Revolucionarno otkriće moglo bi promijeniti službenu povijest

Indigenous people of Uruguay i
© Photo by Maximasu via Wikimedia Commons
Skulptura u znak sjećanja na autohtone narode Urugvaja u glavnom gradu Montevideu. Arheološki dokazi o ljudskom nastanjivanju tog područja sežu unatrag 10.000 godina.
Unatoč svom položaju na sredini istočne obale kontinenta Južne Amerike, kratka povijest Urugvaja zamagljena je europskim sukobima te oblikovana kolonijalnim interesima španjolskih, britanskih i portugalskih sila.

Međutim, ono što izrazito nedostaje su glasovi iz prapovijesti, onih autohtonih kultura koje su ove brežuljkaste krajeve i umjerene ravnice, tisućama godina nazivale domovinom.

No, odjeci te izgubljene prošlosti konačno se čuju zahvaljujući naporima istraživača sa Sveučilišta u Montevideu u Urugvaju te Sveučilišta Emory i Florida Atlantic u SAD-u, piše Science Alert.

Nova otkrića osporavaju teorije da autohtoni narodi Južne Amerike potječu iz jedne migracije

Njihovo istraživanje ostataka dviju osoba koje su živjele mnogo prije poznatog transatlantskog putovanja Kristofora Kolumba otkrilo je iznenađujuće veze među populacijama diljem Amerike. Štoviše, novootkrivena otkrića osporavaju teorije koje sugeriraju da autohtoni narodi Južne Amerike svi potječu iz jedne migracije.

"Ovo doprinosi ideji da je Južna Amerika mjesto gdje je postojala multiregionalna raznolikost, umjesto monolitne ideje o jednoj rasi Indijanaca diljem Sjeverne i Južne Amerike", kaže antropolog sa Sveučilišta Emory John Lindo.

Oba skupa ostataka otkrivena su na 2000 godina starom arheološkom nalazištu u Rochi, obalnom gradu na jugoistoku Urugvaja. Jedan, s dva X kromosoma, procijenjeno je da je star oko 1400 godina. Spol drugog bilo je teže odrediti, ali činilo se da je živio prije oko 650 godina.

urugvaj
© Wikimedia Commons
Put migracije prema dolje sa sjevera

Iako ih razdvajaju stoljeća, genetika svakog od njih pridonijela je široj priči o složenom podrijetlu koje je povezivalo autohtone Urugvajce s genomima otkrivenima iz drevne Paname - dijela zemlje koji povezuje Južnu Ameriku s kontinentom na sjeveru - i istočnog Brazila.

Slijedeći genetski trag unatrag kroz vrijeme, nalazi bi mogli odražavati put migracije prema dolje sa sjevera, ili čak kasniju povratnu migraciju s juga.

Iznenađujuće, čini se da genomi para nisu bili usko povezani s modernim autohtonim amazonskim stanovništvom.

Prikupljanje dokaza otežava vlažna i topla klima

Najvjerojatnije objašnjenje za ovaj obrazac je odvajanje predaka među južnoameričkim domorodačkim stanovništvom.

"To je u suprotnosti s teorijom o jednoj migraciji koja se podijelila u podnožju Anda", kaže Lindo.

Za rješavanje rasprave jednom zauvijek bit će potrebno puno više dokaza prikupljenih iz daleko šireg spektra izvora, što je izazov koji dodatno otežava klima u Južnoj Americi.

Za razliku od Europe, vlažni, topli uvjeti na većem dijelu kontinenta skraćuju vrijeme trajanja DNK koja se nalazi u kostima mrtvih.

'Nema dovoljno dostupnih drevnih DNK referenci'

"Ako ste europskog podrijetla, možete sekvencirati svoj DNK i upotrijebiti te podatke kako biste točno odredili odakle su vaši preci, pa čak iz kojeg su sela", kaže Lindo.

"Ako potječete od ljudi koji su autohtoni u Americi, možda ćete moći saznati da je neki dio vašeg genoma indijanski, ali je malo vjerojatno da možete pratiti izravnu liniju jer nema dovoljno dostupnih drevnih DNK referenci."

Značajno je i gubitak te raseljavanje autohtonog stanovništva kroz genocide i ropstvo također čine zadatak praćenja ljudske priče prije europske invazije još izazovnijim.

U slučaju Urugvaja, posljednje poglavlje etničke prošlosti zatvoreno je 1831. godine, kada je raznolika skupina autohtonih ljudi koji se općenito identificiraju kao Charrúa dočekala svoj kraj u svojoj državi.

Šapat o DNK teško nadoknađuje stoljetnu šutnju

Na obalama potoka Salsipuedes, deseci su izgubili živote, dok su stotine odvedene u ropstvo.

Od tada Urugvaju nedostaje etnička prisutnost. Iako šapat o DNK teško nadoknađuje stoljetnu šutnju, to je dobro mjesto za početak učenja više o tome kako se autohtono stanovništvo Urugvaja uklapa u širu sliku.

"Kroz ove prve čitave sekvence genoma autohtonog stanovništva u regiji prije dolaska Europljana, uspjeli smo rekonstruirati barem mali dio njihove genetske pretpovijesti", zaključio je Lind.

Istraživanje je objavljeno u PNOS Nexos.