Zamislite da posjedujete osobnog robota koji Vam svako jutro priprema doručak. A sada zamislite da taj isti robot ne treba nikakvu pomoć sa strane koji bi mu sugerirala kako napraviti savršen omlet, jer je sve potrebne korake naučio gledajući YouTube. Ovo možda zvuči kao znanstvena fantastika, ali tim sa Sveučilišta Maryland upravo je napravio značajan pomak kojim se ovaj scenarij približio korak bliže stvarnosti.

Istraživači s Instituta za napredne računalne studije Sveučilišta u Marylandu u suradnji sa znanstvenicima Nacionalnog informacijsko-komunikacijskog tehnološkog istraživačkog centra izvrsnosti (UMIACS) izradili su robotski sistem koji je sposoban učiti samostalno. Točnije, ovi roboti sposobni su naučiti zamršene pokrete prihvaćanja i korištenja predmeta potrebnih za kuhanje tako da gledaju online videozapise na kojima se kuha. Ključni napredak je sposobnost da roboti sami "razmišljaju", odnosno odlučuju koja je najbolja kombinacija promatranih kretnji koja im omogućuje efikasno obavljanje dobivenog zadatka.

Istraživači su postigli ovu prekretnicu kombinirajući pristupe tri različita područja istraživanja: umjetne inteligencije (područje dizajniranja računala sposobnih donositi vlastite odluke), računalnog "vida" (izrada sistema koji može točno identificirati oblike i kretnje), te područje procesiranja prirodnog jezika (razvijanje sistema koji može razumjeti izgovorene upute). Iako je konačni rezultat rada kompleksan, tim je želio prezentirati rezultat tako da se on pretoči u nešto praktično što se može povezati sa svakodnevnim životom.

"Izabrali smo kuhanje jer svi to rade i razumiju" kazao je Yiannis Aloimonos, profesor računalnih znanosti na sveučilištu, te direktor Computer Vision Lab-a , jednog od 16 laboratorija i centara u UMIACS-u. „Kuhanje je kompleksno u smislu operacija koje se obavljaju, koraka koji su uključeni u proces, kao i alata koji se koriste. Ukoliko želite na primjer narezati krastavac, morate uzeti nož, dovesti ga na radno mjesto, početi rezati, te potom promotriti rezultat kako bi ste bili sigurni da ste sve dobro napravili."

Ključan izazov bio je u osmišljavanju načina kako da robot dobro podijeli pojedine korake dok prikuplja informacije iz videozapisa čija kvaliteta varira. Roboti moraju biti sposobni prepoznati svaki pojedinačni korak, usvojiti ga kao "pravilo" koje određuje određeno ponašanje, te zatim povezati ta ponašanja na odgovarajući način.

Kompanija „Samsung“ upozorava kupce da izbegavaju iznošenje ličnih informacija ispred sopstvenih smart televizora, koji imaju funkciju komande glasom. Takvi TV uređaji mogu da prenesu „Samsungu“ ili nekoj trećoj strani razgovor koji vodite ispred njih.

Osim odabira sadržaja, pojedinim televizorima glasom možete narediti i da promene kanal, odaberu opciju iz menija, utišaju ili pojačaju zvuk.

Najavljivan kao revolucionaran uređaj koji korisnika uvodi u zabavu bez napora, smart televizor, ispostavilo se, revolucionaran je zbog još jedne mogućnosti: može i da sluša sve što govorite ispred njega. To priznaje i proizvođač.

„Ukoliko korisnik koristi funkciju prepoznavanja glasa, ti glasovni podaci se šalju trećoj strani, odnosno serveru koji treba da prepozna željenu komandu koju televizor treba da uradi. Vlasnici smart televizora uvek znaju kada je komanda glasom uključena, jer se ikona mikrofona može videti na ekranu“, navode u „Samsungu“.

"Psi su riješili jednostavne zadatke na temelju njihovih znanja o emocionalnim izrazima ljudskog lica koje su pokazali na fotografijama nepoznatih ljudi", rekla je voditeljica studije Corsin Muller s Veterinarskog fakulteta u Beču.

