Znanost i tehnologijaS


Bizarro Earth

Apollo astronauti su možda pronašli komad Zemlje na Mjesecu

kamen s mjeseca
© NASA
Kada su astronauti Apolla 14 ponijeli kamenje s Mjeseca i donijeli ga na Zemlju, možda su pritom na naš planet vratili i najstariji dio našeg planetarnog doma, piše New Scientist.

Komad granita koji je pronađen na Mjesecu mogao bi biti prvi dokaz da se kamenje sa Zemlje može otkrhnuti i završiti negdje drugdje u svemiru. Taj komad stijene također bi mogao biti jedna od najstarijih stijena s našeg planeta koju smo do sada pronašli, i na Zemlji, i u svemiru.

Stijene koje neki drugi objekt izbaci s Mjeseca svako malo završe na Zemlji u obliku meteorita, stoga je logično da bi trebalo vrijediti i obrnuto.

"Zemlju su pogodili mnogi veliki objekti pa je moguće da su prilikom udara izbacili materijal dovoljno daleko da je uspio pobjeći Zemljinoj gravitaciji i stići do Mjeseca", rekao je astrofizičar William Bottke s instituta Southwest Research Institute u Coloradu.

Na dubini od 167 kilometara

Jeremy Bellucci, iz švedskog Prirodoslovnog muzeja, i njegovi kolege pronašli su jedan takav objekt, sićušni komad granita koji se nalazio u kamenu s Mjeseca koji su donijeli NASA-ini astronauti iz misije Apollo 14.

Znanstvenici su analizirali kemijska i fizička svojstva kristala cirkona u komadu granita kako bi utvrdili kako su nastali. Otkrili su da su se kristali formirali u okruženju puno bogatijem kisikom od Mjeseca i na neuobičajeno niskim temperaturama te visokim tlakovima za Mjesec.

"Da bi se mogao formirati na Mjesecu, morao se nalaziti na dubini od 167 kilometara", rekao je Bellucci. "Čak i udar nekog jako masivnog tijela u Mjesečevu površinu, ne bi mogao iz te dubine izbaciti stijenu u svemir", dodao je.

Komentar: Moguće je da su znanstvenici već došli do rješenja ove zagonetke predlažući da je Zemlju pogodio protoplanet veličine Marsa koji je stvorio Mjesec: Planetarni sudar koji je stvorio Mjesec učinio je život mogućim na Zemlji


Magnify

Potpuno novi tip krvnog suda otkriven je skriven u ljudskim kostima

Potpuno novi tip krvnog suda otkriven je skriven u ljudskim kostima
Njemački naučnici sa Univerziteta Duizburg-Esen pronašli su u ljudskom tijelu prethodno nepoznatu mrežu malih krvnih sudova, koja se nalazi u kostima i doprinosi brzom i efikasnom širenju krvi i imunih ćelija po cijelom tijelu, piše list "Science Alert".

"Zaista je iznenađujuće pronaći novu centralnu anatomsku strukturu koja nije opisana ni u jednom udžbeniku u 21. vijeku", izjavio je jedan od istraživača, imunolog Matijas Guncer.

Naučnici su u eksperimentu koristili hemijsku supstancu zvanu etil cinamat na kostima glodara kako bi ih učinili transparentnim, a zatim su, koristeći svjetlosnu fluorescenciju i rendgensku mikroskopiju, uspjeli da detektuju nekoliko stotina kapilara koje su nazvali transkortikalnim krvnim sudovima.


Biohazard

Pilići u Škotskoj modificirani za proizvodnju ljudskih bjelančevina u jajima

Pilići u Škotskoj modificirani za proizvodnju ljudskih bjelančevina u jajima
© NORRIE RUSSELL, INSTITUT ROSLIN
Znanstvenici su genetski modificirali kokoši kako bi mogle nesti jaja koja u sebi sadrže tvari koje mogu pomoći pri liječenju artritisa i nekih vrsta raka, javlja BBC.

Tako proizvedeni lijekovi 100 puta su jeftiniji, nego da se proizvode u tvornicama. Znanstvenici smatraju kako će s vremenom moći povećati proizvodnju i proizvoditi lijekove u komercijalnim količinama.

"Kokoši pritom ne pate i na njih se mnogo više pazi nego na farmama za uzgoj", rekla je biokemičarka Lissa Herron iz tvrtke Roslin Technologies sa sjedištem u Edinburghu.

"One žive u vrlo prostranim kokošinjcima. Hrani ih se na dnevnoj bazi i žive prilično ugodno", dodala je.

