Znanost i tehnologijaS


Snow Globe Xmas

Majka priroda zna najbolje: Umjetni mineral koji se godinama proizvodi pronađen u prirodnom obliku u sibirskim rudnicima

Majka priroda zna najbolje: Umjetni mineral koji se godinama proizvodi pronađen u prirodnom obliku u sibirskim rudnicima
© Igor Huskić, Friščić Research Group, McGill University
U dubinama sibirskih rudnika u Rusiji znanstvenici su pronašli minerale koji, kako kažu, nisu slični ni jednom dosad pronađenom u prirodi. Međutim, zapanjujuće je to što znanstvenici materiju kakva se nalazi u novopronađenim mineralima već godinama uzgajaju u laboratorijima.

Uzorke dva minerala geolozi su katalogizirali još 1940-ih godina, kad su ih pronašli u rudniku u Sibiru. No nakon katalogizacije na pronađene minerale je zaboravljeno.

U posljednjih nekoliko desetljeća kemičari su u laboratorijima stvarali velike količine novih materijala pod nazivom metal-organski okviri ili MOF-ovi. Ti materijali su “molekularne spužve”, sposobni da upiju plinove poput vodika ili ugljičnog dioksida te ih čak i sačuvaju za kasniju upotrebu, poput stanica.

Bio je začuđen sličnostima

U našoj okolini postoje već 70 godina, samo nismo znali za njih. Profesor kemije Tomislav Friščić s McGill Sveučilišta u Montrealu čitajući stari dnevnik mineralogije naišao je na uzorke zaboravljenog minerala. Bio je začuđen sličnostima u strukturi starog minerala i onog spravljenog u laboratoriju. Kako su originalni uzorci iz Rusije bili nedostupni, student postdiplomskog studija Igor Huškić stvorio je umjetnu verziju uzorka prema detaljima onoga iz dnevnika mineralogije. Huškić je tada uspio pokazati da umjetno stvoreni mineral doista oponaša MOF-ove. Kad im je kolega iz Rusije nabavio uzorke minerala iz rudnika, konačno su službeno potvrdili svoje otkriće.

Mars

Marsove vene nastale su isparavanjem drevnih Marsovih jezera

Marsove vene nastale su isparavanjem drevnih Marsovih jezera
Mineralne vene (na slici) se nalaze u jednom od Marsovih najpoznatijih kratera Gale, a nastale su isparavanjem drevnih Marsovih jezera

Naučnici su došli do novih dokaza da su na Marsu nekada postojala jezera, koja su omogućavala život na ovoj planeti.


Nakon što su pregledali podatke koje je skupio rover Curiosity, naučnici su zaključili da su "vene" na Marsu kao što je krater Gale vjerovatno nastale isušivanjem jezera čiji su sedimenti nakon zatrpavanja i zagrijavanja korodirali.

Ovo otkriće također ukazuje na mogućnost postojanja života u blizini vode. Ta voda nije bila prijatna za piće jer je sadržavala 20 puta više natrija i sulfata nego voda na zemlji. Naučnici smatraju da je bilo "više generacija" vode na Marsu.
Marsove vene nastale su isparavanjem drevnih Marsovih jezera
Umjetnički dojam drevnog oceana na Marsu. NASA-ini znanstvenici su utvrdili da je ocean na Marsu imao više vode od Zemljinog Arktičkog oceana i da je Crveni planet izgubio 87% te vode u svemir

Ice Cube

Uslijed otapanja leda na Grenlandu mogao bi se osloboditi radioaktivni otpad

Usljed otapanja leda na Grenladu mogao bi se osloboditi radioaktivni otpad
Ukoliko se globalno zagrevanje nastavi u narednim decenijama, naučnici ističu da će doći do oslobađanja radioaktivnog otpada skladištenog u napuštenom vojnom logoru SAD iz doba Hladnog rata, koji se nalazi duboko pod Grenlandom.