U ovoj studiji, psi su bili istrenirani tako da mogu razlikovati fotografije istih ljudi s različitim izrazima lica. Psima su bile pokazivane fotografije samo gornjeg ili donjeg dijela ljudskog lica. Nakon 15 takvih fotografija, sposobnosti pasa bile su analizirane kroz četiri testa, uključujući istu polovicu drugog ljudskog lica, drugu polovicu istog lica koje je korišteno za vrijeme dresiranja, drugu polovicu različitog lica i lijevu polovicu lica korištenog u treningu.

Psi su mogli prepoznati ljuti ili sretni izraz češće nego što su znanstvenici pretpostavljali. Ne samo da su naučili identificirati izraze lica, nego su psi to znanje upotrijebili i u drugim slučajevima.

"Ova je studija pokazala kako psi mogu razlikovati sretno od ljutog lica te shvaćaju da ta dva izraza imaju različita značenja. Osim toga, navedenu sposobnost mogu primijeniti i na potpuno nepoznatim ljudima", rekao je jedan od autora studije Ludwig Huber.

Kako psi shvaćaju značenja tih izraza ostaje nepoznanica, no izgleda kako sretno lice psi povezuju s pozitivnim značenjem, a ljuti izraz lica s negativnim. Jedan od dokaza za ovakvo mišljenje je i činjenica da su psi sporije povezivali ljuti izraz lica s nagradom, što znači da su iz prijašnjih iskustava znali da se trebaju kloniti ljudi koji su izgledali bijesni.

Istraživači će nastaviti s ispitivanjima na ovom području psećih sposobnosti prepoznavanja ljudskih emocija. Jednim od eksperimenata nastojat će se otkriti kako psi izražavaju emocije i kako na njihove emocije utječu emocije njihovih vlasnika ili drugih ljudi.

Na Marsu su prvi puta uočeni oblici slični oblacima, koji se nalaze na vrlo visokoj altitudi i dugog su trajanja.

Astronomi su uočili dva čudna oblika visoko iznad površine Marsa, koji podsjećaju na oblake. Ovo otkriće produbljuje misterij od čega je sačinjena atmosfera tog planeta.

Fenomen je promatran 12. ožujka 2012. iznad "terminatora", granice između dana i noći na Marsu.

Izgledao kao prst

Jedan od oblika se razvio u otprilike 10 sati i trajao oko 11 dana. Njegov oblik brzo se mijenjao te je na kraju poprimio izgled "prsta". Drugi je uočen 6. travnja 2012 i trajao je oko 10 dana.

Iza sebe su ostavili tragove širine 500 do 1.000 kilometara.

Oblaci, ako ih se tako može nazvati, uočeni su na visokoj altitudi, oko 200 do 250 kilometara od površine planeta u području Terra Cimmeria, južnih visoravni Marsa.

Ovo nije prvi puta da su na Marsu primjećene formacije koje podsjećaju na oblake, no prvi puta su trajale tako dugo i bile na tako velikim visinama.

Uočene pare mogle bi se sastojati od vode i ugljičnog dioksida, kaže se u studiji objavljenoj u časopisu Nature Geoscience, koju je predvodio Agustin Sanchez-Lavega sa Sveučilišta baskijskog okruga u Bilbau u Španjolskoj.

Na fotografiji koju su ovih dana objavile NASA i ESA zapravo se vidi grozd galaksija SDSS J1038+4849 u zviježđu Velikog medvjeda.

Oči ovog smajlića dvije su blještave udaljene galaksije, a crte koje sačinjavaju usta i obrise glave nastale su zahvaljujući efektu koji je poznat kao gravitacijska leća.

Klasteri galaksija spadaju u najmasivnije strukture u svemiru. Njihova je masa, odnosno gravitacija toliko velika da iskrivljuje prostor-vrijeme oko njih. Na taj način nastaju svojevrsne leće koje savijaju putanje svjetlosti koja dolazi iz još udaljenijih galaksija u pozadini.

U ovom slučaju iskrivljenje je proizvelo strukture koje se nazivaju Einsteinovim prstenovima. Da bi nastale, izvor svjetlosti, gravitacijska leća i promatrač moraju se nalaziti na istom pravcu.

Gravitacijske leće odigrale su važnu ulogu u brojnim otkrićima Hubblea. Naime, neki jako udaljeni objekti uopće ne bi bili vidljivi kada ih gravitacijske leće ne bi povećale. Drugi bi pak ostali sakriveni iza bližih galaksija.

