Malo poznata vrsta tropskih pčela razvila je dodatni zub za jedenje mesa, kao i creva sličnija lešinarima nego drugim pčelama.

Po pravilu, pčele ne jedu meso. Međutim, u tropima je jedna vrsta pčela bez žaoka razvila sposobnost da to učini, verovatno zbog intenzivne konkurencije za nektar.

"Ovo su jedine pčele na svetu koje su evoluirale tako da koriste izvore hrane koje ne proizvode biljke, što je prilično izuzetna promena u prehrambenim navikama", rekao je entomolog sa Univerziteta Kalifornija Dag Janega u saopštenju za javnost.

Tim znanstvenika identificirao je dodatnog uzročnika koji je vjerojatno pridonio masovnom izumiranju prije 250 milijuna godina.
Vulkanska zima

Stalan razvoj u istraživanju svemira i uključivanje novih, privatnih kompanija u to istraživanje, predstavlja rizik za Zemlju od invazije vanzemaljaca, ali ne onakvih kakve očekujemo, upozoravaju naučnici. Oni navode da je pretnja zapravo invazija nepoznatih virusa i bakterija iz svemira.

Pandemija virusa korona podigla je zabrinutost među naučnicima u vezi sa epidemiološkom bezbednošću, a pojedini su čak iznosili i teorije o vanzemaljskom poreklu virusa koji nas je pogodio.

Naučnici već dugo znaju da pojedini mikroorganizmi, kakvi su poliovirusi ili bakteriofagi, mogu da prežive vakum u svemiru i kosmičko jonizujuće zračenje.

Zato naučnici u novoj studiji, objavljenoj u naučnom časopisu "Biosajens", upozoravaju na opasnost od svemirskih mikobakterija i virusa.

Rekordni "tsunami" gravitacijskih valova - mreškanja u tkivu prostor-vremena - mogao bi pomoći u otkrivanju misterija o tome kako su svemir i njegove zvijezde evoluirali i staviti Einsteinovu teoriju opće relativnosti na kušnju.

Znanstvenici koji rade na Gravitacijsko-valnom opservatoriju laserskog interferometra (LIGO) u SAD-u i interferometru Virgo u Italiji otkrili su nevjerojatnih 35 odvojenih gravitacijskih valnih događaja između studenog 2019. i ožujka 2020., što je više od trećine ukupno otkrivenih do sada.

Istraživači su svoje nalaze objavili 5. studenog u bazi podataka preprinta arXiv , što znači da ih tek treba recenzirati.

Mnogi znanstvenici zbog snažnog izvora gravitacije koji se nalazi na rubu našeg Sunčevog sustava pretpostavljaju da se tamo skriva masivan planet, koji je dobio popularan naziv Planet 9.

No do sada nije bilo nikakvih konkretnih dokaza da se na tome području nalazi nekakvo nebesko tijelo koje odgovara tom opisu. Ili smo barem tako mislili?

Hipotezu je izradio informatičar Pascal Koiran oslanjajući se na Schwarzschildovu metriku - tvrdi da je prema njoj moguće putovati od jedne do druge crne rupe.

Spajanje crnih rupa

Crne rupe su fascinantan koncept u fizici koji postulira prolaze koji povezuju dvije različite točke u prostor-vremenu - tipično dvije crne rupe. Zamislite "Interstellar" ili "Event Horizon" - ove crne rupe mogle bi omogućiti osobi da skoči u jednu crnu rupu i izađe u potpuno drugu galaksiju, u potpuno drugom dijelu svemira.

Nažalost, većina vodećih hipoteza oko crnih rupa sugerira da bi se one srušile čim su nastale zbog nestabilnosti. Međutim, jedna nova teorija koja bi trebala biti objavljena u časopisu The Journal of Modern Physics D tvrdi da, zapravo, crne rupe mogu ostati dovoljno stabilne da objekti uđu s jedne strane i izađu kroz drugu.

Prvi kontinenti na Zemlji izronili su iz okeana 700 miliona godina ranije nego što se prethodno mislilo, sugeriše nova analiza drevnih stena.