Kamp "Century" sagrađen je na severozapadu Grenlanda 1959. godine u okviru američkog istraživanja nuklearnih raketa za lansiranje, navodi se u saopštenju Univerziteta u Cirihu.

Osoblje je 1967. godine napustilo litre goriva i nepoznate količine radioaktivne rashladne tečnosti kada je baza zatvorena zbog pretpostavke da će ostati pokopano zauvek, navodi Univerzitet.

Taj materijal trenutno se nalazi oko 35 metara ispod nivoa leda. Ali bi deo ledenog pokrivača koji je iznad kampa mogao da počne da se topi do kraja veka, dodaju naučnici.

„Klimatske promene mogu ponovo da otkriju napušteni i vrlo opasni otpad, za koji se verovalo da će zauvek ostati zatrpan ispod ledenog pokrivača Grenlanda“, ističe se u nalazima objavljenim u časopisu Geophysical Research Letters.

Fish

Pozadinska muzika u dokumentarcima o ajkulama utiče na našu percepciju ajkule

Pozadinska muzika u dokumentarcima o ajkulama utiče na našu percepciju ajkule
© solarseven /Shutterstock.com
Činjenica je da ajkule nisu preterano mazne i slatke životinje, ali nisu ni negativci kako ih filmovi i dokumentarci prikazuju.

I dok portretisanje ajkula kao zastrašujućih predatora koji prožimaju inače suvoparne dokumentarce pridodaje filmu malo više drame, naučnici su zabrinuti da ova vrsta negativnih prikazivanja može nauditi naporima očuvanja ajkula.

U novoj studiji, naučnici sa Institua okeanografije Scripps na Univerzitetu u Kaliforniji otkrili su da pozadinska muzika u dokumentarcima o ajkulama utiče na našu percepciju ajkule, pišePhys.

Naučnik Endrju Nosal i kolega sa Univerziteta Harvard uključili su preko 2.000 učesnika na internetu kako bi podelili sa istraživačima svoje pristupe i viđenje ajkula nakon što su pogledali video klip od 60 sekundi koji prikazuje plivanje ajkula.

Jedna trećina ispitanika je gledala klip koji prati preteća, strašna muzika, druga trećina je gledala snimak, koji je pratila prijatnija muzika dok je treća trećina pratila video snimak u tišini.

Nakon toga, naučnici su upoređivali rezultate i mišljenja ispitanika i došli su do sledećeg zaključka.

Učesnici koji su gledali snimak sa pretećom muzikom u pozadini ocenili su ajkule mnogo negativnije u odnosu na one koji su gledali video u tišini ili u pratnji milozvučnije muzike.

„S obzirom na to da je priroda dokumentaraca često smatrana objektivnim i autoritativnim izvorima informacija, kritično je da su reditelji dokumentaraca i posmatrači svesni koliko muzika može da ugrozi i utiče na interpretaciju obrazovnog sadržaja“, kaže Nosal, vodeći autor studije objavljene u časopisu PLOS ONE.

Naučnici se nadaju da će ovi rezultati ohrabriti reditelje da budu pažljiviji u izboru muzike za svoje filmove.

Eagle

Ptice mogu spavati tokom leta, kažu njemački naučnici

Ptice mogu spavati tokom leta, kažu njemački naučnici
Njemački naučnici uspjeli su po prvi put da zabilježe da ptice spavaju u letu, što je sposobnost koja se ovim životinjama dugo pripisivala, ali dosad nije bila dokazana.

Otkriće napokon može da pomogne u objašnjenju kako ptice mogu da lete danima i sedmicama bez prizemljenja, što je decenijama izazivalo kontroverze među biolozima.

Naučnici, ne znajući šta se događa u vazduhu, nisu bili sigurni spavaju li ptice tokom dugih putovanja ili samo odmaraju jednu polovinu mozga, što na kopnu rade patke kako bi izbjegle predatore.

