Proteklih 20 godina, naučnici su postigli značajne uspehe u oblasti kloniranja životinja. Tako je Kina prošle nedelje objavila da je postala prva zemlja na svetu koja je klonirala genetski dizajniranog psa. Klonirani bigl nazvan je Long Long. On je ne samo prvi klon stvoren od genetski modifikovanog psa, već je i prvi klonirani pas.

Proces kloniranja pasa može da potraje od dva pa do više meseci. U okviru jednog eksperimenta, naučnici pokušavaju da kloniraju 10 pasa, ali modifikacije u genomu mogu da se dobiju kod samo dve jedinke. Istovremeno, nije moguće predvideti stepen uspešnosti.

Genetski modifikovani psi zadržavaju reproduktivne sposobnosti i mogu da se razmnožavaju od 10 meseci. Modifikacije gena se prenose na sledeću generaciju.

Životni vek ovakvih pasa ne razlikuje se od onih "običnih". Neki mediji nazvali su Long Longa "superpsom", ali se naučnici koji su ga stvorili ne slažu se s tim. U budućnosti psi će oboljevati od ljudskih bolesti, pa stoga ne mogu biti nazvani "superpsima".

Tehnologija genetskog modifikovanja ima veliku važnost za razvoj medicine, jer pomažu u tretmanu tumora i genetskih bolesti.

Naredni korak u istraživanjima kineskih naučnika moglo bi da bude kloniranje mačke.

Tim astronoma sa Kembridža bio je u potrazi za egzoplanetama kada su slučajno naišli na novo otkriće - pronašli su najmanju zvijezdu ikada viđenu.

Nova zvijezda, nazvana EBLM J0555-57Ab, udaljena je 600 svjetlosnih godina od zemlje.

U pitanju je M-patuljasta zvijezda. Koristeći podatke iz jednog eksperimenta, koji se koriste u potrazi za novim planetama, primetili su kontinuirano zatamljivanje matične zvijezde, što je naznačilo postojanje još jednog objekta u orbiti.

Daljim istraživanjem otkriveno je da je objekat isuviše masivan za planetu, pa su ustanovili da je riječ o maloj zvijezdi.

Iako je EBLM J0555-57Ab nevjerovatno mala, ipak ima dovoljno veliku masu za vodoničnu fuziju, proces koji napaja Sunce i čini izvor energije Zemlje.

Ne tako davno, naučnici su mogli samo da spekulišu o mogućnostima teleportacije uz pomoć načela kvantne fizike. Od tada, proces je postao standardna operacija u laboratorijama za kvantnu optiku u cijelom svijetu. Štaviše, prošle godine dva odvojena tima uspjela su da izvedu prvu kvantnu teleportaciju izvan laboratorije.

Sada naučnici iz Kine prave korak dalje: uspjeli su da teleportuju foton sa Zemlje do satelita koji kruži na udaljenosti od 500 km od naše planete. Satelit Micius je izuzetno osjetljiv foto prijemnik, sposoban za detektovanje kvantnog stanja pojedinačnih fotona ispaljenih sa zemlje. Micius je lansiran, kako bi omogućio naučnicima da testiraju razne tehnološke gradivne blokove za izučavanje isprepletenosti čestica, kriptografije i teleportacije.

Ova teleportacija bila je jedan od privih rezultata projekta. Ne samo da je tim uspio da teleportuje prvi objekat u orbitu, nego su i stvorili prvu kvantnu mrežu koja seže do Zemljine orbite, čime je ujedno oboren rekord za isprepletenost izmjerenu na najvećoj udaljenosti.

"Teleportacija na velike udaljenosti, ključni je element protokola u kvantnom računarstvu", saopštio je kineski tim u svom radu objavljenom u časopisu "MIT Technology Review".

"Raniji eksperimenti između udaljenih tačaka bili su ograničeni na oko stotinak kilometara, zbog gubitka fotona u optičkim vlaknima ili u slobodnom prostoru zemaljskih kanala".

Kako bi se odbranile od gladnih biljojeda, biljke se služe svim sredstvima.

Nova studija objavljena u časopisu Nature Ecology and Evolutionotkrila je da neke biljke, kada osete da su u opasnosti od gladnih biljojeda, brane se tako što postanu neukusne za gusenice, i maltene ih pretvaraju u kanibale. Sve se završi time što gusenica pojede drugu gusenicu.

