Jedno je od najčešće postavljanih pitanja u znanosti kako su nestali dinosauri. Vječna tema popularne znanosti obrađivana je bezbroj puta, da bi konačno bio prihvaćen generalni odgovor - ubio ih je udar ogromnog asteroida. Najnoviji, vrlo detaljan pogled na tu teoriju iznijeli su znanstvenici s američkog Sveučilišta u Teksasu. Njihova se studija bavi nestankom kopnenih neletećih dinosaura koja je nastupila zbog udara ogromnog asteroida.

Posebno se znanstvenici iz Teksasa bave efektima sudara asteroida i Zemlje u prva 24 sata. Kada je došlo do udara, dinosauri su praktički pometeni, nastupili su ogromni požari, tsunamiji koji su u atmosferu izbacili toliko sumpora da se Sunce više nije vidjelo. Nastupilo je globalno zahlađenje koje je dinosaure na kraju i dokrajčilo. Nova studija teksaškog sveučilišta koje se nalazi u gradu Austinu ovu teoriju potvrđuje čvrstim dokazima koji su pronađeni u stotinama metara debelim stijenama koje su ispunile krater koji je nastao 24 sata nakon udara.

Prvi život u krateru asteroida

- Riječ je o naslagama drvenog ugljena i izmiješanih vrsta stijenja koje je nanio tsunami. Posebno nam je zanimljiv nalaz bio - nedostatak sumpora. Sve to dio je zapisa u stijenama koji nam je ponudio do sada najdetaljniji uvid u posljedice katastrofe koja je okončala doba dinosaura - rekao je Sean Gulick, profesor na Institutu za geofiziku, UTIG, škole Jackson za geoznanosti Sveučilišta u Teksasu nastavljajući kako je riječ o širokom zapisu događaja koji su uspjeli rekonstruirati iz središta udara. - Sve nam to govori o detaljima udara sa samog mjesta gdje se on dogodio - rekao je Gulick. A to je mjesto u Meksičkom zaljevu nedaleko od poluotoka Yucatan. Riječ je o krateru Chicxulub.

Tamo je 2016. godine provedeno zajedničko istraživanje u sklopu međunarodnog programa za istraživanje oceana u kojemu je Gulick bio glavnim znanstvenikom. Ovo nije prvi put da se znanost bavi mjestom udara asteroida koji je izbrisao dinosaure. Ranije su već znanstvenici iste teksaške škole objasnili kako je stvoren krater, ali i kako se život vrlo brzo oporavio na istom tom mjestu. Prema toj ranijoj studiji objavljenoj u prestižnom znanstvenom časopisu Science krajem 2016. godine asteroid-ubojica stijenje je na mjestu udara pretvorio u tekućinu, ali je moguće da je taj udar stvorio uvjete za stvaranje novog života na istom tom mjestu. Sve se to dogodilo prije 66 milijuna godina.

Ukrajinski amaterski astronom, Gennady Borisov, rano u jutro 30. kolovoza je uočio komet koji je nazvan C/2019 Q4. Za komet je kasnije utvrđeno da putuje prebrzo da uđe u orbitu oko sunca i vrlo je vjerojatno izvan našeg sunčanog sustava prenosi National Geographic.

Ovo otkriće je iznimno važno zato što je ovo tek drugi objekt ikad opažen koji potječe izvan našeg sunčevog sustava. Prvi je bio meteor 'Oumuamua otkriven 2017. Za razliku od C/2019 Q4 'Oumuamua je otkriven tek kad je bio na izlasku iz sunčevog sustava i bio je puno mračniji tako da ga je bilo puno teže istraživati. C/2019 Q4 će biti najbliže suncu oko 7. prosinca, a najbliže zemlji 29. prosinca.

-Ovo je prvi vrlo aktivan objekt koji je opažen da dolazi od neke druge zvijezde- rekla je Michele Bannister, istraživačica na sveučilištu u Belfastu. Bannister također dodaje da zbog kometove pozicije na nebu i pozicije u odnosu na sunce nije moguće detaljno promatrati do idućeg mjeseca.

