Nastojeći da ponovo postignu isti efekat obaranja drveća kakav je proizvela Tunguska eksplozija u Sibiru prije više od 100 godina, naučnici su dizajnirali niz različitih kompjuterskih modela koji uključuju više od 500 miliona kombinacija izgleda asteroida i varijanti njegovog ulaska u atmosferu i istražili ih pojedinačno uvjereni da se radi o najznačajnijem astronomskom događaju 20. vijeka.

Prije tačno 111 godina, 30. juna 1908. gigantski asteroid udario je u udaljeno područje tada carske Rusije, izazvavši masivnu eksploziju uništivši hiljade kvadratnih kilometara šume oko epicentra.

Kada su naučnici kasnije otkrili obim uništenja, izazvanog Tunguskom eksplozijom, smatrali su da je to najznačajniji fenomen te vrste u čitavoj ljudskoj istoriji.

Srećom po lokalno stanovništvo, nije bilo prijavljenih žrtava u ovoj rijetko naseljenoj sibirskoj oblasti, iako je sila razaranja bila nevjerovatna. Uništeno je oko 2 000 kvadratnih kilometara. Međutim, događaj je od tada izazivao beskrajna pitanja jer ni asteroid ni njegovi ostaci nikada nisu pronađeni.

U nekom trenutku istraživači su uspjeli da primjene analizirane podatke oko 500 miliona kombinacija i pobliže analiziraju Tungusku eksploziju.

Inženjeri kompjuterskog modeliranja iz NASA-inog Ames istraživačkog centra otkrili su da je događaj vjerovatno uzrokovan kamenim meteorom a ne ledenim nebeskim tijelom i da je vjerovatno taj objekat bio između 50 i 80 metara u prečniku.

Simulacija je zaključila da je sasteroid ušao u atmosferu brzinom od 55 000 kilometara na čas prije nego što je eksplodirao na visini od 10 - 15 kilometara iznad tla, što je činjenica koja objašnjava zašto nije došlo do stvaranja kratera na tlu posle ove stravične eksplozije.

Međutim, udar kao takav se desio i postoji mogućnost sličnih udara u budućnosti, što naglašava značaj razvoja zaštitnih mjera u budućnosti. Snaga eksplozije bila je ekvivalenta 30 megatona što je čini snažnijom više od hiljadu puta od bombi bačenih na kraju Drugog svjetskog rata.

Znanstvenici s instituta Sanford Burnham Prebys uspjeli su korištenjem matičnih stanica uzgojiti neograničenu količinu prirodne kose. Rezulati otkrića podijeljeni su na konferenciji Međunarodnog društva za istraživanje matičnih stanica, održanoj krajem lipnja u Los Angelesu.

Za ove zapanjujuće rezulate dodijeljena im je nagrada za zasluge, a kompanija Stemson Therapeutics licencirala je tehnologiju, javlja Eureka Alert. Ovim znanstvenicima je uspjelo, presađivanjem ljudskim matičnih stanica, stvoriti folikule kose na miševima koje rastu kroz kožu. Sada se nadaju da će uspjeti ponoviti isti proces na ljudima.

NEOGRANIČEN BROJ STANICA

"Sada imamo robusnu, visokokontroliranu metodu za stvaranje kose prirodnog izgleda koja raste kroz kožu. To je ključni pomak u razvoju terapija kod gubitka kose i na području regenerativne medicine. Proces je različit od drugih po regeneraciji folikula jer je osiguran neograničen broj stanica.

Na ovaj način uspjet ćemo poboljšati život milijunima ljudi koji traže rješenje problema gubitka kose. Stanice koje koristimo dolaze iz vlastite pacijentove krvi i imunološki sustav ih, najvjerojatnije, prihvaća", kaže Richard Chaffoo, plastični kirurg iz La Jolle koji radi kao savjetnik kompanije.

