Stjenoviti planet koji kruži oko patuljaste crvene zvijezde najnovije je otkriće astronoma, a smatraju da bi taj planet mogao biti kandidat za najbolje mjesto za život izvan Sunčevog sustava, piše The Guardian.

Novootkriveni svijet uočen je dok je prolazio ispred svoje roditeljske zvijezde, bacajući pritom gotovo neprimjetnu sjenu koju su primijetili znanstvenici u zvjezdarnici MEarth-South u Čileanskoj pustinji.

Udaljen 39 svjetlosnih godina

Planet je udaljen 39 svjetlosnih godina i vjeruje se da leži u naseljivoj zoni gdje ima tekuće vode potrebne za život kakav nam je poznat.

Jason Ditton iz Harvard-Smithsonian centra za astrofiziku rekao je da je novi egzoplanet, poznat kao LHS 1140B, nešto najuzbudljivije što je on vidio u posljednjih deset godina.

‘Nismo se mogli nadati boljem cilju za obavljanje jednog od najvećih znanstvenih zadataka: traženje dokaza o životu izvan Zemlje’, rekao je.

Astronomi sada otkrivaju nove planete s takvom učestalošću da se ono što se smatra obećavajućim za život, mijenja iz mjeseca u mjesec. U veljači su znanstvenici primijetili sedam planeta oko druge zvijezde, na sličnoj udaljenosti kao i ovaj planet. To je otkriće značilo da bi početak života izvan planeta Zemlje mogao biti bliži nego što to mnogi misle. Prošle godine su astronomi govorili o mogućem životu na planetu Proxima b koji kruži oko naše najbliže zvijezde, udaljen samo četiri svjetlosne godine.

Darrell Miklos ima namjeru spustiti se u dubine Kariba zbog lova na blago, koje bi, barem se tako nada, moglo vrijediti milijarde dolara. Kao vodič će mu poslužiti svemirska mapa blaga koju je nacrtao Gordon Cooper, slavni astronaut NAS-e.

Cooper, inače bliski Miklosov prijatelj, bio je jedan od prvih NASA-inih astronauta te je oborio mnoge rekorde.

U posljednjoj i najdužoj misiji Cooper je pilotirao 222 sata u svemiru te je tijekom nje čak 22 puta obišao Zemlju i snimio na tisuće fotografija površine zemlje.

Svrha njegove misije, barem koliko je javnost bila upoznata, bilo je proučavanje efekata dugotrajnog boravaka u bestežinskom stanju. No, te su fotografije ujedno poslužile i kao osnova njegove 'svemirske mape blaga', za koju se sada Miklos nada da bi ga mogla odvesti do potonulog blaga, piše RT.

Tijekom vremena provedenog u svemiru, Cooper, koji je preminuo 2004. godine, uočio je stanovite 'anomalije' na površini zemlje za koje je smatrao da su nastale kao posljedica brodoloma.

Kada se vratio na Zemlju, Cooper je uložio veliki trud da od svojih fotografija, zapažanja, dnevnika kapetana te drugih povijesnih podataka, napravi svemirsku mapu blaga.

Cooper je umro prije nego li je stigao istražiti lokaciju skrivenog blaga, no mapu je ostavio svom bliskom prijatelju Miklosu u nadi da će profesionalni lovac na blago dokazati da je njegova teorija tačna.

'Ne namjeravam zadržati blago ako ga pronađem. Ovo ne radim samo radi lova na blago. Ovo radim da bih odao počast heroju kojeg doživljavam kao oca. Ispričati ću priču i završiti projekt ili nekoliko njih, koji nismo mogli završiti zajedno', kazao je Miklos.

Prvi put u povijesti znanstvenici su pronašli živog divovskog brodskog crva (Kuphus polythalamia), zapravo podvrste školjkaša, piše BBC.

Ovo zmijoliko crno stvorenje može dosegnuti preko metar i pol u dužinu i 6 cm u promjeru, a život provedu u tvrdoj školjci nalik tubi, glavom uronjeni u morsko dno u kojem se hrane.

Iako se godinama znalo da postoje, dosad još nije bio uhvaćen, sve do ovog primjerka koji je živ ulovljen na Filipinima.

Osim što naraste do impozantnih proporcija ovo je i najdugovječnija vrsta školjkaša trenutno poznata, prema istraživanju objavljenom u listu Američke akademije znanosti.

Primjerak koji možete vidjeti na videu ispod pronašao je tim znanstvenika iz SAD-a, Filipina i Francuske koji su nedavno pronašli pet živih divovskih crva u zaljevu Mindanao.

Naučnici su primetili još jedan misteriozni objekat koji vreba na najudaljenijem dometu našeg sunčevog sistema. “Neobično je veliki,“ i odražava samo oko 13 odsto sunčeve svetlosti koja dopire do njega.
Astronomi koji istražuju naš solarni sistem pronašli su još jedno planetarno telo koje vreba na najudaljenoj ivici našeg solarnog sistema. Nazvali su ga DeeDee.

