planet nine
Michael Rowan-Robinson, s Imperial College Londona, pretražio je arhive u nadi da će pronaći 'grešku' u starim podacima koji bi mogao ukazivati na njegovo postojanje. Blijeda zelena točka iznad 21h u središtu ove slike je ono što bi 'moglo' biti Planet Devet
Mnogi znanstvenici zbog snažnog izvora gravitacije koji se nalazi na rubu našeg Sunčevog sustava pretpostavljaju da se tamo skriva masivan planet, koji je dobio popularan naziv Planet 9.

No do sada nije bilo nikakvih konkretnih dokaza da se na tome području nalazi nekakvo nebesko tijelo koje odgovara tom opisu. Ili smo barem tako mislili?

planet nine
Tajanstveni, mali i hladni objekt koji su astronomi vidjeli 20 milijardi milja od Zemlje 1983. možda je bio neuhvatljivi Planet Devet, prema novom izvješću
Planet X ili Planet 9

Planet Devet je hipotetski planet koji kruži izvan orbite Neptuna, u vanjskim dijelovima našeg Sunčevog sustava.

Astronomi već stoljećima pomoću varijacija u orbiti planeta predviđaju postojanja novih nebeskih tijela. Naime, kada se orbita planeta ne podudara s dosadašnjim predviđanjima, trebamo ažurirati našu fiziku ili pretpostaviti dodatan planet, objašnjava astrofizičar Paul M. Sutter sa Sveučilišta Stony Brook i Instituta Flatiron.

Primjerice, kada znanstvenici nisu mogli precizno objasniti Merkurovu orbitu, na kraju je došlo do Einsteinove teorije relativnosti. S druge strane, čudna orbita Urana dovela je do otkrića Neptuna.

Astronomi su 2016. proučavali niz jako udaljenih objekata u Sunčevom sustavu, koji se nazivaju transneptunski objekti (transneptunsko tijelo, TNO). Radi se o nebeskim tijelima u Sunčevom sustavu koja se nalaze dalje od Neptuna, u Kuiperovu pojasu, koja su ostaci formiranja Sunčevog sustava.

Primijetili su da nekoliko TNO-a ima neobično bliske orbite, koje se međusobno poravnavaju. Vjerojatnost slučajnog nastanka takve konstrukcije orbita je manja od 1%, zbog čega su astronomi posumnjali da se tamo krije masivan planet, veći od Neptuna. Nazvali su ga Planetom 9 ili Planetom X. Smatraju da bi njegova gravitacija mogla uzrokovati zbijene orbite TNO-a te da je taj planet najmanje pet puta veći od Zemlje.

planet 9
Planet 9 je teoretiziran, ali nikada prije nije viđen. On kruži izvan Plutona u dubinama Sunčevog sustava i bit će otkriven u sljedećih deset do 15 godina, tvrde znanstvenici. Također se kaže da je veći od Zemlje, ali manji od postojećih plinskih divova (na slici)
Snimljen još 1980-ih?

Astronom Michael Rowan-Robinson sa sveučilišta Imperial College London proveo je nedavno analizu podataka prikupljenih putem opservatorija Infrared Astronomical Satellite (IRAS) 1983. godine i pronašao tri izvora svjetlosti koji bi mogli biti misteriozni Planet Devet.

Rowan-Robinson u svom istraživanju navodi da se ne radi o pravom otkriću jer te hipoteze tek trebaju biti dokazane daljnjim istraživanjima, ali da sama vjerojatnost da se radi o Planetu X otvara mogućnosti za daljnje studije.

"S obzirom na lošu kvalitetu IRAS-a i s obzirom na to da se radi o vrlo problematičnom dijelu neba za infracrvenu analizu, vjerojatnost da se radi o Planetu 9 stvarno nije velika", navodi Rowan-Robinson, a prenosi Science Alert.

"Međutim, s obzirom na veliki interes za taj planet, bilo bi vrijedno provjeriti je li objekt s predloženim parametrima i u predloženom području neba u skladu s mogućim položajem hipotetskog tijela u tom periodu", dodaje.


Teško ga je uočiti

Astronomima je jako teško pronaći hipotetski Planet 9, u slučaju da stvarno postoji, jer bi njegova orbita trebala biti izuzetno udaljena zato što je on prilično malen i hladan te vjerojatno uopće ne reflektira puno sunčeve svjetlosti te zato što ne znamo točno na kojem bi se on području mogao nalaziti.

IRAS je tijekom deset mjeseci 1983. godine snimao 96 posto neba. Putem infracrvenog zračenja mogao je otkriti male, hladne objekte poput Planeta Devet, pa je stoga Rowan-Robinson odlučio ponovno analizirati njegove stare podatke koristeći parametre koji su u skladu s modelima gibanja i izgleda tog misterioznog tijela.

Opservatorij je uočio 250.000 točkastih izvora, no samo tri su bila mogući kandidati za Planet X. No to ipak ništa definitivno ne dokazuje. Naime, područje neba u kojem se pojavljuju spomenuti izvori nalazi se na niskoj galaktičkoj širini (blizu ravnine galaksije) i pod snažnim je utjecajem galaktičkih filamentarnih oblaka koji svijetle u infracrvenom zračenju. Dakle, moguće je da su ovi izvori neka vrsta šuma koji dolazi iz ovih oblaka.

U slučaju da se uistinu radi o novootkrivenom planetu, onda putem ovih podataka možemo izvući neke nove informacije o Planetu Devet. Prema snimkama s IRAS-a, bio bi između tri i pet puta veći od Zemlje i orbitirao bi na udaljenosti od oko 225 astronomskih jedinica.

Možda se radi o crnoj rupi ili slučajnoj distribuciji

Neki astronomi su nakon godina neuspješnog traganja za Planetom X predložili alternativnu hipotezu. Možda se uopće ne radi o planetu, već o maloj crnoj rupi.

Kao što smo pisali, male crne rupe ("male" ovdje znači mase planeta) su objekti koji su vrlo zanimljivi znanstvenicima. Sve crne rupe za koje znamo u svemiru potječu od smrti masivnih zvijezda. A budući da su samo najmasivnije zvijezde dovoljno velike da na kraju svog života stvore crnu rupu, one mogu iza sebe ostaviti samo one crne rupe s masom koja je najmanje 5 puta veća od Sunčeve.

No postoji mogućnost da oko nas postoje i manje crne rupe, koje su nastale u ekstremnim uvjetima ranog svemira. Kozmološka promatranja isključila su većinu modela iskonskog stvaranja crne rupe, uz nekoliko iznimaka - poput crnih rupa veličine planeta.

Dakle, ako znanstvenici mogu potvrditi da mala crna rupa kruži oko Sunca, to bi moglo pružiti intrigantan pogled na jedan od najvećih misterija moderne kozmologije.

Neki stručnjaci smatraju da postoji još jedno objašnjenje za zbijene orbite TNO-a. Prema analizi temeljenoj na projektu mapiranja neba Outer Solar System Origins Survey, koji je otkrio više od 800 novih "transneptunskih tijela", možda se ipak radi o slučajnoj distribuciji tih objekata, navodi NASA.

Istraživanje naziva A Search for Planet 9 in the IRAS Data dostupno je na arhivu arXiv te će uskoro biti objavljeno u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.