Znanstvenici Andre Geim i Konstantin Novoselov sa sveučilišta u Manchesteru poznati su po otkriću grafena - najtanjeg i najčvršćeg materijala na svijetu koji se odlikuje i kao izvrstan vodič električne energije. Ovog je mjeseca na istom sveučilištu otvoren i Nacionalni grafenski institut, a na tom je mjestu razvijena i prva na svijetu grafenska - žarulja.

Riječ je o LED žarulji primjenjivog intenziteta svjetlosti čiji je filament prekriven grafenom. Grafen u ovom slučaju pridonosi duljoj trajnosti žarulje, ali i uštedi energije. Ovu vrstu žarulje znanstvenici su razvili u suradnji s kompanijom Graphene Lighting, a uskoro bi se mogle naći na tržištu. Cijena će im biti niža od dosadašnjih LED žarulja, jer je proizvodni proces koji uključuje grafen nešto jeftiniji nego u slučaju postojećih LED rasvjetnih tijela.

NASA je objavila vijest u kojoj kažu da su znanstvenici koji analiziraju uzorke prikupljene SAM (Sample Analysis at Mars) instrumentom Curiosity rovera, prvi puta detektirali dušik, koji je na površinu Marsa stigao zagrijavanjem sedimenata.

Dušik pronađen na Marsovoj površini je u obliku dušičnog oksida, te je mogao nastati iz solinitrata koje je aktivirala toplina. Nitrati su vrsta molekula koje sadrže dušik u formi koju mogu koristiti živi organizmi.

Moramo naglasiti da ovo ne predstavlja definitivni dokaz o životu na Marsu, već govori o tome da je za njega postojala vrlo velika vjerojatnost, odnosno da je Mars u davnoj prošlosti bio pogodan za život.

Dušik je vrlo važan za sve forme života na Zemlji, jer se koristi u obliku građevnih blokova većih molekula poput DNK i RNK koje sadrže kod s genetskim instrukcijama za život, te proteine, koji se koriste za izradu struktura poput kose i noktiju, kao i za ubrzavanje ili reguliranje kemijskih reakcija.

Svjetlost je mnogo, mnogo bolji prijenosnik podataka nego što je struja žicama, no ostvarivanje te ideje u praksi je pomalo problematično. Tim inženjera nedavno je predstavio novi uređaj koji se zove "optička veza", načinjen od silikona koji se može savijati pod pravim kutem, što je važan korak prema zamjeni žica u računalu s optikom. Istraživanje je vodila Jelena Vuckovic sa Sveučilišta Stanford, te je rezultate objavila u časopisu Scientific Reports.

"Svjetlost može prenijeti više podataka od žica, te je potrebno manje energije za prijenos fotona nego za prijenos elektrona", objašnjava Vuckovic.

Tim koji vodi Vuckovic razvio je algoritam koji dopušta nužnim optičkim uređajima da se automatski razvijaju. Algoritam je također omogućio i dizajniranje nanostrukture koje su nužne za manipuliranje svjetlom za optički prijenos podataka.

Taj algoritam dozvolio je timu da izgradi optičku vezu, a sastoji se od vrlo malog djelića silikona s vertikalnim nanogravurama. Veza dužine osam mikrona ponaša se kao prizma, koja razbija zrake svjetla na razini valnih dužina. Gravure su oblikovane tako da usmjeravaju svjetlost na kutove od 90 stupnjeva u suprotnim smjerovima, tako da formiraju T. Sposobnost manipuliranja svjetlom na ovaj način je značajan korak prema u optičkom prijenosu podataka.

Veza se sastoji od silikona zbog njegovog indeksa prelamanja (indikator brzine svjetlosti kroz određene materijale) koji iznosi 3,5. To je mnogo sporije od brzine infracrvene svjetlosti kroz vodu (1,3) ili zraka (oko 1). Prostor između linija gravura omogućava znanstvenicima da precizno manipuliraju načinima na koje će svjetlo biti reflektirano i preneseno dok ono prolazi kroz zrak i silikon.

