space music
Ljepota je vječnost koja se gleda u zrcalo.
Ali ti si i vječnost i zrcalo.

Kahlil Gibran
Zori ili sutonu, naravno, nije važno gledamo li ih ili ne. I dalje će biti lijepi bilo da ih gledamo i raspoznajemo ili ne. Iz toga slijedi da na ovom svijetu postoji vječan objektivan princip koji nazivamo Ljepota, princip koji ne ovisi o nama. Ponekad ga raspoznajemo, ponekad ne; to ovisi o našem subjektivnom gledištu. Ako objektivnost zamislimo kao nebo, subjektivnost je zatvoreni prozor.

Objektivna su stalno postojeća apsolutna načela ili snage koje možemo nazvati kako želimo: arhetipovima, božanstvom... nije važno. Prozori su mnogi aspekti vidljivog ljudskog života: umjetnost, znanost, religija i politika. Naš je izbor očistiti prozor ili dopustiti da ostane mutan, otvoriti ga ili zatvoriti. Tu naša subjektivnost može priječiti pogled ili nas učiniti kanalima za vječne principe Ljepote, Istine, Dobra i Pravde. Činjenica da svatko može otvoriti prozor znači da negdje u srcu, bez obzira na vrijeme, mjesto, boju kože ili status osobe, postoji ljudska čežnja za vječnim nebom dobrote.

Richard Feynmann, dobitnik Nobelove nagrade za kvantnu fiziku, rekao je:
"Jedan moj prijatelj umjetnik podigne cvijet i kaže: 'Pogledaj kako je lijep', i ja se složim. Zatim kaže: 'Ja kao umjetnik mogu vidjeti kako je on lijep, ali ti ćeš kao znanstvenik sve to rastaviti na djeliće i time će cvijet postati samo dosadna stvar.' ... Iako nisam toliko estetski profinjen kao što je on, ja u cvijetu vidim mnogo više... ljepotu u manjim dimenzijama, unutarnju strukturu i procese... i ljepota samo raste. Ne razumijem kako bi se ona time mogla smanjivati."
Cilj umjetnosti i znanosti je, dakle, isti: otkriti tajne života. I bilo koji drugi oblik koji otvara kanal prema ovim tajnama poslužio bi istoj svrsi, i time bi se izrazila pravednost. Taj se oblik, drugim riječima, može nazvati klasičnim. Riječ "klasičan" znači" ono najvišeg dosega" ili "ono najviše kvalitete". Uzmimo kao ­primjer klasičnu glazbu.

Prema Leonardu Bernsteinu, jedan "atom" glazbe nije samo jedan ton, već to moraju biti barem dva; rezultat njihova odnosa naziva se intervalom, koji je srce i duša glazbenog djela. Melodija nastaje kad tonovi slijede jedan za drugim horizontalno u vremenu, a harmonija kada tonovi zvuče istodobno, vezani uz vertikalno vrijeme, bilo da su uzlazeći ili silazeći, u inverziji itd. Odnosi između tih glazbenih atoma i njihovih intervala u melodiji i harmoniji tvore glazbu.

U skladbama klasične glazbe sadržano je određeno kreativno otkriće koje, osim domene umjetnosti, dotiče i osnovna pitanja matematike i fizikalnih područja znanosti. Beethoven, možda jedan od najslavnijih svjetskih skladatelja, stvorio je većinu svojih poznatih skladbi nakon što je oglušio. Kako? Odgovor se krije u njegovoj genijalnoj senzibilnosti za uzorke i matematiku skrivenu iza prekrasnih zvukova.

Sama priroda puna je obrazaca koji se mogu matematički opisati. Naprimjer: duga, paukova mreža, pčelinje saće, uzorci na krznima životinja itd. Našim univerzumom upravljaju prirodni zakoni koji su nepromjenjivi. Klasičan oblik je, poput prirode, također matematički osmišljen i uređen zakonima koji stvaraju skladan suživot i ravnotežu između njegovih različitih dijelova.

