Studenti i stručnjaci koji rade na NASA-inom projektu OSIRIS-REx slučajno su prilikom snimanja udaljenog asteroida Bennua uhvatili mlaz iz crne rupe koja je od nas udaljena 30 tisuća svjetlosnih godina.

REXIS, instrument veličine kutije za cipele, nalazi se na letjelici OSIRIS-REx koja orbitira oko Bennua i mjeri njegovo rendgensko zračenje. Izradili su ga studenti i stručnjaci s MIT-ja i Harvarda. Rendgenske ili X-zrake oblik su elektromagnetskog zračenja, poput vidljive svjetlosti, ali s mnogo većom energijom.

11. studenog 2019. godine REXIS je snimio rendgenske zrake koje su dolazile odmah pored ruba asteroida, piše NASA.

"Provjerili smo položaj tog objekta i nismo našli da je katalogiziran, odnosno da je već prije uočen", rekao je astrofizičar Branden Allen s Harvarda, mentor studenta koji je prvi uočio ovaj signal.

Nakon daljnje analize znanstvenici su utvrdili da je svjetleći objekt zapravo tek otkrivena crna rupa koju su samo tjedan dana ranije prvi put uočili japanski stručnjaci. No, REXIS je aktivnost crne rupe snimio kada se nalazio milijunima kilometara daleko od Zemlje, odnosno radi se o prvoj snimci ovog fenomena iz međuplanetarnog prostora.

"Ponosni smo na ovu snimku jer to znači da REXIS funkcionira u skladu s očekivanjima i na razini drugih NASA-inih znanstvenih instrumenata", rekla je Madeline Lambert, studentica s MIT-ja koja je dizajnirala komandne sekvence ovog instrumenta.

Rendgenski mlazovi, poput ovih koje je emitirala novootkrivena crna rupe, mogu se promatrati samo iz svemira jer na Zemlji atmosfera stvara obruč koji nas štiti od X-zraka. Crna rupa stvara ovakve rendgenske emisije kada uvuče materiju iz zvijezde koja oko nje orbitira. Kada materija upada u disk koji okružuje crnu rupu, oslobađa se ogromna količina energije; prvenstveno u obliku rendgenskih zraka.

Potraga za životom na Marsu privlači sve veću pažnju naučnika i to s dobrim razlogom...

U posljednjih nekoliko godina saznali smo mnogo o geološkoj raznolikosti i historiji ove planete, pa su astronomi sve optimističniji da će otkriti tragove života, sadašnjeg ili nekadašnjeg, piše En-Bi-Si njuz.

Pitanje života na Marsu zahteva novi naučni koncept i znanje o tome gde bi trebalo vršiti istraživanja na Crvenoj planeti.

Astrobiolozi i drugi stručnjaci bavili su se nekim od ovih pitanja na naučnoj konferenciji u Novom Meksiku. Oni su raspravljali o tome koji je najefikasniji način potrage za životom na Marsu, sa sistemima za prikupljanje uzoraka i bez njih. U takve sisteme spada i Mars 2020 rover, vozilo koje je dizajnirala NASA i koje će na leto ove godine biti lansirano u svemir kako bi stiglo na Crvenu planetu i počelo s prikupljanjem uzoraka koji bi mogli biti korisni istraživačima.

Duboke pećine kriju živa bića?

Učensnici konferencije složili su se da je život na Marsu najbolje tražiti u dubokim podzemnim pećinama i u soli i ledu. Suha i hladna površina Marsa, s visokim stepenom radijacije, smatra se nenaseljenom, ali podzemni prolazi hipotetički mogu biti pogodni za život, jer možda imaju sposobnost zaštititi živa bića od površinskih faktora, prenosi portal Kliks.

Vlada Stamenković, naučnik koji radi u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon u Pasadeni u Kaliforniji, podržao je ideju o proučavanju podzemlja.

"Površina Marsa je neprijateljsko okruženje pod radijacijom, gde tekuća voda ne može dugo opstati. Najmanja je verovatnoća da će se na površini naći život. Podzemne vode bi mogle biti jedino stanište trenutnog života na Marsu, ako on i dalje postoji", izjavio je on.

Znanstvenici smatraju da su naprednom tehnologijom u jednoj svemirskoj stijeni koja je pala na Zemlju prije 30 godina pronašli netaknuti izvanzemaljski protein.

Ako se potvrde njihovi nalazi, radit će se o prvom pronađenom proteinu koji ne potječe sa Zemlje.

