Kao i uvijek u ovakvim i sličnim događajima mora se polaziti od pretpostavki,
čijim interesima zaoštravanje stanja (u ovom slučaju u Perzijskom zaljevu)
više odgovara i u kojem su vremenskom kontekstu određeni napadi pokrenuti. U konkretnom slučaju, koji se tiču današnjih napada na dva tankera u Omanskom zaljevu, ima više bitnih elemenata na koje je nužno ukazati i na njih obratiti pozornost, a da bi se uopće i pokušao pronaći odgovor na naslovno pitanje.
Ali prije toga bih želio podsjetiti kako ovo nije prvi incident takve prirode i da su prije cca. mjesec dana izvršeni diverzantski napadi na dva saudijska tankera, usidrena u vodama UAE, za što se pokušalo optužiti jemenske šijtske pobunjenike- Hute, ali za to se do danas nisu uspjeli predočiti bilo kakvi konkretni dokazi (ukoliko kao "dokaze" ne smatramo izjavu Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, koji je kazao kako iza tih napada stoji Iran jer nitko drugi za njih nije zainteresiran!).
A današnji napad, osim krajnjeg zaoštravanja ionako vrlo složenog sigurnosnog stanja u toj regiji, za posljedicu ima i nagli skok cijena nafte na svjetskim tržištima koje su dosegnule cijenu od oko 62,5 dolara za barel. Tu je važno naglasiti kako još uvijek nema nikakvih službenih informacija o uzrocima napada na tankere tj. je li vojnog napada na njih uopće bilo ili je to rezultat terorističkog čina, požara tj. nesretnih okolnosti i td. O rezultatima istrage ovisit će i reakcija tržišta.
Komentar: Izrael očito ima motiv. I sredstva. Njemačka je tom režimu
poklonila 6 nuklearnih podmornica u posljednjem desetljeću ...
Kao što izreka kaže, ništa u politici ne događa se slučajno. Jedna tankerska unija rekla je da bi isporuke nafte na Zapad
mogle biti ugrožene ako Hormuški tjesnac postane nesiguran:
"Moramo se sjetiti da oko 30% svjetske (morske) sirove nafte prolazi kroz tjesnac. Ako vode postanu nesigurne, opskrba cijelog zapadnog svijeta može biti ugrožena."
Kao odgovor na posljednju provokaciju u jednoj od strateški najznačajnijih regija u cijelom svijetu, Iran je
pozvao na međunarodne napore za zaštitu važnih plovnih putova u regiji.
Malo je vjerojatno da Iran stoji iza tih napada. Sabotaža nije njihov način rada, ali svakako je način rada nekih 'zapadnih' agencija.
Lažna zastava za demoniziranje Irana je upravo u kormilarnici CIA / Mosad.
Veliki broj zainteresiranih strana primijetio je kako bi se napad u
Tonkin stlu mogao dogoditi u Hormuškom tjesnacu kako bi eskalirali napetosti i navesli zapadno stanovništvo da prihvati rat protiv Irana. Može li to biti dio tog plana?
Ažuriranje 13.06.: I očekivano, ratni huškać Pompeo
okrivljuje Iran:
Američki državni tajnik Mike Pompeo službeno je izjavio kako američka vlada smatra Iran odgovornim za današnji incident s naftnim tankerima u Omanskom zaljevu, ne predočivši pri tom bilo kakav konkretan dokaz kao potvrdu takve tvrdnje. Pri tom je kazao kako je Iran već ranije "vršio napade na trgovačke brodove u Hormuškom tjesnacu".
Te je riječi Pompeo izrekao na brifingu pred novinarima, 13. lipnja, a video o tome objavljen je na Facebook stranici američkog State Departmenta.
Američki predsjednik Donald Trump na svojoj tvit objavi prokomentirao je ovu optužbu, napisavši slijedeće:
"Prema ocjenama vlade SAD-a, odgovornost za napad, koji se dogodio danas u Omanskom zaljevu, snosi Islamska Republika. Ta je ocjena donešena na temelju obavještajnih analiza, oružja korištenog u napadu, kao i iskustva koje je nužno za izvršenje ovakve operacije. Nedavni slični napadi na brodove, kao i činjenica da niti jedna odvojena organizacija u regiji ne raspolaže resursima ili iskustvom za izvršenje napada ove razine složenosti. To je jedan od serije nedavnih napada izvršenih od strane Islamske Republike Irana prema interesima SAD-a i njihovih saveznika. I njih treba procjenjivati u kontekstu 40 godina agresije prema nacijama koje vole slobodu.
