
© NASA/JPL/R. Hurt
Harvardski astrofizičari spekuliraju da bi mogle postojati „oaze” života diljem galaksije, odakle je došao život u našem vlastitom Sunčevom sustavu, a moguće i u drugim.
Teorija panspermije je kontroverzna teorija. Postoji u mnogim oblicima, no temelji se na ovome -
život je započeo negdje izvan Sunčevog sustava i proširen je diljem galaksije, moguće pomoću mikroba, asteroida ili čak umjetno uz pomoć inteligentnih bića. Pošteno je reći da je izazvala mnogo podijeljenih mišljenja tijekom godina.
No, jedan tim dosjetio se proučiti ne kako bi teorija panspermija mogla funkcionirati, nego možemo li je dokazati ili ne. Isprva je istraživanje djelovalo fantastično, ali je ušlo u raspravljanje o mnogim zanimljivim idejama. To istraživanje objavljeno je u časopisu
The Astrophysical Journal Letters.
Harvardski astrofizičari, pod vodstvom astrofizičara Henryja Lina iz Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian, spekuliraju da bi mogle - s naglasom na mogle - postojati „oaze” života diljem galaksije, odakle je došao život u našem vlastitom Sunčevom sustavu, a moguće i u drugim. Kako bi dokazali ovu pretpostavku, kažu da moraju vratiti unatrag kretanje svih zvijezda u galaksiji. Kad bi mogli pronaći druge planete na kojima postoji život i kad bismo vidjeli da svi dolaze iz istog mjesta, mogli bi sugerirati da je teorija panspermija moguća.
„Svrha istraživanja nije potvrditi ili razviti teoriju panspermija. Svrha istraživanja je da, budući da ne znamo kako se teorija panspermija odvila, niti je li se odvila, otkrijemo postoji li mogućnost mjerenja u budućim desetljećima koje će nam omogućiti eksperimentalnu provjeru teorije. Odgovor, u različitim scenarijima, je da”, kaže Lin.
Komentar: Mogućnost da se život prenosi širom svemira je zasigurno intrigantna tema, a posebice kad se razmotri mogućnost da i naša vrsta vuče porijeklo izvan ovog planeta.
Iz
Zlatno doba, psihopatija i šesto izumiranje, autora Laure Knight-Jadczyk:
Napominjemo da Spedicatov uradak, citiran u prethodnom dijelu teksta, pretpostavlja da je posljednja glacijacija započela kometarnim udarom ili eksplozijom iznad tla. Možda tu možemo naći trag iznenadne pojave kromanjonskog čovjeka?
Na mom stolu je esej Rhawna Josepha i Chandre Wickramasinghe pod naslovom: Comets and Contagion: Evolution and Diseases From Space. Oni pišu u svojim zaključcima:
“Korelacija nije uzročnost i zato se ne mogu izvući čvrsti zaključci, unatoč brojnim dokazima, koji bi ukazali na vezu između kometa i bolesti iz svemira. Ipak, komete su idealno vozilo za održavanje i transportiranje raznih mikroba, uključujući i viruse, od planete do planete, ili čak iz jednog Sunčevog sustava do drugog. Posljedica toga je da, kada ti organizmi dospiju na svijet koji već vrvi životom, geni se mogu razmijeniti, može uslijediti evolucija novih vrsta, ili obrnuto - može se proširiti zaraza, smrt i kuga mogu se proširiti cijelom zemljom.”
Nagađajmo malo o tome da su geni koji su stvorili kromanjonskog čovjeka možda bili donijeti na Zemlju kometarnim udarom. Najjednostavniju verziju te panspermijske teorije su predstavili Sir Fred Hoyle i Chandra Wickramasinghe, koji su ukazali na to da i dan danas različite životne forme ulaze u Zemljinu atmosferu, te da one mogu biti uzrok pojave epidemija, novih bolesti i genetičkih noviteta potrebnih za makroevoluciju. Mehanizmi koji se predlažu za međuzvjezdanu panspermiju mogu uključivati pritisak zračenja i litopanspermiju (mikroorganizme u stijenama), te namjerno usmjerenu panspermiju iz svemira da zasije Zemlju. Međuplanetarni prijenos materijala je dobro dokumentiran, o čemu svjedoče meteoriti marsovskog podrijetla pronađeni na Zemlji.
Za više informacija, koje idu u prilog teoriji panspermije, pogledajte:
Komentar: Ako je ovo tačno onda bi sigurno trebalo ispitati i automobile ostalih proizvođača. Opšte je poznato da potrošnja goriva na testovima nikada ne odgovara realnoj potrošnji.