Uvod

Sada kada smo obradili oceanske struje usredotočit ćemo se na određene zračne 'struje', također poznate kao 'mlazne struje' ili 'mlazni tokovi'.

Zapravo, oko globusa puše pet zračnih mlaznih struja: dvije polarne, dvije suptropske i jedna ekvatorijalna. Te mlazne struje su brze (između 96 i 402 km/h),⁵⁴⁸ uske (nekoliko stotina kilometara široki i manje od 4,8 km visoki) i one su vjetrovi na velikim visinama (oko 11,3 kilometara).⁵⁴⁹ U ovom poglavlju ćemo se usredotočiti isključivo na sjevernu polarnu mlaznu struju, koja se također naziva mlaznom strujom "arktičkog fronta", važnim pokretačem vremena u Sjevernoj Americi i Europi.

Kao što je prikazano na slici 150, sjeverna polarna mlazna struja (plava strelica) vrti se oko Sjevernog pola od zapada prema istoku i definira granicu između hladnog zraka (gore na sjeveru) i toplog zraka (dolje na jugu). Ako ste južno od tog arktičkog mlaznog toka, uživat ćete u umjerenoj klimi; ako ste sjeverno od toka doživjet ćete polarne vremenske uvjete.

Kao što je prikazano na slici 151, lokacija, debljina, put i brzina mlazne struje su promjenjivi.⁵⁵⁰ Ponekad mlazni tok puše vrlo velikim brzinama, čineći struju poprilično ravnom (lijeva slika). U drugim slučajevima usporava i zacrtava vijugavu stazu, čineći duboke prodore prema ekvatoru i daleko na sjever prema Sjevernom polu (desna slika). Zapravo, ponašanje mlaznog toka prilično je slično onom u rijeke: kada je njegova struja slaba, počinje oklijevati, vijugati, a ponekad čak i stati (poznato i kao 'blokiranje mlaza').⁵⁵¹ Kada je struja jaka, ona kruži velikom brzinom u poprilično ravnom smjeru.

Astronomi su zabilježili iznenađujući pad temperatura na Neptunu, nakon čega je usljedilo dramatično zatopljenje na njegovom Južnom polu.

Godišnja doba na Neptunu

Neptun izmjenjuje godišnja doba dok kruži oko Sunca, slično kao i naš planet. Međutim, ona na Neptunu traju oko 40 godina. Pritom jedna Neptunova godina traje oko 165 zemaljskih godina. Na južnoj hemisferi Neptuna ljeto je još od 2005. godine, a astronomi su htjeli vidjeti kako se temperature mijenjaju nakon južnog ljetnog solsticija.

Međunarodni tim astronoma koristio je zemaljske teleskope, uključujući Vrlo veliki teleskop Europskog južnog opservatorija (ESO-ov VLT), za praćenje atmosferskih temperatura Neptuna u razdoblju od 17 godina. Astronomi su pregledali preko 100 termalnih infracrvenih slika Neptuna kako bi uočili trendove temperature planeta detaljnije nego ikada dosad. Otkrili su iznenađujući pad globalnih temperatura Neptuna nakon čega je uslijedilo dramatično zatopljenje na njegovom Južnom polu.

Sinoć smo gledali Super Comet - After the Impact (hrv. Super Komet - Nakon udara; također na YT Dio 1 i Dio 2; op.prev.), film Discovery Channela koji u osnovi prikazuje udar kometa koji je izbrisao dinosaure stavljen u moderno doba. Dodali su neku lošu dramaturgiju, prateći borbu za preživljavanje nekoliko pojedinaca ili grupa - prije, tijekom i nakon udara - kako bi pokazali na koji način bi mi ljudi mogli reagirati na takvu globalnu kataklizmu. Koristili su istu vrstu kometnog tijela za koje se pretpostavlja da je uzrokovalo izumiranje dinosaura, istu veličinu, isto mjesto udara, te su koristili svo dostupno računalno modeliranje o tom prošlom događaju kako bi pokušali pokazati što bi se moglo dogoditi (i pokazati ono što misle da se tada dogodilo). Film nije baš kreativan i sugerira da oni stvarno ne znaju sve učinke takvog utjecaja i samo sastavljaju male dijelove o onom što su uspjeli shvatiti o tom udaru, od kojih neki (ili većina) mogu biti samo nagađanja, iako sam sigurna da je film dobro znanstveno potkovan.

Ova emisija naglašava ono što smo već primijetili u ovoj seriji članaka: razliku između američke škole udara asteroida koji se događaju samo u milenijskim razmacima, te britanske škole koja tvrdi da se kiše mnogo manjih objekata javljaju s velikom učestalošću između tih velikih milenijskih udara.

Najlošiji dio ove "doku-drame" bile su, naravno, prikaz mana ljudi koji proživljavaju taj događaj. Ali, na neki način, čak su i ti prikazi bili korisni. Jedan tip jednostavno nije mogao shvatiti prirodu događaja, nastavio je putovati "kući" (što je slučajno bilo mjesto udara) čak i kada je bilo jasno da kuće više nema. Njegove emocije su ga zapravo odvele u vlastitu smrt.

