Detaljnim analizama drevnih zapisa istoričari su utvrdili da je (najverovatnije) na današnji dan, 4. jula 1054, na nebu zasjala nova zvezda.
© ESA/Herschel/PACS/MESS Key Programme Supernova Remnant Team; NASA, ESA and Allison Loll/Jeff Hester (Arizona State University)Ova slika prikazuje kompozitni pogled na Rakovu maglicu, kultni ostatak supernove u našoj galaksiji Mliječni put
Prema sačuvanim beleškama astrologa Kineskog carstva, ta „gostujuća zvezdaˮ danju se mogla videti na nebu još čitava 23 dana, dok je noću ostala vidljiva oko dve godine. Danas znamo da je to bila gigantska eksplozija koja obeležava kraj životnog puta veoma masivne zvezde ‒ pojava poznata kao
supernova.Gostujuća zvezda pojavila se na nebu za vreme vladavine cara Renzonga iz dinastije Song. Carski astrolozi su protumačili nesvakidašnji događaj kao izuzetno povoljno znamenje za svog vladara; mogli bismo reći da se ono i obistinilo ‒ car Renzong je, kako se ispostavilo, imao najdužu vladavinu od svih careva iz svoje dinastije. Izveštaj o novoj zvezdi sačuvan je u šest kineskih i tri japanska dokumenta, premda među njima postoje izvesne nepodudarnosti.
Na drugoj strani Atlantika, crteži urezani u kamen pronađeni u Arizoni i Novom Meksiku svedoče o tome da su novu zvezdu verovatno videli i starosedelački narodi Novog sveta. Zanimljivo je da nam dobro razvijena persijska i arapska astronomija nisu ostavile gotovo nikakva svedočanstva o toj upečatljivoj pojavi, ukoliko se izuzme zapis lekara po imenu Ibn Butlan, nestorijanskog hrišćanina iz Bagdada, koji je (suprotno kineskim astrolozima) pojavi nove zvezde pripisao zlokobno značenje, okrivivši je za stravičnu epidemiju smrtonosne zaraze.
Takođe je upadljivo odsustvo pouzdanih pisanih tragova iz Evrope, premda bi se neka mesta u pojedinim letopisima lako mogla odnositi na taj događaj. Među njima su zbornik Jakobusa Malvecijusa,
Cronaca rampona, zapis iz crkve u Udenburgu, svedočanstvo hodočasnika Alberta, kao i izvesni irski i jermenski tekstovi. Nijedan od pobrojanih zapisa, međutim, ne sadrži podatke koji bi istovremeno bili dovoljno precizni i usaglašeni sa drugim izvorima da bi se mogli smatrati čvrstim dokazom. Tako su evropski astrolozi začudo propustili priliku da povežu pojavu nove zvezde sa istovremenim događajem od dalekosežnog značaja - zvaničnim razlazom Rimokatoličke i Pravoslavne crkve, do kojeg je došlo upravo 1054. godine.
Komentar: Dobro je podsjetiti se što nam može doći s neba, bez ikakvog upozorenja, poput meteora nad Čeljabinskom u veljači 2013. za kojeg se procjenjuje da je imao promjer oko 20 metara:
Pogledajte također: