NASA-ina letjelica Voyager 2, koja je lansirana davne 1977. godine, ovih dana je napustila naš Sunčev sustav i stigla u međuzvjezdani prostor, piše CNN.

Voyager 2 tako je druga letjelica u cijeloj povijesti čovječanstva koja je to postigla. Projekt Voyager spada i pod najdužu misiju NASA-e, s obzirom da su obje sonde u pogonu već 41 godinu; što je zapravo iznenađujuće jer je letjelica Voyager 2 bila dizajnirana da traje oko 5 godina.

Granica Sunčevog sustava naziva se heliopauza. To je područje u svemiru gdje prestaje utjecaj Sunca i počinje međuzvjezdani prostor.

S obzirom na to da smo oduvijek zainteresovani za svoju zvijezdu, posmatrali smo je iz različitih uglova. Već hiljadama godina gledamo svoje Sunce s površine Zemlje, a posmatrali smo ga i iz svemira.

Ali do sada nismo vidjeli kako izgledaju njegovi polovi, piše "Science Alert".

Sunčev sjeverni pol nedavno je prvi put snimio satelit Evropske svemirske agencije (ESA) PROBA-2 (PRoject for OnBoard Autonomy), a fotografija je zapravo kombinacija očitanja različitih mjerenja.

Zašto sve do sada nismo imali snimke polova Sunca?

Naša Zemlja, sateliti oko nje, ali i ostali planeti našeg sistema okreću se oko Sunca po više-manje ustaljenoj ravni poravnatoj sa Sunčevim ekvatorom. Ona se naziva ravnina ekliptike i po njoj Zemlja kruži oko Sunca. Nastala je iz pljosnatog diska prašine i gasova koji su rotirali oko naše zvijezde u ranom stadijumu razvoja Sunčevog sistema, a iz njega su se kasnije formirale i planete.

Naučnici šalju letjelice u tu ravninu i iz čisto praktičnih razloga. Naime, pri okretanju oko svoje ose, naša planeta dodaje letjelicama brzinu, moglo bi se reći da ih pritom malo gura. Što je lansiranje bliže ekvatoru, to će taj dodatni potisak biti veći pa će letjelici trebati manje energije da poleti u svemir. Mnogo je teže, na primjer, lansirati raketu sa Sjevernog pola nego s ekvatora

Zato sateliti obično putuju po ravni ekliptike pa ne mogu da fotografišu sjeverni pol naše zvijezde.

Ipak, jedna letjelica uspjela je da proučava polove Sunca. Svemirska letjelica Ulysses preletjela je iznad Sunčevog pola i izvršila neka mjerenja, ali nijedan od njenih instrumenata nije bio kamera.

Ni ovaj najnoviji snimak satelita PROBA-2 nije, tehnički gledano, prava fotografija pola naše zvijezde.

Kanadski znanstvenici su otkrili na još uvijek nepoznatoj lokaciji izuzetno veliku špilju za koju se vjeruje da je ovo prvi puta da su je vidjeli ljudi, piše Iflscience. Znanstvenike je zaprepastila veličina špilje koja je otprilike 100×60 metara.

Slučajno otkriće

Špilja je primjećena tijekom rutinskog brojanja jelena kada su znanstvenici letili helikopterom iznad provincijalnog parka Wells Gray.

"Moja automatska reakcija je bila kako tamo ne može biti špilja. To je nemoguće", izjavila je Catherine Hickson, geologinja koja je uključena u ekspediciju špilje i dodala: "U ovom trenutku speleolozi smatraju kako je pronađena špilja jedna od najvećih u Kanadi".

Kina je je u subotu rano ujutro, po lokalnom vremenu, lansirala novu svemirsku sondu i krenula na iznimno ambicioznu misiju kojom žele osvojiti tamnu stranu Mjeseca

Ukoliko misija bude uspješna označila bi prvi put da su ljudi stigli na tamnu stranu Mjeseca koja je grublje konfiguracije od vidljive strane Mjeseca.

Sonda Chang'e-4 lansirana je s lansirnog poligona Xichang na jugozapadu Kine.

Neki stručnjaci procjenjuju da će sondi trebati 14 dana do odredišta. Drugi kažu da će trebati i do 27 dana.

Najveći izazov bit će uspostava komunikacije s tamnom stranom Mjeseca koja nije u dometu izravnih signala i nevidljiva je sa Zemlje, kaže profesor Ouyang Ziyuan iz Kineske akademije znanosti, glavni zannstvenik projekta kineskog istraživanja Mjeseca.

Znanstvenici iz Australije objavili su da su razvili desetominutni test koji može otkriti prisutnost stanica raka bilo gdje u ljudskom organizmu, javlja CNN, pozivajući se na novoobjavljenu studiju.

Test je razvijen nakon što su znanstvenici na Sveučilištu u Queenslandu otkrili kako rak u kontaktu s vodom tvori jedinstvenu DNK strukturu.

