Dobrodošli na Sott.net
Pet, 22 Stu 2019
Svijet za ljude koji misle


Heart - Black

Autoritarizam i psihopatija


Komentar: Kao što je nekima poznato, SOTT se već godinama bavi problemom psihopatije i psihopata, te njihovim učincima, kako na društvo u globalu, tako i na osobne međuljudske odnose. Nažalost, velika većine literature o toj veoma važnoj temi je dostupna samo na stranim jezicima. Ponukani tom činjenicom, zavirili smo u naš arhiv, te Vam donosimo nekoliko relevantnih radova za koje smatramo da psihopatiju i psihopate prikazuju u odgovarajućem svjetlu.


Slika
Nedavno sam ponovno pronašao blog pod nazivom Orcinus, tamo sam našao seriju članaka koju je napisala Sara Robinson o autoritarizmu. Ona seriju članaka počinje (klikni ovdje) sažetkom i pregledom knjige Johna Deana: Conservatives Without Conscience. Zaintrigiralo me je ovo ponovno otkriće, iz više razloga. Prvo, nisam znao da je John Dean (kojeg je proslavio Watergate, i s kojim, koliko znam, nisam u rodu), pisao o autoritarizmu. Drugo, nisam pročitao ništa od akademske literature o autoritarizmu (vidi Dr. Robert Altemeyer) već godinama, vjerojatno ne otkad sam bio na fakultetu. I treće, ponovno sam zapanjen, značajnim preklapanjem među prirodama autoritarizma i psihopatije (područja koje me jako zanima, klikni ovdje).

Komentar: Tematika psihopatije u vladajućim strukturama i njoj pridružene ponerizacije društva je odlično obrađena i izložena u knjizi Andrewa Lobaczewskog Politička ponerologija.

Za primjere kako psihopatski pojedinci mogu u potpunosti zauvijek promijeniti živote pojedinačnih običnih ljudi, te s druge strane utjecati na percepciju širokih masa kad se u "igru" uključi moćna propagandna mašinerija, pogledajte: Također, možete pogledati da nam pomoću moderne znanosti dolaze naznake da između nas i psihopata postoji suštinska biološka razlika, kao da se ne radi o pripadnicima iste vrste:


Attention

Svijet pred financijskim kolapsom?!

Slika
Ono što se prije prije nekoliko dana dogodilo u Švicarskoj pokrenulo je goleme valove na financijskim tržištima diljem svijeta. Bogatstva su stvorena u jednome danu, i to vjerojatno u jednakom apsolutnom iznosu bogatstava koja su izgubljena u istom tom danu. Središnja švicarska banka SNB bez najave je napustila politiku obrane tečaja franka prema euru kojom je više od tri godine branila omjer franak/euro na 1,2 franka za 1 euro. Što to znaju eksperti SNB-a da su iznenada ukinuli barijeru koju su sami postavili, i još važnije, zašto su to uradili?

Odgovor ne zna ili se barem pravi da ne zna, niti ekipa u Hrvatskoj narodnoj banci. Kažu, iznenađeni su, toliko iznenađeni da se čak i Boris Vujčić zaledio na jednom od austrijskih skijališta i ne mrda otamo.

Bankari - najveći lažljivci

Odgovor je barem djelomice u tome što se bankarima, posebice onima koji drmaju centralnim bankama ne može vjerovati. Riječ je o lažljivcima koji su svojim lažima usmjerili odluke ulagača u određenom pravcu i sada neki od tih ulagača skaču s mostova, dok neki drugi otvaraju šampanjac i šmrču kokain na kilograme. Sve se to događa zbog lažljivca, u ovom slučaju čelnog čovjeka SNB-a Thomasa Jordana koji je puno puta izjavio da će granica postavljena na 1,2 trajati vječno i da je spreman iskoristiti "neograničene" količine novca da tako i ostane. Na tim izjavama mnogi su temeljili svoje odluke, koje sada ne vrijede ni pišljiva boba.

Ta vječnost Thomasa Jordana potrajala je nešto više od tri godine, u kojima je SNB potrošio planinu novca braneći granicu postavljenu na 1,2 kupujući eure i druge valute. Danas je ta politika "vječnosti" prošlost i treba sagledati širu sliku koja je uzročno-posljedično povezana s odlukom SNB-a i osim potrage za kratkovidnim rješenjima problema poput - "što će biti s ljudima koji imaju kredite u švicarcima" i "na čiji teret ćemo prebaciti gubitke uzrokovane dizanjem barijere SNB-a" - trebalo bi se udaljiti od drveta koje je u ovoj usporedbi franak, da bismo vidjeli šumu koja je u ovom primjeru globalna monetarna situacija koja uključuje brojne Fiat valute - posebice euro, dolar, jen, te zahvaća brojne druge valute manje važnosti koje bi mogle postati kolateralne žrtve ovih valutnih ratova, jer monetarni sustav svijeta, neovisno o kojoj valuti se radi, funkcionira prema zakonu spojenih posuda. Čak i najmanja promjena u takvom sustavu može uzrokovati oluju koja će za sobom ostaviti ekonomsku pustoš.

