Znanstvenici su otkrili kako se sorta grožđa koja se i danas koristi u Francuskoj, u proizvodnji vina, može pratiti 900 godina unatrag do samo jedne pradavne biljke.

Kako bi usporedili grožđe od danas i ono pradavno istraživači su, uz pomoć opsežne genetske baze modernih trsova, odlučili napraviti test. Testirali i usporedili 28 arheoloških sjemenki s francuskih nalazišta iz željeznog doba, rimskog razdoblja i srednjovjekovnog razdoblja.

Koristili su slične metode testiranja drevnog DNK koje se inače koriste u praćenju ljudskih predaka. Tim istraživača iz Velike Britanije, Danske, Francuske, Španjolske i Njemačke, je tako nacrtao genetske veze između sjemena s različitih arheoloških nalazišta, kao i veze s modernim sortama grožđa.

Odavno se sumnja da neke sorte grožđa koje se danas uzgajaju, osobito poznate vrste poput Pinot Noir, imaju točnu genetsku podudarnost s biljkama koje su uzgajane prije 2000 godina ili više. No, do sada nije bilo načina za testiranje neprekinute genetska linija iz tog doba.

Jedan od istraživača, dr. Nathan Wales sa Sveučilišta u Yorku rekao je: "Iz našeg uzorka sjemenki grožđa pronašli smo 18 različitih genetskih potpisa, uključujući jedan set genetski identičnih sjemenki s dva rimska nalazišta udaljena više od 600 km, a datiraju još prije 2000 godina."

Ove genetske veze, koje su uključivale "sestrinski" odnos sa sortama koje se danas uzgajaju u alpskim regijama, ukazuju na vještine vinara, koji su kroz povijest, upravljali vinogradima s modernim tehnikama.

Jedno arheološko sjeme grožđa iskopano iz srednjovjekovnog nalazišta u Orléansu u središnjoj Francuskoj bilo je genetski identično sa Savagnin Blanc. Što znači da ta sorta raste najmanje 900 godina kao isječak iz samo jedne pradavne biljke.

Smatra se da je ova sorta (koja se ne bi trebala zamijeniti sa Sauvignonom) popularna već nekoliko stoljeća, ali se danas ne konzumira izvan svoje lokalne regije.

Asteroidi koji hrle ka Zemlji putanjom koja vodi ka uništenju čovečanstva zvuče kao scenario nekog holivudskog filma, ali u našem svemiru zaista postoje četiri kamena koja su na putu sudara sa našom planetom.

Ujedinjene nacije su zabrinute da se mogućnost udara asteroida u gusto naseljeno područje ne uzima dovoljno ozbiljno, pa su odredile da 30. jun bude Međunarodni dan asteroida, kako bi podigle svest o potencijalnoj katastrofi. Ovaj datum je izabran jer je na taj dan 1908. iznad Tunguske, Rusija, ogromni asteroid eksplodirao i uništio stotine hektara šume.

Pred vama su četiri asteroida koja bi mogla da budu katastrofalna po našu planetu:

1979 XB

Google Chrome je još uvijek popularan izbor za pregledavanje weba, ali postoje bolje mogućnosti, osobito ako cijenite privatnost i slobodu. Novi pregled otkrio je da je Google Chrome besramno špijunirao svoje korisnike i prikupljao podatke o njima kako bi izgradio profile njihovih interesa i osobnosti. Ovaj "softver za nadzor" nekada je bio stvar fiktivnih noćnih mora, ali je sada naša nesretna stvarnost.

Geoffrey A. Fowler, kolumnist Washington Posta, dublje je pogledao Google Chrome i bio je šokiran onim što je otkrio: prati sve, uključujući vašu lokaciju, pa čak i ako onemogućite značajku. Sada je vrijeme za prebacivanje na novi web-preglednik.

CHROME VAS GLEDA

Ako upotrebljavate Chrome, svaki put kada pregledavate web, tvrtke za oglase i tvrtke za podatke pregledavaju vas. Bez obzira kupujete li ili čitate vijesti, web-lokacije koje posjetite na Chromeu diskretno označavaju vaš preglednik i napadaju vašu privatnost.

"Gledano iznutra, Chrome preglednik izgleda kao softver za nadzor", navodi Fowler. Google, tvrdi on, "najveći je njuškalo od svih".

Google je najveći oglašivač na svijetu. Oni također imaju najpopularniji web preglednik. Kao što Fowler tvrdi, to je loša ideja. U svojim eksperimentima, Fowler je otkrio da Google Chrome prikuplja tisuće kolačića za praćenje koji većina drugih web-preglednika blokira.

