Znanost i tehnologijaS


Telescope

DESI: Novi instrument za mapiranje tamne energije

DESI: Novi instrument za otkrivanje tamne energije.
Američko ministarstvo energetike (U.S. Department of Energy), odobrilo je projekt gradnje instrumenta pod nazivom DESI (Dark Energy Spectroscopic Instrument), koji bi nam trebao pružiti uvid u nove, još neotkrivene tajne svemira.

Ukratko rečeno, uloga DESI instrumenta će biti mapiranje tamne energije, pri čemu će se targetirati 30 milijuna galaksija i kvazara, kako bi se izradilo 3D mapu koja će pokriti 10 milijardi svjetlosnih godina.

Ovaj projekt koji je pokrenulo Sveučilište Michigan, provodi se s ciljem da se čim bolje razumiju osnove tamne energije, sile koja prodire u cijeli prostor i ima negativan tlak koji rezultira odbojnom gravitacijskom silom. Tamna energija djeluje suprotno običnoj materiji koja preko gravitacije djeluje privlačno te tako ubrzava širenje svemira. Drugim riječima, tamna energija i gravitacija su zajedničkim snagama oblikovale naš svemir u ranim danima sa samih početaka njegovog nastanka.

DESI će raditi mjerenjem "crvenog pomaka" u milijunima kvazara i galaksija. Crveni pomak je porast valne duljine elektromagnetskog zračenja uzrokovan Dopplerovim efektom, kada se izvor zračenja udaljava, ili prisustvom vrlo jakog gravitacijskog polja. Izražava se omjerom promjene valne duljine i same valne duljine. Mjerenja crvenog pomaka u svemirskim objektima pomoću DESI instrumenta će nam otkriti njihovu starost, jer što je crveni pomak veći, to je objekt stariji.

DESI instrument za otkrivanje tamne energije.

Document

Dominikanska Republika: 'Guevedoce' dječacima muški spolni organi izrastu u pubertetu

Slika
© TelegraphJohnny
Usljed genetičkog poremećaja, jedna od 90 beba u selu Salinas u Dominikanskoj Republici se rodi kao djevojčica, da bi se tek u pubertetu "pretvorile" u dječake i dobile muške spolne organe.

Oko dva posto beba, ili jedna u 90 u Dominikanskoj Republici se rađaju sa ovim rijetkim genetskim poremećajem koje nastaje kao posljedica nedostatka dihidrotestosterona u maternici tokom trudnoće. Ovo stanje je toliko često da se djeca sa tim poremećajem nazivaju "guevedoces" ili "penis sa 12".

Johnny, danas 24-godišnjak, je rođen kao djevojčica i roditelji su mu dali ime Felicity. Ipak, kaže kako se uvijek više osjećao kao dječak.

"Za odlazak u školu su mi oblačili suknje i haljine. Međutim, to mi se nije sviđalo, kao ni igračke za djevojčice s kojima nisam htio da se igram. Radije sam se igrao loptom sa dječacima", kaže Johnny za BBC.

Ovaj genetski poremećaj u medicini je najprije otkriven sedamdesetih godina, kada je Dominikansku Republiku posjetila naučnica sa medicinskog koledža Cornell u New Yorku, dr. Julianne Imperato-McGinley, privučena neobičnom pričom o "djevojčicama koje se pretvaraju u dječake".

Dr. McGinley je obavila mnoštvo pretraga na djeci s ovim poremećajem, uključujući i bolne biopsije testisa, prije nego je došla do odgovora šta se zapravo dešava.

Calculator

Na koji je način VW varao na testu emisije štetnih gasova?

VW
Otkako je otkriveno da je Volkswagen lažirao podatke o štetnoj emisiji dizel motora na svojim vozilima, mnogi su se pitali na koji način je ovaj proizvođač uspeo da prevari američku Agenciju za zaštitu okoline (EPA). Consumer Reports objašnjava kako su automobili koncerna VW u stanju da na testu pokažu manje zagađenje od stvarnog.