Stoga treba uzeti u obzir i poteze drugih lažljivaca sa sličnom moći poput one koju ima Thomas Jordan, a to su Ben Bernanke iz američkog FED-a, Mario Draghi iz ECB-a, Haruhiko Hiroda iz japanskog BOJ-a, a ne treba izbrisati iz perifernog vida niti što radi Putinova ekipa.

Elektronska tiskara nepostojećeg novca

Dvije od tih banaka, FED i BOJ, već godinama primjenjuju politiku kvantitativnog olakšanja za koje je Nuriel Rubini naveo 10 problema koja one nose sa sobom i svaki od njih praktično je neriješiv, jer svaki može izazvati spiralu problema koji vode u jednom jedinom mogućem pravcu - prema ponoru. Kvantitativno olakšanje je još jedna riječ koju bankari koriste kako bi nas ostale uvjerili da je riječ o iznimno kompliciranom procesu koji mi obični smrtnici, koji ne igramo golf s njima, nikako našim ograničenim umovima ne možemo pojmiti.

Ali kada ogulimo njihove maske skrivene lažima i fol kompliciranim bankarskim terminima, poput tog famoznog "kvantitativnog olakšanja", dolazimo do jednostavne istine. Kvantitativno olakšanje je pumpanje novca, koji nema podlogu ni u čemu i stvoren je ni iz čega u računalima centralnih banaka, ravno u komercijalne banke od kojih se tim bezvrijednim novcem otkupljuju "loše obveznice i dugovi" koji opterećuju njihovu bilancu i prijete da ih unište. U prijevodu: uključena je elektronska tiskara nepostojećeg novca koja će na kratak rok spasiti bankarsku kastu, usput upropaštavajući realnu ekonomiju, a kada je dovoljno upropasti i te banke će propasti jer neće više imati s kime raditi. Isto kao i ljudi koji se utapaju, pa hvatajući se za druge ljude u vodi, utope i njih, a naposlijetku i sami potonu.

Ovaj potez SNB-a mogao bi biti poput grude snijega koji će pokrenuti lavinu, ali neće biti glavni krivac za nju. Grudu su mnogo ranije počeli mijesiti FED i BOJ. I zapeli su u nekoliko od onih 10 Rubinijevih problema i nikako se iz te spirale problema ne mogu izvući. Stoga je važno razumjeti da je potez SNB-a posljedica, a ne uzrok. Ali koji je neposredni uzrok tog poteza, koji opet ima i svoje uzroke?

Naime, crveni alarm SNB-u za taj potez dao je Pedro Cruz Villalon, važan fraje
Slika

EU okovana dugovima.
r iz Europskog suda pravde, izjavivši u srijedu 14. siječnja da ECB (Europska centralna banka) legalno može otkupiti ogromne dugove članica eurozone kako bi ''stabilizirali ekonomije''.

Kada znamo da se na dan kada čitate ovaj članak (23. siječnja 2015.) održava sastanak čelništva ECB-a na kojem je najavljen razgovor o "stimulativnom paketu" (čitaj kvantitativno olakšanje) koji će dodatno oslabiti euro, jasno je da je Švicarcima strahovito smanjen manevarski prostor i da su do zadnjeg trenutka čekali s tom odlukom koju zasigurno nije bilo lako donijeti. Ali bili su spremni i odlučni da je donesu.

Švicarci su sami sebi slomili nogu

Niti 24 sata nakon izjave g. Villalona, uslijedila je akcija SNB-a. Procijenili su da je bolje izgubiti 100 milijardi franaka jednokratno odmah sada tim iznenadnim potezom, nego 200 ili 300 milijardi čekajući da ECB krene sa svojom varijantom davljenja ekonomije kvantitativnim olakšanjem, istim onakvim koje već godinama koriste američka i japanska centralna banka s vrlo jasnom posljedicom koja se pomalja na horizontu: kolapsom i devaluacijom svojih valuta. A sada isto misli napraviti i ECB. Švicarci su naprosto odlučili slomiti sami sebi jednu nogu, jer je to duplo manja šteta nego da im ECB slomi obje noge.