Buduća baza Rusije na Mjesecu funkcionirat će na "lokalnim resursima" i imat će 3D-tiskane objekte koji će omogućiti smještaj i podršku velikim stalnim posadama, otkrila je svemirska agencija Roscosmos.

Ruske ambicije da osnuju bazu na Mjesecu nisu tajne, ali malo se zna o tome kako bi ti objekti trebali izgledali. U nedjelju, Roscosmos je bacio malo svjetla na to pitanje, rekavši da će projekti za lunarnu izgradnju početi nakon niza kraćih misija s ljudskom posadom.

"Nastambe velikih dimenzija bit će instalirane pomoću lokalnih resursa i aditivnih tehnologija", kaže svemirska agencija, pozivajući se na jednu od najnovijih metoda 3D tiska.

Otprilike u to vrijeme, lunarna baza bit će opremljena znanstvenom opremom za spašavanje života, što će omogućiti većoj svemirskoj posadi da preživi u Mjesečevom bezzračnom okruženju. Roscosmos nije odredio vremenski okvir za taj izvanredan projekt, ali je napomenuo da bi se to moglo ostvariti do 2040. godine.

Trenutni ruski lunarni plan je razviti novo pokretno vozilo za teška dizanja u sljedećem desetljeću i iskoristiti ga za stvaranje trajne baze na površini. Roscosmos je udružio snage s svemirskim agencijama drugih zemalja na platformi Lunar Orbital Platform-Gateway, projektu izgradnje svemirske stanice s posadom koja kruži oko Mjeseca.

Gateway bi služio kao relejna točka za misije na Zemljin satelit ali i u dalje misije, a na njoj bi se letjelica mogla napuniti gorivom. Prema planu Rusija je trebala osigurati nekoliko modula za stanicu, ali je to ostalo "u zraku" nakon što je Roscosmos prošle godine doveo u pitanje tu suradnju.

U to vrijeme, voditelj agencije Dmitry Rogozin se požalio kako SAD žele da Rusija "igra drugu violinu" u tom projektu.

Druge zemlje su se već pridružile utrci na Mjesec. U siječnju se kineska letjelica Chang'e-4 spustila na drugu stranu Mjeseca. Rover je sletio u krater Von Kármán, gdje će mjeriti i prikupljati znanstvene podatke o nastanku i povijesti Mjeseca.

Magnetno polje Zemlje djeluje kao barijera koja nas štiti od sunčevog vjetra, kako ovaj štit slabi tako propušta više zračenja.

Na Novom Zelandu otkriveno je drvo koje nudi uvid u jačinu magnetnog polja kroz istoriju. Naime, jačina magnetnog polja je zapisana u godovima (prstenovima) na stablu drveta.

Kako su se radovi na iskopavanju odvijali u sklopu proširenja geotermalne elektrane na Novom Zelandu, radnici su pronašli drvo, poznato kao Kauri zakopano ispod 8 metara zemlje. Datiranje ugljenika je otkrilo da je drvo živjelo oko 1 500 godina a njegova starost je procjenjena na period između 42 500 i 41 000 godina.

Ovo otkriće je zaprepastilo naučnike jer nikada nije pronađeno drvo sa životnim vjekom koji u potpunosti pokriva period kada je manetno polje zemlje bilo obrnuto. U to vrijeme magnetni polovi su se pomjerili ali nisu potpuno zamjenili strane.

Ne postoji ništa slično ovome nigdje u svjetu, sada ćemo mapirati promjene u magnetnom omotaču mnogo preciznije koristeći prstenove ovog drveta rekao je Alan Hogg sa univerziteta Waikato na Novom Zelandu. Analizu uzoraka stabla, koje će verovatno dati uvid u ono što treba očekivati sledeći put kada se polovi pomjere sprovodi grupa naučnika na čelu sa Chrisom Turneyem sa Univerziteta u Novom Južnom Velsu.