Istraživači koji su proučavali sedimente stena u istočnoj Indiji veruju da bi ovo otkriće moglo da objasni povećanje kiseonika u atmosferi i formiranje glečera tokom tog perioda Zemljine istorije.

Analiza sedimenata iz Singbuma, u blizini Kalkute, sugeriše da su prvi stabilni kontinenti - poznati kao kratoni - počeli da se pojavljuju iznad nivoa mora pre 3,3 i 3,2 milijarde godina, piše Gardijan.

Dr Prijadarši Čovduri sa Univerziteta Monaš, vodeći autor studije, rekao je da je tim shvatio da stene mora da su se formirale na kopnu zbog prisustva karakteristika poput mreškanja - slično načinu na koji vetar i talasi ostavljaju tragove na peščanoj plaži.

"Shvatili smo da su to drevne rečne (stene), nastale u rekama i estuarima", rekao je on.

Čovduri je rekao da su prvi kontinenti verovatno formirani pre postojanja tektonike ploča, koja je danas glavni pokretač povećanja nadmorske visine kopnenih masa.

Prava podrška elektroenergetskom sistemu Srbije, kada iz njega počnu da se povlače termoelektrane bila bi izgradnja nuklearne elektrane, a četvrta generacija te tehnologije koristi nuklearni otpad kao gorivo, izjavio je generalni sekretar Svetskog saveta za energiju u Srbiji Miodrag Mesarović.

"Uglja će u Srbiji verovatno biti samo do polovine ovog veka, a u međuvremenu moramo nečim da ga zamenjujemo", rekao je Mesarović za Tanjug.

On je ocenio i da je bilo možda previše entuzijazma oko obnovljivih izvora, dok nije došla kriza.

"Najpre u Teksasu, gde su se ljudi smrzavali, jer nije bilo dovoljno energije, a vidimo i kakav haos je bio u oktobru, jer je neko zakasnio da se obezbedi gasom čekajući da birokratija dozvoli da Severni tok 2 proradi, a veliki deo energije se proizvodi iz gasa. Onda je odmah skočila i cena i ja mislim da će to biti trajni poremećaj. Obnovljivi izvori nisu u stanju da zadovolje potrebe, a jedini stabilan izvor je nuklearna energija", smatra Mesarović.

On je naglasio da je u istoriji bilo svega tri nesreće na nuklearkama najstarije generacije i to zbog ljudske greške, a ne zbog tehnologije.

"Poučena nesrećama, nauka je nastavila da razvija tu tehnologiju i sada se razvijaju modularne elektrane koje su u stanju da dugoročno obezbede sigurnost energije. Sigurnost pominjem, jer u jednom kilogramu urana imate oko 500.000 puta više energije nego u kilogramu uglja. Kada napunite jednom reaktor, onda na svakih pet godina dodajete novu šaržu goriva, a valjda je tih pet godina dovoljno da obezbedite sigurno snabdevanje novom šaržom goriva", rekao je Mesarović.

Naveo je da u svetu radi 450 nuklearki koje su ranije proizvodile oko 17 procenata energije, a sada je to palo na 10 odsto, zbog izgradnje elektrana na obnovljive izvore.

"Naše potrebe za energijom su za sada zadovoljene, a veće potrebe će se pojaviti otprilike za desetak godina kad iz pogona budu izlazile ove najstarije termoelektrane", rekao je Mesarović.

Naglasio je i da, ukoliko bismo postali manjinski vlasnici nove nukelearne elektrane Pakš u Mađarskoj, to Srbiji ne bi donelo samo sigurnost snabdevanja energijom, nego bi pružilo šansu da naši inženjeri konačno dođu do konkretnih uvida u tu tehnologiju i specijalizuju se za nju.

On procenjuje da bi Srbiji 10-15 odsto energije iz te nuklearne elektrane bilo dovoljno da zameni jedan od većih blokova termoelektrana.