Znanstvenici širom svijeta traže nove metode bržeg otkrivanja raka

Test funkcionira tako da otkriva prisutnost gore spomenute strukture, što bi moglo pomoći otkrivanje raka u ranije nego što je to moguće sada, navodi se u članku koji je izdan u časopisu Nature Communications.

"Otkriće da kancerogene molekule DNK tvore potpuno drugačije 3D nanostrukture od normalne DNK bilo je pomak koji je omogućio potpuno nov pristup otkrivanju raka na neinvazivan način u bilo kojem tkivu u ljudskom organizmu, uključujući i krv", rekao je profesor Matt Trau u izjavi, prenosi CNN.

"Ovo je dovelo stvaranju prenosivog i jeftinog uređaja za otkrivanje raka koji bi u konačnici mogao biti korišten kao pomagalo za dijagnostiku, možda i preko mobitela", dodao je.

Znanstvenici širom svijeta rade na istraživanju tehnika koje bi mogle pomoći u ranijem otkrivanju raka, budući da je poznato kako otkrivanje raka u ranijim fazama pospješuje šanse za uspješnu operaciju i liječenje.

Ranije ove godine znanstvenici na Sveučilištu John Hopkins u SAD-u objavili su kako su razvili test, nazvan CancerSEEK, koji u krvi traži znakove za osam čestih tipova raka. Test radi tako da otkriva prisutnost proteina ali i genske mutacije u uzorcima krvi. Ali, znanstvenici su dodali kako je potrebno još puno rada prije nego što test bude dostupan za široku upotrebu.

NASA-in znanstvenik Silvano P. Colombano tvrdi da su inteligentni izvanzemaljci možda već posjetili zemlju, a da ih mi vjerojatno nismo niti primijetili jer oni ne izgledaju onako kako zamišljamo.

- Izvanzemaljci možda nisu organizmi slični nama, to može biti inteligencija koja je daleko naprednija od naše tehnologije i koja je već našla način putovanja kroz galaksije, kaže Colombano.

On napominje i da je naša civilizacija stasala prije tek oko 10.000 godina, a razvoj znanstvenih metoda počeo je prije samo 500 godina te da zbog toga zaista ne možemo predvidjeti tehnološku evoluciju u idućih 1000 godina, piše Daily Mail.

- Radio valovi možda su već zastarjeli. Fizičari bi se trebali okrenuti "spekulativnoj fizici" i shvatiti da je fenomen NLO-a uistinu vrijedan proučavanja, poručuje znanstvenik.

Mars je mjesto puno prašine, pa kad se u toj prašini naiđe na nekakav sjajni predmet, to se odmah uoči - objavila je NASA nakon što su kamere rovera Curiosity, koji istražuje površinu Marsa, naišle na jedan doista neobičan i blještavi predmet na površini.

Budući da ne znaju o kakvom je objektu riječ, u NASA-i kažu da će ga nastaviti pobliže promatrati kako bi pokušali utvrditi o čemu se zapravo radi.

Predmet su nazvali "Mali Colonsay"

Neobičan predmet nazvali su "Mali Colonsay" (Colonsay je otok u Škotskoj, nap.a.) te smatraju da bi to mogao biti komad meteorita.

"Smatramo da bi to mogao biti meteorit jer je tako sjajan, ali izgled može zavarati. Više ćemo znati kada izvedemo kemijske dokaze", ustvrdila je Suzanne Schwenzer, članica NASA-inog tima zaduženog za rover Curiosity.

Kineski naučnici uspeli su da preko optičkih vlakana teleportuju objekat sa Zemlje na više od 480 kilometara udaljen satelit "Micijus".

U roku od 32 dana u svemir su poslali na milione fotona i ostvarili teleportaciju u 911 slučajeva.

Kvantna teleportacija podrazumeva prenos informacija sa jedne uparene čestice na drugu, a pri tome se uvodi i treća čestica, koja se upliće s jednom od onih iz originalnog para tako da njen par preuzima stanje treće čestice.

Naučni novinar u Institutu za fiziku Slobodan Bubnjević za Sputnjik objašnjava da već nekoliko decenija fizičari kroz intrigantne eksperimente potvrđuju jednu osobinu kvantnih čestica koju popularno zovemo kvantna teleportacija.

"Reč je o tome da kvantni objekti imaju neka svojstva koja nama nisu intuitivno bliska i sasvim jasna, da je zapravo kada mi ne gledamo moguće preneti jedno stanje nekog sistema na neko drugo mesto trenutno, bez transfera. Ta stvar začuđuje, ali i pokreće i motiviše fizičare čitav vek", kaže Bubnjević.

Kvantna teleportacija zapravo podrazumeva prenos jednog sistema na drugo mesto.

Na početku su u eksperimentima prenosi vršeni na nekoliko metara, pa na nekoliko desetina metara, zatim na nekoliko kilometara, a kineski naučnici su, sa kvantnom teleportacijom u svemir, zapravo učinili da eksperiment uspe na tako velikom rastojanju.