"Što se kokoši tiče, one samo polažu jaja. Ova procedura ni na koji način ne utječe na njihovo zdravlje te one žive normalnim životom", objasnila je.

Mnogo isplativije

Naime, znanstvenici su već prije shvatili kako za proizvodnju proteinskih terapija mogu koristiti genetski modificirane koze, zečeve i kokoši, tj. njihovo mlijeko ili jaja, a istraživači smatraju kako je ovaj najnoviji pristup učinkovitiji i isplativiji od drugih metoda.

"Ako proteine dobivamo iz jaja, to je 10 do 100 puta jeftinije, nego da ih se proizvodi industrijskim putem", rekla je Herron.

Specijalna jaja

Mnoge bolesti nastaju jer naše tijelo ne proizvodi dovoljno određenih kemikalija ili proteina. Takve bolesti liječimo sintetički proizvedenim proteinima koji mogu biti jako skupi.

Galaxy

Planetarni sudar koji je stvorio Mjesec učinio je život mogućim na Zemlji

sudar planeta
© Fotografija ljubaznošću Rajdeep Dasgupta ŠematskiPrikaz nastanka planeta veličine Marsa (lijevo) i njegova diferencijacija u tijelo s metalnom jezgrom i nadslojnim silikatnim spremnikom. Jezgra bogata sumporom izbacuje ugljik, proizvodeći silikat s visokim omjerom ugljika i dušika. Kolizija takvog planeta s Zemljom koja raste (desno) može objasniti obilje Zemljine vode i glavnih životnih elemenata kao što su ugljik, dušik i sumpor, kao i geokemijska sličnost između Zemlje i Mjeseca
Prema svim geokemijskim modelima, kada se formirala iz protoplanetarnog diska, Zemlja nije imala mnogo elementa i spojeva ključnih za nastanak života. Nešto je moralo dostaviti velike količine sumpora, ugljika, dušika, vodika i drugih volatila, kako se u astrologiji nazivaju elementi i spojevi niskog vrelišta.

No sve do sada, znanstvenici nisu znali kako su točno ti elementi završili na Zemlji. "Do sada je vladala žestoka debata oko načina na koji su došli i kada točno" istaknuo je profesor Rajdeep Dasgupta sa Sveučilišta Rice u Teksasu.

Prema jednoj teoriji, na naš planet su ih donijeli meteori iz vanjskog dijela Sunčeva sustava. Ključni problem te teorije je omjer ugljika u dušika na Zemlji. No sada su znanstvenici dokazali kako je za sijanje elemenata ključnih za život bio događaj koji je zamalo zauvijek uništio Zemlju.

Sudar koji nas je zamalo uništio

Prije nešto manje od 4,5 milijardi godina, kada je Sunčev sustav bio star svega 50-ak milijuna godina, Zemlju je pogodio protoplanet veličine Marsa, kojeg su astronomi nazvali Thea.


Komentar: Ili možda skupina kometa?


Takav model jedini objašnjava zašto Zemlja ima toliko veliki satelit, zašto su dani na Zemlji sve dulji kao i zašto se Mjesec udaljava od nas.

Pritom smo imali nevjerojatno sreće - da je udario pod malo drugačijim kutom, lako se moglo dogoditi da potpuno uništi Zemlju, ili da joj promijeni orbitu, ili da se odbije... No udario je taman pravom brzinom i pod odgovarajućim uglom da bi se formirala Zemlja i Mjesec koji divno uravnotožuje Zemljinu rotaciju koja oscilira taman toliko da imamo godišnja doba.

Robot

Tehnologijom 3D štampanja u Kini izgrađen betonski pješački most

3d most šangaj
Prema procjenama stručnjaka ušteđeno je 33 % predviđenog novca
U Šangaju je otvoren najduži betonski pješački most na svijetu, koji je tehnologijom 3D štampanja izgradio tim stručnjaka sa Univerziteta arhitekture "Tsinghua" u Pekingu.

Dugačak je 26.3 metra, a širok 3.6 metara.

Novi most podignut je u šangajskoj četvrti Baoshan, a u njegovoj su gradnji korištene moderne građevinske tehnike.

Projektirao ga je profesor Su Vei Guo (Xu Weiguo) sa univerziteta "Tsinghua", a izgrađen je od 44 betonske komponente koje su izrađene 3D tehnologijom, dok su rukodržači podjeljeni u 68 jedinica.

Betonske komponente štampane su uz pomoć dvije robotske ruke, a za njihovu izradu bilo je potrebno 450 sati.