Novo istraživanje otkrilo je očekivano i neočekivano. Mjereći moždanu aktivnost velikih brzina, morskih ptica koje su poznate po tome da nedjeljama lete iznad okeana tragajući za ribama, naučnici su dokazali da ptice u letu mogu da isključe jednu polovinu mozga, a to su i pretpostavljali.

Ali nisu se nadali da će kod brzana otkriti sposobnost da tokom letenja istovremeno zatvore obje moždane polovine.

Naučnici s Ornitološkog instituta Maksa Planka do otkrića su došli tako što su razvili maleni uređaj za mjerenje elektroencefalografskih promjena (EEG) u moždanoj aktivnosti ptica.

Uređaj, koji su nazvali “crnom kutijom” i prikačili ga na 15 odraslih ženki velikih brzana, uspio je da snimi i sporu fazu sna i fazu brzih pokreta očiju (REM).

Fish

Tajanstvena nova vrsta kitova pronađena na Aljasci

Tajanstvena nova vrsta kitova pronađena na Aljasci
Znanstvenici su kod otoka St. George na Aljasci otkrili novu vrstu kita premda ga nikad nitko nije vidio živog, a ime mu tek trebaju dodijeliti.

Kao i mnoge druge misterije i ova je započela lešinom, no tijelo je u ovom slučaju bilo dugačko 7,3 metra. Ostaci kita otkriveni su u lipnju 2014. godine na otoku St. George, a uočio ga je mladi profesor biologije na pješčanoj plaži. Alarmirao je lokalne stručnjake koji su na prvu pretpostavili da se radi o jednoj vrsti kljunastog kita, no detaljnom je analizom ustanovljeno da je tijelo pretamno, a leđna peraja prevelika i premlitava. Životinja je bila suviše kratka da bi bila odrasla, ali zubi su mu bili istrošeni i požutjeli od starosti.
Tajanstvena nova vrsta kitova pronađena na Aljasci
© aflnet.net

Pi

Vrane su inteligentne kao djeca: Studija otkriva da su ove ptice pametne kao sedmogodišnje dijete

Vrane su inteligentne kao djeca: Studija otkriva da su ove ptice pametne kao sedmogodišnje dijete
Naučnici su otkrili novi dokaz o izuzetnoj inteligenciji vrana.

Oko 3.000 kilometara od istočne obale Australije nalazi se idilično lepa Nova Kaledonija, ali najfascinantnija stvar na tim ostrvima su vrane.

Osim ššto su najpametnije ptice i ššto mogu da reššavaju probleme na nivou sedmogodiššnjeg deteta, one prave sopstveni alat i znaju da će se nivo vode podići ako u nju bacite kamen ili neki drugi taškav predmet, prenosi Sputnjik.

Vrane na Novoj Kaledoniji naučnici proučavaju već dugo i nedavno su otkrili neššto na ššta jošš nisu naiššli kod tih žživotinja.

Kako pišše "Nju sajentist", vrane koriste pomoćni alat kako bi lakšše nosile neke druge predmete - na primer, pomoću drvenog šštapića prenose metalnu maticu.

To je navodno prvi put da neka žživotinja umeće jedan predmet u drugi da bi ga prenela na drugu lokaciju.

„Jedna je vrana pomoću šštapića prenela predmet koji je bio prevelik da bi ga nosila u kljunu, ššto znaci da joj je alat olakššao kontrolisanje predmeta“, napisao je rukovodilac istražživanja na Univerzitetu Lund, Ivo F. Jakobs.

Naučnici, međutim, napominju da je reč o pticama koje su se izlegle u zatočeništvu, pa su dodatna istražživanja potrebna za ptice u prirodi.

Galaxy

Kosmički snajperi sačinjeni od gama zraka mogu uništiti atome i molekule DNK

Kosmički snajperi sačinjeni od gama zraka mogu uništiti atome i molekule DNK
Bljesak gama zračenja (Gamma-Ray Bursts ili GRB) vjerovatno je najubojitije prirodno oružje u poznatom svemiru čije je djelovanje dovoljno brzo da ga vjerovatno ne bismo ni primijetili.