Prilikom testova u kontrolisanim uslovima, merni uređaji pokazivali su da motor emituje dozvoljene količine štetnih azotnih oksida.

Međutim ispostavilo se da tokom svakodnevne vožnje gradskim ulicama ili autoputem, Volkswagenov dizelaš ispušta znatno veće količine opasnih gasova nego što je dozvoljeno.

Kako automobil zna kada ga ispituje EPA, a kada ne? Američki sajt koji se bavi testiranjem i upoređivanjem proizvoda na tržištu SAD, Consumer Reports, objašnjava da se tajna krije u takozvanom "test modu".

Komentar: Ako je ovo tačno onda bi sigurno trebalo ispitati i automobile ostalih proizvođača. Opšte je poznato da potrošnja goriva na testovima nikada ne odgovara realnoj potrošnji.


Snowflake

Istraživači otkrili da Škoti imaju više riječi za snijeg nego Inuiti

Slika
© Shutterstock
Škoti imaju najviše izraza za snijeg na svijetu, daleko više od Inuita (Eskima) koji važe za narod sa najviše riječi za bijele pahuljice, tvrde istraživači sa Univerziteta u Glazgovu.

Oni ističu da u škotskom jeziku postoji čak 421 izraz za snijeg kao što su "flindrikin" (rijetka snježna padavina), "feefle" (snježni vrtlog) i "spitters" (male sniježne pahulje).

Kako prenosi AFP, škotski stručnjaci su popisali sve ikada zabilježene izraze u jeziku koji se u Škotskoj govori više stotina godina.

Dio ovog vokabulara se danas po prvi put pojavio na internetu. Za početak su objavljeni odijeljci koji se tiču snijega i sporta. Sport je tako zastupljen sa 369 riječi, uključujući izraz za igru sa klikerima.

"Vrijeme je vijekovima sastavni dio života ljudi u Škotskoj", izjavila je Suzan Reni, jedna od učesnica projekta. "Broj i raznovrsnost riječi dokaz su koliko je našim precima bila važna meteorologija, koja je i te kako uticala na njihove živote", navela je ona.

Za Inuite važi da imaju najmanje 50 izraza za snijeg.

Škotski jezik, kojim trenutno govori 1,6 miliona ljudi, često se sagledava kao varijanta starog engleskog jezika, ali postoji mišljenje da se radi o posebnom germanskom jeziku, bliskom norveškom ili danskom. Pojedini istaknuti škotski književnici, poput pjesnika Roberta Barnsa, koriste škotski u pisanju svojih dijela.

Najpoznatiji škotski izrazi su "bonnie" (lepa), "lassie" (dijevojka), "laddie" (momak) i "ned" (delinkvent).

Pi

Kirurzi pacijentu ugradili prva 3D printana rebra od titanija

Kirurzi pacijentu ugradili prva 3D printana rebra od titanija.
Tehnologija 3D printanja se i dalje širi na sva područja, posebice u medicini, pa više nije uopće neuobičajeno da se ljudima ugrađuju 3D printani implantati, kosti, zglobovi, kukovi, a do sada smo već mogli vidjeti i transplantaciju čitave 3D isprintane lubanje na glavu pacijentice.

Najnoviji slučaj jednog takvog korištenje tehnologije dolazi nam iz Španjolske, gdje su kirurzi Sveučilišne bolnice u Salamanci, 54-godišnjem pacijentu oboljelom od raka, ugradili u prsa 3D printanu strukturu od titanija, kojom su izveli rekonstrukciju prsnog koša s umjetnim rebrima i prsnom kosti.

Kirurzi su se za korištenje tehnologije 3D printanja odlučili stoga jer im je to omogućilo najveće mogućnosti prilagodbe implantata pacijentovom tijelu, odnosno njegovoj unikatnoj anatomiji,kao što se objašnjava u ovom videu.