Kineski i američki znanstvenici tvrde kako su naša saznanja o tome što se nalazi ispod naših stopala, duboko u središtu Zemlje, potpuno pogrešna.

Naime, tim znanstvenika vjeruje kako se unutar Zemljine jezgre nalazi još jedno, posebno i dosad nepoznato područje sastavljeno od kristala željeza.

Znanstvenici su do ovog otkrića došli "slušajući" i analizirajući odjeke potresa koji se mijenjaju dok putuju kroz različite slojeve našeg planeta.

"Ti se valovi odbijaju s jedne na drugu stranu Zemlje", objašnjava profesor Xiaodong Song sa Sveučilišta Illinois.

Profesor Song i njegovi kolege iz Kine tvrde kako prikupljeni podaci pokazuju da unutrašnja Zemljina jezgra, veličine Mjeseca, nije kompaktna nego da se sastoji od dva djela.

Globalno vrijeme bit će ovog ljeta pomaknuto unaprijed za jednu sekundu. Malen je to korak za satove, ali je globalna glavobolja za dio čovječanstva koji upravlja velikim računalnim sustavima.

"Prijestupna sekunda" bit će dodana posljednjoj minuti 30. lipnja kako bi se Usklađeno svjetsko vrijeme (UTC), koje mjere iznimno precizni atomski satovi, uskladilo s astronomskim vremenom (UT1) temeljenim na, ponešto promjenjivoj, rotaciji Zemlje oko svoje osi.

Bez periodičnog dodavanja prijestupne sekunde razlika između UTC-a i UT1 stalno bi rasla.

Za sve kriva Zemljina rotacija

Znanstvenici to pripisuju trajnom usporavanju Zemljine rotacije, koje uzrokuju razni prirodni fenomeni.

"U ovom trenutku razlika je pola sekunde", rekao je Andreas Bauch, fizičar u PTB-u (Physikalisch-Tehnical Bundesanstalt), nacionalnom njemačkom meteorološkom institutu, odgovornom i za utege i mjere.

"Za nekoliko tjedana razlika će biti 0,6 sekundi", dodaje Bauch.

Po međunarodnom dogovoru, razlika između UTC-a i UT1 ne smije premašiti 0,9 sekundi.

Prijestupna sekunda uvedena je 1972. godine. Dosad ih je bilo 25. Dodaju se zadnjeg dana lipnja ili prosinca. Astronomi iz Međunarodne službe za Zemljinu rotaciju i referentne sustave (IERS), koji mjere rotaciju i uspoređuju je s atomskim satovima, moraju pola godine unaprijed najaviti promjenu vremena.

Atomska sekunda je po definiciji trajanje od 9,192,631,770 perioda zračenja koje odgovara prijelazu između dviju hiperfinih razina osnovnog stanja atoma cezija 133.

Astronomska sekunda je, pak, definirana kao 1/86400 dio srednjega Sunčevog dana.

Pošto je Zemljina rotacija nepravilna, ova se dva vremena s vremena na vrijeme moraju uskladiti.

"Da se razlika ne korigira, u nekom bi trenutku Sunce izašlo popodne", rekao je Wolfgang Dick iz IERS-a.

Istraživači sa Sveučilišta Wisconsin-Madison pratili su električnu aktivnost mozga ljudi koji su naizmjenično zamišljali prizore i gledali videozapise.

"Vrlo bitan problem u istraživanjima mozga je razumjeti na koji način su različiti dijelovi mozga funkcionalno povezani. Koja područja su u međusobnoj interakciji? Koji je smjer komunikacije?”, izjavio je Barry Van Veen, profesor elektrotehnike i računarstva na Sveučilištu Wisconsin-Madison. "Znamo da mozak ne funkcionira kao sklop nezavisnih dijelova, već kao mreža specijaliziranih područja koja su u međusobnoj interakciji.”

Van Veen nedavno je objavio rezultate istraživanja u časopisu NeuroImage u suradnji s Giuliom Tononijem, profesorom psihijatrije i neuroznanstvenikom na Sveučilištu Wisconsin-Madison, Danielom Dentico, znanstvenicom u centru Waisman na Sveučilištu Wisconsin-Madison, te suradnicima Sveučilišta Liege u Belgiji.