Fizičar Malcolm McGeoch iz korporacije PLEX i njegovi kolege koristili su suvremenu tehnologiju masene spektrometrije kako bi analizirali aminokiseline u meteoritu Acfer 086, koji je pronađen u Alžiru 1990. godine, piše Science Alert.

Novootkriveni protein

Iako izvanzemaljski protein nije automatski i dokaz izvanzemaljskog života jer proteini mogu nastati iz raznih prirodnih procesa, život, koliko nam je poznato, ne može postojati bez ovih građevinskih blokova.

Tim je u meteoritu pronašao jači signal aminokiseline glicin i otkrio da je ona povezana s drugim elementima, poput željeza i litija. Kasnije je shvatio da ta aminokiselina ne postoji samostalno, već da je dio novootkrivenog proteina koji su nazvali hemolitin.

Iako hemolitin po strukturi nalikuje zemaljskim proteinima, njegov omjer deuterija i vodika ne odgovara ničemu na Zemlji, ali je u skladu s onim za što se očekuje da će se naći na kometu. Znanstvenici stoga smatraju da je ovaj protein izvanzemaljskog podrijetla i da se vjerojatno formirao u proto-solarnom disku prije više od 4,6 milijardi godina.

Znanstvenici su otkrili naznake kolosalne svemirske eksplozije, pet puta veće od bilo koje druge poznate eksplozije u svemiru.

Smatraju da ju je uzrokovalo ogromno oslobađanje energije iz supermasivne crne rupe koja je od Zemlje udaljena nekih 390 milijuna svjetlosnih godina i da je ovaj događaj ostavio za sobom ogromnu udubinu u galaktičkom skupu Ophiuchus, piše BBC.

Astronomi već neko vrijeme proučavaju ovaj divovski skup galaksija jer su primijetili kako ima neobično zakrivljen rub. Sada smatraju kako bi razlog tome mogla biti ogromna šupljina unutar plinova koji se nalaze u tom galaktičkom skupu, a koju su stvorile emisije iz središnje crne rupe.

Znanstvenici su isprva sumnjali u ovo objašnjenje jer je udubina izuzetno velika, u nju bismo mogli smjestiti 15 zaredanih Mliječnih staza (naših galaksija). No, njihovu teoriju potvrdili su novi podaci s teleskopa Murchison Widefield Array (MWA) u Australiji i Giant Metrewave Radio Telescope (GMRT) u Indiji.

Istraživanje naziva Discovery of a Giant Radio Fossil in the Ophiuchus Galaxy Cluster objavljeno je u znanstvenom časopisu The Astrophysical Journal.

Mali asteroid 2020 CD3 je privremeno postao novi prirodni satelit Zemlje, objavio je Centar malih planeta Smitsonovske astrofizičke opservatorije.

"Integracije orbita ukazuju da je ovaj objekat privremeno u blizini Zemlje. Nisu otkriveni znakovi smetnji, prouzrokovani pritiskom zbog sunčevog zračenja i nije uočena nikakva povezanost sa poznatim veštačkim objektom", piše u dokumentu.


Stručnjacima je preporučeno da nastave sa posmatranjima objekta.

Prema poznatim podacima, asteroid je veličine od jedan do šest metara.

"Zaista postoje takozvani Zemljini kvazi-sateliti s prilično brzom orbitom. Kada govorimo o satelitu, mislimo na to da se kreće kružnom orbitom kao Međunarodna svemirska stanica, ali kretanje ovog objekta je mnogo komplikovanije. On se kreće istom brzinom kao i Zemlja ne udaljavajući se mnnogo od nje i obrazujući privremenu orbitu. Takvi objekti ne opstanu dugo u orbiti, a mogu pratiti Zemlju nekoliko godina ili nekoliko decenija", objasnio je naučni direktor Astronomskog instituta Ruske akademije nauka Boris Šustov.

Neke činjenice, poput one da je svim životinjama potreban kiseonik da bi živjele, čine se nepobitnim. Naravno, sve dok se ne dokaže suprotno, a to su upravo naučnici uradili.

Naučnici su otkrili parazita koji nema mitohondrijski genom i to je prvi višećelijski organizam kojem je utvrđen taj nedostatak.

To, međutim, ne znači da ne diše, već u stvari u potpunosti živi bez kiseonika.

Otkriće ne samo da mijenja naše razumijevanje kako život može da se razvija na Zemlji, već ima velike posljedice i implikacije u potrazi za životom van naše planete.