Valja naglasiti da na ovom implantatu nije radio njihov tim, već su angažirali australsku tvrtku Anatomics iz Melbourna, specijaliziranu za kirurške proizvode. Inženjeri Anatomicsa su prvo izradili 3D rekonstukciju pacijentovog prsnog koša i tumora temeljem podataka CT skenera, kako bi kirurzi na njemu mogli precizno isplanirati operaciju. Potom su korištenjem digitalne 3D CAD datoteke napravili prilagođeni implantat, polaganjem sloja po sloj titanija, uz pomoć Arcam electron beam metal printera vrijednog 1,3 milijuna dolara.

Isprintani implantat je potom isporučen u Španjolsku, gdje su ga kiruzi ugradili u tijelo pacijenta. Španjolski liječnici navode da se 12 dana nakon operacije, prvi pacijent na svijetu s 3D printanim prsnim košem, uspješno oporavlja.

Attention

Australija: Otkriven 2000 kilometara dug lanac vulkana

Slika
© SnipViewVulkani Australije
Australijski kontinent uopšte nema aktivne vulkane, međutim, njegova geološka istorija govori drugačije. Naime, naučnici su otkrili 2000 kilometara dug lanac vulkana, najduži lanac poznat na bilo kom kontinentu. Prvi među njima su 33 miliona godina stari, ali njihove sile i dalje bi mogle da imaju uticaj na morsko dno Tasmanije.

Većina svetskih vulkana živi na mestima susreta tektonskih ploča, pogotovo oko "Vatrenog kruga" ili u sred okeanskih grebena. Ipak, izuzetak su vulkani na Havajima koji mogu da se nađu u sred ploča.

Australija, ipak, ima lanac tri puta duži od Jeloustona i naučnici su ga nazvali "Kosgrouv trek". Lanac počinje sa praistorijskim vulkanima kao što je Pinakl rok na severu Kvinslenda.

Slika
Ipak, ostali delovi lanca su manje očigledni. Centralni deo Novog južnog Velsa i Viktorije imaju tanke slojeve vulkanita, a između njih postoje delovi dugi i do 700 kilometara na kojima nema ni naznaka vulkanske aktivnosti.

Naučnici to objašnjavaju različitim površinama i dramatičnim varijacijama u debljini litosfere. Na severu Kvinslenda litosfera je samo 80 kilometara debljine, zbog čega magma može lako da dospe na površinu.

Ipak, dokazi o brzini kojom se zemljotresi šire kroz australijsku koru ukazuju da je na drugim delovima litosfera više od 130 kilometara debljine, čime se onemogućava vulkanska aktivnost.

Stvari se komplikuju na jugu gde je vulkanska aktivnost rezultat oštre granice između debljih i tanjih delova litosfere.

Galaxy

Teorija panspermije i širenje života diljem svemira

Slika
© NASA/JPL/R. Hurt
Harvardski astrofizičari spekuliraju da bi mogle postojati „oaze” života diljem galaksije, odakle je došao život u našem vlastitom Sunčevom sustavu, a moguće i u drugim.

Teorija panspermije je kontroverzna teorija. Postoji u mnogim oblicima, no temelji se na ovome - život je započeo negdje izvan Sunčevog sustava i proširen je diljem galaksije, moguće pomoću mikroba, asteroida ili čak umjetno uz pomoć inteligentnih bića. Pošteno je reći da je izazvala mnogo podijeljenih mišljenja tijekom godina.

No, jedan tim dosjetio se proučiti ne kako bi teorija panspermija mogla funkcionirati, nego možemo li je dokazati ili ne. Isprva je istraživanje djelovalo fantastično, ali je ušlo u raspravljanje o mnogim zanimljivim idejama. To istraživanje objavljeno je u časopisu The Astrophysical Journal Letters.

Harvardski astrofizičari, pod vodstvom astrofizičara Henryja Lina iz Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian, spekuliraju da bi mogle - s naglasom na mogle - postojati „oaze” života diljem galaksije, odakle je došao život u našem vlastitom Sunčevom sustavu, a moguće i u drugim. Kako bi dokazali ovu pretpostavku, kažu da moraju vratiti unatrag kretanje svih zvijezda u galaksiji. Kad bi mogli pronaći druge planete na kojima postoji život i kad bismo vidjeli da svi dolaze iz istog mjesta, mogli bi sugerirati da je teorija panspermija moguća.