Kolačići su datoteke koje tvrtke za podatke i oglasne tvrtke (kao što je Google) koriste za praćenje web-lokacija koje posjećujete i za izradu profila o vašim interesima, prihodima i osobnosti. Čak i web-lokacije koje pretpostavljate da su privatne, kao i one iz osiguravajućih i financijskih tvrtki, postavljaju kolačiće za Facebook i Google na Google Chromeu.

Svaki put kad je Fowler povukao stranicu za prijavu na web stranicu savezne studentske pomoći ili za svoje osiguravajuće društvo, Google je to znao.

Ako zaronite dovoljno duboko kod severoistočne obale Amerike otkrićete nešto iznenađujuće ispod Atlantskog okeana - slatku vodu.

Ispod okeanskog tla, duž obale od Nju Džersija do Masačusetsa, leži džinovski basen ispunjen slatkom vodom. Ovaj prirodni rezervoar sadrži najmanje 2.800 kubnih metara vode, što je oko 739 triliona galona. Kako navodi CNN, to je dovoljno vode da se napuni 1,1 milijarda olimpijskih bazena.

Ovo je do sada najveći poznati podzemni rezervoar vode na Zemlji, ali što je još važnije širom Zemlje možda ima još ovakvih basena, ogromnih prirodnih izvora na planeti sa rastućom populacijom i ugroženim resursima.

Džinovski basen otkrili su istraživači Univerziteta Kolumbija i Okeanografskog instituta Vuds Hol, dok su ispitivali morsko dno kod severoistočne obale Sjedinjenih Američkih Država.

BASEN NASTAO NAKON LEDENOG DOBA

Još od sedamdesetih godina su naftne kompanije koje su bušile u ovom regionu ponekad nailazile na "džepove" slatke vode, ali nije bilo poznato koliko se vode nalazi tamo dole.

-Znali smo da ima slatke vode tamo dole u izolovanim mestima, ali nismo znali ni količinu ni veličinu - rekla je Kloi Gustavson, vođa studije.

Kad su Keri Ki, geofizičar Univerziteta Kolumbija, i Rob Evans, geolog i geofizičar Instituta Vuds Hol, 2015. spustili instrumente na dno okeana da izmere elektromagnetna polja i mapiraju vodu, otkrili su slatku voda jer ona nije dobar provodnik elektromagnetnih talasa. Njihovo istraživanje je pokazalo da se rezervoar, koji leži na oko 180 metara ispod dna okeana, proteže 120 kilometara dalje od obale.

Porijeklo zlata je još uvijek misterija, a naučnici su otkrili asteroid koji sadrži dovoljno vrijednih metala koji bi teoretski svakoj osobi na Zemlji donijeli blizu bilion dolara.

Radi se o asteroidu Psyche 16 koji se nalazi između Marsa i Jupitera, a koji sadrži ogromne količine zlata, željeza i nikla. Sada je na naučnicima da svoje otkriće i dokažu, a američka svemirska agencija NASA planira započeti taj proces 2022. godine.

No, postavlja se pitanje da li se može iskoristiti zlato iz svemira. Profesor John Zarnecki, predsjednik Kraljevskog astronomskog udruženja, procjenjuje da bi bilo potrebno 25 godina za dokazivanje koncepta, a 50 godina za početak komercijalne proizvodnje. Naravno, to zavisi od dvije ključne stvari, ekonomske izvodljivosti i napretka svemirske tehnologije.

Također, mnoge svjetske sile bi se željele "dokopati" zlatnog asteroida, a Kina definitivno planira dominirati.

Mitch Hunter-Scullion, osnivač britanske kompanije Asteroid Mining Company, za BBC je rekao da je ovo definitivno naredni industrijski "boom".

Tajanstveni svjetovi kruže oko Teegardena, jedne od nama najbližih zvijezda, te mogu imati atmosferu podobnu za razvoj živih bića, piše The Sun. Unatoč udaljenosti od 12,5 svjetlosnih godina od Zemlje, znanstvenici tvrde da su Teegarden B i C svjetovi malo bliži našem planetu.

"Dva planeta nalikuju unutarnjim planetima našeg Sunčevog sustava. Oni su malo teži od Zemlje i nalaze se u takozvanoj nastanjivoj zoni, gdje voda može biti prisutna u tekućem stanju", rekao je vodeći znanstvenik dr. Mathias Zechmeister sa Sveučilišta u njemačkom Göttingenu.