Sposobnost da se metabolizuje kiseonik, odnosno da se diše, počela je pre 1,45 milijardi godina. Velike arheje progutale su male bakterije, a nekako je novi dom bakteriji bio pogodan i njoj i njenom domaćinu, pa su ostali zajedno.

Simbiotski odnos rezultirao je zajedničkom evolucijom oba organizma, a vremenom su bakterije postale mitihondrije. Svaka ćelija u našem tijelu, sem crvenih krvnih zrnaca, ima veliki broj mitohondrija, a one su ključne za proces disanja.

Mitohondrije razlažu kiseonik na adenozin-trifosfat, koji višećelijski organizmi koriste za ćelijske procese.

Poznato je i da su se neki organizmi adaptirali da žive u sredinama sa slabom koncentracijom kiseonika. Neki jednoćelijski organizmi razvili su organele slične mitohondrijama koje podržavaju anaerobni metabolizam.

Međutim, mogućnost da višećelijski organizmi budu isključivo anaerobni dugo je predmet debate u naučnim krugovima.

Mars možda izgleda suho i prašnjavo izvana, no ima iznenađujuće živahan unutarnji život, prema novim otkrićima misije InSight američke svemirske agencije NASA-e.

Lander InSight koji se spustio na crveni planet prije 15 mjeseci otkrio je mnogo seizmičkih aktivnosti, neočekivano snažno lokalno magnetsko polje i oko 10.000 vrtloga vjetra koji su prešli preko površine Marsa.

Otkriće objavljeno u ponedjeljak u časopisima Nature Geoscience i Nature Communications pomoći će znanstvenicima da otkriju tajne unutrašnjosti Marsa i razumiju zašto izgleda toliko drukčije od Zemlje.

"Ono što nam ovi rezultati stvarno pokazuju je da je Mars danas aktivni planet", kaže Bruce Banerdt, glavni voditelj misije čije je sjedište u Kaliforniji.

InSight se nalazi u 30-ak metara širokom krateru na vulkanskoj visoravni na kojoj su tvari na površini planeta starosti od 3,7 milijarda do samo 2,5 milijuna godina.

Oko 2500 kilometara dalje nalazi se vulkansko područje prepuno dokaza o rijekama lave i znakova da je tekuća voda nekad tekla površinom.

"Sve što je bilo aktivno u zadnjih nekoliko milijuna godina može biti aktivno i danas, posebno u dubini" kaže Banerdt.

Lander ima seizmometar koji mjeri potrese u gornjim slojevima Marsa i opremljen je senzorima za temperaturu, vjetar i magnetski pritisak.

Dok klimatske promjene i sve nepogode koje one sa sobom nose i dalje niječe i sam predsjednik SAD-a Donald Trump, američki stručnjaci s kalifornijskog Sveučilišta imaju loše vijesti za sve nas. Prema njihovom novom istraživanju, klimatske promjene donijet će svijetu ekonomsku recesiju kakvu još nismo vidjeli, piše Independent. Istraživanje naziva "Energy Finance Must Account for Extreme Weather Risk " objavljeno je u publikaciji "Nature Energy".

Tržišta se nedovoljno obračunavaju s učestalim ekstremnim vremenskim prilikama koje donose smrtonosne toplinske valove, jake oluje, požare i poplave. Očito tržišta nisu spremna za to, a upravo to povećava mogućnost iznenadne korekcije u slučaju ozbiljnih problema.

"Ako tržište ne obavi bolji posao u slučaju klimatskih promjena, mogli bismo imati recesiju kakvu nikada prije nismo vidjeli", rekao je Paul Griffin, profesor računovodstva sa škole menadžmenta u sklopu Sveučilišta u Kaliforniji.

Ovo istraživanje otkrilo je da postoji ogroman broj "neocijenjenih rizika" na energetskom tržištu, što predstavlja nepoštivanje čimbenika koji bi mogli značajno utjecati na budućnost poslovanja u svijetu. Što se tiče SAD-a, prerada nafte u Zaljevu izloženija je olujama i porastu razine mora, dok su ostale rafinerije nafte na sjeveru Kalifornije izložene obalnim poplava.

Izloženost takvim rizicima može se umanjiti odgovarajućim policama osiguranja, ali kako se različite opasnosti koje su izložene klimatskim padom brzo pojačavaju, nije jasno hoće li osiguravajuća društva imati kapacitet za popunjavanje ovog jaza, sugerira istraživanje.

