Lander InSight uočio je kako se u ponoć na Marsu zbivaju neobični događaji u njegovom magnetskom polju, odnosno da ono tada počinje tajanstveno pulsirati. Uzrok takvih aktivnosti trenutno nije poznat, piše National Geographic.

Ovo zapažanje samo je jedno od nekoliko zapanjujućih preliminarnih nalaza NASA-inog landera InSight. Otkako se spustio na Crveni planet u studenom 2018., InSight prikuplja informacije o geologiji planeta kako bi znanstvenici bolje razumjeli njegova unutrašnja zbivanja i evoluciju. Lander tako mjeri temperaturu kore, snima zvukove izvanzemaljskih potresa te mjeri jakost i smjer magnetskog polja na Marsu.

Nalazi su predstavljeni prošloga tjedna putem niza zanimljivih prezentacija na zajedničkom sastanku Europskog kongresa planetarnih znanosti i Američkog astronomskog društva.

Osim neobičnih magnetskih pulsacija, podaci s landera ukazuju na to da je marsovska kora mnogo moćnija, u magnetskom smislu, nego što se to očekivalo. Dodatno, InSight je uočio kako Mars ima vrlo neobičan električno provodljiv sloj, debljine oko 4 kilometra, koji se nalazi duboko ispod površine planeta. Postoji mogućnost da se zapravo radi o globalnom rezervoaru tekuće vode.

Naime, na Zemlji podzemne vode mogu biti sadržane u pijesku, zemlji i stijenama.

"Ne bi nas trebalo čuditi ako tako nešto otkrijemo na Marsu", rekla je Jani Radebaugh, planetarna znanstvenica sa Sveučilišta Brigham Young.

Lander InSight zabilježio je kako se magnetsko polje u blizini njegove lokacije s vremena na vrijeme pomiče. Ovo kolebanje poznato je kao magnetska pulsacija, objašnjava Matthew Fillingim, fizičar sa Sveučilišta Berkeley i član znanstvenog tima InSight.

Radi se o fluktuacijama jačine ili smjera magnetskog polja koje nisu same po sebi neobične. Zbivaju se i na Zemlji i na Marsu, a uzrokuje ih, između ostalog, situacija u gornjem atmosferskom sloju i djelovanje sunčevog vjetra.

Ono što je uistinu neobično jest da se ta kolebanja na Marsu događaju u ponoć (po lokalnom vremenu), kao da ih tempira neki nevidljivi noćni sat.

Znanstvenici su, prvi put uz pomoć NASA-ina teleskopa za 'lov' na planete, zabilježili kako ogromna crna rupa uništava nesretnu zvijezdu što pokazuje iznimni i kaotični događaj u svemiru od početka do kraja.

Satelit američke svemirske agencije TESS otkrio je detaljni slijed nestanka zvijezde udaljene 375 milijuna svjetlosnih godina koja je povučena moćnom gravitacijom supermasivne crne rupe, objavili su znanstvenici u četvrtak.

Zvijezda veličine našeg Sunca na kraju je 'progutana' u rijetkom svemirskom događaju, dodaju.

Astronomi su koristili međunarodnu mrežu teleskopa kako bi otkrili fenomen prije nego što su se okrenuli TESS-u koji je dizajniran da 'lovi' udaljene planete a koji je zabilježio početak dramatičnog događaja pokazujući svoju efikasnost u promatranju svemira.

Što je ovdje sletjelo - NLO ili meteorit? Ova 40 metara visoka geološka formacija nikada nije temeljito istražena sve do 2000-ih godina, no čini se da su ruski znanstvenici na koncu ipak pronašli objašnjenje.

Sumorni tamni brežuljak se nadvija nad jarko zelenim krajolikom guste ruske tajge. Izgleda kao divovski zvučnik - visok 40 i širok 100 metara - i zaista nije nešto što biste očekivali vidjeti u udaljenom području na sjeveru Irkutske oblasti, oko 210 kilometara sjeverno od grada Bodajba.

Do 1949. godine za njega je znala tek nekolicina lokalnih stanovnika. Oni ga zovu "Gnijezdo vatrenog orla" i nekoć su ga smatrali lošim mjestom koje su izbjegavale čak i životinje. Neki koji su posjetili ovo mjesto umrli su neobičnom smrću, a kućni ljubimci ovdje nestaju bez traga. Koja se tajna krije iza ovog kratera i postoji li racionalno objašnjenje za sve te zagonetne aktivnosti?

Neobično otkriće

Znanstvenik koji je prvi slučajno naišao na ovu jedinstvenu formaciju bio je ruski geolog Vadim Kolpakov. On je 1949. došao u ovaj kraj kako bi proveo jedno istraživanje, i nije mogao vjerovati svojim očima kada je ugledao krater.