Mesarović je dodao da bi se i građani time postepeno oslobađali straha od nuklearki, jer je, kako kaže, svejedno da li je takva elektrana u centru Beograda ili na 60 kilometara od naše granice.

Ocenio je i da bi tih 200-300 megavata, koliko bismo dobili iz nove mađarske elektrane koja se gradi bio samo početak, a da bi prava podrška energetskom sistemu bila gradnja nuklearne elektrane u Srbiji.

"Nova generacija nuklearnih centrala je takva da ono što se smatra nuklearnim otpadom koristi kao gorivo i ne stvara opasan otpad", rekao je Mesarović i napomenuo da na tom principu rade i novi, modularni reaktori.

Mesarović je rekao da je prednost modularnih nuklearki, čija je snaga 100-200 megavata po modulu, to što moduli mogu da se dodaju u skladu sa rastućim potrebama za strujom i da ne zahtevaju dug proces izgradnje.

"Naime, one se već u fabrici potpuno formiraju. Ove velike se grade na lokaciji, zavaruju, a ove se izgrade i testiraju u fabrici i onda dođu na lokaciju potpuno spremne", objasnio je Mesarović.

Smatra i da ne treba sve termoelektrane zameniti nuklearkama, već kombinovati različite izvore energije, među kojima uključiti i obnovljive.

"Tako da bi kombinacija koja bi uključivala sve raspoložive vrste energije bila prava tako da budemo sigurni da obezbedimo električnu energiju u vreme kada će sve preći na nju", zaključio je Mesarović.

Veliki komet koji je eksplodirao iznad Čilea prije 12 000 godina, ostavio je za sobom čudne staklenaste stijene.

Stijenje slično uzorcima NASA-ine misije Stardust

Dan, danas je pustinjski prostor širine 75 kilometara posut neobičnim tamnim, staklenastim stijenjem koje je dugo vremena zbunjivalo znanstvenike. Novo istraživanje otkriva da su te stijene prilično slične česticama kometa koje je prikupila NASA-ina misija Stardust. Znanstvenici koji stoje iza ovog rada sada misle da su jedan ili više ogromnih kometa eksplodirali na nebu iznad ovog područja, uzrokujući tornada te spalivši travnati krajolik. Pored toga, raspršili su staklene čestice koje još uvijek sadrže minerale koji se inače nalaze samo u meteoritima.

"Ovo je prvi put da imamo jasne dokaze o staklu na Zemlji koje je nastalo toplinskim zračenjem i vjetrovima iz vatrene kugle koja je eksplodirala tik iznad površine", rekao je Pete Schultz, geolog sa Sveučilišta Brown u Rhode Islandu, u priopćenju. "Da bi imala tako dramatičan učinak na tako velikom području, ovo je morala biti uistinu velika eksplozija. Mnogi od nas su vidjeli bolidne vatrene kugle kako se vijugaju nebom, ali to su malene mrlje u usporedbi s ovim."

Znanstvenici su paraliziranim miševima na ozlijeđeno područje leđne moždine ubrizgali regenerirajući gel te su oni nakon četiri tjedna počeli ponovno hodati.

Radi se o gelu koji daje signale koji potiču regeneraciju živaca te oponaša strukturu koja se nalazi oko stanica, stvarajući neku vrstu skele koja pomaže stanicama pri rastu.

Kemičar Samuel Stupp sa Sveučilišta Northwestern u Chicagu i njegovi kolege napravili su ovaj gel od proteinskih jedinica, monomera, koje se same sastavljaju u duge lance zvane supramolekularni fibrili.

Kada se spomenuti fibrili ubrizgaju u leđnu moždinu paraliziranih miševa, formiraju gel na mjestu ozljede, piše New Scientist.

Gel pomogao kod regeneracije

Znanstvenici su 76 paraliziranih miševa dan nakon ozljede ubrizgali ili fibrile ili lažni tretman. Pokazalo se da su miševi koji su primili gel prohodali četiri tjedna nakon primanja injekcije, dok su oni koji su dobili placebo ostali u većoj mjeri paralizirani.