Profesor Griffin kaže da trenutno energetske tvrtke nose velik dio tog rizika i da tržište mora bolje procijeniti rizik i uložiti u cijene vrijednosnih papira. Osim toga, istraživanje je došlo do zaključka da ekstremno visoke temperature, poput onih u Europi i SAD-u u ljeto 2019., imaju niz ekonomskih učinaka. Takvi toplinski valovi mogu biti smrtonosni te mogu narušiti poljoprivredu, kao i naštetiti ljudskom zdravlju te zaustaviti gospodarski rast. Isto tako, toplinski valovi mogu zatvoriti velike dijelove ključne energetske infrastrukture.

Naučnici su proučavanjem dobro očuvanih fosilnih ostataka ptice iz ledenog doba identificirali primjerak planinske ševe.

Pticu su, zakopanu i zamrznutu u permafrostu, našli lokalni lovci na fosile, u blizini sela Belaya Gora na sjeveroistoku Sibira. Predali su je timu stručnjaka, koji uključuje Nicolasa Dussexa i Lovea Daléna iz Prirodoslovnog muzeja u Švedskoj, kako bi je ispitali.

Metodom datiranja ugljikom-14 (radiokarbonsko datiranje) otkriveno je da je ptica živjela prije otprilike 46.000 godina. Genetska analiza ju je identificirala kao planinsku ševu (Eremophila alpestris).

Dalen je za CNN rekao da je istraživanje pokazalo da je ptica predak dvije podvrste ševa koje žive danas, jedna u sjevernoj Rusiji, a druga u mongolskim stepama.

"Otkrića impliciraju da su klimatske promjene, koje su se dogodile na kraju ledenog doba, dovele do formiranja novih podvrsta", ističe Dalen.

"Za stanje očuvanosti ptice u velikoj mjeri zaslužna je hladnoća permafrosta, ali je ovaj primjerak u izuzetno dobrom stanju. Činjenica da je tako mali i krhki primjerak uspio ostati gotovo netaknut, ukazuje na to da se prljavština taložila postupno ili barem relativno stabilno, pa je leš ptice sačuvan u stanju sličnom vremenu kad je umrla", ističe Dussex.

Sljedeća faza istraživanja uključuje sekvencioniranje čitavog genoma ptice, koje će otkriti više o njenoj vezi sa sadašnjim podvrstama i procijenit će brzinu evolucijske promjene ševa.

Šta bi se dogodilo ukoliko bi se dokazalo da "fosilna goriva" nisu rezultat propadanja biljne i životinjske materije i da su zapravo stvorena u Zemlji zahvaljujući jednostavnom hemijskom procesu i da ne bismo trebali da se plašimo da nam "ponestaje" nafte i prirodnog gasa?

Ideja da je nafta abiotskog porekla (da nije povezana sa živim organizmima) je u bivšem Sovjetskom Savezu prihvaćena kao naučna činjenica već 50ih godina, ali se zapadna nauka priklonila kontradiktornoj teoriji fosilnih goriva, koja tvrdi da su goriva nastala od fosilnih ostataka biljaka i životinja.

Ovo nije beznačajna akademska rasprava.

Ako su Rusi u pravu, nafta se obnavlja duboko u Zemlji i ne može da nestane.

Ako su teoretičari fosilnih goriva u pravu, onda je nafta ograničena roba i nestaće u roku od nekoliko decenija. Ako je to slučaj, cena gotovo svega će se povećati.

Naftni geolog Kolin Kembel zagovornik je teorije "vrhunca nafte" koji smatra da je otprilike polovina svih poznatih rezervi potrošena, a nova otkrića su nedovoljna da bi se zadovoljile buduće potrebe planete. Ako je u pravu, trenutna cena nafte od 50 dolara za barel predstavlja samo put ka mnogo višim cenama goriva. On predviđa mračnu budućnost u kojoj manjak nafte dovodi do "rata, gladi, ekonomske recesije, možda čak i do izumiranja homo sapiensa".

Međutim, počele su da se pojavljuju rupe u teoriji fosilnih goriva, a samim tim i u teoriji "vrhunca nafte": čini se da se neka naftna polja ponovo pune gotovo istom onom brzinom kojom se isušuju. To je slučaj sa ostrvom Eugen, poljem koje sada proizvodi i do 400 mm barela sa nekadšnjih 60.

Naučnici koji posmatraju fenomen kažu da se naftno polje dopunjuje odozdo, kroz složen sistem pukotina i geoloških grešaka. To, međutim, nije vest za ruske i ukrajinske naučnike, koji su objavili stotine akademskih radova o abiotskom poreklu nafte.