Asteroid naziva 6478 Gault prvotno je privukao pažnju znanstvenika zbog toga što iza sebe ostavlja rijetko viđen dvostruki trag prašine, no sada je astronomima priredio još jedno iznenađenje - promijenio je vlastitu boju.

S obzirom na to da do sada znanstvenici nisu uspjeli snimiti takvu pojavu, ugodno ih je iznenadilo kada su vidjeli da asteroid koji prate gubi svoju crvenkastu boju i postaje svježe plavičast, kada se promatra u bliskom infracrvenom svjetlu. Tu promjenu nijansi uhvatio je NASA-in teleskop Infrared Telescope Facility (IRTF) koji se nalazi na Havajima, piše Science Alert.

Poplavio tijekom dvije noći

Stručnjaci smatraju da je asteroid promijenio svoju boju zbog toga što tijekom putovanja kroz svemir intenzivno gubi svoju prašnjavu vanjštinu s time da je ovaj drugačiji izgled poprimio vrlo brzo, tijekom samo dvije noći promatranja.

"Izgleda da smo svjedočili gubljenju crvenkaste prašine, pri čemu je na površini asteroida otkriven svježi plavičasti sloj materijala", dodao je.

Asteroid 6478 Gault širok je oko 3,7 kilometara, a orbitira oko Sunca na udaljenosti koja u prosjeku iznosi oko 346 milijuna kilometara.

Njegov površinski sloj bio je crvenkast zbog milijuna godina izlaganja suncu, smatraju znanstvenici, ali istovremeno i vrlo tanak, debljine od samo nekoliko zrna. Izgleda da ga je sada izgubio te je na vidjelo došao stjenoviti silikatni materijal koji još uvijek nije izgorio, odnosno pocrvenio na Suncu zbog zračenja.

Naučnici su spazili crnu rupu 100 puta veće mase od Sunca, koja je toliko velika da ne bi trebalo da postoji.

Dva puta veća od onoga što se do sada smatralo mogućim, crna rupa otkrivena je uz pomoć detektora gravitacionih talasa LIGO i "Virgo" Evropske gravitacione opservatorije.

Crne rupe obično nastaju kada se zvijezde uruše i ostanu bez "goriva", ali se to samo dešava kada je jezgro zvijezde 50 puta manje mase od našeg Sunca, piše Kvanta magazin.

Zvijezde sa masom između 50 i 130 puta većom od sunčeve ili odbacuju materije dok nisu dovoljno male ili se samounište u snažnoj eksploziji, što znači da nova crna rupa prkosi onome što je nauka do sada smatrala mogućim.

Crne rupe sa masom 130 puta većom od sunčeve mogu da se formiraju kada je urušavanje njihovog jezgra previše jako da bi se zaustavilo. M87 je primjer crne rupe koja je 6,5 milijardi puta masivnija od Sunca.

Uprkos tome što naučnici ne žele još da potvrde da se radi o crnoj rupi, Kvanta magazin prenosi da pokušavaju da prvo odgonetnu kako je moguće njeno postojanje. Sumnjaju na to da je ova crna rupa rezultat sudara i spajanja nekoliko manjih crnih rupa.

Teorijski bi bilo moguće da se u gušćem dijelu svemira crna rupa 30 do 50 solarnih masa spojila sa drugom crnom rupom, što bi objasnilo signale koje su otkrili.

Kineski lunarni rover Yutu 2 (Zec od žada 2) naišao je na neobičan misterij na nama suprotnoj strani Mjeseca. Naime, na dnu jednog malog i nedavno nastalog udarnog kratera pronašao je nepoznatu svjetlucavu tvar koju je kineska svemirska agencija opisala kao "gel koji tajanstveno sjaji'', javlja Science Alert.

Premda kineski znanstvenici još nisu objavili o kakvoj se tvari točno radi, mnogi astrofizičari smatraju, prema znanstvenom portalu Space.com, da je rover naišao na staklo nastalo uslijed snažnog udara, nakon kojeg je i stvoren spomenuti krater.

