Čini se da je većina (do sada analiziranih) fenomena započela ili se ubrzala na prijelazu u 21. stoljeće. Na slici 180 možete vidjeti njihov sažetak. Međutim, imajte na umu da se većina ovih opažanja temelji na javno dostupnim podacima. Pretpostavljam da bi samo vrlo paranoičan um posumnjao da su ti podaci 'namješteni'. Međutim, to ne bi bilo prvi puta. Na primjer, istraživači sa Sveučilišta East Anglia učinili su upravo to s podacima o globalnoj temperaturi. Incident Odjela za klimatska istraživanja ubrzo je postao poznat kao 'Climategate', što je sasvim prikladno ime kada razmislimo o tome što se dogodilo:

. . . Zagovornici AGW-a⁶⁶¹ su na udaru kritika nakon objavljivanja više e-poruka povezanih sa skandalom 'Climategate'. Ove e-poruke pokazuju, kao i u prethodnim objavama prije dvije godine, da su mala skupina utjecajnih znanstvenika promovirala teoriju AGW-a, da su planirali potisnuti neslaganja, da su maltretirati urednike časopisa, skrivali opadanja i da su privatno izražavali mnogo više nesigurnosti nego što su to sugerirali iz njihovih javnih izjava. Dok čekamo da vidimo posljedice nedavnih otkrića, nudim vam na razmatranje esej britanskog znanstvenika i inženjera dr. Johna Brignella pod naslovom: 'Kako znamo da oni znaju da lažu.' Između ostalog, on raspravlja o razlici između prave znanosti i birokratske znanosti (BS).⁶⁶²

Zemlja ima dvije vrste polova: geografski i magnetski. Geografski polovi određuju os oko koje se planet vrti. Magnetski polovi su mjesta na kojima su linije Zemljinog magnetskog polja okomite.

Kao što možete vidjeti na slici 167, magnetski polovi i geografski polovi postavljeni su duž dvije različite osi. Niti jedan od njih nije okomit na ravninu ekliptike - ravninu Sunčevog sustava (ljubičasta). Umjesto da bude okomita (crna isprekidana linija), geografska os (zelena linija) ima nagib od 23,5° u odnosu na ekliptiku, a magnetska os (crna linija) ima nagib od 11° u odnosu na geografsku os.

Da je naš planet doživio uniformiranu razvojnu povijest bez događaja, geografski i magnetski polovi bi bili savršeno okomiti (slika 168).

Rover Perseverance američke svemirske agencije NASA zabilježio je dosad najkvalitetniji snimak solarnog pomračenja na Marsu.

Ranije ovog mjeseca NASA-in rover Perseverance je uočio jedan od Marsovih mjeseca, Fobos, koji je prolazio između Crvene planete i Sunca. Pomračenje je trajalo 40 sekundi, a snimila ga je Mastcam-Z kamera postavljena na rover.

Desetljećima stara i pomalo kontroverzna teorija koja drži da kvantni učinci u mozgu možda imaju veze sa sviješću, sada je poduprta novim eksperimentom, dižući 'obrve' u znanstvenoj zajednici.

Kvantno ishodište svijesti?

U filozofiji i znanosti prilično se dugo lome koplja oko zagonetnog pitanja "što je priroda svijesti?" Kako funkcionira slobodna volja, je li naš mozak 'kvantno računalo' i je li misao fundametalna sila svemira? Među brojnim odgovorima koji su se nudili, našao se i koncept koji je, premda se smatrao pomalo nategnutim, nalagao da svijet kvantne mehanike i njegovi krajnje neobični zakoni stoje iza onoga što nam omogućuje da iskusimo svijest.

Nusproizvodi crijevne mikrobiote cirkuliraju u krvotoku, regulirajući fiziološke procese domaćina, uključujući imunitet, metabolizam i moždane funkcije.