- Ovaj objekt bit će vidljiv skoro godinu dana- rekao je Matthew Holman, upravitelj centra za manje planete međunarodne astronomske unije koja je potvrdila kometovu putanju. - Ovo nam omogućuje da vidimo mali dio nekog drugog sunčevog sustava, doduše ne znamo iz kojeg - dodaje.

Borisov je otkrio ovaj komet tako da je uperio teleskop sjeveroistočno nisko na horizontu. Astronomi tradicionalno izbjegavaju gledati jako svjetle djelove neba zato što se ne mogu dobro razaznati detalji i jako svjetlo može oštetiti neke teleskope.

Borisovovljevo otkriće se odmah proširilo među astronomima i Quanzhi Ye sa sveučilišta u Marylandu, koji je saznao za postojanje ovog kometa u nedjelju, nakon što je jedan njegov kolega komentirao da ima čudnu putanju kroz svemir izračunao je da kometova putanja nije eliptična.

Putanja kometa C/2019 Q4 je u obluku luka i takva putanja, kaže Ye, može nastati samo ako je došao u blizinu nekog masivnog svemirskog tijela, poput planeta, ali astronomi nisu sigurni gdje bi taj planet mogao biti.

'Oumuamua, prvi strani objekt ikad zabilježen u sunčevom sustavu, iako kasno otkriven nam je dao neka važna otkrića. Znamo da je bio izduženog oblika. Bio je dugačak 179 metara i širok 39 metara. Nakon što je prošao pored sunca rane 2018. 'Oumuamua je naglo ubrzao pa se zbog toga pretpostavlja da se sastoji od poroznog leda i da je zbog njegove male mase sunčeva svjetlost bila dovoljna da ga ubrza.

'Oumuamua je ostavio mnoga na koja možda dobijemo odgovore istraživanjem C/2019 Q4.

Astronomi su otkrili vodu u atmosferi ogromne planete K2-18b za koju se zna da već ima temperaturu koja je pogodna za stanovanje. Detalji o ovom velikom otkriću objavljeni su u naučnom časopisu Nature Astronomy.

Planeta K2-18b je od Zemlje udaljena 111 svjetlosnih godina. Zbog toga je jedina opcija čekanje da se pokrene sljedeća generacija svemirskih teleskopa koji će tražiti dodatne plinove u atmosferi planeta koje bi mogli proizvesti samo živi organizmi.

"Ovo je jedno od najvećih pitanja nauke. Uvijek smo se pitali jesmo li sami u svemiru, a u narednih deset godina znat ćemo postoje li hemikalije zbog života u tim atmosferama", rekao je istraživač Ingo Waldmann.

Tim koji stoji iza ovog otkrića istraživao je planete koje je Hubble svemirski teleskop otkrio između 2016. i 2017. godine. Oni su utvrdili prisutnost nekih hemikalija u njihovoj atmosferi, no samo je na K2-18b otkrivena voda koja je vitalni sastojak života na Zemlji.

"Pronalazak vode u atmosferi potencijalno useljive egzoplanete je 'nevjerojatno uzbudljivo'. To nas približava odgovoru na pitanje 'Je li Zemlja jedinstvena?'", rekao je Angelos Tsiaras, član UCL tima.

Kineski naučnici zaprimili su neobičan signal uz pomoć pet stotina metara širokog radioteleskopa FAST. Riječ je o signalnu sačinjenom od niza ponavljajućih brzih "udara" radiosignala (FRB) koji je došao iz dubine svemira i kojeg, bar zasad, naučnici ne mogu objasniti.

FRB signali su jako rijetki i od 2007. godine kada su prvi put registrovani detektovano je svega oko stotinu. Dešavaju se uglavnom samo jednom i onda nestaju, ali kineski naučnici tvrde da je prošlosedmični FRB "poznat od ranije".

Kako se navodi, signal FRB121102 registrovan je 2012. godine, a vratio se 2015. godine. Signal je došao iz patuljaste galaksije udaljene tri milijarde svjetlosnih godina od Zemlje. Sada, između 30. augusta i 3. septembra, FAST je detektovao isti signal sa više od 10 pulseva.