Tvar se bojom, oblikom i teksturom razlikuje od okoliša

Znanstveni tim koji rukovodi roverom Yutu 2 pripremao se 28. srpnja, tri dana nakon početka dvotjednog lunarnog dana, da roveru zada instrukciju za "popodnevni odmor", odnosno proces kojim se štiti osjetljivi dio mehanike od pregrijavanja kad se Sunce nalazi izravno nad roverom.

No Yu Tianyi, član kineskog znanstvenog tima, primijetio je tijekom analize panorame koju je fotografirao Yutu 2 da se unutar kratera nalazi nešto neobično. Stoga su istraživači odlučili malo dulje rover držati "budnim", okrećući ga pritom direktno prema središtu kratera kako bi imali bolji pogled na zanimljiv nalaz.

Ondje su ugledali blistavu tvar koja se svojom bojom, oblikom i teksturom razlikovala od okolnog regolita. Nisu, nažalost, objavili fotografije te tvari, ali sam krater u kojem je ona pronađena možete vidjeti na slici dolje.

Veliko znanstveno istraživanje bioloških uporišta seksualnog ponašanja potvrdilo je da ne postoji izdvojeni "gej gen", ali je ustanovljeno da složena kombinacija genetike i okruženja utječe na to hoće li netko imati seksualne sklonosti prema osobama istog spola.

Istraživanjem su analizirani podaci o DNK i seksualnim iskustvima gotovo pola milijuna ljudi. Došlo se do zaključka kako postoje tisuće genetskih varijacija povezanih s istospolnim seksualnim ponašanjem, no većina ih isto tako na to ima veoma mali utjecaj.

Samo pet genetskih markera je "značajno" povezano s homoseksualnošću, otkrili su znanstvenici, no ni na temelju njih ne mogu se predvidjeti seksualne preferencije.

"Skenirali smo cijeli ljudski genom i pronašli šačicu - njih pet, da budemo precizni - lokacija koje su jasno povezane s time hoće li osoba imati istospolne seksualne odnose", rekao je Andrea Ganna, biolog s Instituta za molekularnu medicinu u Finskoj koji je bio jedan od predvodnika istraživanja, dodavši kako ti markeri imaju "vrlo mali utjecaj" na određivanje ljudske seksualnosti.

To znači da su drugi faktori poput okruženja, odgoja i osobnosti puno značajniji za seksualnu orijentaciju, kao i u slučaju drugih ljudskih osobina, istaknuli su istraživači.

Ova studija, najveća svoje vrste, analizirala je anketne odgovore i provela analize na razini cjelokupnog genoma (GWAS) na podacima više od 470 tisuća ljudi koji su dali uzorke svoje DNK i podatke o svojim preferencijama institutu UK Biobank i američkoj tvrci za genetička testiranja 23andMeInc.

Upitani zašto su htjeli provesti takvo istraživanje, znanstvenici su rekli kako su ranije studije bile premale kako bi omogućile čvrste zaključke.

"Prijašnja istraživanja bila su mala i nedovoljna", kazao je Ganna.

Požari u Amazoniji izazvali su veliku pažnju širom svijeta. Mediji su prepuni članaka o tome kako čovječanstvu prijeti nestanak kiseonika, jer najveća svjetska prašuma odgovorna za 20 odsto proizvodnje elementa presudnog za sav život na Zemlji. Naučnici, međutim, objašnjavaju da to nije tačno.

"Pluća planete" - tako često nazivaju Amazoniju. Brojni mediji pišu da požari prijete količini atmosferskog kiseonika koji udišemo. Često ponavljana tvrdnja da amazonska džungla proizvodi 20 odsto kiseonika na planeti nije tačna.

U stvari, skoro sav kiseonik na Zemlji potekao je iz okeana i ima ga dovoljno da traje milionima godina. Postoji mnogo razloga zbog kojih treba biti užasnut povodom požara u Amazoniji, ali trošenje zaliha atmosferskog kiseonika nije jedan od njih.