Magnetno polje Zemlje generiše željezo u jezgru planete. Kako se kreće ono proizvodi električne struje, koje se prostiru u svemir. Magnetno polje djeluje kao barijera štiteći Zemlju od sunčevog vjetra koji bi mogao "oduvati" ozonski omotač u slučaju nestanka magnetnog polja.

Ranije su naučnici povezali događaje velikog izumiranja sa procesom obrtanja magnetnog polja. Preokreti magnetnog polja se dešavaju u nasumičnim intervalima, iako naučnici NASE tvrde da je poslednjih 20 miliona godina ustanovljen obrazac koji se javlja jednom na svakih 200 000 do 300 000 godina.

Poslednji preokret magnetnog polja se dogodio prije oko 780 000 godina.

Vazduhoplovne snage SAD-a ćute o programu X-37B privlačeći sve veću pažnju amaterske satelitske zajednice. Trenutno se ovaj "mini shuttle" nalazi u svojoj 5. misiji a njegovo vremensko ostajanje u orbiti još nije poznato.

Holandski astronom amater je konačno fotografisao misteriozni "robotski avion" u orbiti posle višemjesečnog lova. Ralf Vandebergh koji redovno fotografiše svemirske letjelice u Zemljinoj orbiti uspio je fotografisati X-37B na jednoj od svojih misija. On je rekao da je prvi put vidio svemirsku letjelicu u maju a zatim je pokušao da je fotografiše sredinom juna. Međutim, X-37B je tada izbjegao fotografisanje zbog promjene orbite.

Svi volimo gledati spektakularan vatromet. Tako se na festivalu vatrometa koji se svake godine odvija na zagrebačkom Bundeku zna skupiti i po nekoliko desetaka tisuća ljudi. Prostor na kojem se odvija taj program je ograđen te ulaznica, kojom se omogućuje ulaz za sve tri večeri, košta 50 kuna.

Sada zamislite vatromet koji traje bez prestanka već 170 godina i koji je nezamislivih razmjera. Pogled na njega je besplatan - ako imate ogroman teleskop, piše NASA.

Jedan takav spektakl zbiva se upravo iznad nas, ali se ne radi o eksplozivnim napravama koje su konstruirali ljudi, već o smrti supermasivne Ete Carinae, veće zvijezde u dvostrukom zvjezdanom sustavu.

Dvostruke ili dvojne zvijezde su zvjezdani sustav koji čine dvije gravitacijski vezane zvijezde.

Dinamički proces termonuklearne fuzije u srcu Sunca nije ograničen samo na stvaranje svjetlosti i topline. Također proizvodi snažne zvučne valove koji putuju do korone zvijezde i imaju snažan utjecaj na magnetsko polje ovog nebeskog tijela.

Istraživači sa Sveučilišta Northumbria došli su otkrića, koje baca novo svjetlo na postojeće teorije o ponašanju sunčevih magnetskih valova. Svoje nalaze objavili su u časopisu Nature Astronomy.

Tim iz Velike Britanije je, na temelju podataka o suncu prikupljenih tijekom razdoblju od deset godina, utvrdio kako akustični valovi potječu iz zvijezde i potiču promjene u alfvenskim valovima korone,tj u vanjskom sloju sunca.

Magnetski valovi u ovoj atmosferi nazivaju se alfvenskim valovima u čast švedskog istraživača Hannesa Alfvena, prvog čovjeka koji je opisao te magnetohidrodinamičke (MHD) valove. Alfvenski valovi duboko su uključeni u kretanje energije oko samog Sunca i kroz Sunčev sustav.

ZVUČNI VALOVI UNUTAR SUNCA UZROKUJU VIBRIRANJE MAGNETSKIH VALOVA KORONE

Prevladavajuća škola misli da su alfvenijski valovi rođeni na površini sunca. Ova regija sadrži vodik zagrijan na temperaturama od 6,000°C. Vreli vodik miješa magnetno polje korone tisućama kilometara iznad nje.

