Zahvaljujući studentima i timu astronoma amatera NASA je otkrila novi planet koji je otprilike dva puta veći od Zemlje, a oko svoje zvijezde rotira u zoni pogodnoj po život, odnosno području gdje bi se voda mogla zadržavati.

Koristeći podatke teleskopa Kepler, otkrili su kako se K2-288Bb nalazi otprilike 226 svjetlosnih godina od Zemlje, u zviježđu Bika. No, ovaj planet se nalazi u binarnom sustavu, odnosno ima dvije zvijezde kao i Tatooine iz Ratova zvijezda.

Novi svijet mogao bi biti stjenovit ili plinom bogat planet sličan Neptunu, a NASA navodi da je njegova veličina prava rijetkost među egzoplanetima - svjetovima otkrivenima izvan Sunčeva sustava.

Iako se nalazi u blizini dvije zvijezde, on orbitira oko tamnije, crvenog patuljka koji dolazi i s češćim potencijalno opasnim solarnim bakljama, prenosi CNET. Međutim, ako nije na meti zračenja, moguće je da planet prima dovoljno energije da podržava život.

- Ovo je jako uzbudljivo otkriće, zbog načina na koji smo pronašli planet, njegove orbite i jer su planeti ovakve veličine relativno rijetki - rekla je Adina Feinstein, studentica koja je zaslužna za otkriće. Ona i Makennah Bristow su stažirale u NASA-i i prije dvije godine otkrile prve znakove planeta, međutim trebali su i podatke o trećem tranzitu. NASA pojašnjava da je njih otkrio tim volontera među javno objavljenim podacima Keplera koji omogućuju i građanima da ih istražuju.

Naučnici američke agencije NASA saopštili su na redovnom godišnjem skupu u Sijetlu da je satelit Tes otkrio novu planetu van Sunčevog sistema koja je tri puta veća od Zemlje.

Novootkrivena planeta, nazvana HD 21749, smještena je u sazvežđu Retikulum i kruži oko svijetle, patuljaste zvijezde koja je od Zemlje udaljena 53 svjetlosne godine.

Prema prvim analizama, novootkrivena planeta ima najduže orbitalno razdoblje među planetama koje je do sada identifikovao Tes. Nema izraženih sličnosti s planetama Sunčevog sistema.

HD 21749 osom oko svoje zvijezde putuje 36 dana, dakle, desetak puta kraće od Zemljine putanje oko Sunca.

Iako godina na novootkrivenoj planeti traje drastično kraće u odnosu na Zemlju, ona je pet puta duža od godine na planeti "super zemlja" i tri puta duža od godine na planeti LHS 3844. Riječ je o dvije planete koje je prošle godine izvan Sunčevog sistema takođe identifikovao teleskop Tes.

Stručnjaci navode da je novootkrivena planeta smještena u atmosferi teških gasova i da sadrži veću količinu vode zbog čega je i do 23 puta teža od Zemlje. Procjena je da prosječna temperatura na površini planete iznosi 150 stepeni Celsijusa.

Detaljan izvještaj o novom otkriću u svemiru objavio je časopis "The Astrophysical Journal Letters".

NASA je sredinom septembra prošle godine uz pomoć rakete Falcon 9 u svemir lansirala satelit Tes. Zadatak satelita tokom dvogodišnje misije je da istražuje nebeska tijela van Sunčevog sistema.

U blizini naše galaksije nalazi se jedna skrivena, ali ozbiljna opasnost. Kruži oko naše Mliječne staze i mogla bi izbaciti naš Sunčev sustav u međuzvjezdani prostor, piše Science Alert.

Radi se Velikom Magellanovom oblaku (Large Magellanic Cloud, LMC), galaksiji koja kruži oko naše Mliječne staze, a tek nedavno su znanstvenici shvatili kolika je ona za nju prijetnja.

Prema najnovijem istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society, Veliki Magellanov oblak zasigurno će se sudariti s našom galaksijom, i to mnogo prije nego što smo mislili.

Sve je otkrila kompjuterska simulacija

Do tog otkrića znanstvenici su došli nakon što su izradili kompjuterske simulacije kretanja LMC-a. Umjesto da na sigurnoj udaljenosti kruži oko naše Mliječne staze, kao što to čine druge slične galaksije, Veliki Magellanov oblak će se nakon nekog vremena sudariti s njom, piše The Guardian.