DeeDee - skraćenica od Udaljeni Patuljak - je u stvari prvi put otkriven na jesen 2016. godine, ali su astronomi imali vrlo malo znanja o objektu i njegovoj fizičkoj strukturi.

Naučnici su uspeli da uhvate prvu sliku tamne materije koja povezuje dve galaksije. Iako je bilo nagađanja da takav "most" postoji u kosmosu, do sada ipak nije bio saglediv.

Uz pomoć slika koje je tokom godina napravio teleskop, istraživači sa Univerziteta u Vaterlou su mogli da izmere efekat poznat kao gravitaciono sočivo (optički efekat gde se udaljeni objekti u svemiru vide uvećani, zahvaljujući krivljenju putanje svetlosti prema jednoj žižnoj tački, usled delovanja veoma snažnih gravitacionih polja).

Veruje se da tamne materija čini oko 27 procenata univerzuma, koja ne apsorbuje i ne reflektuje svetlost, čineći je nevidljivom.

Ali, na osnovu njene interakcije sa vidljivom materijom, naučnici mogu da izvedu zaključak da ona postoji. Prema istraživačkom timu, ovo postignuće je veliki korak unapred u detektovanju misterioznog oblika ove materije, piše Dejli Mejl.

- Decenijama su naučnici predviđali postojanje tamne materije između galaksija, a ova slika nas sad stavlja iznad predviđanja - rekao je Majk Hadson, profesor astronomije, koji je učestvovao u istraživanju.

Američka svemirska agencija NASA održala je u svojem sjedištu u Washingtonu press konferenciju čiji je cilj bio izvijestiti javnost o budućim istraživanjima oceanskih svjetova, uključujući najnoviju misiju, Europa Clipper, s kojom bi trebali započeti 2020.

Javnosti su se obratili stručnjaci iz NASA-e Thomas Zurbuchen, Jim Green, Mary Voytek i Linda Spilker, Hunter Waite i Chris Glein s instituta SwRI u San Antoniju, te William Sparks s instituta u Baltimoreu.

Zurbuchen je u uvodnoj riječi naveo tri pitanja koje najviše okupiraju znanstvenike NASA-e: razumijevanje života na Zemlji, istraživanje svemira i razumijevanje procesa koje nisu shvatili, te najvažnije - ima li života izvan Zemlje. 'Na Zemlji nam mnogo toga pomaže - voda, magnetna polja, napredujemo u istraživanjima, no s ovim smo napravili velik korak prema odgovoru na pitanje - ima li života izvan Zemlje', rekao je.

Njegove je riječi bolje pojasnila Mary Voytek koja je izjavila: 'Da bismo shvatili život na Zemlji, pokušavamo naći nastanjive planete... Na Saturnovom mjesecu Enkeladu otkrivena je oaza života, tisuću metara ispod površine oceana, bez sunca. Radi se o novom tipu biologije koji nije trebao Sunce, a to bi značilo da možemo istraživati život i izvan našeg Sunca. To nam je otkriće jako važno jer smo dosad mjesta pogodna za život zamišljali poput našeg planeta.'

O otkriću je nešto detaljnije ispričao Jim Green.

'Letjelica Cassini je prolazeći kraj Saturnovih mjeseca našla velike nasade vode. Zovemo ih oceanskim svjetovima i štite ih ledeni omotači, sad istražujemo što se događa u tim oceanskim svjetovima.'

Kada su Stanley Miller i Harold Urey napravili pretpotopni model Zemljine atmosfere i dodali iskre koje su glumile izboje munja, dobili su složene kemikalije u kojima su pronašli i aminokiseline. Radi se o jednom od najpoznatijih eksperimenata u povijesti, koji je ponudio model nastanka života na Zemlji. U novom eksperimentu, francusko-češki tim dodao je i izvor energije kojeg se Miller i Urey nisu sjetili - udari nebeskih tijela u Zemlju - a rezultat je stvorio temelje svog života na zemlji - baze RNK.

Miller-Ureyev eskperiment danas se nalazi u gotovo svim udžbenicima biologije, no s vremenom se suočio s jednim ozbiljnim problemom. Miller i Urey vjerovali su kako su za kemijske reakcije neophodne za život neophodni proteinski katalizatori. Njihov eksperiment završio je nastankom aminokiselina, nakon čega su zaključili kako bi one mogle dovesti do formiranja proteina i organske kemije. No, mnogo desetljeća kasnije, otkriveno je kako i RNK može djelovati kao katalizator mnogih ključnih kemijskih procesa u stanicama.

U međuvremenu, ideja postanka života na Zemlji pomakla se prema hipotezi 'RNK svijeta' - koja pretpostavlja da su biokemija i genetika započele istovremeno, u obliku katalizacijskih RNA molekula.