Iako naučnici ne znaju odakle signali potiču, ne žele nagađati u tolikoj mjeri da se stvori pretpostavka kako je riječ o vanzemaljskoj civilizaciji. Ipak, misterija zasad ostaje i stručnjaci rade na objašnjenju fenomena.

Podvodna stanica i opservatorija za praćenje i prikupljanje podataka na dnu Balitčkog mora misteriozno je nestala.

Na dno mora je položena 2016. godine, a njome je upravljao Centar za istraživanje okeana "Geomar Helmholc" u Kilu. Pre više od dve nedelje, međutim, signal sa 300.000 evra vredne opservatorije naprasno je prestao da stiže.

"Prvo smo mislili da je greška", rekao je Herman Bange, koordinator projekta "Opservatorije Boknis Ek".

Posle nekoliko dana poslati su ronioci na mesto gde se stanica nalazila, ali su od čitave opservatorije pronašli samo pokidani transmisioni kabl.

Opservatorija se nalazila u delu mora kod obale severne Nemačke, gde je zabranjen pristup. Brodovima, uključujući i ribarskim, nije dozvoljeno da plove tu.

Iako nije utvrđeno šta se desilo, naučnici smatraju da je najverovatnije neko ukrao. Ostale mogućnosti, poput velike oluje zajedno sa jakom morskom strujom ili morske životinje su isključene zbog same težine stanice.

Ko, šta i kako je odstranio ostaje potpuna misterija, a nemačka policija započela je istragu.

"Opservatorija Boknis Ek" se nalazila severno od Kila i nešto južnije od danske granice. Bila je 1,8 kilometara udaljena od obale na 22 metra dubine, prenosi Bi-Bi-Si.

Stanica je prikupljala podatke o temperaturi, hranjivosti, salinitetu, brzini i pravcu kretanja vode, kao i koncetraciji hlorofila i metana. Pomoću toga je ocenjivano zdravlje ekosistema južnoj Baltika.

Timovi naučnika iz Južne Koreje i Sjedinjenih Američkih Država smatraju da su pronašli način da, uz pomoć implanata koji se koriste, putem pametnih telefona kontrolišu rad neurona u mozgu. Rad je objavljen u časopisu Biomedicinski inženjering.

Reč je o prvom implantu te vrste koji je rađen na osnovu nanotehnologija i savremenih tehničkih dostignuća, a koja se koriste pri izradi pametnih telefona.

Istraživanje pobuđuje veliku pažnju stručne javnosti

Mali kertridž, kako je nazvan, ugrađen je u mozak miša. Njegova debljina nije veća od čovekove vlasi kose.

Koautor studije Majk Bračis, profesor anesteziologije i medicine bola na univerzitetu u Vašingtonu, ističe da će ova studija pomoći ljudima na nekoliko polja.

"Pre svega, na ovaj način moći ćemo da razvijemo nove terapeutske metode u lečenju bola, bolesti zavisnosti i mentalnih poremećaja, poput depresije Alchajmera ili Parkinsona", ističe profesor Bračis.

Uređaj, koristeći zamenljive (poput Lego kocki) kertridže sa lekom i moćne niske blutut energije, može ciljati na specifične neurone koji koriste lek i svetlo duže vreme.

"Bežični neuronski uređaj omogućava hroničnu hemijsku i optičku neuromodulaciju koja nikada ranije nije postignuta", izjavio je Raza Kazi, istraživač u Korejskom naprednom institutu za nauku i tehnologiju i Univerzitetu Kolorado Bolder.

Ova tehnologija značajno zasenjuje konvencionalne metode koje koriste neuronaučnici, a koji obično uključuju krute metalne cevi i optička vlakna za isporuku lekova i svetlosti.

Prema najnovijim istraživanjima, znanstvenici koji proučavaju davno izumrle reptile, došli su do zaključka kako su dvije velike rupe u lubanji Tyrannosaurusa Rexa služile kao svojevrsni unutarnji klima uređaj koji je služio za "hlađenje", te golemom reptilu pomagao da izgubi toplinu tijela, piše BBC.