Međutim, znanstvenici iz Northumbrije izvijestili su kako magnetno polje korone također odgovara na još jedan faktor, a to su akustični valovi izazvani oscilacijama unutar sunca. Ti akustični valovi pobuđuju alfvenijske valove takvom snagom da cijeli atmosferski sloj reagira vibriranjem preko određenog raspona frekvencija.

Nakon što su istraživači shvatili na koji način trebaju tražiti, vidjeli su da se vibracijski marker pojavljuje preko cijele korone. Također je zadržala stalnu prisutnost tijekom desetogodišnjeg razdoblja obuhvaćenog studijom.

Kineski znanstvenici izmislili su polipropilenski materijal u obliku pčelinjeg saća koji može jeftinije i učinkovitije upiti naftu iz vode nego neke druge popularne metode.

Materijal je u osnovi pjena s hrapavom površinom i cjevastom strukturom modeliranom u obliku saća. Ova struktura omogućuje da voda slobodno teče kroz cijevi, dok se nafta uhvati i apsorbira u sekundi, kažu istraživači iz Instituta za tehnologiju materijala Ningbo.

Iako ne vidimo često izlijevanja nafte, na sreću, problem onečišćene vode je ozbiljan problem, jer, kako kineski znanstvenici primjećuju u svojim istraživanjima, naftna i naftni derivati ​​koriste se u toliko industrijskih aktivnosti koje također uključuju vodu u nekom trenutku. Rezultat je uljna voda koja se ne može očistiti paljenjem (što je uobičajena metoda čišćenja vodenog ulja) ili filtriranje na drugi način.

Vijesti s kineskog instituta došle su ubrzo nakon još jednog izuma na ovom području: apsorbirajući materijal koji može apsorbirati naftu bez upijanja puno vode. Nazvan plazma-polimerizirana karbonatna nano-supužva, a razvili su je argentinski znanstvenici. Materijal od koje je napravljena je prah koji se "može koristiti za selektivno i učinkovito apsorbiranje ugljikovodika iz vode, uz zanemariv unos vode." Ovaj materijal se može koristiti zasebno, kao podloga za tekstil ili metalne mreže te kao prepreku između ulja i vode.

Istraživanje odvajanja vode od nafte je svakako uzbudljivo područje. Neke vijesti u njemu došle su iz Teksasa ranije ovog mjeseca. Dva mlada poduzetnika razvila su ono što su nazvali Towelie: jeftina tkanina koja može zadržati do 15 puta veću težinu u ulju. Tkani materijal nalik ručniku je jeftin i lebdi bez ostavljanja ostatka mikroplastike u vodi. Štoviše, napravljen je od prirodnih pamučnih vlakana. Ne može biti više eko-prijateljski od toga.

Naravno, zbog svih njihovih prednosti, ovi različiti materijali sigurno imaju svoje nedostatke.

U ljudskom mozgu nalaze se strukture i oblici koji imaju i do 11 dimenzija, zaključak je velike naučne studije, koju prenosi "Sajens alert".

Naučnici procenju da se u ljudskom mozgu nalazi neverovatnih 86 milijardi neurona, sa nekoliko veza od svake ćelijske mreže u svakom mogućem pravcu. Oni formiraju super-ogromnu ćelijsku mrežu koja ljude čini posebnim za razmišljanje i svest.

Grupa naučnika okupljenih oko projekta "Blu brejn" dobila je rezultate koji još nikada nisu viđeni u svetu neuronauke. Tim je uspeo da pronađe strukture u mozgu koje predstavljaju višedimenzionalni svemir. Tokom studije, naučnici su koristili tehnike kompjuterskog modeliranja kako bi shvatili kako se tačno ljudske moždane ćelije mogu organizovati da bi izvršile složene zadatke.

Korišteni su i matematički modeli algebarske topologije da bi naučnici shvatili strukture i multidimenzionalne geometrijske prostore u moždanim mrežama. U studiji je naznačeno da se strukture "formiraju u isto vreme kada su prepletene u savez, koji generiše preciznu geometrijsku strukturu".