Galaxy

Misteriozne orbite na vanjskom dijelu Sunčevog sustava koje ne izaziva Planet 9

svemir
© NASA, ESA, G.Bacon (STScl)Umjetnički dojam Kuperovog pojasa koji se nalazi na vanjskom rubu našeg Sunčevog sustava
Iza Neptuna, najudaljenijeg planeta Sunčevog sustava, stručnjaci su primijetili čudnu pojavu koja se, po njihovom mišljenju, može objasniti jedino postojanjem tzv. tajnovitog Planeta 9. Teorija o Planetu 9 kao o golemom planetu na vanjskom djelu Sunčevog sustava tijekom godina se nametnula kao moguće objašnjenje za nepravilno kretanje transneptunskih tijela, odnosno astronomi su smatrali da su njihove neobične putanje pod utjecajem Planeta 9.

Dakle, prema toj hipotezi, Planeta 9 koji je desetak puta veći od Zemlje ima toliko veliku putanju oko Sunca da bi mu za jednu godinu trebalo između 10.000 i 20.000 naših.

Zato ga još nismo uspjeli vidjeti. Međutim, jedino uporište da doista postoji temelji se upravo na neobjašnjivom kretanju Neptunovih satelita.

Postoji li ili ne postoji Planet 9 - to je pitanje godinama zbunjivalo znanstvenike, a sada postoji još jedno tumačenje za kolebanja u dalekom dijelu Sunčeva sustava koje nudi novo objašnjenje - uopće se ne radi o planetu.

Novo istraživanje objavljeno u ponedjeljak u časopisu Astronomical Journal ponudila je alternativno objašnjenje za neobični fenomen i postavlja novu tezu - neobično kretanje nema nikakve veze s Planetom 9.

Tim znanstvenika sa Sveučilišta u Cambridgeu i američkog Sveučilišta u Bejrutu smatraju da je zapravo riječ o disku sastavljenom od malih zaleđenih objekata, čija je zajednička masa deset puta manja od Zemljine, odgovorna za neobične orbite kretanja, piše Cnet.

Izračuni, modeli i simulacije interakcija između transneptunskih tijela i velikog ledenog diska na kojima su radili profesori američkog Sveučilište u Beirutu doveli su do zaključka da je ledeni disk dovoljno velik da izazove ekscentrične orbite transneptunskih tijela zbog djelovanja međusobnih gravitacija.

Saturn

Znanstvenici zaključili da dan na Saturnu traje 10 sati

saturn
© NASA / JPL-Caltech / Institut za svemirske znanosti
Koristeći se novim podacima NASA-ine letjelice Cassini, znanstvenici su zaključili da su riješili dugogodišnji misterij u Sunčevom sustavu: duljinu trajanja dana na Saturnu, piše NASA.

Naime, mnogima će zvučati nevjerojatno da smo posjetili Mjesec, Mars, Veneru i neka druga tijela u svemiru, a da istovremeno nismo mogli sa sigurnošću dokučiti koliko sati traje dan na Saturnu, no to je istinita priča. Zašto?

Naime, divovski plinoviti planet nema čvrstu površinu i na njoj značajna obilježja koja se mogu pratiti tijekom njegove rotacije. Također, Saturn ima i neuobičajeno magnetsko polje koje skriva brzinu rotacije planeta.

Odgovor se skrivao u prstenovima

Ispostavilo se da se odgovor na to pitanje skrivao u prstenovima divovskog planeta.

Christopher Mankovich, apsolvent astronomije i astrofizike na sveučilištu UC Santa Cruz, proučavao je mjerenja koja je Cassini provela nad ledenim prstenovima Saturna.

Primijetio je da prstenovi reagiraju na vibracije samog planeta, djelujući slično kao seizmografi, tj. mjerni instrumenti kojima se mjere i bilježe pomaci tla prilikom potresa.

Naime, unutrašnjost Saturna vibrira na frekvencijama koje uzrokuju varijacije u gravitacijskom polju planeta, a koje onda djeluju na prstenove.

"Čestice u prstenovima osjećaju te promjene u gravitacijskom polju", rekao je Mankovich.

Comet 2

Asteroid Apofizis mogao bi ugroziti Zemlju 2068., potvrđuju ruski znanstvenici

asteroid Apofizis
© AFP / Mark A. Sveučilište Garlick / Warwick i Cambridge
Ruski astronomi potvrđuju računice prema kojima bi veliki asteroid "Apofizis", veličine 325 metara, mogao da ugrozi Zemlju 2068. godine.