Tijekom maštanja, istraživači su izmjerili povećanje tijeka informacija od parijentalnog režnja mozga, koji kombinira podražaje nekoliko osjetila, do okcipitalnog režnja, koji je odgovoran za obradu vizualnih podražaja. Suprotno tome, vizualne informacije putuju od zatiljnog režnja, koji čini veći dio vizualnog korteksa, prema parijentalnom režnju.

"Čini se da je mnogo toga u ljudskom i životinjskom mozgu usmjereno, te da se neuronski signali kreću određenim smjerom, zatim staju i započinju na nekom drugom mjestu. Smatram da je ovo zaista jedna nova tema koja još nije istražena”, kaže Van Veen.

Istraživanje je znanstvenicima također pružilo i priliku da testiraju mogućnost elektroencefalografije (EEG), koja koristi senzore na koži lubanje za mjerenje električne aktivnosti mozga, u razlikovanju različitih dijelova mozgovne mreže. Iako je mozak vrlo aktivan, EEG bilježi obilje aktivnosti koje nisu nužno povezane sa specifičnim procesom kojeg istraživači žele proučavati.

Što je zapravo pravi razlog za precesiju ekvinocija i zašto su antički ljudi vjerovali da je taj ciklus toliko važan? Walter Cruttenden postavlja to pitanje u svojoj zadnjoj knjizi Lost Star of Myth and Time i dolazi do nekih provokativnih zaključaka.

Za laika, precesija ekvinocija je opaženo kretanje noćnog neba koje se polako pomiče unatrag svake godine. Naravno, noćno nebo se kontinuirano pomiče kroz cijelu godinu kako se Zemlja okreće oko Sunca, ali ako bi netko uzeo fiksnu točku u vremenu (na primjer proljetnu ravnodnevnicu, ekvinocij) i napravio snimku neba na taj dan svake godine, primijetio bi da se nebo polako pomiče prema natrag svake naredne godine. To označava precesiju zodijaka ili precesijsko gibanje. Astrolozi bi rekli da se nalazimo u drukčijem “dobu” ili horoskopskom znaku, ovisno koja su zviježđa vidljiva na nebu na proljetnu ravnodnevnicu određene godine. Ovo precesijsko kretanje neba iznosi otprilike 50 prostornih sekundi na godinu i treba oko 24-26 tisuća godina da se napravio puni krug, tj. “velika godina” ili “veliki svjetski ciklus” kako se još često naziva.

Sir Isaac Newton je prvi iznio ideju da ta precesija dolazi od teturavog gibanja Zemljine osi, i jako je malo znanstvenika osporavalo tu pretpostavku od Newtonovog vremena. Cruttenden se usuđuje zapitati najosnovnije pitanje o ovoj temi u svojoj knjizi, sakupljajući brojne tragove kako bi sastavio hipotezu da je precesija rezultat gibanja Sunca u binarnoj orbiti sa zvijezdom pratiteljem. Mogu li Cruttendenove špekulacije zaista voditi do podataka koji bi mogli oboriti ideje Newtona - čovjeka kojeg se štuje kao božanstvo u svijetu fizike i astronomije? Kao što ćemo vidjeti u nastavku teksta, postoji zaista puno dokaza koji podupiru Cruttendenove ideje.

Teleskop Hubble u proteklih nas je 25 godina fascinirao snimkama iz dalekih kuteva svemira, a sada je prebacio fokus na naše susjedstvo kako bi mogao snimiti rijedak spektakl na površini Jupitera. Njegovi mjeseci Europa, Kalisto i Io za krug oko planeta trebaju između 2 i 17 dana i često ih se može vidjeti kako bacaju sjenu na oblake Jupitera. No, ovaj slučaj da se tri mjeseca mogu vidjeti u isto vrijeme iznad Jupitera javlja se jednom ili dva puta u desetljeću. Sljedeći put ovaj ćemo fenomen moći vidjeti tek 2032. godine.

Na ovom nizu fotografija, koji je Hubble snimio krajem siječnja, nedostaje Ganimed, koji je bio izvan dosega Hubbleove kamere, ali i predaleko od Jupitera.