asteroid
© SPL
Udar asteroida prije 66 milijuna godina doveo je ne samo do izumiranja dinosaura, već i do drugih oblika života
Znanstvenici smatraju da su današnje tropske kišne šume na području Amazonije nastale nakon ogromnog udara asteroida za kojeg se mislilo da je odgovoran za kraj ere dinosaura.

Prije nego što je asteroid pogodio poluotok Yucatan u današnjem Meksiku, kišne šume na području Južne Amerike sastojale su se od znatno drugačijeg bilja te nisu bile bogate raznim cvjetajućim biljkama kao što je to slučaj danas.

"Da se vratite dan prije pada meteorita, šume bi imale otvorene krošnje s puno paprati, mnogo četinjača i dinosaura. Šuma kakvu vidimo danas produkt je jednog događaja prije 66 milijuna godina", rekao je paleobotaničar Carlos Jaramillo s instituta Smithsonian Tropical Research Institute.

Jaramillo i njegovi kolege analizirali su desetke tisuća uzoraka fosilizirane peludi i lišća pronađenih na sjeveru Južne Amerike koji datiraju ili iz perioda krede neposredno prije udara asteroida ili neposredno nakon udara, iz epohe paleocena.

Otkrili su da se biljna raznolikost smanjila za 45 posto nakon udara i da joj je trebalo otprilike 6 milijuna godina da se oporavi. Ostaci ugriza insekta na fosiliziranim listovima pokazali su da je nakon udara asteroida došlo i do smanjenja raznolikosti insekta, piše New Scientist.

Kišne šume Južne Amerike promijenile su se nakon te katastrofe. Nestalo je većine četinjača i paprati, a pojavile su se cvjetajuće biljke zvane kritosjemenjače. Šume je ubrzo prekrila gusta krošnja koja je dopuštala samo malom dijelu svjetlosti da dopre do tla.

prašuma
© JarnoVerdon
Moderne tropske kišne šume su guste, s gustim krošnjama - za razliku od kasnokrednog razdoblja
Jaramillo i njegovi kolege smatraju da postoji nekoliko razloga zašto je asteroid mogao prouzročiti ovako veliku promjenu. Kao prvo, udar je vjerojatno usmrtio većinu velikih dinosaura biljojeda koji su se hranili biljkama s nižih razina šuma.

Osim toga je pepeo, koji je neko vrijeme nakon udara prekrio nebo, vjerojatno kasnije poslužio kao gnojivo; stvarajući tlo bogato hranjivim tvarima koje je pogodovalo brzorastućim kritosjemenjačama.

"Nama se sviđa kako su stvari ispale, volimo ovu nevjerojatno raznoliku, strukturno složenu šumu. No sada pak gledamo masovno izumiranje koje uzrokuju ljudi, a koje opet mijenja čitave ekosustave", kazala je paleobotaničarka i paleoekologinja Bonnie Jacobs sa sveučilišta Southern Methodist University u Teksasu.

"Uglavnom, mada se nama sviđaju krajnji rezultat i izgled kišne šume, oni se ni bi sviđali svim onim životinjama koje su bile žive u kredi", dodala je.

Istraživanje naziva Extinction at the end-Cretaceous and the origin of modern Neotropical rainforests objavljeno je u časopisu Science.