"Željeli smo da softver dizajnira strukturu određene veličine samo s poznatim željenim inputima i outputima uređaja. Tijekom mnogih godina, istraživači nanofotonike kreirali su strukture koristeći samo jednostavnu geometriju i pravilne oblike. Strukture koje ovaj algoritam proizvodi su nešto što se dosad nikad nije napravilo", objašnjava Vuckovic.

Iako je veza impresivni uređaj danas, algoritam kojim se prvo pristupilo jest običan komadić silikona. Linije gravure su dodane i zaglađene po potrebi, što se temeljilo na predviđenom uspjehu prema korištenju računalnog modela konveksne optimizacije. Iako računalo prolazi nekoliko stotina pokusa da bi se ustanovilo da optička veza točno funkcionira, za to treba samo 15 minuta.

"Ne postoji način da se analitički dizajniraju takvi uređaji", dodaje koautor Alexander Piggot, ističući nadmoćnu prednost ovog algoritma.

T oblikovane zrake svjetla koje proizvodi veza u ovom istraživanju su moguće zbog tog algoritma koji omogućuje beskonačne načine manipuliranja svjetlom, što je vrlo korisno u prijenosu optičkih podataka, pogotovo sada s brzim razvojem ove grane tehnologije.

Britanski pisac znanstvene fantastike Arthur C. Clarke jednom je rekao da se bilo koja dovoljno napredna tehnologija ne razlikuje previše od magije.

Shodno tomu, londonska galerija Riflemaker trenutno je domaćin izložbe koja sasvim sigurno izgleda kao magija, ali je zapravo divan spoj visoke umjetnosti i tehnologije. Naziv izložbe je "Crtanje očima", a umjetnik Graham Fink napravio je upravo to - stvarao je portrete posve mirno sjedeći i gledajući u ekran računala.

Koristeći tehnologiju za praćenje pokreta oka koju je dizajnirala tvrtka Tobii Technology, Fink je uspio stvoriti portrete koji izgledaju bolje nego što ih većina ljudi može nacrtati rukom. Tehnologija za praćenje pokreta oka funkcionira tako što isijava infracrvenu svjetlost u oko i mjeri reflektirano svjetlo pomoću optičkog senzora. Tako dizajniran sustav koristi algoritme za praćenje pogleda umjetnika s impresivnom preciznošću. Softver zatim u stvarnom vremenu prevodi pokrete očiju u linije na zaslonu.

Takva kompjuterska tehnologija već desetljećima se koristi u razne svrhe, od marketinških istraživanja do sustava korisničkog sučelja za osobe s invaliditetom. Tobii trenutno radi s nekoliko hardverskih i softverskih partnera kako bi razvio slične ulazne uređaje za računalne radne stanice, igraće konzole - pa čak i automobile.

Tramvaji koje pokreće vodik uskoro bi mogli preplaviti ulice Kine i tako doprinijeti smanjenju zagađenja koje je jedan od najvećih problema ove zemlje.

Ova zemlja je uspjela savladati tehniku pomoću kojeg bi vodik, koji se naširoko koristi u automobilskoj industriji, mogao pokretati tramvaje. Liang Jianying, glavni inženjer kompanije Sifang, rekao je da je ovo prvi put da je razvijen tramvaj na vodikov pogon.

"Kompaniji Sifang je trebalo dvije godine da riješi ključne tehnološke probleme", rekao je on.

Prednosti tramvaja koje pokreće vodik su brojne. Prvenstveno, riječ je o izvoru čiste energije koji će dovesti do smanjenja cijena struje, ali i drugih troškova. S jednim punjenjem tramvaji mogu preći 100 kilometara vozeći brzinom od 70 km/h, dok je najveći plus to što punjenje rezervoara traje samo tri minute, piše Russia Today. Svaki tramvaj ima 60 sjedišta, a u njemu ukupno može stati 380 putnika.

Kina je pod sve većim pritiskom da osmisli i uvede ekološki prihvatljiv prijevoz s obzirom na to da se 90 posto njenih gradova suočava s alarmantnim zagađenjem.