"Mislio sam da sam poludio", prisjetio se Kolpakov. "Iz daljine me podsjetio na divovski površinski kop, čak sam se zapitao ima li tamo ljudi. Zašto bi ih bilo? Ovo je gusto područje tajge. Osim toga, ovdje nije bilo radnih logora NKVD-a - bio sam siguran u to. Zatim sam pomislio da bi to mogao biti nekakav arheološki artefakt, ali lokalni Evenki i Jakuti, uz svo dužno poštovanje, nisu bili drevni Egipćani. Oni ne znaju graditi kamene piramide."

Detaljnije ispitivanje je pokazalo da je krater veliki brežuljak od razmrskanih blokova vapnenca promjera oko 160 metara, prema procjenama težak oko milijun tona. Krater je dobio ime "Patomski" (po imenu obližnje rijeke), no detaljnu analizu nije doživio sve do 2000-ih zbog nedostatka financijskih sredstava.

Kompanija Gugl tvrdi da je izgradila prvi kvantni računar koji može vršiti proračune i rešavati probleme iznad mogućnosti najsnažnijih današnjih super-računara, prenosi Fajnenšel tajms.

U izveštaju Guglovih istraživača, koji je nakratko objavljen na sajtu NASA-e pa uklonjen, tvrdi se da je njihov procesor bio u stanju da u roku od tri minuta i 20 sekundi izvrši izračunavanje za koje bi najnaprednijem klasičnim računaru "Samitu" trebalo, kako se navodi, otprilike 10.000 godina.

Istraživači su rekli da to znači "kvantnu nadmoć´", kada kvantni računari izvršavaju izračunavanja koja su ranije bila nemoguća.

"Ovo dramatično ubrzanje u odnosu na sve poznate klasilčne algoritme omogućava eksperimentalnu realizaciju kvantne superiornosti. Koliko znamo, ovaj eksperiment označava prvo računanje koje se može obaviti samo na kvantnom procesoru."

Kako se navodi, sistem može da izvrši samo jedno visoko tehničko računanje, ali je za upotrebu kvantnih mašina za rešavanje prakticnih problema potrebno još mnogo godina. Dok prototip takozvanih kvantnih kompjutera postoje, oni mogu da obavljaju iste iste zadatke koje mogu i klasični računari, mada brže.

Izveštaj Boston konsalting grupe iz novembra 2018. godine kaže da bi oni mogli "promeniti igru u oblastima kriptografije i hemije (a time i nauke o materijalima, poljoprivredi i farmaciji), posebno onim koje se odnose na veštačku inteligenciju i mašinsko učenje".

Za razliku od osnovnih binarnih elemenata klasičnih računara, ili bitova koji predstavljaju ili nule ili jedinice, kvantni bitovi ili kubiti mogu istovremeno da predstavljaju i jedno i drugo.

Spajanjem kubita, kvantni računari mogu da uporedo obraduju ogromne količine informacija, dok tradicionalni kompjuteri moraju da ih obracuju sekvencionalno.

"To je značajna prekretnica, prvi put da je neko pokazao da kvantni računari uopšte mogu nadmašiti klasične računare," rekao je Stiv Brierlej, osnivac kvantnog softverskog startapa Riverlejna, koji je savetnik za kvantne tehnologije vlade Velike Britanije

NASA i ESA konačno su spremne testirati Zemljinu planetarnu obranu kako bi vidjeli možemo li se uspješno obraniti od udara svemirskih stijena, no znanstvenici nisu sigurni što će se dogoditi, piše RT.

Kao cilj odabrali su asteroid "Didymos B", promjera otprilike 160 metara, što je polovica binarnog asteroidnog sustava. Didymos B orbitira oko većeg asteroida "Didymos A" svakih 11.92 sata i to će pomoći odrediti konačni uspjeh (ili neuspjeh) misije.

Didymosov sustav klasificiran je kao objekt blizu Zemlje (NEO). To znači da je blizu, ali ne preblizu da bi nas mogao pogoditi, što ga čini savršenim za test naše antimeteorske moći. Projekt zajedničke procjene udara i otklona asteroida (AIDA) pokrenule su ESA i NASA 2015. godine, a za misiju je izabrana svemirska letjelica NASA-ina dvostrukog testa za preusmjeravanje asteroida (DART).

Polica osiguranja Zemlje

"Danas smo prvi ljudi u povijesti koji imaju tehnologiju koja potencijalno može skrenuti s puta asteroid od udara na Zemlju", rekao je astronom Ian Carnelli iz ESA-e za Technology Review. "Ključno je pitanje na koje još uvijek moramo odgovoriti jesu li tehnologije i modeli koje imamo dovoljno dobre da zaista funkcioniraju? Prije nego što vozite automobil, morate imati policu osiguranja. Pa, AIDA je polica osiguranja planeta Zemlje."