„Biljke mogu da se brane toliko da postanu izvor stresa za biljojede, pa oni odluče da će umesto biljaka na svom meniju imati gusenice“, kaže Džon Orok, autor studije i istraživač u Odeljenju za zoologiju na Univerzitetu u Viskonsinu, piše National Geographic.

Istraživanje

Orok i njegov tim istraživača su biljke paradajza posuli metil jasmonatom (supstancom koju biljke proizvode kao reakciju na životnu sredinu), kako bi prouzrokovali odbrambeni mehanizam biljke. Ova supstanca omogućava biljci da postane neukusna za gusenice na biljci.

Ovaj fenomen je zabeležen kod raznih biljaka i istraživanje sugeriše da biljke mogu osetiti kad su druge biljke u opasnosti, pa mogu podstaći proizvodnju metil jasmonata u čitavim zajednicama biljaka.

Znanstvenici iz DARPA-e žele napraviti čipove koji će ljudima omogućiti da svoj mozak direktno spoje s računalima, a američka vojska sada je njihov projekt financirala sa 65 milijuna dolara.

Znanstvenici kažu da bi ovakav sustav vojnicima mogao dati superosjetila, ali imao bi koristi i kod liječenja ljudi s paralizom, sljepilom ili poremećajima govora. Naime, vojska je milijunima odlučila financirati šest različitih istraživanja kojima je cilj razvoj sustava koji se može ugraditi na cerebralni korteks ili u njega, a takav bi sustav omogućio preciznu komunikaciju između mozga i digitalnog svijeta.

Organizacije uključene u ovaj projekt fokusirat će se na različita područja. Tim sa Sveučilišta Brown radit će na sučelju koje bi imalo gomilu senzora koji u stvarnom vremenu trebaju shvatiti kako mozak obrađuje i dekodira govor. Među ovih šest projekata, četiri su fokusirana na vizualnu obradu informacija, a preostali na obradu zvuka i govora. Jedan tim tako želi napraviti sučelje između mozga i umjetne šarenice visoke rezolucije, a drugi na razvoju sustava koji bi omogućio nadomjestak vida ili kontrolu nad umjetnim udovima.

Zadatak pred ovim timovima neće biti lak. DARPA želi napraviti implantat koji može bilježiti signale iz čak milijun neurona - istovremeno. Taj uređaj mora biti sposoban za dvosmjernu komunikaciju i ne smije biti veći od dvije kovanice.

- Povećanjem kapaciteta naprednih neuralnih sučelja koja će aktivirati više od milijun neurona, NESD želi omogućiti bogatu dvosmjernu komunikaciju s mozgom na razini koja će produbiti naše shvaćanje biologije, kompleksnosti i funkcija mozga - rekao je Phillip Alvelda iz programa NESD koji vodi razvoj sustava, prenosi TechCrunch.

NASA-ina letjelica koja se nalazi u orbiti oko Jupitera počela je u utorak slati podatke i fotografije Velike crvene pjege, dok leti iznad te goleme plinovite planetarne oluje koja stoljećima fascinira promatrače sa Zemlje.

Letjelica Juno ovog se tjedna dosad najviše približila najpoznatijem obilježju Jupitera, dok je prolazila na visini od 9000 km iznad oblaka golemog crvenkastog ciklona.

Podaci koje je Juno snimio svojim kamerama i nizom drugih instrumenata danima će se slati znanstvenicima u istraživačkom centru Jet Propulsion Laboratory (JPL) u kalifornijskoj Pasadeni, gdje se nalazi središte misije. Trebat će još više vremena kako bi se svi ti podaci analizirali.

Otkrivanje tajni Velike crvene pjege

Znanstvenici se nadaju da će misija Juna pomoći u otkrivanju preostalih tajni Velike crvene pjege: koje sile pokreću tu planetarnu oluju, koliko dugo postoji, koliko duboko zahvaća niže dijelove Jupiterove atmosfere i zašto se čini da postupno nestaje.

Astronomi se također nadaju da bi bolje razumijevanje Velike crvene pjege moglo baciti novo svjetlo na pitanja strukture, mehanike i formiranja samoga Jupitera.

S Plutona, najvećeg poznatog tijela u tzv. Kuiperovom pojasu, u udaljenom dijelu Sunčeva sustava, stižu snažne rendgenske zrake koje već neko vrijeme zbunjuju znanstvenike.