Za te anatomske osobine na vrhu glave ranije se mislilo da su bile ispunjene mišićima, no sada je jasno kako su bile ispunjene krvnim žilama koje su pomagale T-Rexu za regulaciju topline.

Kao velikom, aktivnom predatoru, moćnom Tyrannosaurusu Rexu bio je potreban način da se ohladi. Velikim životinjama potrebni su posebni načini za hlađenje, jer neizmjerna tjelesna toplina može biti kobna u vrućim uvjetima.

Casey Holliday i njegovi kolege sa Sveučilišta Missouri koristili su uređaje za termalnu obradu slike koji toplinu prikazuju kao sliku pri proučavanju aligatora na farmi aligatora u zoološkom vrtu na Floridi.

"Stvarno je teško dobiti sliku lubanje aligatora u divljini, jer su oni uvijek udaljeni od vas i opasno im je prići", rekao je.

"Boravak na farmi omogućio nam je da snimimo slike i videozapise odozgo prema dolje."

Otkrili su da aligatori imaju rupe u lubanji ispunjene krvnim žilama.

"Toplina tijela aligatora ovisi o njegovoj okolini", rekao je koautor Kent Vliet sa Sveučilišta Florida u Gainesvilleu.

"Primijetili smo kada je bilo hladnije da se aligatori pokušavaju ugrijati. Naše toplinsko snimanje pokazalo je veliko zagrijavanje u tim rupama na vrhu lubanje, što ukazuje na porast temperature. S druge strane, tijekom dana, kako bi bivalo toplije, rupe na slikama nisu uopće isijavale, bile su potpuno tamne, kao da su isključene kako bi se ohladile."

Ispitivajući fosile i trodimenzionalne slike lubanje Tyrannosaurusa Rexa, znanstvenici su otkrili da dinosaur ima slične rupe.

Stvorenjе koje kroz historiju izaziva strah i trepet kod stanovništva Škotske zbog svog opetovanog pojavljivanja u jezeru Loch Ness možda su džinvoske jegulje, pretpostavljaju naučnici.

Istraživači s Novog Zelanda pokušali su katalogizirati sve žive vrste u navedenom jezeru ekstrahiranjem DNK iz uzoraka vode. Nakon provedene analize, naučnici su isključili mogućnost prisustva velikih životinja za koje se priča da stoje iza izveštaja o čudovištu.

Tačnije, nisu pronađeni dokazi o prahistorijskom morskom gmizavcu zvanom plesiosaur ili velikim ribama kao što su jesetre. Isto tako, odbačena je mogućnost pojavljivanja somova ili lutajućih grenlandskih morskih pasa.

Stručnjaci su istakli kako im cilj istraživanja nije bio pronaći neko misteriozno stvorenje, već poboljšati znanje o tome koje biljke i životinje žive u Loch Nessu. Naime, evropske jegulje su među stvorenjima u jezeru čiji DNK su uspjela otkriti nova istraživanja.

Mlade jegulje, poznate kao vilenjaci, stižu u škotske rijeke i jezera nakon što pređu više od 5.000 kilometara iz Sargassovog mora blizu Bahama, gdje se životinje mrijeste i polažu jaja.

"Ljudi vole misterije, a mi smo iskoristili nauku da bismo dali na mističnosti priči o stvorenjima koja žive u Loch Nessu. U našim podacima koje smo dobili iz analiza DNK okoline ne možemo pronaći nikakve dokaze o stvorenjima koja su iz prahistorije.

Izvinite, mislim da se ideja o pleziozaursu ne zasniva na podacima koje smo dobili", istakao je Neil Gemmell, genetičar s Univerziteta Otago na Novom Zelandu.

On je podvukao kako u Loch Nessu nema morskih pasa, somova, ali je potvrdio prisustvo jegulja. On se nadovezao pričom i o njihovoj veličini.

