stupid
"Ovo je moja omiljena stvar u svezi odrastanja u Africi: Mi nismo dobri u etiketiranju, mi to i ne radimo,"Oh, ti si demokrat; oh, ti si republikanac." Jer živimo u stvarnom svijetu. " - Dambisa Moyo

Nažalost, mnogi od nas su razvili štetne navike kako se odnosimo prema sebi i drugima. Od presudne je važnosti da ovoj temi pristupimo s radoznalošću, a ne kritikom, kako bismo izbjegli produljenje začaranog kruga, iako je često teško izbjeći osjećaje krivnje kada pokušavate shvatiti kako stvari učiniti boljima. Izazov je, osobito u početku, tolerirati osjećaj srama i bolnih emocija koje se mogu pojaviti kada doista počnemo raditi na ovim pitanjima, a još je izazovnije u početku biti zahvalan za mogućnosti koje smo sami sebi omogućili.

Put do pakla popločan je pretjerano pojednostavljenim etiketama

Kontraproduktivne navike pojavljuju se na mnogo načina, obično nesvjesno oblikujući naše izbore, tako da se opetovano osjećamo loše i ulazimo u negativne situacije bez da razumijemo zašto. U nedostatku samosvijesti, kada se osjećamo nesposobnim učiniti bilo što dobro, mnogo je teže vidjeti mogućnosti za realnu, pozitivnu promjenu. Također je nemoguće ostati svjestan detalja onoga što se događa kako bismo mogli riješiti stvari. Jedan od načina na koji možemo početi obraćati pažnju je postati svjestan riječi koje koristimo tijekom unutrašnjeg razgovora, oznake koje koristimo sa sobom i s drugima kada prolazimo neugodne situacije. Kad čujem ljude kada koriste te riječi, smatram da se u tome događa puno više nego što se čini.

Ove riječi su jednostavne za korištenje, dolaze na pamet u tren oka, i često su ono što smo čuli kroz odrastanje. To su riječi koje nude brze popravke za složene probleme, a prate ih osjećaji moralne prosudbe, mržnje i potpunog odbacivanja. Umjesto razumijevanja nijansi i stvaranja mostova za razumijevanje i komunikaciju, takvo označavanje odražava temelj - ili razmišljanje - koje nas općenito razdvaja od nas samih i drugih u činu jezičnog nasilja. To je jezik koji nas dijeli, nerazumijevanje pojmova, a ne jezik koji spaja i produbljuje uzajamnost i odnos sa samim sobom. Te oznake možete prepoznati po mentalnom stanju u kojem se nalazite kada ih koristite, te kako ih izgovaramo sa zastrašujućom lakoćom, a šteta koju često odmah prepoznajemo je učinjena. Uređivanje riječi koje izgovorimo nije dovoljno i može nam se obiti o glavu u cenzuri i političkoj korektnosti, ali zaustavljanje od nasilja u odnosu sa sobom i drugima dobro je mjesto za početak ozdravljenja.

Etikete koje nas navode na krivi put

Naravno, tu ima još mnogo toga, ali pogledajmo neke od uobičajenih pojmova koje koristimo kada sebi i drugima zadajemo teške trenutke, što se čini da oni znače, što "stvarno" znače, kao i alternativni pristupi:

1. Lijen/a: Ovu riječ koristimo često kada nismo učinili nešto što mislimo da smo trebali učiniti, ili ju koristimo kad se obraćamo nekom drugom - "Ti si stvarno lijen." Čini se da to znači da nešto nije u redu s nekim jer su nesposobni za naporan rad ili ne žele raditi naporan posao, ili oboje. To sugerira da je osoba manjkava na neki temeljni i nepopravljiv način, predmet prezira i gađenja. Ovo sve oslobađa odgovornosti otkrivanja što se zapravo događa, što često služi da se prikriju neugodna pitanja, kao što su razlike u učenju, osobni stres ili još dublji problemi. Kada vam etiketa "lijen" padne na pamet, pritisnite pauzu i pitajte što se još događa. Usredotočite se na rad na ono što je moguće, na specifične povratne informacije i ciljeve koji se zapravo mogu postići, izgrađjući osnaživanje i samoefikasnost umjesto da ih potkopavate.