Atmosferski naučnik Skot Dening sa Univerziteta u Koloradu navodi da se skoro sav slobodan kiseonik u vazduhu proizvede u biljkama putem fotosinteze, a oko trećina kopnene fotosinteze odigrava se u tropskim šumama, od kojih je najveća Amazonija.

Međutim, sav kiseonik proizveden fotosintezom svake godine potroše živi organizmi i požari. Drveće konstantno odbacuje mrtvo lišće, grane, korenje i drugi otpad, koji hrani bogat ekosistem organizama, najviše insekte i mikrobe. Svi oni troše kiseonik u tom procesu.

Biljke proizvode mnogo kiseonika, a mikrobi troše mnogo kiseonika. Rezultat toga jeste da je neto proizvodnja kiseonika od strane biljaka blizu nuli.

Amazonija proizvodi oko pet, šest odsto kiseonika koji se stvara fotosintezom. Gledano iz šire perspektive čitave planete, u kojoj biosfera ne samo što stvara već i troši kiseonik, doprinos Amazonije u količini kiseonika na Zemlji je manje, više na nuli.

Nasuprot popularnim bombastičnim izjavama, Zemlja ima neuobičajeno veliku količinu slobodnog kiseonika - veoma reaktivnog gasa koji se u velikim količnima u atmosferi našao ne zahvaljujući drveću.

Astronomi nove planete otkrivaju tako što posmatraju zvijezde oko kojih ove kruže, budući da ako je planeta dovoljno velika zaklanja zvijezdu taman toliko da astronomi mogu da primijete treperenje.

Predmet ovakvog posmatranja bila je i zvijezda HR 5183, koju su eksperti posmatrali u posljednjih 20 godina uz pomoć čak tri teleskopa, te pronašli veliku planetu, koja je oko tri puta veća od Jupitera, kako kruži oko nje, prilično neobičnom putanjom u obliku jajeta.

Novootkrivena planeta dobila je ime HR 5183 b, a oko svoje zvijezde putuje linijom koja ukazuje na to da joj je za jedan krug potrebno između 45 i 100 godina. I upravo je orbita ono što je čini neobičnom, a naučnici su i ranije pronalazili nebeska tijela sa eliptičnim orbitama, samo što nisu bila toliko udaljena od svojih zvijezda. Tako se ova planeta razlikuje od planeta u našem solarnom sistemu, ali i od svih otkrivenih egzoplaneta, pa HR 5183 b putuje daleko od svoje zvijezde, putanjom koja se smatra rijetkom u kosmosu.

Orbita Plutona se, na primjer smatra neobičnom, ali je putanja HR 5183 toliko drugačija da ukazuje na to koliko bi neki drugi planetarni sistemi mogli da se razlikuju od našeg.

Naučnici su istakli da nova planeta predstavlja model za ideje o drugim solarnim sistemima, te dokaz da je kosmos bogat i da obiluje različitostima koje još uvijek ne možemo ni da zamislimo.

Najdublja veštačka rupa na Zemlji duboka je 12.192 metra, a prekrivena je samo jednim zarđalim metalnim poklopcem još iz vremena Sovjetskog saveza, piše "San".

Rusku superduboku bušotinu Kola napravili su Sovjeti u ime nauke, kako bi saznali šta se nalazi ispod nas.

Stoga su kopali u nedogled. Projekat bušenja Zemljine površine počeo je blizu Murmanska sedamdesetih godina, kad su sovjetski naučnici želeli da ispitaju Zemljinu koru.

Tokom dve decenije iskopali su više od 12 kilometara, međutim morali su da obustave bušenje 1992, jer je temperatura bila oko 180 stepeni, što je bilo toplije nego što su naučnici predvideli.

Hidrografska grupa ruske Sjeverne flote, koja je dio ekspedicije na arhipelagu Zemlja Franje Josifa, potvrdila je da su otkrili pet novih ruskih ostrva u Karskom moru.

"Njihova površina varira od 900 do 54,5 hiljada kvadratnih metara. Na novim ostrvima izvršeno je topografsko snimanje, ona su detaljno opisana i fotografisana", saopštila je pres-služba Sjeverne flote, prenosi Sputnjik.