"Podaci koje imamo ne otkrivaju njihovu veličinu, ali zbog velike količine DNK materijala ne možemo odbaciti mogućnost da u Loch Nessu mogu živjeti divovske jegulje. Stoga ne možemo odbaciti ni mogućnost da je ono što ljudi vide i u što vjeruju da je čudovište iz Loch Nessa samo divovska jegulja", kazao je on.

Istraživači sa Sveučilišta Harvard napravili su zanimljivo i veselo otkriće u pogledu vjetroelektrana, koje zapravo uzrokuju veće globalno zagrijavanje nego izgaranja fosilnih goriva.

Dok neki za masovne vjetroelektrane neki kažu da su ti "obnovljivi" izvori energije naša budućnost, dva naučnika sa Harvarda otkrila su da elise ovih masivnih metalnih čudovišta stvaraju veće zagrijavanja atmosfera nego elektrana na ugljen, kao jedan istaknuti primjer dobivanje energije iz fosilnog goriva za koju klimatski alarmisti tvrde da stvara globalno zagrijavanje.

Zapravo, vjetroturbine više "zagađuju" atmosferu toplinom od bilo kojeg izvora energije koji troši fosilna goriva koja se trenutno koriste, što samo pokazuje da je takozvana "čista" energija, barem u ovom slučaju, mit.

Objavljen u časopisu Joule, znanstveni rad je zaključio da, ukoliko bi svu električnu energiju u Sjedinjenim Državama proizvodile vjetroturbine, površina kontinentalnih država povećala temperaturu za šokantnih 0,24 Celzijevih stupnjeva.

Ta je brojka znatno veća od smanjenja temperature od 0,1 stupnja Celzijusa, koju klimatski fanatici žele postići "dekarbonizacijom" elektroenergetskog sektora Amerike prije kraja ovog tekućeg stoljeća.

"Ako gledate u budućnost sljedećih 10 godina, vjetroelektrane će zapravo imati - na neki način - više utjecaja na klimu od ugljena ili plina" - kaže David Keith, profesor primijenjene fizike i javne politike na Harvardu, i jedan od dva koautora ove studije.

"Ako gledate u budućnost za sljedećih tisuću godina, tada će energija vjetra biti znatno čistija od ugljena ili plina" - dodao je u izjavi je.

Ako nam je preostalo manje od 12 godina prije nego što se svijet završi zbog globalnog zagrijavanja, tada vjetroelektrane nisu nikakav spas.

U najboljem slučaju, prelazak na vjetroelektrane sa fosilnih goriva će tek postati vidljiv na tempraturi nakon 100 godina - i tek nakon što planet prođe kroz masivno povećanje temperature u godinama prije.

Moskovski državni tehnički univerzitet "Bauman" i Fizički institut "Lebedev" zajedno su razvili nanosatelite projekta "Jarilo" za proučavanje Sunca, koje planiraju da izvedu u orbitu 2020. godine, prenose ruski mediji.

"Planiramo da ih 2020. godine lansiramo u sunčevu sinhronu orbitu (oko 600 kilometara) uz pomoć rakete-nosača, kao usputno opterećenje", objasnili su iz Omladinskog svemirskog centra pri Univerzitetu "Bauman".

Pretpostavlja se da će nanosateliti beležiti solarnu aktivnost u rendgenskom opsegu. Oni će takođe omogućiti da se dobije operativna prognoza stanja međuplanetarnog prostora. Informacije će se slati na zemlju tri do četiri puta dnevno.

Grupacija će uključivati dva mikrosatelita, koja će rasporediti u orbitu pomoću solarnog jedra. Komunikacija sa satelitima će se održavati iz Centra za kontrolu letova pri Univerzitetu "Bauman".

Sa Univerziteta su istakli da će Institut "Lebedev" obezbijediti rendgenski spektrofotometar.

Moskovski državni tehnički univerzitet "Bauman" trenutno razvija satelit koji će posmatrati Zemlju iz svemira i koji će provjeravati održivost novih sistema, uključujući i sisteme orijentacije i stabilizacije satelita.