2. Dosadno: Kada podlegnemo dosadi, lako se predajemo. "Dosadno mi je!" je poznata pritužba prekomjerno hiperaktivne djece i, sve više, odraslih. Kada nam postane dosadno, to obično znači da postoje skrivene emocije s kojima nismo u kontaktu, često duboka tjeskoba o tome kako koristimo svoje vrijeme. Umjesto da se bavimo anksioznošću, dovoljno je lako pobjeći u dosadu kao lako objašnjenje zašto se osjećamo zaglavljeno i način da izbjegnemo bavljenje problematičnijim pitanjem kako provodimo naše vrijeme i zašto možda imamo poteškoća u prepoznavanju i bavljenju aktivnostima u svezi kojih smo znatiželjni i možda čak i strastveni.
Mnogo puta, ova vrsta problema identificiranja i uključivanja u ono što je važno vraća nas na pitanja vlastite vrijednosti i navike žrtvovanja vlastitih potreba u poštivanju drugih. Korištenje dosade na ovaj način obično je povezano s gubljenjem uma. Postajemo nesposobni razmišljati o bilo čemu drugom osim da nam je dosadno, što nas učinkovito spriječava da se izvučemo iz dosade i mentalne paraliziranosti.

3. Licemjer: Ovaj riječ je važna jer osuđivanjem sebe ili drugih kao licemjerne je način suočavanja s teškim ili naizgled nemogućim sukobima. Kada pretpostavimo da moramo imati samo jednu točku gledišta, da ne možemo sagledati nešto iz više kuteva, biti neodlučni ili na drugi način ne držati se svog stajališta kao pijan plota, lako je riješiti se napetosti potrebne za držanje kontrastnih perspektiva s optužbom za dvoličnost i moralni slom. Dok je licemjerje zasigurno stvarno, stvari često nazivamo licemjernim više nego što zapravo jesu zbog toga jer je lakše baviti se pitanjima u kratkom roku.

Kada vam se ova riječ pojavi u umu, usvojite liječnički stav pregleda pacijenta. Sagledajte problem iz više smjerova i zapamtite da mora postojati kontekst. Moralne vrijednosti i etičke odluke uvelike se mijenjaju od situacije do situacije. Identificirajte različite strane prividnog licemjerja i razmislite o tome u kojim kontekstima će se primjenjivati te različite perspektive. U većini situacija jednostavno je to dovoljno da se sukob postavi na put razrješenja. Istinsko licemjerje je mnogo rjeđe, i često imamo više perspektiva s kojima se ne želimo baviti, preferirajući da sebe doživljavamo uskogrudnim kao načinom da osjećamo integritet.


Komentar: S druge strane, u današnjoj političkoj klimi, licemjerje uopće nije rijetkost...i treba ga nazvati UPRAVO onim što jest. Na primjer - Tale of two uprisings: Ukraine's Maidan got McCain and cookies while French Yellow Vests met with icy silence from Washington



4.
Razmažen/a: Kada optužujemo sebe i druge da su razmaženi, to je gotovo uvijek iz gnjeva i frustracija, prekomjerno pojednostavljujući temeljne probleme s kritizirajućom etiketom. Iako, vjerojatno postoje slučajevi kada je netko postao "razmažen" u smislu da su se navikli na to da su stvari previše lako dostupne, u nedostatku povezivanja nagrade s odgovarajućim naporom. Mnogo puta, dio frustracije je naša vlastita krivnja projicirana na osobu kojoj smo dopustili da postane razmažena. Umjesto da preuzmemo odgovornost bez osjećaja krivnje, jer se teško nosimo s bolnim osjećajima, na primjer žaljenje i frustracija sa samim sobom, lakše je preći na ideju da smo razmaženi kao sveobuhvatno objašnjenje za složenija ponašanja.
Lakše je pripisati razmaženost kao fatalnu pojedinačnu manu, nego razumjeti kako je razmaženost zapravo rezultat složenog procesa odnosa, bilo da se ta dinamika interno pojavljuje u samo-označavanju ili izvana s bliskim drugima. Jedan koristan korak za izlazak iz ove zamke je uzeti u obzir koja je iskrena, autentična želja ili potreba skrivena u razmaženom ponašanju. Često se jednostavno svodi na potrebu prepoznavanja ili ljubavi od sebe i drugih, ali razmaženo i zahtjevno ponašanje nas i drugih, nažalost i paradoksalno, na putu je do dobivanja onoga što nam je stvarno potrebno.


Komentar: A ponekad riječ "razmažen" je upravo ono što implicira - pravo... u posljednje vrijeme među milenijalcima nije da toga fali.