Asteroid će već 2029. godine proći kraj Zemlje na udaljenosti deset puta manjoj nego što je udaljenost Zemlje od Mjeseca, napominju sa Katedre za nebesku mehaniku Peterburškog državnog univerziteta.

"Apofizis" će se 13. aprila 2029. približiti Zemlji na udaljenost od 38 hiljada kilometara - dok je Mjesec od Zemlje udaljen 384 hiljade kilometara, prenose ruski portali.

Prije mogućeg sudara sa Zemljom 2068. godine, asteroid će se Zemlji približiti 2044. godine na 16 miliona, 2051. na 760 hiljada i 2060. na pet miliona kilometara.

I američki naučnici upozoravaju na mogućnost sudara sa "Apofizisom".

Stručnjaci sa Havajskog univerziteta smatraju, ipak, da je vjerovatnića udara esktremno mala - navode zapadni mediji.

"Apofizis" je otkriven 2004. godine, a stručnjaci su tada naveli da postoji vjerovatnoća od 2,7 odsto da će se svemirski objekat 2029. godine sudariti sa Zemljom. Međutim, te procjena sada su demantovane.

Arrow Up

Na Mjesecu proklijalo sjeme pamuka

Na Mjesecu proklijalo sjeme pamuka
Na Mjesecu su proklijale prve biljke, što je prvi put da je neka biološka supstanca izraste na tom Zemljinom satelitu, saopštila je Kineska nacionalna svemirska agencija.

Sjeme biljaka na Mjesec je ponela kineska misija Chang'e-4, koja je prva misija na tamnoj strani Mjeseca, prenosi BBC.

Biljke su ranije rasle na Međunarodnoj svemirskoj stanici, ali nikada na površini Mjeseca.

To bi značilo da bi astronauti mogli da koriste hranu iz vlastitog uzgoja u svemiru, smanjujući time potrebu da se vrate na Zemlju kako bi se ponovo snabdjeli namirnicama.

Kineski državni mediji objavili su u utorak da su iz sjemenki pamuka nikle prve mladice.

Zvanično list Komunističke partije Kine objavio je na Twitteru i prve fotografije izdanaka.

Uz to, napisano je i da je to "bio prvi biološki eksperiment čovječanstva na Mjesecu".

Fred Votson, astronom iz australijske opservatorije rekao je za BBC da su ovo vrlo "dobre vijesti".

"Ovaj uspjeh ukazuje na to da možda u budućnosti neće biti nekih nepremostivih problema za astronaute da uzgajaju u kontrolisanim uslovima vlastite usjeve na Mjesecu", zaključio je on.

Bizarro Earth

Dvostruka značajka: Pomrčina Mjeseca pojavit će se istovremeno kad i "Supermjesec" ovog mjeseca

mjesec
© Giuseppe Donatiello from ItalyTotalno pomračenja Mjeseca 27. srpnja 2018. Izravna sunčeva svjetlost je blokirana Zemljom, a jedino svjetlo koje dopire do njega je sunčeva svjetlost koja se lomi u Zemljinoj atmosferi, stvarajući crvenkastu boju.
Zaljubljenici u nebeske fenomene moći će u noći na 21. siječnja uživati u potpunoj pomrčini Mjeseca, koja je zbog nekoliko nebeskih poklapanja i zahvaljujući folkloru dobila i naziv "krvavi vučji Supermjesec".

Naime, Zemljina sjena proći će preko površine Mjeseca i dati mu crvenkasti sjaj, zbog čega se takav Mjesec često naziva i "krvavim".

Ovo će inače biti posljednja potpuna pomrčina Mjeseca do 2021. godine, a poklapa se i sa punim Mjesecom zbog čega se naziva i "Supermjesecom" kad nam se on prividno čini nešto većim i sjajnijim na noćnome nebu.

Kao što ni "Supermjesec" nema veze s astronomijom, tako ni naziv "vučji" ne dolazi iz astronomije već iz indijanskog folklora. Označavao je prvi puni Mjesec u godini koji se javljao u dijelu godine kad su vukovi zavijali izvan sela.

- U SAD-u će biti lijepo vidljivo, a kod nas će se vidjeti u 6 ujutro kad već sviće - rekao je Korado Korlević iz zvjezdarnice Višnjan. Naglašava kako ovakvi nazivi za puni Mjesec nemaju nikakve veze s astronomijom, jer je pun Mjesec uvijek isti i ne može se golim okom vidjeti razlika.