Niste valjda pomislili da će razvoj autonomnih sustava automobila proći bez električnih vozila Tesla Motorsa? Elon Musk je na tiskovnoj konferenciji održanoj 19. ožujka 2015. objavio da će kroz tri mjeseca Tesla Model S automobili biti nadograđeni novom softverskom značajkom pod jednostavnim nazivom Autopilot.

Musk kaže da ćete pomoću ove nadogradnje biti u mogućnosti da se "vozite od San Francisca do Seattlea bez da vozač bilo što radi". Usput je naglasio da ovo nije autonomna vožnja, već "vrlo moćno automatsko upravljanje" koje je prvi puta najavljeno zajedno s novim dual-motor Model S automobilom u studenom prošle godine. Valja naglasiti da će ova značajka autopilota funkcionirati samo na autocestama, te ćete ju dobiti samo u okviru "opcijskog tech paketa" dodatne opreme, koji košta 4.250 dolara.

Musk također kaže da ova tehnologija vjerojatno neće biti sigurna u gradskoj vožnji, gdje se obično nalaze izvanredne i neočekivane "prepreke" poput djece koja se igraju na cesti, no moći ćete automobilu prepustiti da se sam parkira u garaži, kao i da vas dočeka na izlasku iz kuće.

Zemlja je izuzetan planet i priroda koja nas okružuje puna je fascinantnih pojava. Jedna od takvih je i nevjerojatan geološki fenomen - kamenje koje raste!

Rumunjski muzej i prirodni rezervat Trovant nalazi se u regiji Valcea, blizu ceste koja povezuje Râmnicu Valcea i Targu Jiu, 8 km od Horeza. Ovdje, u malenom naselju Costesti nalazi se misteriozno kamenje koje nazivaju trovanti i za koje se vjeruje da je živo. Trovant je inače geološki termin koji se često koristi u Rumunjskoj i znači cementirani pijesak.

Trovanti su geološki fenomeni u obliku sferično oblikovanog "cementiranog pijeska", a uzrokom njihovog pojavljivanja smatra se neka vrsta snažne seizmičke aktivnosti. Smatra se da su se prvi trovanti pojavili nakon potresa koji su se dogodili prije gotovo 6 milijuna godina.

Ono što trovante čini tako jedinstvenima i misterioznima jest činjenica da nakon što dođu u dodir s vodom - ožive! Nakon obilnih kiša kamenje veličine 6-8 mm naraste u prosjeku do veličine od 6 do 10 metara, što je stvarno nevjerojatno.

Jedno od najčudnijih svojstava tog kamenja jest da, unatoč razlici u veličini pojedinih primjeraka, koje se kreću od nekoliko milimetara pa do gotovo 10 metara, je svo kamenje vrlo slično. Pri tom uzimamo u obzir prirodni zakon koji kaže da ne postoji nešto poput dva identična kamena.

Osim toga, baš kao i poznato kamenje u Dolini Smrti u Kaliforniji, i ovo se kamenje često premješta s jednog mjesta na drugo.

Znanstvenici vjeruju da kamenje mijenja svoju veličinu zbog visoke razine različitih mineralnih soli koje se nalaze ispod kore ovog kamenja. Kada dođu u dodir s vodom kemikalije se počinju širiti, stvaraju pritisak na pijesak i događa se da kamenje "raste". Međutim, unatoč svim svojim nastojanjima, znanstvenici nisu uspjeli doći do logičnog objašnjenja zašto ovo kamenje ima nastavke koji podsjećaju na korijenje. Ako se ti nastavci odrežu, vide se obojeni prstenovi koji izgledaju poput godova kod stabala.

Ovo kamenje se ponaša gotovo kao nekakav nepoznati anorganski oblik života. Ne možemo poreći da je naša planeta zaista nevjerojatna.

Lokalni stanovnici znaju za postojanje ovog kamenja već preko stotinu godina, ali nikad nisu obraćali posebnu pozornost na njih. Kamenje se često koristilo kao građevinski materijal i za građenje nadgrobnih spomenika.