„Svrha istraživanja nije potvrditi ili razviti teoriju panspermija. Svrha istraživanja je da, budući da ne znamo kako se teorija panspermija odvila, niti je li se odvila, otkrijemo postoji li mogućnost mjerenja u budućim desetljećima koje će nam omogućiti eksperimentalnu provjeru teorije. Odgovor, u različitim scenarijima, je da”, kaže Lin.

Komentar: Mogućnost da se život prenosi širom svemira je zasigurno intrigantna tema, a posebice kad se razmotri mogućnost da i naša vrsta vuče porijeklo izvan ovog planeta.

Iz Zlatno doba, psihopatija i šesto izumiranje, autora Laure Knight-Jadczyk:
Napominjemo da Spedicatov uradak, citiran u prethodnom dijelu teksta, pretpostavlja da je posljednja glacijacija započela kometarnim udarom ili eksplozijom iznad tla. Možda tu možemo naći trag iznenadne pojave kromanjonskog čovjeka?

Na mom stolu je esej Rhawna Josepha i Chandre Wickramasinghe pod naslovom: Comets and Contagion: Evolution and Diseases From Space. Oni pišu u svojim zaključcima:
“Korelacija nije uzročnost i zato se ne mogu izvući čvrsti zaključci, unatoč brojnim dokazima, koji bi ukazali na vezu između kometa i bolesti iz svemira. Ipak, komete su idealno vozilo za održavanje i transportiranje raznih mikroba, uključujući i viruse, od planete do planete, ili čak iz jednog Sunčevog sustava do drugog. Posljedica toga je da, kada ti organizmi dospiju na svijet koji već vrvi životom, geni se mogu razmijeniti, može uslijediti evolucija novih vrsta, ili obrnuto - može se proširiti zaraza, smrt i kuga mogu se proširiti cijelom zemljom.”
Nagađajmo malo o tome da su geni koji su stvorili kromanjonskog čovjeka možda bili donijeti na Zemlju kometarnim udarom. Najjednostavniju verziju te panspermijske teorije su predstavili Sir Fred Hoyle i Chandra Wickramasinghe, koji su ukazali na to da i dan danas različite životne forme ulaze u Zemljinu atmosferu, te da one mogu biti uzrok pojave epidemija, novih bolesti i genetičkih noviteta potrebnih za makroevoluciju. Mehanizmi koji se predlažu za međuzvjezdanu panspermiju mogu uključivati pritisak zračenja i litopanspermiju (mikroorganizme u stijenama), te namjerno usmjerenu panspermiju iz svemira da zasije Zemlju. Međuplanetarni prijenos materijala je dobro dokumentiran, o čemu svjedoče meteoriti marsovskog podrijetla pronađeni na Zemlji.
Za više informacija, koje idu u prilog teoriji panspermije, pogledajte:


Satellite

NASA objavila detaljnije fotografije misterioznih svijetlih mrlja na Ceresu

Slika
© NASA/JPL-Caltech/UCLA/MPS/DLR/IDA/PSI Krater Occator na Ceresu, snimljen iz orbite s visine od 1470km
NASA je objavila fascinantne nove snimke misterioznih svijetlih mrlja na patuljastom planetu Ceresu, no znanstvenici i dalje ne mogu dokučiti što su one.

Fotografije je snimila letjelica Dawn (Zora) s visine od 1470 kilometara iznad površine. Rezolucija je bolja od one na snimkama napravljenima u lipnju (140 metara po pikselu). Svijetle točke na fotografiji (a ima ih još na površini planeta, nalaze se u krateru Occator, čiji se rub uzdiže na visinu od 1,6 kilometara.