Znanstvenici s Instituta Pasteur, Inserma i CNRS-a otkrili su da neuroni hipotalamusa u životinjskom modelu izravno otkrivaju varijacije u aktivnosti bakterija i u skladu s tim prilagođavaju apetit i tjelesnu temperaturu.

Ovi nalazi pokazuju da se odvija izravni dijalog između crijevne mikrobiote i mozga, što je otkriće koje bi moglo dovesti do novih terapijskih pristupa za rješavanje metaboličkih poremećaja kao što su dijabetes i pretilost.

Stručnjaci sa Tomskog politehničkog univerziteta (TPU) proizveli su jeftino dizel gorivo otporno na smrzavanje čak i na -70 stepeni Celzijusovih.

Tehnologija koju su predložili je jednostavna, što će omogućiti udaljenim naseljima i preduzećima na sjeveru da samostalno obezbijede gorivo za transport i energiju, navodi se u izvještaju objavljenom u časopisu "South African Journal of Chemical Engineering".

Sastav dizel goriva uključuje n-parafine, supstance koje se kristališu na niskim temperaturama, zbog čega gorivo prestaje da se filtrira pumpama za gorivo i da se zamrzava.

Za to se koristi ruski katalizator, koji je nekoliko puta jeftiniji od stranih, prenosi RIA Novosti.

Prema riječima autora, još jedna prednost predložene tehnologije je visok stepen konverzije sirovina u koristan proizvod, koji iznosi oko 98 odsto, dok je za većinu procesa prerade nafte taj procenat samo 50-70 odsto.

Znanstvenici su potvrdili rekord najtoplije stijene dosad otkrivene u Zemljinoj kori. Komad crnog stakla veličine šake otkriven je 2011., a prvi put je objavljen 2017. kada su znanstvenici tvrdili da je nastao na temperaturi od nevjerojatnih 2370 °C, što je toplije od Zemljina plašta.

Nova analiza minerala potvrdila je tu rekordnu vrućinu.

Stijene su se otopile i reformirale u udaru meteorita prije oko 36 milijuna godina u današnjem Labradoru u Kanadi. Udar je formirao 28 km širok krater Mistastin, gdje je Michael Zanetti, tada doktorand na Sveučilištu Washington (St. Louis, Missouri, SAD), pokupio staklastu stijenu tijekom jedne studije. Ispostavilo se da je slučajni pronalazak važan.

Analiza stijene otkrila je da stijena sadrži cirkone, izuzetno izdržljive minerale koji se kristaliziraju pod visokim temperaturama. Struktura cirkona može pokazati koliko je bilo vruće kada su nastali.

Zadnji put kad sam rekla da ću pričati o tome koliko vas vaši "slavni vođe" stvarno mrze i preziru i kako planiraju vašu smrt, dok je većina vas toliko zaluđena da ne samo da to ne vidite, nego zapravo bezbrižno plešete prema katastrofi koja će se dogoditi i vama i vašoj djeci. Pa, doći ću do toga, ali prvo, želim povezati nekoliko labavih krajeva i ponoviti nekoliko točaka.

Kao što sam spomenula u svom prethodnom članku o ovoj temi, dokumentarac Discovery Channela Super komet - Nakon udara, smješta komet koji je izbrisao dinosaure u moderno okruženje, koristeći istu vrstu kometarnog tijela za koje se pretpostavlja da je uzrokovalo izumiranje dinosaura, istu veličinu, isto mjesto udara i koristi sve računalno modeliranje koje su napravili o ovom prošlom događaju kako bi pokušali pokazati što bi se moglo dogoditi (i pokazati što misle da se tada dogodilo).

Proučavanje povijesti Zemlje raznim znanstvenim metodama pokazuje nam da postoje relativno duga razdoblja "evolucije" isprekidana brzim i ogromnim promjenama koje nazivamo katastrofama. Mnogi znanstvenici su primijetili periodičnost ovih punktacijskih događaja. Čini se da nitko sa sigurnošću ne zna koji mehanizam izaziva te definitivno periodične katastrofe.