Pogledamo li sebe i svijet jasno uviđamo koliko smo se udaljili od prirode, sklada i ravnoteže. Mislim da je kaos koji vidimo u svijetu samo odraz unutarnjeg poremećaja. Danas uglavnom okrećemo leđa prozorima prema vječnosti i nismo ih svjesni. U našem ubrzanom životu, gdje se čini da vrijeme klizi kroz prste, svaki oblik umjetnosti postaje popularan. Što je to što nas danas privlači nekom obliku glazbe? Za neke je to tekst, za neke je ritam, za mnoge je to raspoloženje u datom trenutku. Drugim riječima, to je suvremena umjetnost - ona koja se odnosi na privremenost, nešto uvijek promjenjivo, trend.


stari violinist
U usporedbi sa suvremenom, klasična glazba prolazi test vremena. Bez želje da generaliziram, danas možemo slušati suvremenu pop pjesmu koja je hit, ali pitanje je li da će za tristo godina zaluđenost koju je proizvela i dalje trajati? S druge strane, Beethovenove su skladbe još i danas cijenjene i izvode se na koncertima širom svijeta. Matematički zakoni koji stoje iza klasične umjetnosti, koji su slični općim zakonima prirode, daju određenom obliku sposobnost prenošenja osjećaja bezvremenosti. Kao i priroda, oni učinkovito stvaraju kanal za izražavanje arhetipova u svijetu. Stoga je njegovanje tradicije klasične umjetnosti od izuzetnog značaja danas, i to u posebnom smislu: ona je naša veza za povratak bitnome, jer predstavlja čovjekov najveći doseg u približavanju i izražavanju vječne esencije. U stvaranje ove umjetničke forme uključen je još jedan važan element: svijest samog umjetnika.

Kada pojedinac počne proučavati neku klasičnu umjetničku formu, proučavanje se pretvara u putovanje prema savršenstvu. S jedne strane, on pokušava ovladati tehnikom ove forme na točno određen način, onako kako mu je ona predana, bez subjektivnih improvizacija, ali s druge strane, ni sam umjetnik ne ostaje isti, jer ako je posvećenost iskrena, i on sâm će se promijeniti.

Dok istražuje i ovladava takvom skladnom glazbenom cjelinom, umjetnik također istražuje svoju ljudskost, jer mora uspostaviti sklad između svojih različitih unutarnjih glasova. To postaje proces širenja svijesti, jer on neprestano mora pomicati svoje granice. Cijeli ovaj proces je putovanje, ne samo zbog uživanja osjetila, već i zbog otkrivanja vječnih zakona života ucrtanih u klasičnoj umjetničkoj formi. Time ovo postaje duhovno putovanje za samog umjetnika.

Umjetnikova svijest nadilazi puku subjektivnu perspektivu te on ponovno otkriva postojanje snažnog objektivnog jastva, svoj istinski duhovni identitet. Njegova identifikacija dovodi do rezonancije s objektivnim arhetipom Ljepote izraženim u klasičnom obliku, čime umjetnik postaje njegov kanal.

Na tom putu treba ustrajno vježbati, održavati ritam i zaboraviti svoj ego. Svaki izazov koji umjetnik prevlada, dovest će do otkrivanja unutarnje snage. Svaki korak prema "čišćenju" subjektivnog prozora i otvaranju tog kanala, otkrivat će mu novu zraku svjetlosti koja je uvijek čekala da se probije. Tek kada umjetnik zaboravi na sebe u umjetnosti, on će uistinu pronaći sebe.

Postoje razne studije koje pokazuju prednosti slušanja klasične glazbe. Osim na ljudima, njezini su učinci vidljivi i na biljkama i životinjama. Klasicizam u umjetnosti je, dakle, stav usavršavanja oblika te označava proces koji obogaćuje izvođača i publiku. Takav stav nastojanja da se otkrije vječnu božanstvenost kroz djelovanje mogao bi se nazvati klasičnim načinom življenja; etičkim životom, u kojem svaki pojedinac usmjerava svoja ograničena sredstva u prostor i vrijeme kako bi njegovao, oblikovao i istražio mogućnosti stvaranja kanala preko kojih će tajne vječnosti pronaći mjesto u njegovu životnom prostoru. Kada čovjek održava ovo nastojanje kao središte svog života, bez skretanja s puta, usmjeravajući svaki njegov aspekt, on živi na klasičan način. Ovakav će stav u pravom smislu riječi pojedinca učiniti plemenitim, a društvo etičnim.

________________________________

Autor: Shraddha Shetty
S engleskog preveo: Loris Ivančić Žic