao Jupiter.

Ovi podaci dobijeni su iz rendgenske opservatorije "Čandra" i svemirskog rendgenskog teleskopa "HMM-Njuton".

Naučnici su pomoću spektografa "Sofi" u Južnoj Francuskoj otkrili do sada neviđen planetarni sistem, koji je u potpunoj harmoniji - na pravilnoj udaljenosti planeta između sebe i prema svojoj zvijezdi, navodi Univerzitet u Ženevi.

U konstelaciji "Drako" pronađeno je šest planeta koje se okreću u potpunoj harmoniji oko zvijezde "HD 158259".

Riječ je o sistemu koji čine jedna "super Zemlja" i pet "mini Neptuna", koji se međusobno nalaze na pravilnoj udaljenosti.

Osim toga, ovaj sistem je poseban, jer su naučnici do sada otkrili stotine sistema sa po nekoliko planeta, ali samo desetak ima šest ili više planeta.

Otkriće ovog neobičnog sistema bilo je moguće zahvaljujući velikom broju mjerenja, ali i poboljšanju kvaliteta instrumenata koje nauka koristi, kao i boljim tehnikama obrade podataka.

Mjerenja provedena na novootkrivenim planetama pokazuju da su one dva do šest puta veće od Zemlje, te da se "drže skupa" na udaljenosti 2,6 puta manjoj od one između Merkura i Sunca.

Takođe, omjer u orbitama između planeta je iznenađujuće pravilan. Tako, dok prva planeta napravi tri orbite, druga napravi dvije. Dok druga napravi tri, treći napravi dvije i tako dalje.

Naučnici takvu harmoniju u svemiru obično objašnjavaju "rezonansom", koja igra ključnu ulogu u arhitekturi planetarnih sistema.

Smatra se da su planete u "rezonansi" kada se nađu u istoj konfiguraciji, nakon što su odradile različit broj orbita /okretanja/.

Naučnici ih porede sa muzičarima koji sviraju različitim ritmom, ali na početku svakog stava sviraju istovremeno.

Znanstvenici su nedavno došli do otkrića koje bi moglo uzdrmati današnje shvaćanje zakona fizike. Naime, u hladnim područjima Antarktike u nekoliko su navrata registrirali izuzetno čudne čestice čija je narav za sada neobjašnjiva.

Prvo su NASA-ini stručnjaci još 2006., a zatim i 2014. godine pomoću balona s detektorom čestica (Antarctic Impulsive Transient Antenna, ANITA) uočili neobične signale. S vremenom su shvatili da se radi o visokoenergetskim česticama koje su se kretale pod kutom koji sugerira da su neometano jurile kroz naš planet.

Standardna fizika nema objašnjenje

Najnovija analiza tih čudnovatih čestica isključila je sva moguća objašnjenja njihove pojave standardnim modelom. Standardni model je teorija u fizici elementarnih čestica koja uspješno opisuje tri od četiri fundamentalne interakcije između elementarnih čestica od kojih se sastoji sva poznata materija: elektromagnetizam te jaku i slabu nuklearnu interakciju.

Prema dosadašnjim spoznajama, novootkrivene čestice mogu se objasniti jedino izvan principa standardnog modela, što bi značilo da će za njihovo tumačenje možda biti potrebna neka sasvim nova fizika.

Fizičari išli provjeriti radi li se o neutrinima

Znanstvenici su prvo razmatrali ideju da se radi o neutrinima, vrlo neobičnim česticama bez električnog naboja koje slabo međudjeluju s materijom, odnosno za koje se zna da bez problema prolaze kroz druge tvari. No, nove čestice registrirane su na vrlo visokim energijama i da se radi o neutrinima, oni bi pri tako visokim energijama ipak reagirali s česticama unutar Zemlje, a ne bi s lakoćom klizili kroz tisuće kilometara tla.

Neki znanstvenici smatrali su da se možda ipak može raditi o visokoenergetskim neutrinima koji su došli iz svemira, možda iz neke daleke galaksije koja ih je pogurala i ubrzala na putu prema nama.

Prema najnovijim istraživanja, komet koji nas je nedavno posjetio iz drugog zvjezdanog sustava ima neobičan sastav.

Međuzvjezdani komet 2I/Borisov otkriven je u našem Sunčevom sustavu prošle godine, a znanstvenici su pritom dobili jedinstvenu priliku da ga usporede s kometima koji su se formirali oko Sunca.

Snimke prikazuju komet 2I/Borisov koji se pojavljuje u blizini pozadinske galaksije (lijevo) i ubrzo nakon toga se približava našem Suncu (desno).

Novi podaci ukazuju na to da sadrži velike količine ugljikovog monoksida.

Zašto je taj sastav neobičan?

Neobičan sastav međuzvjezdanog kometa potvrdila su dva odvojena istraživačka tima.

Međunarodna skupina na čelu s Martinom Cordinerom i Stefanie Milam iz NASA-e usmjerili su 15. i 16. prosinca 2019. godine niz od 66 teleskopa zvan Atacama Large Millimeter/submillimeter Array (ALMA) prema kometu.

Drugi tim, Dennis Bodewits sa Sveučilišta Auburn u Alabami i njegovi kolege promatrali su 2I/Borisova pomoću svemirskog teleskopa Hubble i putem opservatorija Neil Gehrels Swift.

Kometi se inače sastoje od plina, leda i prašine. Formiraju se tijekom nastanka planeta u disku materijala koji okružuje zvijezdu. Mogu na te planete donijeti potrebne kemikalije za život, a možda su na ranu Zemlju donijeli vodu, piše BBC.