5. Glup/a: "Bože, ja sam takav idiot!" Ja sam zapravo zaboravio staviti "glup" na ovaj popis, ali na sreću, mogu ga urediti naknadno. Na neki način, ova riječ je najzanimljivija, jer najčešće kada netko kaže da je glup, ispadne da se ne radi o previše inteligentnoj osobi. To je vjerojatno pokazatelj da imaju previše samopouzdanja jer se percipiraju kao da su pametni, istovremeno se osjećaju ranjivima kada učine pogrešku, bez obzira na to jesu li je učinili kad su sami ili pred drugim ljudima. U svakom slučaju, to zapravo nema veze s inteligencijom.

Ovdje se radi o nemogućnosti da budete ljubazni prema sebi kada griješite, radije nego da budete nježno korektivni (a kamoli oprostiti sebi), razbijajući glavu osjećajem krivnje zbog pogreške. Dakle, nemam problema s prepoznavanjem pogrešnih koraka i ispravljanja pravaca, ali općenito ne mislim da je agresija usmjerena prema sebi najbolji način za promjenu. Kad se to dogodi, humor može pomoći, možda malo nježnog humora o ljudskosti, jer smijeh uvelike umanjuje sram. Također je važno koristiti tu inteligenciju, jer kad to učinimo, brzo shvaćamo da je "glupost" obično više vezana uz impulzivnost, nepažljivost, razumljivo neiskustvo, ili nešto slično tome o čemu možemo racionalnije razmišljati i učiti iz toga.

6. Sebičan: Konačna oznaka koju dajemo sebe i drugima , zbog mnogih razloga, označava legitimne potrebe kao sebične. Ovo obično ima korijene iz djetinjstva, često religiozne ili moralne prizvuke, koji valoriziraju samožrtvovanje koje prelazi u mazohizam. Možda su nam roditelji rekli da smo sebični kada smo imali potrebe koje su općenite normalne potrebe koje djeca imaju, jer je rješavanje djetetovih potreba bilo nezgodno ili na drugi način teško za roditelje kojima je nedostajalo resursa. Možda su se zapostavili i zbog toga se istresli na djeci. Možda su se njihovi roditelji mučili da ih prehrane i iz nužde razvili puritanske filozofije života. Nitko nije kriv, zapravo, u slučaju međugeneracijskog prijenosa . . . ali jednom kada smo mudri o čemu je riječ, želimo okrenuti trend jer smo odgovorni za saučesništvo.

Umjesto da odvojite vrijeme i zajedno razmislite o teškim pitanjima, "ti si sebičan/na" se primjenjuje kako bi se izbjeglo uzajamno priznavanje poteškoća u balansiranju potreba svih uključenih. Kada to činimo sami sebi, označavajući sami sebe kao sebične kada imamo legitimne potrebe, činimo nasilje protiv sebe i potkopavamo i zdrava ponašanja samopomoći, kao i pojačavajući osjećaj da smo loša osoba - i time produžujemo začarani krug.

Kad prilika zakuca na vrata

To su glavne oznake koje ljudi koriste, a primijetio sam da sam ih i ja koristio kad sam zavaravao sebe i druge. Razlikuju se jedne od drugih, ali imaju nekoliko zajedničkih stvari: sve su to načini da se izbjegne rješavanje složenijeg pitanja, kako u odnosima s drugim ljudima, tako i u odnosu prema nama samima. Oni označavaju temeljni disfunkcionalni obrazac u odnosima, osobito kada se koriste rutinski (radije nego rijetko i površno). Svi oni čine nasilje odnosima, jer nas razdvajaju i stvaraju štetne praznine u našem odnosu sa samim sobom.

Što je najvažnije, to su prilike za pozitivne promjene. Kada primijetimo da koristimo te etikete ili da ih slušamo, vrijeme je da usporimo, pritisnemo gumb za emocionalnu stanku i postanemo stvarno znatiželjni. To je prilika za donošenje boljih odluka o tome kako krenuti naprijed, omogućujući više unutrašnje i međusobne komunikacije s drugima, veće suosjećanje i opraštanje sebi i drugima, kao i mogućnost odabira drugog puta naprijed.
Grant Hilary Brenner, M.D., psihijatar i psihoanalitičar pomaže odraslima prilikom stanja anksioznosti i promjena raspoloženja, također radi na mnogim razinama kako bi pomogao osloboditi njihove kapacitete življenja i voljenja.