Drugi su se ljudi nastavili ponašati kao da je svijet još uvijek na istom mjestu i zbog toga su patili, iako su se naučili nositi s time. Ono što je bilo jasno vidljivo jest činjenica da je nedostatak znanja o takvim događajima bio njihov glavni problem.

Tijekom emisije, jedan od stručnjaka je izrekao opasku "KADA se to dogodi", kao da je on - i ostali - pouzdano znao da je to na dnevnom redu naše bliske budućnosti. Sama činjenica da toliko znanstvenika radi na tim problemima, uključujući veliki broj njih koji proučavaju moguće ljudske reakcije i ponašanja te kako se nositi s masama ljudi, trebala bi nas upozoriti da POSTOJI nešto o čemu ne govore populaciji na naslovnicama naših dnevnih novina, iako svakako "testiraju" reakcije javnosti emisijama kao što su Super komet - Nakon udara.

Na svom stolu, ispred sebe, imam knjigu s više od 30 svezaka i niz radova na temu udara kometa i asteroida koje sam prikupila tijekom ove studije. Naslov ove knjige je Hazards due to Comets and Asteroids (hrv. Opasnosti zbog kometa i asteroida, op.prev.) koju je uredio Tom Gehrels, sa 120 co-autora, izdana od strane University of Arizona Press 1994.

Ima nešto u ovoj knjizi na što vam želim skrenuti pozornost prije nego što pređemo na našu glavnu katastrofu dana: kometarnu kravu gospođe O'Leary.

Kometa sa jezgrom 50 puta većim od normalnog juri ka Zemlji brzinom od 22.000 milja na sat.

Nasin teleskop Habl utvrdio je da ledeno jezgro komete ima masu od oko 500 triliona tona i široko je 137 km, što je veće od američke države Roud Ajlend.

Ali bez brige. Najbliže što će biti udaljena je milijardu milja od Sunca, a to će biti tek 2031.

Kometa je prvi put primećena 2010. godine, ali je tek sada Habl potvrdio njeno postojanje. I veća je od bilo koje komete koju su astronomi ikada ranije videli.

"Uvek smo sumnjali da ova kometa mora biti velika jer je tako svetla na tako velikoj udaljenosti", rekao je Dejvid Dževit, profesor planetarne nauke i astronomije na Univerzitetu Kalifornije u Los Anđelesu (UCLA). "Sada potvrđujemo da jeste."

NASA je ledenu kometu nazvala ga je Bernardineli-Bernštajn po astronomima koji su je prvi primetili - Pedru Bernardineliju i Geriju Bernštajnu.

U ponedjeljak je eksplodirala "mrtva" Sunčeva pjega, pri čemu je izbačena velika količina plazme koja je krenula u smjeru Zemlje.

Radi se o pjegi nazvanoj AR2987 koja je izbacila koronalnu masu (CME), a koja bi 14. travnja mogla izazvati polarnu svjetlost u gornjim slojevima Zemljine atmosfere.

Sunčeve pjege su tamna područja na površini Sunca koja nastaju, razvijaju se i nestaju pod utjecajem snažnih magnetskih polja. Ta područja su privremena i mogu trajati od nekoliko sati do nekoliko mjeseci.

"Povremeno se sunčeve pjege mogu ponovno aktivirati"

"Kada govorimo o "mrtvoj" sunčevoj pjegi, više se radi o poetskom nego o znanstvenom opisu", rekao je solarni fizičar Philip Judge iz američkog Nacionalnog centra za istraživanje atmosfere (NCAR).

Američko svemirsko zapovjedništvo potvrdilo je nalaze znanstvenika s Harvarda da je svemirska stijena iz drugog zvjezdanog sustava udarila u Zemlju 2014. godine, piše Independent.

Najava pomiče datum prvog potvrđenog otkrića ekstrasolarnog posjetitelja za tri godine, otvara mogućnost, koliko god udaljenu, prikupljanja fragmenata izvanzemaljskog meteorita iz Tihog oceana gdje je eksplodirao, te sugerira da se ekstrasolarne svemirske stijene mogu biti uobičajeni posjetitelji našeg Sunčeva sustava.

Dana 6. travnja, Svemirsko zapovjedništvo izdalo je dopis kojim se potvrđuje rad harvardskih astronoma Amira Siraja i Abrahama Loeba, uz napomenu da brzina i putanja meteora sugeriraju da je svemirska stijena ekstrasolarnog podrijetla.

Jutros sam prelistavala tek pristiglu knjigu: Comet/asteroid Impacts and Human Society, koju je objavila ugledna znanstvena izdavačka kuća Springer, i koju su uredili Peter T. Bobrowsky i Hans Rickman. Ova knjiga je zbirka znanstvenih radova predstavljenih na radionici pod okriljem Međunarodnog vijeća za znanost. U uvodu piše:

Međunarodno vijeće za znanost nedavno je uvidjelo da društvene implikacije (društvene, kulturne, političke i ekonomske) udara kometa/asteroida na Zemlju zahtijevaju hitno razmatranje svih zemalja svijeta.