Komentar: Imperijalna politika SAD-a je da koristi korumpiranu EU kao svoje oružje protiv Rusije i Kine, iz čega proizlaze velike negativne posljedice po ekonomije njenih država članica, a samim time i njihovih građana.

Uskoro, mase ljudi neće imati mogućnosti staviti hranu na stol svojoj djeci i obiteljima. Hoće li se tada većina njih probuditi i prestati ignorirati katastrofalne odluke svojih "vođa"? Odgovornost za ovakvo stanje svijeta u kojem se danas nalazimo i ono prema kojem idemo je također u rukama svih onih običnih ljudi koji svojom šutnjom, ignoriranjem i okretanjem glave pred zločinima i zločincima doprinose kolektivnoj patnji!


Dollar

John Perkins - ispovijest bivšeg ekonomskog ubojice

Slika

John Perkins
John Perkins bio je jedan od najvećih i najjačih, vodećih svjetskih ekonomista, a koji je nakon što je shvatio da je zapravo "plaćeni ekonomski ubojica novog svjetskog poretka" izašao u javnost s cijelom istinom koju je opisao u svojoj knjizi Ispovijest ekonomskog ubojice. Kako on tvrdi, bio je plaćen i primoran zajedno s čelnicima MMF-a, Svjetske banke te drugih globalnih financijskih institucija krojiti novi (ekonomski) poredak te globalnu ekonomiju koja se temelji na krađi svih dobara svijeta kroz dužničko ropstvo. Cijelo svoje iskustvo plaćenog ekonomskog ubojice je sumirao čime je izazvao velike reakcije jer je on jedini "bankar" koji se usudio raskrinkati veliku zavjeru protiv čovjeka koju predvode banke na čelu s već znanim pojedincima populacije koja sadrži jedan posto stanovništa, a prema istraživanja Oxfama u svojim rukama drži bogatstvo cijelog svijeta.

John Perkins je završio i studij za rukovoditelja tvrtke na Sveučilištu u Bostonu i vrlo brzo je postao zanimljiv, kao odgovarajući potencijal, izvjesnim političko-gospodarskim strukturama, kao što su Nacionalna agencija za sigurnost (NSA) i MAIN, mala tvrtka koja je bila konzultant Svjetske banke oko investicijskog programa za zemlje Trećeg svijeta. Preko noći postao je neka vrsta tajnog agenta odnosno ekonomski plaćeni ubojica koji je odlično, pokazalo se, radio svoj posao jer je dugo godina opstao u srži sofisticiranih gospodarskih manipulacija na međunarodnoj razini. Radilo se na stvaranju niza država ekonomski ovisnih o SAD-u, čime bi ta ista Amerika sebi osigurala regularan put do eksploatacije resursa države koja je ekonomski umrla.

Radilo se tu i o milijardama dolara koje su kružile i preko kojih su cijele države postale roblje. Sada u trenutku afere "Švicarci" mi gledamo banke koje su prevarile građane (naočigled), a sada se ograđuju od prijevare govoreći, kako one ništa nisu znale. No, ako je sve onako kako Perkins priča na globalnoj razini, na državnoj je još i gore. Perkins tako priča da je sve namjerno, pomno osmišljeno do detalja i da je dužničko ropstvo detaljan projekt porobljavanja svijeta. Njegov posao bilo je uvjeravanje čelnika zemalja Trećeg svijeta da posude dovoljno novca od spomenutih financijskih institucija, a krajnji cilj je bio da te zemlje završe u dužničkom ropstvu. Kada bi njegovo uvjeravanje uspjelo, korumpirana elita u tim državama preko noći bi se obogatila, a resurse bi potpuno prepustila korporacijama i geopolitičkim interesima SAD-a.

"Najvažniji zadatak za ekonomskog plaćenog ubojicu je da otkrije sve one zemlje Trećeg svijeta koje imaju resurse za koje su zainteresirane američke korporacije (nafta, plin), zatim tim zemljama Svjetska banka ili njoj slične institucije dozvoljavaju ogromne pozajmice.Ali, novac ne ide izravno u tu zemlju. On prvo ide američkim tvrtkama koje grade moćne tvornice, industrijske komplekse ili poduzimaju druge grandiozne infrastrukturne projekte u toj zemlji. Zemlja, naravno, upada u ogroman dug koji ne može podmiriti, nikada, a mi smo to znali prije nego smo im dug dali" govori Perkins i dodatno objašnjava što se događa kada države shvate da ne mogu otplatiti dug.