Ostrva su smještena u zalivu Viz, zapadno od ostrva Severni, u oblasti glečera Vilki.

Nove teritorije su prvi put primjećene 2016. godine prilikom analize satelitskih snimaka. Vjeruje se da je ranije ostrva skrivao lednik.

Astronomi su shvatili da je naša galaksija Mlečni put deo MASIVNOG međugalaktičkog autoputa koji je deo superstrukture sa preko 800 galaksija.

Da li ste ikada razmišljali o tome koliko je univerzum zaista velik? Da li ste se ikada zapitali o mlečnom putu i ​​njegovom mestu u svemiru?

Istina je da je teško zamisliti gde se nalazimo u univerzumu. Astronomi tvrde da postoji negde oko 100 i 200 milijardi galaksija u poznatom univerzumu.

Naravno, ako postoji samo jedan univerzum. Poslednjih godina sve više astronoma se oslanja na mogućnost da postoje drugi "Univerzumi", a mi smo deo kompleksnog sistema u okviru "Multiverzuma".

Istraživači su nedavno otkrili da je galaksija Mlečni put - veoma "malo" mesto u svemiru - deo masivne međusobno povezane sa preko 800 galaksija udaljenih 1000 miliona svetlosnih godina.

Astronomi su utvrdili da je Mlečni put, u stvari, deo supermasivnog autoputa INTERGALACTIC - sa preko 500 miliona svetlosnih godina - koji sadrži oko 100,000,000,000,000,000 Sunaca proširenih kroz 100.000 galaksija.

Poznat kao Laniakea, ovaj masivni superklaster galaksija je povezan sa supermasivnim gravitacionim ravnim bazenom koji proširuje svoj domen privlačnosti kroz superkluster.

Razmislite o tome kao o autoputu koji povezuje nekih 100.000 galaksija. Svi se kreću kroz univerzum.

Ovo će pomoći istraživačima da prevedu brzinu dodeljenu trodimenzionalnom prostoru kako bi bolje razumeli kako kosmos radi u velikom obimu i kako superklasteri utiču na naše mesto u svemiru.

Zanimljivo je da u Laniakei galaksije teku prema unutra ka "nepoznatom regionu" koji se zove Veliki atraktor.

To znači da se supermasivna galaktička magistrala kreće zajedno prema ovoj misterioznoj tački u univerzumu.

Znanstvenici su u antarktičkom snijegu pronašli prašinu nastalu nakon supernove, odnosno eksplozije zvijezde, javlja CNN.

U istraživanju, koje je ovog mjeseca objavljeno u časopisu Physical Review Letter, stoji kako bi ovo otkriće moglo pružiti dodatan uvid u povijest Sunčevog sustava i njegova okruženja.

Supernova nastaje kada na kraju svoga života eksplodira zvijezda, pri čemu se stvara ogroman oblak plina i prašine obogaćene radioizotopima. Prema najnovijoj studiji, dio te prašine s jedne ili više zvijezda koje su eksplodirale u zadnjih 20 milijuna godina pao je na Zemlju tijekom posljednjih dvaju desetljeća, a znanstvenici su je pronašli u snijegu koji se nalazi na rijetko naseljenom kontinentu.

Poslali u Njemačku 500 kilograma snijega

"Zaista sam sretan što smo otkrili prašinu koja je proputovala milijarde milijardi kilometara kroz svemir i koja je stara milijune godina", rekao je nuklearni astrofizičar Dominik Koll, jedan od autora spomenutog istraživanja.

Koll je za CNN objasnio kako su drevnu prašinu otkrili nakon što su s Antarktike poslali 500 kilograma snijega u istraživačku ustanovu u Münchenu u Njemačkoj. Izabrali su Antarktiku jer se radi o netaknutom okolišu, a uzorkovali su snijeg jer je to "najčišći materijal koji možete pronaći".

Nakon što su ga otopili i napravili njegovu analizu, otkrili su da je pozitivan na željezo-60.