Pretpostavka je da se periodičnost ovih događaja odnosi na galaktičke cikluse i postoji dovoljno dokaza za ovo gledište koje je iznio Victor Clube u svojoj knjizi The Cosmic Winter (hrv. Kozmička zima). (I možete zaboraviti gluposti koje se vrte oko "Planeta Nibiru" i "Projekta Camelot"). Clube sugerira da galaktičke plime ubacuju divovske komete u naš Sunčev sustav i da ostaci njihovih raspada snažno i izravno stupaju u interakciju sa Zemljom s promjenjivim rezultatima u različitim (i vrlo čestim!) razdobljima što rezultira varijacijama u geološkom zapisu. Clube pokazuje da razbijanje divovskog kometa proizvodi širok raspon krhotina objekata promjera 10 km, preko stotinu ili tisuću objekata veličine 1 km, do višestrukih rojeva objekata veličine ispod kilometra. Mnoga od ovih objekata imaju čađavu, crnu površinu zbog čega ih je gotovo nemoguće vidjeti, a mnogi od njih su u orbiti vrlo sličnoj roju meteora Taurida, iako se neki mogu nalaziti u orbiti zarotiranoj za oko 90 stupnjeva. Clube tvrdi da su se mnogi (ako ne i većina, ili svi) asteroidi u Sunčevom sustavu odvojili od divovskog kometa (ili više njih) prije tisuća ili desetaka tisuća godina, a tokovi tih krhotina predstavljaju najozbiljnije i neposredne prijetnje našem planetu.

Kada pomislimo na gljivu, uglavnom pomislimo na mirne, tihe, solitarne organizme koje pronalazimo u šumama i mjestima bogatih vegetacijom.

U nedavnom istraživanju, znanstvenik sa Sveučilišta zapadne Engleske ugradio je elektrode u četiri različite vrste gljivica i otkrio da se čini da međusobno komuniciraju pomoću električnih impulsa.

Matematička analiza električnih signala koje gljive naizgled šalju jedna drugoj identificirala je obrasce koji imaju zapanjujuću strukturnu sličnost s ljudskim govorom.

Prethodna istraživanja su sugerirala da gljive provode električne impulse kroz duge, podzemne filamentne strukture zvane hife - slično načinu na koji živčane stanice prenose informacije kod ljudi.

Čak je pokazalo da se brzina aktiviranja ovih impulsa povećava kada hife dođu u dodir s drvenim blokovima, povećavajući mogućnost da gljive koriste ovaj električni "jezik" za dijeljenje informacija o hrani ili ozljedama s udaljenim dijelovima sebe. , ili s partnerima povezanim s hifama kao što su drveće.

Tijekom posljednjih nekoliko godina, diljem planeta zabilježeni su brojni 'čudni zvukovi s neba' (različito opisani kao zvukovi trube, metalni zvukovi, siktanje, pucketanje, zujanje i zviždanje).⁵⁷¹

Njihovo podrijetlo je nejasno, ali očevici ih uvijek opisuju kao da dolaze 's neba' ili 'iz zemlje'. Kratki su, traju samo nekoliko minuta i lokalizirani su, a čini se da se pojavljuju na različitim mjestima istovremeno ili u skupinama.

Čini se da je prvi 'čudni zvuk' prijavljen 2009.,⁵⁷² ali fenomen je privukao pozornost ljudi tek 2011. kada je čudan zvuk snimljen u Kijevu, Ukrajina,⁵⁷³ 11. kolovoza.⁵⁷⁴ Od tada su na internetu objavljeni stotine video zapisa ovih zvukova. Istraživač amater naveo je 187 izvještaja o čudnim zvukovima na svojoj osobnoj web stranici⁵⁷⁵ (vidi sliku 160 [napomena; ovo je popis od 21. siječnja 2012., op.prev.]).