"Tada mi ekonomski plaćeni ubojice idemo natrag u tu zemlju i kažemo: "S obzirom na to da ne možete platiti svoje dugove, dajte nam ono od čega živite - prodajte, primjerice, vašu naftu, po niskim cijenama, našim naftnim kompanijama.A ako se oni pobune ili ne daju to što tražimo, agenti bivaju poslani da sruše tu vladu ili eliminiraju one lidere koje ekonomske ubojice nisu uspjele podmititi. To se meni dogodilo u Panami i Omar Efraín Torrijos je bio ubijen kao rezultat toga. No, ako niti to ne uspije (instalirani prosvjedi, rušenje vlasti, ubojstvo) tada se na tlo te zemlje šalje američka vojska - kao što se dogodilo s Irakom" jasan je Perkins.


Komentar: Kreiranje "neprijatelja tamo vani" je od ključne važnosti u postizanju ciljeva zapadnih imperijalista!


Komentar: Ako već niste, pogledajte odličan dokumentarac Doktrina šoka (još uvijek se pitam kako je to dospjelo na hrvatsku pro-zapadnu nacionalnu televiziju!), snimljen prema kultnoj knjizi Naomi Klein, a u kojem se razotkriva kako današnji kapitalizam sustavno djeluje na cijele nacije i njihovo osiromašivanje.


V

Nakon napada na Charlie Hebdo strah od povećanja policijskog nadzora se širi Europom

Slika
© AFP
Skupine za ljudska prava strahuju od proširenja policijskog nadzora nad građanima nakon što je francuski premijer pozvao na 'izniman' odgovor na terorističke napade u Parizu.

Paris je još uvijek na rubu nakon prošlotjednih napada na redakciju satiričkog magazina Charlie Hebdo, koji je potaknuo trodnevnu potjeru i ostavio iza sebe 17 mrtvih. Tisuće vojnika su raspoređeni oko škola, sinagoga i drugih objekata zbog bojazni od daljnjih napada, a čelnici vlada i obavještajni dužnosnici pokušavaju dati smisao najgorem terorističkom napadu u Francuskoj u posljednjih nekoliko desetljeća.

Istraživanja o masakru su u tijeku, ali pitanja koja se već počinju postavljati kovitlaju se oko toga kako će Francuska i njezini europski susjedi reagirati i što bi to moglo značiti za građanske slobode.

"Na ove iznimne situacije moramo reagirati s iznimnim mjerama", rekao je francuski premijer Manuel Valls prije francuske Nacionalne skupštine u utorak navečer. Valls, koji je ranije izjavio da je "Francuska u ratu s radikalnim islamom", naglasio je nove anti-terorističke prijedloge tijekom svog obraćanja, uključujući i pojačan nadzor interneta i društvenih mreža. On je ipak tom prilikom upozorio da sve nove mjere ne smiju "odstupiti od načela prava i vrijednosti".

Trenutačno još nema nikakvih konkretnih prijedloga na stolu, a francuski čelnici čini se da pokušavaju vući što pažljivije poteze u vrijeme ogromne napetosti između etničkih i vjerskih skupina u Francuskoj.

No, nakon tragedije retorika političara u Francuskoj se ipak promijenila. Sve više se u tamošnjim medijima piše o novom "Patriot Act à la française" zakonu. Riječ je o Patriot Act američkom protuterorističkom zakonu koji se pojavio ubrzo nakon napada 11. rujna na WTC tornjeve u New Yorku.

Komentar: Kako stvari stoje, kraj je izgleda negdje u pravcu nacističke Njemačke (s obzirom na građanske slobode), s tim da bi ulogu ondašnjih židova sada mogli preuzeti muslimani.

Za više informacija o napada na Charlie Hebdo i situaciju u Francuskoj pogledajte:


Attention

Sloboda govora u Francuskoj i širom sveta - očigledna hipokrizija


Komentar: Još 2012. godine se ukazivalo na probleme sa slobodom govora i izražavanja u Francuskoj. Izgleda da se situacija nije ništa popravila, već upravo suprotno, samo je sve gore.


Slika
Malo toga treba biti dodatno rečeno. Pogledajte.

Komentar: Ono što pak, treba reći jest da je Dieudonne M'bala M'bala, komičar kojeg vidite na snimci, uhićen ovaj tjedan jer je na društvenoj mreži Facebook napisao da se "osjeća kao da je Charlie Coulibaly", spajajući ime napadnutog satiričkog časopisa i prezime ubijenog terorista koji je optužen za ubojstvo 4 osobe u židovskom supermarketu u Parizu. Optužba glasi: "opravdavao terorizam"!