"To je veoma značajan uspeh za eksperimentisanje u kvantnoj mehanici. S druge strane, u naučnom smislu ne donosi mnogo toga novog koliko u smislu postavljanje jednog novog rekorda", ocenjuje Bubnjević.

On napominje da je bitno istaći da kvantna teleportacija nije teleportacija koju zamišljamo po iskustvu naučno-fantastičnih filmova i romana.

Kada brze električni nabijene čestice solarnog vjetra uđu u Zemljino magnetsko polje i pritom se sudaraju s česticama zraka na nebu u polarnim krajevima nastaje prava čarolija - aurora borealis.

Nema osobe koju ples svjetlosti na nebu ne ostavlja bez daha, no zahvaljujući Huaweiju dobili smo odgovor na pitanje kako zvuči svjetlost. Odgovor na ovo pitanje dobili smo zahvaljujući umjetnoj inteligenciji dostupnoj u mobitelu Mate 20 Pro, lovcu na auroru Kjetilu Skogli te nagrađivanom kompozitoru Marku Sayfritzu.

Unutar projekta Sound of Light mobitelom je zabilježena polarna svjetlost u Norveškoj te je umjetna inteligencija prepoznala ključne značajke svjetlosti i pretvorila ih u glazbene elemente.

- Uvođenje umjetne inteligencije u svoju glazbu otvorilo je gomilu potpuno novih kreativnih mogućnosti. Sada mogu iskombinirati snimke polarne svjetlosti s AI sustavom koji analizira elemente poput boje, veličine, oblika i brzine. Potom generira razne varijacije mojih glazbenih izraza na temelju onoga što vidi. Stoga, kada AI prepozna djelomično dramatičan glazbeni show, može modulirati zvukove da odražavaju taj intenzitet u kompoziciji. Potom ja mogu uklopiti ove elemente u simfoniju - kazao je Mark Sayfritz koji je stvorio simfoniju temeljenu na snimkama.

James Sherman, dirigent i kompozitor svjetskog glasa, rasporedio je ukomponirane glazbene dijelove za orkestralni nastup simfonije zvuka svjetlosti u slavnom Brahms Hallu u Beču.

- Moja uloga kao dirigenta je da oblikujem, inspiriram i upravljam izvedbom simfonije i da, uz pomoć AI-ja, udahnem život u nju. Da stvorim osjećaj kao da polarna svjetlost zaista govori kroz glazbu - kazao je Sherman.

Spektakularna izvedba Synchron Stage orkestar, kojeg je vodio Sherman, pripremio je pravi audio-vizualni spektakl za više od 300 uzvanika iz cijelog svijeta koji su uživali u svakom trenutku i mobitelima snimali kako im aurora borealis i umjetna inteligencija 'govore' kroz muziku.

NASA-ina bespilotna letjelica InSight u ponedjeljak je oko 20:50 sati sigurno sletjela na Mars kako bi započela svoju dvogodišnju misiju kao prvi ljudski objekt dizajniran da istraži duboku unutrašnjost tog planeta. InSight je poslala i prvu fotografiju, što je izazvalo oduševljenje među znanstvenicima u kontroli misije u Jet Propulsion Laboratory (JPL) u Pasadeni.

'Ovdje je tiha ljepota. Veselim se istraživanju svog novog doma', piše uz fotografiju koju je na Twitteru objavila NASA.

Među tim znanstvenicima je bio i Splićanin dr. Davor Mance s prestižnog ETH u Zurichu.

Inženjeri u laboratoriju JPL u blizini Los Angelesa objavili su da uspješno slijetanje potvrđuju signali poslani Zemlji s jednog od dva minijaturna satelita koji su lansirani uz InSight i koji su letjeli pored Marsa na koji je letjelica stigla oko 21 sat po hrvatskom vremenu.

- Sve faze slijetanja letjelice uspješno su izvršene i iskomunicirane putem minijaturnih satelita Marco. Zar to nije fantastično? I na kraju i prva slika Marsa sa samo jednim većim kamenom, nevjerojatno - rekao nam je ushićeno Davor Mance odmah nakon uspješnog slijetanja landera InSight na mjesto Elysium Planitia u blizini Marsova ekvatora.

Oko 800 milijuna dolara vrijedna misija InSight lansirana je 5. svibnja ove godine, a do svoga je odredišta prošla preko 400 milijuna kilometara . InSight (Interior Exploration using Seismic Investigations, Geodesy and Heat Transport) prvi je robotski lander koji će proučavati duboku unutrašnjost tog planeta. U njegovu razvoju osim NASA-e, važnu ulogu imali su francuski, njemački, britanski te švicarski znanstvenici s ETH u Zurichu. Sonda InSight podsjeća na Mjesečev lander iz misije Apollo, a ima tri noge koje drže tijelo sonde.