Znanstvenici procjenjuju da je LMC trenutno od nas udaljen oko 163.000 svjetlosnih godina i da se udaljava brzinom od 400 kilometara u sekundi. No simulacije astrofizičara sa Sveučilišta Durham pokazuju da će Veliki Magellanov oblak u jednom trenutku usporiti, okrenuti se prema nama i sudariti se s našom galaksijom. Sudar bi se trebao dogoditi za oko 2,5 milijardi godina.

U slučaju da čovječanstvo preživi toliko dugo, čeka ga pravi spektakl, piše Science Alert.

Kineski modul za proučavanje tamne strane Meseca "Čange 4" uspešno je sleteo na tamnu stranu Meseca, što je prvo uspešno meko sletanje na tamnu stranu Zemljinog prirodnog satelita u istoriji čovečanstva, saopštila je Centralna kineska televizija.

"Dana 3. januara u 10 sati i 26 minuta po kineskom vremenu (3 sata i 26 minuta po srednjoevropskom vremenu) svemirski brod 'Čange 4' uspešno je sleteo na tamnu stranu Meseca", saopštila je televizija.

NASA-ina sonda New Horizons uspješno je prvi put u povijesti izbliza snimila do sada najudaljeniji svemirski objekt, asteroid nazvan Ultima Thule, koji se nalazi 6,4 milijarda kilometara od Zemlje, objavila je u utorak NASA.

Sonda je poslala signal na Zemlju koji je do nje putovao otprilike 10 sati.

New Horizons "funkcionira", rekla je Alice Bowman, dužnosnica projekta.

Misteriozna zmija koja je pronađena u trbuhu druge zmije prije 42 godine, sada je službeno postala nova vrsta.

Znanstvenici s Sveučilišta u Texasu zmiju su nazvali 'Cenaspis aenigma' te kažu kako o vrsti trebaju još mnogo toga saznati. U njihovom 'Journal of Herpetology' nisu mogli objaviti ništa vezano uz ciklus života zmije te njezino ponašanje s obzirom na to da nije nikada nađen živi primjerak, piše IFL Science.

Zmija je nađena u šumama Chipasa, u trbuhu američke plave koraljne zmije. Znanstvenici koji su pregledavali našli su u njoj 25.8 cm dugu manju zmiju koja je imala karakteristike nikad do sada viđene vrste.

Sudeći po zubima i kosturu, čini se kako nije otrovnica. Blijedo smeđe je boje te je njezin uzorak poprilično neobičan za vrste koje kopaju. Zašto je tome tako, znanstvenici još ne znaju, ali se nadaju da će pronaći odgovor.

Kineska sonda Chang'e-4 priprema se za prvo slijetanje na drugu stranu Mjeseca u nadolazećim danima, izvijestila je danas državna televizija CGTN.

Sonda, nazvana po kineskoj božici Mjeseca, ušla je danas rano ujutro u planiranu orbitu kako bi se omogućilo slijetanje, izvijestila je televizija citirajući kinesku nacionalnu svemirsku agenciju.

Slijetanje u četvrtak

Slijetanje se očekuje u četvrtak. Državni mediji ranije su izvijestili da će sonda, lansirana 7. prosinca, sletjeti u Aitken Crater, nazvan 1970. po američkom astronautu Robertu Grantu Aitkenu.

Chang'e-4 nosi sjeme za eksperiment uzgoja povrća u zatvorenoj okolini na lunarnoj površini. Opremljena je panoramskom kamerom i mjernim uređajima.

Bliža strana Mjeseca ranije je dosegnuta. SAD je između 1969. i 1972. poslao 12 astronauta na Zemljin prirodni satelit. Prva sovjetska sonda, Luna 24, sletjela je ondje 1976. Nije bilo druge do 2013., dok nije sletjela prva kineska sonda, Chang'e-3.

Planina Velebit i dalje ne prestaje iznenađivati i oduševljavati. Znanost uporno otkriva nove osobine najveće naše planine, a upravo su potkraj godine objavljena i neka nova otkrića.

Naime, u radu dr. sc. Andreja Stroja i doc. dr. sc. Dalibora Paara, koji je ovog prosinca objavljen u cijenjenom međunarodnom znanstvenom časopisu Hydrological Processes, predstavljen je dio rezultata višegodišnjih znanstvenih istraživanja u našem najdubljem jamskom sustavu unutar planine Velebit, Lukina jama - Trojama (-1431 m). U tom je znanstvenom radu istraživana vrlo složena dinamika vode i zraka u tom dubokom krškom sustavu koja, između ostalog, omogućuje pojavu leda na dubini većoj od 500 metara.