Astronomi smatraju da bi ta dva planeta mogla biti dio većeg sustava oko Teegardena, male zvijezde koja sjaji upola slabije od Sunca. Planete je pronašla međunarodna skupina znanstvenika koja je tri godine pratila njeno kretanje, a njihovo je istraživanje objavljeno u časopisu Astronomy & Astrophysics. Opažanja u opservatoriju Calar Alto u Španjolskoj ukazivala su na to da je loptu vrućeg plina povlačila gravitacijska privlačnost dvaju planeta. Čini se da su oba stjenovita i nalaze se u zoni pogodnoj za život. Znanstvenici misle da na svojoj površini imaju tekuću vodu. Procjenjuje se da unutarnji planet ima prosječnu temperaturu od oko 20 °C, dok je vanjski malo hladniji s otprilike -47 °C.

Možda su i naseljeni

"Oba planeta oko Teegardena su potencijalno useljiva. Na kraju ćemo vidjeti jesu li uistinu useljivi i možda čak naseljeni", izjavio je za član tima dr. Ignasi Ribas iz Instituta za svemirske studije Katalonije.

Teergardenova udaljenost od Zemlje i obilje potencijalnih nepoznatih planeta čine ovu zvijezdu glavnim kandidatom u potrazi za izvanzemaljskim životom. Ovaj sustav će vjerojatno biti glavna meta NASA-inog nasljednik Hubblea, teleskopa James Webb, koji će biti lansiran 2021. godine. James Webb će skenirati udaljene planete kako bi pronašao znakova da njihove atmosfere podržavaju život.

Nedavno se na površinu Crvene planete srušio meteorit i napravio krater širine 15 do 16 metara. Slika najnovije kosmičke posljedice se jasno vidi i na snimcima koje je napravio NASA Mars Reconnaissance Orbiter, koji Mars "fotografiše" već 13 godina uz pomoć High Resolution Imaging Science Experiment (HiRISE) kamere.

Fotografija u boji snimljena je u aprilu, da bi do javnosti došla 6. juna, te na njoj može da se vidi velika crno-plavičasta "modrica" koja je potpuno transformisala do tada monotonu crvenkastu površinu prekrivenu marsovskom prašinom. Budući da letjelica nije snimila sudar, nije poznato kada je krater tačno nastao, a pretpostavlja se negdje između septembra 2016. i februara 2019. godine.

NASA je objavila slike vrlo neobične planine na površini asteroida. Ovo prirodno čudo nazvano je Ahuna Mons i pronađena je na površinama Ceresa, patuljastog planeta za koju se vjeruje da je najveća svemirska stijena u Sunčevom sustavu.

Ceres se nalazi u glavnom asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera. Fotografije je poslala sonda nazvana Dawn, koja se trenutno nalazi u orbiti oko Ceresa, ali je zapravo mrtva nakon što joj je ponestalo goriva. Prošle godine, NASA je objavila kako će se sonda nastaviti kretati oko Ceresa 'desetljećima', ali nije otkrila hoće li preživjeti kao 'ljuska' ili 'umrijeti' u sudaru u nekom trenutku u budućnosti, javlja Metro.
Nova se slika temelji podacima mapiranja koje generira Dawn. NASA je napisala: 'Ahuna Mons je nešto što je čovječanstvo nikada prije nije vidjelo. Kao prvo, njezine padine nisu ukrašene starim kraterima, već mladim vertikalnim prugama. Prema novoj hipotezi o njezinu podrijetlu smatra se da je mjehur blata izronio iz dubine unutar patuljastog planeta i progurao se kroz ledenu površinu kroz slabu točku bogatu reflektirajućom soli, a onda se smrznuo.'

Jesu li djeca prazne ploče, spužve koje upijaju sve što vide i komad gline koji možemo oblikovati prema vlastitim idealima ili je većina njihova budućeg karaktera i inteligencije zapisana u genima i ne može se mnogo mijenjati? Znanstvenici imaju odgovor na to pitanje, tvrdi jedan od svjetski najpoznatijih genetičara i psihologa Robert Plomin, koji je veći dio svoje karijere posvetio proučavanju blizanaca.

Ako osjećate velik pritisak oko odgoja svoje djece, možete se opustiti, tvrdi Plomin. Kako ih odgajate mnogo je manje bitno nego što mislite. U velikom intervjuu za časopis New Scientist Plomin je podijelio svoje zaključke do kojih je došao tijekom desetljeća ispitivanja utjecaja DNK na sve moguće ljudske osobine, od tjelesne težine i visine do karaktera i školskog uspjeha. Njegova je poruka da je u vječnoj debati "jesu li bitniji geni ili odgoj" odgovor vrlo jednostavan: geni pobjeđuju svaki put.