Ovi kozmički snajperi su sačinjeni od gama zraka, dijela elektromagnetnog spektra koji je toliko energetičan da ima sposobnost uništavanja atoma i molekula DNK. Jedan foton iz gama zrake energičniji je od milion fotona vidljivog elektromagnetnog zračenja koje poznajemo kao svjetlost.

Naša atmosfera sprečava prodiranje "normalnih" gama zraka iz svemira, ali ne i djelovanje bljeska. Pored poznatog gama zračenja, bljesak gama zraka otkriven je slučajno tokom Hladnog rata, a nakon više decenija istraživanja zaključeno je da je došao iz galaksije udaljene šest milijardi svjetlosnih godina.

Snaga bljeska gama zraka može se prezentovati jednostavnom usporedbom - jedna sekunda bljeska gama zračenja jednaka je energiji koju će naše Sunce ispustiti tokom cijelog životnog vijeka od 10 milijardi godina.

Bljesak gama zraka dio je smrti zvijezda, odnosno rađanja crnih rupa. Dugotrajni bljesak traje jednu minutu i rezultat je eksplozije supernove, dok kratkotrajni (traju jednu sekundu) nastaju spajanjem neutronskih zvijezda.

Beaker

Naučnici iz Rusije razvijaju magnetski 3D printer koji će proizvoditi živo tkivo

Naučnici iz Rusije razvijaju magnetski 3D koji će proizvoditi živo tkivo
© m.vbox7.com
Ruski naučnici u saradnji da Nacionalnom svemirskom agencijom razvijaju magnetski 3D printer koji će u uslovima nulte gravitacije proizvoditi živo tkivo.

Štampač je namenjen Međunarodnoj svemirskoj stanici i razvijaju ga firme Junajted Roket end Spejs Korporejšn i 3D Bioprinting Solušns.

"Razvoj ovog printera će omogućiti štampanje onih tkiva koja su osetljiva na svemirsku radijaciju - na primer zaštitnih ćelija. Cilj je da se na tim tkivima ispita uticaj radijacije posle dužeg boravka u svemiru.

Predviđa se da će printer biti operativan do 2018, a naučnici se nadaju da će u budućnosti biti korišten i za "obnavljanje" oštećenih tkiva astronauta tokom dugih putovanja. Takođe, postoji i nada da će štampač naći primenu i na Zemlji.


Jupiter

Jupiterova Velika crvena mrlja je toplinska pumpa, sugeriše novo istraživanje

Jupiterova Velika crvena mrlja je toplinska pumpa, sugeriše novo istraživanje
© REUTERS / NASA / JPL
Nova teorija sugerira da zvučni valovi griju oluju topline od preko 1,300 celzijevih stupnjeva

Unatoč svojoj udaljenosti od Sunca, Jupiter je začuđujuće vruć planet s temperaturama koje mogu doseći 538 stupnjeva celzijusa na srednjim zemljopisnim širinama. Prema novim otkrićima objavljenima u časopisu Nature, temperature iznad Velike crvene mrlje mogu biti još i više te mogu doseći čak 1,300 stupnjeva celzijusa, prenosi Engadget. Istraživači koji su proveli istraživanje vjeruju da su otkrili zašto su na tom mjestu temperature toliko visoke.

Prva očitanja temperatura na Jupiter napravljena su 1970-ih godina putem NASA-ine svemirske letjelice Pioneer 10, a najnovije je podatke prikupio istraživač Boston Universityja James O'Donoghue koristeći NASA-in infracrveni teleskop smješten na Havajima.

Prema pisanju New York Timesa, znanstvenici su isprva mislili da su visoke temperature povezane s Jupiterovim ogromnim polarnim aurorama. Premda su temperature na polovima oko 920 stupnjeva celzijusa, istraživači nisu mogli otkriti kako je ta energija stizala do ekvatora gdje se Velika crvena mrlja okreće stotinama godina.