Međutim, moguće je da dođu neke komplikacije prilikom misije. Kad je japanska svemirska agencija JAXA bombardirala asteroid "Ryugu" u travnju, napravljen je daleko veći krater nego što se predviđalo. Uz to, materijal na površini ponašao se poput pijeska, što može utjecati na učinkovitost skretanja.

"Ako je gravitacija također dominantna na Didymosu B, iako je mnogo manja, mogli bismo napraviti puno veći krater nego što su pokazali dosadašnji modeli i laboratorijski eksperimenti", objasnio je planetarni znanstvenik Patrick Michel iz CNRS-a. "Konačno, vrlo malo se zna o ponašanju tih malih tijela tijekom udara i to bi moglo imati velike posljedice za planetarnu obranu."

Ovog ljeta relativno blizu Zemlje proletio je najveći asteroid u gotovo sto godina, a NASA-ini znanstvenici kasno su ga primijetili, pokazuju emailovi koje je jučer objavio BuzzFeed News, a koji pokazuje rupe u NASA-inoj mreži za promatranje nadolazećih svemirskih stijena.

NASA je u priopćenju objavljenom više tjedana nakon proleta objavila da je asteroid 2019 OK, velik poput igrališta za američki nogomet, mogao imati razoran učinak na području širokom 80-ak kilometara da je ušao u atmosferu iznad kopna. Procjenjuje se da se takav udar događa jednom u 3000 godina.

Asteroid je proletio u srpnju, a prvi put otkriven je na dan preleta u maloj promatračnici u Brazilu. Udaljenost je bila pet puta manja od udaljenosti Zemlje od Mjeseca, što je vrlo blizu po astronomskim standardima.

Teleskopi ATLAS "uhvatili" su asteroid 21. srpnja, nekoliko dana prije njegova dolaska, no i tada je bio previše zaklonjen oblacima da bi bio identificiran kao asteroid koji će prići blizu Zemlji.

- Zato što bi sutra o tome mogli izvještavati mediji, upozoravam vas da će za oko 30 minuta asteroid velik 57-130 metara proći kraj Zemlje na 0,19 Mjesečeve udaljenosti - napisao je Lindley Johnson, NASA-in dužnosnik za prepoznavanje i obranu od asteroida.

- 2019 OK je zapažen prije oko 24 sata - dodaje se u mailu.

Dva dana nakon proleta Paul Chodas iz NASA-ina Laboratorija za mlaznu propulziju napisao je da je asteroid prošao kroz niz zaštitnih mreža.

- Pitam se koliko se puta ovakva situacija dogodila a da asteroid uopće nije otkriven - napisao je Chodas.

- Ovaj nam se prišuljao i to je zanimljiva priča o ograničenjima naše sadašnje mreže - napisao je pak Johnson u mailu od 26. srpnja referirajući se na negativno medijsko izvještavanje o slučaju.

Chodas je u razgovoru za BuzzFeed News ipak rekao da nikad nije postojala prijetnja da će 2019 OK udariti u Zemlju, ali je priznao da je kasno otkriće bilo iznenađenje za zajednicu planetarne obrane te da događaj iziskuje daljnje istraživanje.

Kada uspoređujemo zbivanja u svemiru s našim kratkim ljudskim životima, čini nam se da se galaktički događaji odvijaju izuzetno sporo. Često se neki procesi zbivaju toliko dugo da nam ništa ne znači radi li se o jednom ili pet milijuna godina. Ionako će se stvari odviti kada nas više ne bude.

No to nije uvijek slučaj.

Naime, šest dalekih galaksija upravo je prošlo golemu transformaciju u samo nekoliko mjeseci. Pretvorile su se iz relativno mirnih LINER galaksija u aktivne kvazare, odnosno najsvjetlije galaksije u svemiru, koje u njega ispuštaju goleme količine zračenja, javlja Science Alert.

Što im se dogodilo?

Kako bismo predočili o kakvoj se promjeni radi, bilo bi dobro objasniti kakvi sve tipovi aktivnih galaksija postoje. Pod radiotihe tipove aktivnih galaktičkih jezgri ubrajamo sljedeće galaksije: LINER, Seyfertove galaksije, tihe kvazare i kvazare tipa 2, piše Zvjezdarnica.

LINER ili Low-Ionization Nuclear Emission-line Region, radiotihe aktivne galaktičke jezgre, imaju slabo izražene nuklearne emisije te iz tog razloga neki smatraju da se uopće i ne radi o aktivnim galaktičkim jezgrama.