Lavine ulovljene kamerom

Za objašnjenje tog otkrića pitali smo doc. dr. sc. Dalibora Paara, fizičara s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.

- Postoji čitav niz značajki koje utječu na formiranje i održavanje leda u jamama. Svakako da temperatura mora biti oko 0 Celzijevih stupnjeva, no tu je niz drugih zanimljivih uvjeta i procesa. Jedan od njih su lavine koje smo čak uspjeli prvi put na sjevernom Velebitu zabilježiti kamerom. Fokus je naših aktualnih istraživanja utjecaj promjena klime na površini na stalni led u jamama. Na sjevernom Velebitu imamo situaciju koja je jedinstvena u svijetu po tome da se led nalazi na tako velikim dubinama. Činjenica da se led nalazi u speleološkim objektima tijekom cijele godine sama je po sebi zanimljiva. U jamama vladaju specifični mikroklimatski i hidrološki uvjeti i zato pobuđuju interes znanstvenika - kaže dr. Paar.

U uglednom znanstvenom časopisu Radiocarbon objavljen je rad koji potpisuju izv. prof. dr. sc. Neven Bočić s PMF-a u suradnji s kolegama iz Mađarske Z. Kernom i Gy. Siposom. Rad je vezan uz istraživanje jamskog leda u tri speleološka objekta na srednjem i sjevernom Velebitu na temelju C14 analize ostataka grana i lišća. Kao najvažniji rezultat tog znanstvenog rada navodi se određena starost jednog uzorka iz Vukušić snižnice koji upućuje na to da je led u njoj stariji od 3500 godina. To je dosad najstariji poznati led u jamama cijelog dinarskog krša.

NASA-ina letjelica New Horizons (Novi horizonti) uskoro će se približiti dalekom zamrznutom svijetu koji se nalazi iza Plutona.

2015. godine poslala nam je predivne fotografije Plutona, a sada su je NASA-ini znanstvenici usmjerili prema objektu Ultima Thule u Kuiperovom pojasu.

NASA je tri tjedna istraživala ima li kakvih prepreka pri putovanju letjelice prema zanimljivom i smrznutom svemirskom tijelu. Znanstvenici su uočili da nema očiglednih prepreka na putu letjelice; da nema manjih satelita, prstenova ili drugih mogućih opasnosti pa su prije desetak dana dali zeleno svijetlo i izdali naredbu letjelici New Horizons da nastavi prema Ultimi Thule, piše EarthSky.

Ovaj zanimljiv susret bi se trebao odigrati vrlo brzo, 1. siječnja 2019. godine, dakle samo kroz par dana, u 6:33, kada će letjelica preletjeti pored objekta na udaljenosti od 3.500 kilometara.

Tek ćemo 2. siječnja vidjeti prve fotografije, a 3. one najbolje, piše BBC.

Već je očitala nešto neobično

Već pri prilasku tom objektu, službenog naziva 2014 MU69, letjelica New Horizons uočila je na njemu nešto neobično.

Naime, NASA-ine znanstvenike čudi refleksija svjetla s tog svemirskog tijela.

Svemirska letjelica uzimala je na stotine fotografija kako bi izmjerila jačinu svjetlosti koju reflektira Ultima Thule, no čini se da su nedavna mjerenja u suprotnosti s promatranjem iz 2017., kada je Ultima Thule prekrila zvijezdu, gledano sa Zemlje.

Prema opažanju iz 2017. moglo se zaključiti da se radi ne o jednom, već o dva tijela koja kruže jedan oko drugoga. S druge strane, ako se ne radi o dva svemirska tijela, onda bi ovaj mali objekt u Kuiperovom pojasu mogao imati izraženo izduženi oblik.

Znanstvenici već neko vrijeme znaju da Zemljina atmosfera gubi nekoliko stotina tona kisika svakoga dana. Shvaćaju kako i zašto se taj proces zbiva noću, no još uvijek im nije posve jasno zašto se to događa na dnevnoj strani Zemlje, piše Science Alert.

No sigurni su u jednu stvar, Zemlja gubi najviše kisika tijekom formiranja aurora, odnosno polarne svjetlosti.

Prema istraživanjima NASA-e, nema dva identična odljeva kisika pa ih je stoga i teško u potpunosti razumjeti. Znanstvenici ih nazivaju "izvorima plina" koji izbacuju kisik tijekom polarne svjetlosti.