Problem je u tome što sve ono što trenutno znamo o atmosferi patuljastog planeta i njezinim interakcijama sa solarnim vjetrovima ne može dati odgovor na pitanje u kakvom procesu nastaje takvo snažno rendgensko zračenje.

Na Kamčatki je otkriven novi mineral — natalijamalikit, nazvan u čast naučne saradnice Instituta za vulkanologiju i seizmologiju Ruske akademije nauka u Petropavlovsku Kamčatskom Natalije Malik, navodi se na zvaničnom sajtu dalekoistočnog odeljenja.

Članak sa opisom novog minerala objavila je grupa naučnika iz Rusije i Australije u časopisu „Američki mineralog“.

Navedeno je da se novi mineral stvara u pukotinama na obroncima vulkana, kroz koje izlaze vreli gasovi temperature 620-640°C. Pronađen je na kamčatskom vulkanu Avačinska sopka. Sa hemijske tačke gledišta, natalijamalikit je talijum jodid.

Australijski univerzitet Monaša istraživao je kristalnu strukturu tog minerala pod elektronskim mikroskopom, uz korišćenje australijskog sinhrotrona.

„Otkriće novog minerala omogućava nam da bolje razumemo kako se minerali odvajaju od izvora koji se nalaze u dubinama naše planete, usredsređuju se na malom nivou kako bi se formirala ekonomska rudna polja. To će nam dati jedinstvenu predstavu o procesima odgovornim za geohemijsku evoluciju naše planete“, izjavio je jedan od autora istraživanja, profesor Univerziteta Monaša Džoel Bruger.

Mineral i njegov naziv odobrila je komisija Međunarodne mineraloške asocijacije za nove minerale i naziv novih minerala.

Znanstvenici počinju sekvencirati genome ljudi koji su živjeli u Africi prije nekoliko tisuća godina, osvjetljavajući činjenice našeg podrijetla.
Istraživanje je objavljeno ovog tjedna na godišnjem sastanku Društva za molekularnu biologiju i evoluciju. Skupina znanstvenika izjavila je da su pregledali genome 15 drevnih ljudi koji su živjeli prije 6.000 godina u istočnoj i južnoj Africi.

Međunarodni tim istraživača otkrio je izuzetno neobičan planetarni sustav, u kojemu topli, plinoviti divovski planet kruži oko zvijezde koja se okreće nevjerojatnom brzinom. Prema poznatim zakonima fizike, ovaj planet ne bi trebao postojati. Ali, planet nije zainteresiran za ono što mi mislimo.

Postoji nekoliko neobičnosti o ovoj zvijezdi, nazvanoj HIP 65426, i njegovom planetu HIP 65426b. Zvijezda je dvaput masivnija od Sunca i trebala bi formirati masivnije planete od HIP 65426b, koji je samo između šest i dvanaest puta veći od mase Jupitera. Također je puno udaljeniji od očekivanog, na gotovo 100 puta većoj udaljenosti od one između Zemlje i Sunca. Zvijezda se rotira oko svoje osi 150 puta brže od Sunca i, iako je stara samo 14 milijuna godina, nema oko sebe disk prašine.

“Očekivali bismo da ovaj mladi planetarni sustav još uvijek ima disk prašine koji bi se mogao pojaviti u zapažanjima”, izjavio je glavni autor studije Gael Chauvin sa Sveučilišta u Grenobleu i Sveučilišta u Čileu. “HIP 65426 trenutačno ne raspolaže takvim diskom - prvi pokazatelj da ovaj sustav ne odgovara našim klasičnim modelima planetarne formacije”.

Istraživanje, objavljeno u časopisu Astronomy and Astrophysics, predlaže objašnjenje zanimljivog sustava. Planet se mogao formirati zajedno s još jednim planetom bližim zvijezdi. Gravitacijsko “povlačenje užeta” navelo je HIP 65426b na migraciju dalje od zvijezde, a drugi planet na taj način izbačen je iz sustava.

Ovo je zanimljivo objašnjenje, ali su potrebna dodatna opažanja i simulacije. Bez obzira na to, riječ je o uzbudljivom sustavu za proučavanje. Uvijek je sjajno kad astronomi otkriju sustav koji ne bi trebao postojati prema trenutnim modelima. Znamo da su modeli samo aproksimacije, a ove iznimke govore gdje trebamo tražiti nove odgovore.