Mrlje su toliko sjajne da je jedini način da ih se jasno vidi na fotografiji bio da NASA-ini stručnjaci spoje dvije fotografije. ovo što vidimo je kombinacija fotografije s normalnom ekspozicijom kojom je snimljena površina patuljastog planeta, te fotografije na kojoj su sa smanjenom ekspozicijom snimljene mrlje.

Odgovor uskoro

Snimke letjelice Dawn su znanstvenicima pomogle da nekoliko svijetlih točaka viđenih u lipnju mogu pretvoriti u krajolik. Glavni inženjer misije, Marc Rayman, izjavio je da će nam uskoro znanstvena analiza “otkriti geološki i kemijski sastav ovog misterioznog vanzemaljskog krajolika”.

Puno je teorija o tome što su te svijetle mrlje, ali dvije su među znanstvenicima zasad najprihvaćenije. Prva je da je riječ o ledu, a druga o soli koja je završila na površini nakon udara meteorita.

Komentar: NASA-ina letjelica "Dawn" snimila dva vrlo sjajna svjetla na Ceresu


Arrow Down

Znanstvenici reanimiraju 30.000 godina star virus pronađen u Sibiru

Virus
© Getty Images
Znanstvenici kažu da će reanimirati golemi, 30.000 godina star virus pronađen u smrznutim vrištinama Sibira i upozoravaju da bi klimatske promjene mogle probuditi druge opasne mikroskopske patogene.

Francuski istraživači o otkriću Mollivirusa sibericum javljaju u vodećem žurnalu Američke nacionalne akademije znanosti, riječ je o četvrtom soju prapovijesnih virusa otkrivenom od 2003. godine i drugom koji je pronašao isti tim znanstvenika.

Prije nego ga probude, istraživači moraju provjeriti da on ne može izazvati bolest današnjih ljudi i životinja, a virus je dobio pridjev divovski jer je duži od jednog mikrona, odnosno tisućitog dijela milimetra.

Mollivirus sibericum ima 0.6 mikrona, a pronađen je u nekoć vječnom, a danas zahvaljujući klimatskim promjenama ne toliko postojanom ledenom pokrivaču Sibira. Mediji su tako velikim virusima dali ime "frankenvirusi".

Magnet

Magnetski sustav koji imitira ponašanje crvotočine, teoretske konstrukcije koja savija prostor-vrijeme te omogućava svladavanje ogromnih udaljenosti u sekundi

Slika
© edobric/ShutterstockReplika crvotočine
Znanstvenici su razvili magnetski sustav koji imitira ponašanje crvotočine, teoretske konstrukcije koja savija prostor-vrijeme te omogućava svladavanje ogromnih udaljenosti u sekundi, no ne radi se o pravoj crvotočini, da ne bude zabune. Međutim, to što su napravili, reprodukcijsko nevidljivo magnetsko polje, vrlo je zanimljivo.

Istraživanje koje je proveo tim Autonomnog Sveučilišta u Barceloni objavljeno je u časopisu Scientific Reports. Opisuju način na koji su kreirali malu sferu široku 45 milimetara, načinjenu od sferične feromagnetske površine (površina koja se može namagnetizirati), sferičnog superprovodljivog sloja i unutarnje feromagnetske spirale. Superprovodljivi sloj sastoji se od superprovodljivih traka zalijepljenih za sferu, pa bi cijeli uređaj trebao biti potopljen u tekući dušik kako bi supervodič funkcionirao. Magnetsko polje stvara se na jednom kraju uz pomoć struje koja prolazi kroz zavojnicu.

Kad magnetsko polje uđe u sferu na jednom kraju, znanstvenici su pokazali kako će se pojaviti na drugom kraju poput izoliranog monopolarnog polja - no, unutar sfere nema traga magnetskom polju. Dvoslojni dizajn odgovoran je za to što je magnetsko polje nevidljivo; privlačnost i odbojnost magnetskog polja su isključene, zbog čega se ne može primijetiti. „Naša crvotočina prenosi magnetsko polje s jednog mjesta u svemiru do drugog, kroz put koji je magnetski neprimjetan”, kažu znanstvenici.