Vau! Ma stvarno!? Hoćete reći da nismo samo mi ovdje na SOTT-u (i nekoliko drugih na internetu) oni koji pratimo sve veći broj Vatrenih kugli i meteorita koji sugeriraju da prolazimo kroz prilično opasna područja svemira ili da možda Nešto Opako Stiže Prema Nama?

Da, čini se da je tako. U poglavlju pod naslovom "Društvene perspektive opasnosti od kometa/asteroida (CAI): Tehnokratski autoritet i geografija društvene ranjivosti" piše:

Sve do nedavno, istraživanje opasnosti od kometa i asteroida bilo je usmjereno na utvrđivanje razmjera i opsega prošlih udara, vjerodostojnih procjena njihova ponavljanja i modela za scenarije fizičkog udara. ... CAI opasnosti su se pomaknule daleko izvan područja neutemeljenih spekulacija i apokaliptičnih vizija. Rezultati predstavljaju više od novih otkrića. Oni revolucioniraju, ili se spremaju revolucionirati, neka osnovna shvaćanja o Zemlji, njezinoj povijesti, biološkoj evoluciji i budućnosti. Iako je ljudski život do sada imao malo mjesta u toj priči, čini se da te sile izazivaju našu dugoročnu sudbinu i mogle bi ju odlučiti.

Ma nemoj mi reći.

U poglavlju pod naslovom "Društvene znanosti i objekti u blizini Zemlje: Popis problema" piše:

Bilo bi smiješno, ne tako davno, otvoreno priznati da razmišljate o asteroidima i kometima koji će udariti u Zemlju. Takvi bi događaji mogli značiti kraj svijeta kakvog ga poznajemo - TEOTWAWKI kako ga zovu milenijalisti [eng TEOTWAWKI - The End Of The World As We Know It; hrv. kraj svijeta kakvoga poznajemo, op.prev.] - a takva vrsta izjava se često ismijava. ...

Ugledni ljudi razmišljaju o problemima. Na primjer, S. Pete Worden, koji je brigadni general u američkom ratnom zrakoplovstvu i zamjenik ravnatelja stožera za zapovijedanje i kontrolu u Pentagonu, rekao je da vjeruje da "trebamo obratiti više pažnje na objekte tipa 'Tunguska' - objekti promjera 100-tinjak metara ili više koji mogu pogoditi i do nekoliko puta u stoljeću s razornošću nuklearnog oružja."

Pronašla sam generalove komentare i oni su sada u bazi podataka SOTT-a. Čini se da ovo nije sve što je general rekao. Zapravo, on sasvim nedvosmisleno kaže:

Mogu pokazati ljudima dokaze stvarnih udara koji su nanijeli lokalnu i regionalnu štetu prije manje od jednog stoljeća. Još su uvjerljivije česte detonacije na razini kilotona koje naši sateliti za rano upozoravanje viđaju u Zemljinoj atmosferi. ... Unutar svemirske zajednice Sjedinjenih Država raste zabrinutost oko "svjesnosti o svemirskoj situaciji".

General je pisao davne 2000. "Prije manje od jednog stoljeća." To bi bilo nakon 1900. On je rekao da je od 1900. bilo "pravih udara koji nanose lokalnu i regionalnu štetu"?!

Jesam li nešto propustila? Jesmo li svi nešto previdjeli?

Čestica W bozona: W bozon upravlja onim što se naziva slabom silom, jednom od četiri temeljne sile prirode i stoga temeljem Standardnog modela.

Nakon desetljeća pomnih mjerenja, znanstvenici su objavili da temeljna čestica - W bozon - ima znatno veću masu od teoretizirane, potresajući temelje našeg razumijevanja funkcioniranja svemira.

Ti su temelji utemeljeni na standardnom modelu fizike čestica, što je najbolja teorija koja opisuje najosnovnije građevne blokove svemira i sile koje njima upravljaju.

Nova mjerenja ne slažu se sa standardnim modelom

Međutim, novo istraživanje objavljeno u časopisu Science kaže da najpreciznije mjerenje W bozona ikad napravljeno izravno proturječi predviđanju modela.

U ovom ćemo se poglavlju usredotočiti na Golfsku struju, glavnu struju u sjevernom Atlantskom oceanu.

Međutim, primijetite da svaki ocean ima sličnu struju i niže navedena načela mogu se primijeniti na bilo koju od tih oceanskih struja.

Uvod

Akumulacija kometne prašine u Zemljinoj atmosferi igra važnu ulogu u povećanju tornada, ciklona, uragana i s njima povezanih kišnih padalina, snježnih padalina i munja. Da bismo razumjeli ovaj mehanizam, prvo moramo uzeti u obzir električnu prirodu uragana, tornada i ciklona, koji su zapravo manifestacije istog električnog fenomena različitih razmjera ili razina snage. Zbog ove sličnosti, u ovoj raspravi ćemo ove tri pojave zajedno nazvati 'zračnim spiralama'.