Francusko-češki tim ponovio je Miller-Ureyev eksperiment, ali ovog puta su tražili prisustvo molekule formamida, koja se sastoji od po jednog atoma ugljika, dušika i kisika, te tri atoma vodika. Radi se o važnoj molekularnoj 'cigli' od koje se sastavljaju brojni drugi spojevi, a najzanimljivija je jer pod određenim uvjetima može reagirati s drugim molekulama formamida i stvoriti sve četiri RNK baze, piše Ars Technica.

U novom eksperimentu, istraživači su se poslužili visokoenergetskim laserom, koji je imitirao energiju oslobođenu udarima kometa i meteora. Nakon simuliranih udara, formamidi u sustavu su stvorili sve četiri RNK baze - temelj genetike i moderne biokemije.

Iako ne možemo sa sigurnošću tvrditi da se identičan scenario odvio u geološkoj prošlosti Zemlje, novi eksperiment pokazao je izvedivost još jednog mogućeg scenarija za nastanak života na Zemlji. Radi se o ideji o kojoj će se sigurno mnogo raspravljati, dok će drugi neovisni timovi sigurno pokušati ponoviti rezultate ovog eksperimenta.

Ispod morskog dna Tihog oceana mogao bi biti život, kažu znanstvenici u novoj nevjerojatnoj objavi. Oko 10 kilometara ispod morskog dna u Marijanskoj brazdi, najdubljem mjestu na Zemlji, znanstvenici su pronašli dokaze života.

Svoj pronalazak objavili su u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences. Dokazi su prikupljeni iz minerala koji izlaze iz dubokih oceanskih hidrotermalnih izvora, u brazdi koja je nastala sudarom dviju tektonskih ploča.

Prikupljeni materijal je analiziran i ustanovilo se da postoji organski materijal kakv proizvode i mikrobi na površini.

Studija pokazuje da bi to moglo biti na dubini od oko 10994 metara. Svakako je ovo još jedan pokazatelj 'žilavosti' života i ekstremnim mjestima na kojima može nastati. Ovakva istraživanja pomažu i u otkrivanju života na drugim planetima, tj. saznanjima gdje i kakav život sve može egzistirati. IFLS

Posljednjih desetak godina zoolozi se spore oko toga jesu li spužve ili meduze najstarije životinje na svijetu, a američki znanstvenici, primjenjujući nove metode zaključili su da je čast pripala meduzama.

Tim evolucijskih biologa sa sveučilišta Vanderbilt i Wisconsin-Madison razvio je novi pristup s ciljem rješavanja toga spora i prevagu su odnijele meduze.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Nature Ecology & Evolution.

Gotovo jedno stoljeće životinjsko stablo organizirano je na temelju znanstvenih spoznaja o složenosti raznih organizama i zbog jednostavnosti njihova organizma vjerovalo se da su spužve najstarije. No, otkriće DNK promijenilo je shvaćanja i evolucijski biolozi počeli su primjenjivati to znanje kako bi odredili odnose u evoluciji te su stvorili područje filogeneze.

U većini slučajeva proučavanja DNK pomoglo je razjašnjavaju tih odnosa. Godine 2008. jedno od prvih filogenijskih istraživanja utvrdilo je da su meduze najstarija bića životinjskog carstva a ne spužve.

Sadašnje metode nalažu da se prikupi ogromna količina genetskih podataka koji se analiziraju i na temelju zaključaka uspostave se odnosi, kaže profesor Antonis Rokas s Vanderbilta koji je sudjelovao u razvoju novog znanstvenog pristupa.

Sadašnje metode dovele su do nedvojbenih zaključaka u najvećem broju slučajeva, a Rokas i njegov tim koncentrirali su se na slučajeve čiji su rezultati bili kontradiktorni od kojih se sedam odnosilo na životinje, pet na biljke i šest na gljive. Željeli su utvrditi razlog kontradikcija pa su usporedili pojedinačne gene "suparnika"na životinjskom filogenetskom stablu s genima njihovih 'srodnika'i utvrdili da su se meduze ranije izdvojile od spužvi.

Istraživači iz San Dijega pronašli su novu vrstu pauka u napuštenom rudniku u Baja Kaliforniji.

Pauk veličine bejzbol loptice, poslat je na analizu.

Sa velikim očima, dlakavim žutim stomakom i dugačkim nogama, ova vrsta pauka je bila svakako zanimljiva istraživačima, ali nisu mogli da je klasifikuju.

- Otkriti nove vrste insekata nije ništa neobično. Smatram da ima između 2-2, 5 miliona neotkrivenih vrsta insekata i paukova - rekao je istraživač, Džim Berion.

Za sada se ne zna da li novopronađeni pauk poseduje otrove, prenosi chron.com.