Na čemu Plomin temelji svoje zaključke?

Plomin je više od četiri desetljeća provodio i sudjelovao u znanstvenim istraživanjima jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca, kako onih koji su odgojeni u istom kućanstvu tako i onih koji su posvojeni i odrasli odvojeno. Istraživao je i posvojenu djecu koja su zajedno odrastala, iako genetski nisu imala nikakve povezanosti. Danas radi na Institutu za psihijatriju na King's Collegeu u Londonu te kao predsjednik Udruženja za bihevioralnu genetiku. Iz njegovih brojnih istraživanja, i sličnih istraživanja koje su proveli njegovi kolege, nametnuli su se neki zaključci iza kojih stoje čvrste brojke.

Na što sve utječu geni?

Geni definitivno utječu na razvoj inteligencije i karakternih osobina, pa čak i sklonosti debljanju, što je pokazano velikim brojem istraživanja na jednojajčanim i dvojajčanim blizancima te posvojenim braćom i sestrama. Ako 0 znači jednaku razliku kao između potpunih stranaca, a 1 potpuno identični razvoj, korelacija indeksa tjelesne težine kod braće i sestara je 0,4. Ljudi si to objašnjavaju time što djeca dobivaju istu hranu u istom kućanstvu, no korelacija pada na 0 kada se promatraju posvojena djeca koja odrastaju u istoj obitelji, što znači da je za sličnost odgovoran genetski faktor.

Kod inteligencije, braća i sestre odgojeni u istoj obitelji pokazuju korelaciju od 0,6, dok posvojena djeca pokazuju korelaciju od 0, bez obzira na to što su ih odgojili isti roditelji. Jednojajčani blizanci pokazuju korelaciju od 0,74 čak i kada su odgojeni odvojeno, što znači da geni određuju čak tri četvrtine naše inteligencije.

Koliko geni određuju razlike među ljudima?

Plomin ističe kako se otprilike polovina svih razlika između ljudi, koju god osobinu promatrali, može objasniti utjecajem gena. Na ostatak razlika utječe okoliš, no utjecaj okoliša je nasumičan, nepredvidiv. Te je razlike teško pripisati odgoju te su vjerojatno odgovorniji drugi brojni faktori. Primjerice, dva brata koja su odrasla u istoj obitelji jednako su različiti kao i dva brata koja su dana na posvajanje i odrasla u dvije različite obitelji.

U Kini je razvijen novi radar, koji rješava brojne probleme dosadašnjih uređaja.

Vidi daleko iza horizonta, jednostavan je za rukovanje i omogućava obaranje američkih nevidljivih aviona, otkriva inžinjer koji ga je razvio u intervjuu za časopis "Naval and Merchant Ships".

Američka moć je, između ostalog, zasnovana na velikoj prednosti u vazdušnim oružanim snaga. Dugo nijedna druga zemlja nije imala borbene avione i bombardere sa tzv. stelt tehnologijom, a danas je imaju i Kina i Rusija.

Ovi avioni nisu nevidljivi u pravom smislu te riječi, ali standarni radari ih veoma teško registruju zato što odbijaju elektromagnetne talase koje ti radari emituju. Da bi raketa došla do cilja, morala bi da identifikuje signal, a sada je taj trik navodno uspio Kini.

Radarski sistem, koji je razvio Liu Jongtan, predstavlja savršeniju verziju poznatog visokofrekvencijskog radara s površinskim talasima ("High Frequency Surface Wave radara", HFSWR), otkriva inžinjer u intervjuu.

Glavna prednost ovih sistema je u tome, što za razliku od uobičajenih radara, vide iza horizonta. Oni imaju pregled nad širokim prostorom, a da im pritom nije potreban leteći sistem, jer emituju površinske talase koji se prostiru duž zaobljene površine Zemlje.

"Verzija sistema s podrškom s kopna prepoznaje neprijateljske objekte sa udaljenosti od više stotina kilometara, što doprinosi proširenju dometa kineskih pomorskih sistema za rano upozoravanje i odbranu", objašnjava Liu Jongtan.

"South China Morning Post" izvještava da je Liu Jongtan početkom godine dobio najveće priznanje koje Kina dodjeljuje naučnicima i novčanu nagradu od 1,1 milion evra za radarski sistem, koji će činiti "prvu liniju odbrane zemlje".