Seyfertove galaksije, uz kvazare, čine najveću skupinu aktivnih galaktičkih jezgri i izuzetno su sjajne. Radiotihi kvazari su u biti Seyfert 1s tip galaksija, ali znatno jačeg luminoziteta, a kvazari tipa 2 su sjajem slični kvazarima, no bez kontinuiranog spektra u optičkom dijelu spektra i bez širokih emisijskih linija.

Dakle, mada LINER galaksije čine trećinu poznatih galaksija i mada su sjajnije od onih galaksija koje nemaju aktivnu supermasivnu crnu rupu u svome središtu, one su ipak značajno slabijeg sjaja od Seyfertove galaksije ili kvazara.

Moglo bi se reći, radi bolje usporedbe, da su LINER galaksije dosegle tek veličinu 12-godišnjaka kada bi se sjajem mjerile s odraslim kvazar galaksijama. A sada je, unutar samo pola godine, šest njih ubrzano odraslo u najsjajnije objekte u svemiru.

Već znamo kako su izgledali neandertalci, a sada su naučnici zahvaljujući drevnoj DNK otkrili kako je izgledao drugi naš drevni rođak.

O Denisovanima, rođacima neandertalaca, se malo toga zna. Izumrli su pre oko 50.000 godina, a prvi njihovi ostaci su otkriveni 2010. godine. Naučnici su tada pronašli kost prsta u pećini Denisova na jugu Sibira, koja je pripadala 13-godišnjoj devojčici. To i još neki ostaci bili su dovoljni izraelskim istraživačima da zaključe kako su Denisovani izgledali.

Profesor Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu Liran Karmel, jedan od dva autora studije, rekao je da je ova misija bila velik izazov.

- Bilo je teško početi od DNK i završiti sa anatomskim profilom - istakao je Karmel. - Da je to lako policija širom sveta bi izvlačila DNK sa mesta zločina i pravila profile osumnjičenih.

Njegovom timu trebalo je tri godine da rekonstruiše izgled Denisovana, analizom paterna hemijskim promena u drevnoj DNK. Onda su ih uporedili sa DNK neandertalaca i modernih ljudi. Koristeći se znanjem o ljudskim genetskim poremećajima istražili su šta uočene razlike mogu da znače.

- Denisovani su sličniji neandertalcima nego nama jer su im evoluciono bliži - rekao je Karmel.

Lobanja im je verovatno bila šira nego kod modernih ljudi ili neandertalaca i verovatno nisu imali bradu. Devojčica Denisovana je umrla u pećini u Sibiru pre 70.000 godina, a Karmel kaže da je njena kost otvorila potpuno novo poglavlje u evoluciji čoveka. Naučnici se nadaju da će im ova tehnika omogućiti da identifikuju lobanje otkrivene u Kini pre nekoliko godina, za koje se pretpostavlja da su pripadale Denisovanima.

"Džuno", letelica američke svemirske agencije NASA uslikala je neverovatan prizor sa Jupitera, tokom bliskog prolaska pored ovog gasnog džina 11. septembra.

Na fotografiji se vidi ogromna, crna rupa na gornjoj hemisferi najveće planete Sunčevog sistema, ali naučnici kažu da nema razloga za zabrinutost. Naime, ta "crna rupa" je u stvari senka Jupiterovog meseca Io, jednog od četiri najveća satelita u orbiti planete.

U nastojanju da se zaustavi ekspanzija širenja virusa Zika, denga i žute groznice, istraživači Univerziteta Jejl su pre dve godine započeli eksperiment modifikovanja gena komaraca, kako bi se sprečilo razmnožavanje zaraženih primeraka. Nedavno je, međutim, otkriveno da se njihov broj u prirodi ne smanjuje.

Eksperiment s oslobađanjem transgenih komaraca u Brazilu, kao način za smanjenje njihove populacije i zvanično je okončan, zbog lošijih rezultata na terenu nego što se očekivalo, saopštili su nedavno stručnjaci Univerziteta Jejl.

Naime, iako je u prirodu pušteno nekoliko miliona genetski modifikovanih mužjaka koji su nosili dominantno smrtonosni gen za održivo potomstvo divljih ženki, populacija ovih insekata gotovo da nije smanjena.

Zbog toga su naučnici analizirali uzorke gena transgenih i divljih komaraca pre i nakon eksperimenta, i utvrdili da su neke od divljih vrsta zadržale gene iz modifikovanih sojeva, uprkos početnim tvrdnjama da geni neće ući u opštu populaciju, jer se očekivalo da potomci neće preživeti.

Populacija lokalnih brazilskih komaraca u početku se smanjila nakon što su modifikovani komarci pušteni u divljinu, ali se opet povećala nakon oko 18 meseci, verovatno zbog otpornosti usled mešanja sa sojevima iz Kube i Meksika, navode stručnjaci, ističući da je primećeno i neobično ponašanje divljih ženki koje su brzo počele da izbegavaju genetski modifikovane mužjake.