Henri Markram, neuronaučnik i direktor projekta "Blu brein" u Lozani, ističe da su "pronašli svet koji nisu mogli ni zamisliti".

- Postoji više desetina miliona objekata, čak i u manjem delu mozga, kroz sedam dimenzija. U nekim smo mrežama našli strukture i do 11 dimenzija, naglašava on.

Kako tvrde naučnici, svaki neuron unutar mozga može se povezati sa susednim da onda formiraju objekat sa složenim vezama. Što se više neurona pridruži grupi, više se dimenzija dodaje objektu. Koristeći se algebarskom topologijom naučnici su modelirali strukturu unutar virtuelnog mozga uz pomoć kompjutera. Onda su obavili eksperimente u stvarnom moždanom tkivu kako bi potvrdili rezultate. Pošto su dodali stimulans u virtualno tkivo mozga otkrili su da su se sastavile grupe progresivno viših dimenzija. Zatim su primetili da je između ovih grupa bilo rupa ili šupljina.

Ran Levi sa Univerziteta u Aberdinu, koji je radio na ovoj studiji, objašnjava da pojava visokodimenzionalnih šupljina kada mozak obrađuje informacije znači da neuroni u mreži reaguju na stimulanse na veoma organizovan način.

Iako oblici koji su trodimenzionalni imaju visinu, širinu i dubinu, objekti koje su stručnjaci otkrili u novoj studiji ne postoje u više od te tri dimenzije u stvarnom svetu, ali matematičari tumače da mogu imati pet, šest, sedam ili čak do 11 dimenzija.

Biometrijska identifikacija je postala dio svakodnevnog života. Imamo sisteme prepoznavanja lica na aerodromima, automobile koji mogu da se otključaju pogledom, tehnologiju koja otkriva jedinstveni način hodanja osobe, i naravno sveprisutni otisak prsta, koji se koristi za sve, od pametnih telefona do prodaje karata za događaje. Ako se pitate šta je sljedeće? Što se Pentagona tiče - vaši otkucaji srca.

U izveštaju MIT Technology Review-a, Pentagon je razvio laser koji može da identifikuje ljude - iz daljine - po njihovim otkucajima srca. Tehnologija, poznata kao Jetson, koristi lasersku vibrometriju da identifikuje kretanje površine na koži uzrokovano otkucajem srca, i radi na udaljenosti od 200 metara.

Srčani obrasci kod svake osobe su jedinstveni, a za razliku od lica i otisaka prstiju, ne mogu se ni na koji način promijeniti. Međutim, kao i kod prepoznavanja lica i drugih biometrika koje se oslanjaju na optimalne uslove, Jetson ima nekoliko izazova.

Radi preko obične odjeće, kao što je košulja, ali ne i preko deblje, kao što je zimski kaput. Potrebno je oko 30 sekundi za prikupljanje potrebnih informacija, tako da za sada radi samo ako meta sjedi ili stoji mirno. Naravno, njegova efikasnost bi takođe zavisila od neke vrste kardiološke baze podataka. Pored toga, pod pravim uslovima, Jetson je tačan u preko 95% sčučajeva.

Očigledno, ova tehnologija bi mogla da se pokaže od velike koristi za vojne i nadzorne organizacije, stoga Pentagonov zahtjev od prije nekoliko godina - zvanični dokumenti iz Kancelarije za tehničku podršku u borbi protiv terorizma (Combating Terrorism Technical Support Office - CTTSO) ukazuju da je ova tehnologija već neko vrijeme u funkciji.

Međutim, može da ima i druge primjene. Kako primećuju iz MIT-a, doktori bi mogli da provjere otkucaje srca, a da ne moraju da povezuju pacijenta na aparate, dok bolnice mogu bežično da prate vitalne znake pacijenta. Možda će ova vrsta tehnologije jednog dana učiniti napredak u prepoznavanju lica zastarelim.