Danas je muzej Trovant pod zaštitom UNESCO-a.

NASA je na površini Sunca primetila dve ogromne "rupe" koje zauzimaju oko 8 odsto ukupne površine, a nisu viđene decenijama.

Koronalne rupe su regioni u kojima magnetno polje ide ka svemiru, umesto ka unutra. Čestice koje se kreću oko tih polja napuštaju Sunce, umesto da se zadrže blizu površine.

Kako bi vam bliže objasnili ove rupe, korona predstavlja sunčevu atmosferu, a svaki put kada rupa prođe okrenuta Zemlji možemo da izmerimo čestice koje izlaze iz nje. U tim trenutcima one ubrzavaju i uleću u našu magnetnu sferu.

Promene na Suncu bi mogle da izazovu superoluju, koja bi napravila haos u elektronici na Zemlji.

"Ljudi bi imali veliki problem da napajaju domove, natoče benzin, plaćaju, podižu novac. Voda i kanalizacija bi takođe bile oštećene, očekuju se epidemije a bolesti za koje smo mislili da smo iskorenili bi se vratile", objasnili su iz NASA-e.

Uz pomoć svemirskog vozila američke Nacionalne zrakoplovne i svemirke administracije (NASA) na Mjesecu je otkriven novi krater promjera 200 metara, a znanstvenici su ga nazvali po Ameliji Earhart, prvoj ženi koja je preletjela Atlantski ocean, javlja Anadolu Agency (AA).

Analizirajući podatke svemirskog vozila "Grail" NASA-ini znanstvenici su utvrdili da se na strani Mjeseca koja gleda na Zemlju nalazi još jedan, do sada nepoznati krater.

Podaci o krateru Amelia Earhart javnosti su predstavljeni tijekom konferencije za novinare u Texasu u SAD-u, na kojoj su govorili znanstvenici Rohan Sood, Loic Chappaz i H. Jay Melosh.

"Otkriće kratera ovih razmjera na lijevoj strani Mjeseca prvo je ili drugo u posljednjih sto godina", kazao je Melosh. Dodao je da se najvjerojatnije radi o jednom od primarnih Mjesečevih kratera te da je stariji i od kratera Mare Serenitatis koji se nalazi na južnoj strani. Krater Mare Serenitatis star je oko 3,9 milijardi godina.

Krater je dobio ime po Ameliji Earhart koja je u periodu od 1935. do 1937. radila na Sveučilištu Purdue. Ona je 1932. godine postala prvi ženski pilot koja je avionom preletjela Atlantski ocean.

Nakon dugo vremena imamo priliku iz Hrvatske svjedočiti djelomičnoj pomrčini Sunca. Točno na ekvinocij, 20. ožujka, Mjesec će prekriti nešto više od polovice Sunčevog diska. Linija totaliteta (potpune pomrčine) prolazi daleko na sjeveru, uglavnom preko oceana, a jedino lako dostupno kopno za njeno promatranje su Farski otoci.


Neki domaći “portali” nažalost samo su brzinski preveli engleske članke koji, naravno, ne vrijede za Hrvatsku. Ova pomrčina definitivno nije najveća od 1999. godine - barem ne u Hrvatskoj. Naime, od 1999. godine kada smo iz Hrvatske vidjeli 99% pomrčinu Sunca imali smo još jedan prekrasan spektakl 2003. godine kada je Mjesec prekrio više od 80% Sunca. Maksimum je bio točno u vrijeme svitanja, pa se na obzoru mogao vidjeti - Sunčev srp! Pročitajte izvještaj na zvjezdarnica.com i pogledajte video snimku iz Donje Stubice. Definitivno najljepša pomrčina Sunca koju sam gledao, tada sa Zavižana. Posljednja pomrčina vidljiva iz Hrvatske bila je u siječnju 2011. godine kada je iz naših krajeva bilo moguće vidjeti 75% pomrčinu. Na žalost, u mnogim dijelovima Hrvatske bilo je oblačno pa su je rijetki vidjeli.