21. travnja Iran je obećao svijetu da će zaustaviti prolaz nafte kroz Hormuški tjesnac i iranska vlada radi na ispunjenju toga obećanja. 12. svibnja Iran je napao 4 broda blizu Hormuškog tjesnaca. Ti neisprovocirani napadi predstavljaju javnu ugrozu međunarodnom miru i sigurnosti, predstavljaju otvoreni napad na slobodu plovidbe, a također su dio neprihvatljive kampanje o eskalaciji napetosti sa strane Irana."
Sve u svemu, vrlo slična situacija onoj od 5. veljače 2003.g., kada je tadašnji američki državni tajnik Colin Powel u svojoj prezentaciji u Vijeću sigurnosti mahao nekakvim bijelim prahom, kao dokazom za postojanje kemijskog oružja od strane Iraka pod vodstvom Sadama Huseina.
Svi znamo što je uslijedilo već u ožujku te iste godine, a kasnije priznata činjenica kako Irak nije posjedovao kemijsko oružje i da su dokazi o tome bili lažirani ioanko više nije imala nikakvoga smisla nakon razaranja te zemlje i više stotina tisuća ubijenih civila.
Ovu paralelu vučemo iz razloga što je Washington danas najavio sazivanje zatvorene sjednice Vijeća sigurnosti na temu spomenutih napada na tankere u Omanskom zaljevu, pri čemu osim fotografija gorećih tankera čvrstih dokaza o iranskoj odgovornosti za ovaj incident zapravo i nema te se sve svodi na političku retoriku pa i patetiku o zločestom Iranu koji 40 godina napada nacije koje vole slobodu. Takav dokaz teško bi prošao i na nekom domaćem općinskom sudu, osim ako državni tajnik ipak nema skrivene neke konkretne dokaze koje u ovom trenutku ne želi predočiti javnosti. Sačekajmo, pa ćemo vidjeti o čemu je riječ.
Ažuriranje 13.06. Više
od zamjenika ruskog ministarstva vanjskih poslova Sergeja Ryabkova:
Rusija je pozvala da se napadi ne koriste za dizanje napetosti s Iranom, prenosi agencija
RIA.
"Iskoristio bih priliku i upozorio da se ne donose ishitreni zaključci i ne optužuju oni koji nam se ne sviđaju"
"U posljednje vrijeme svjedočimo jačanju kampanje političkog, psihološkog i vojnog pritiska na Iran. Ne želimo da se današnji događaji, koji su tragični i šokantni za globalno naftno tržište, iskoriste za daljnje jačanje napetosti s Iranom", dodao je.
Iran
odbacuje optužbe:
Službeni Teheran je u četvrtak "kategorički odbacio neutemeljene tvrdnje" Washingtona prema kojima je Iran odgovoran za napade na dva tankera u Omanskom zaljevu, dok eskalacija napetosti u regiji Zaljeva prijeti izbijanjem šireg sukoba. Iranska misija pri UN-u je u izjavi
optužila SAD i njegove regionalne saveznike za "ratno huškanje".
"Iran kategorički odbacuje neutemeljene tvrdnje Washingtona u vezi incidenata s tankerima 13. lipnja i osuđuje ih najoštrijim mogućim riječima", navodi se u izjavi. "Američki ekonomski rat i terorizam protiv iranskog naroda, kao i masovna američka vojna nazočnost u regiji, glavni su izvor nesigurnosti i nestabilnosti u široj regiji Zaljeva", navodi se u izjavi.
Ažuriranje 14.06.: U međuvremenu Amerikanci
predstavljaju "dokaz" iranske krivice:
Američko Središnje zapovjedništvo objavilo je videozapis, za koji tvrde da pokazuje posadu s iranskog patrolnog broda kako uklanja neeksplodiranu morsku minu s jednog od tankera koji je napadnut blizu Hormuškog tjesnaca u utorak. Nekoliko sati nakon prve eksplozije iranski je brod "primijećen i snimljen kako uklanja neeksplodiranu morsku minu s broda M/T Kokuka Courageous", napisao je glasnogovornik Bill Urban u priopćenju uz videozapis.
"SAD i naši partneri u regiji poduzet će sve potrebne mjere kako bi obranili sebe i svoje interese. Današnji napadi su jasna opasnost za slobodu mora i slobodnu trgovinu", dodao je.
Kinesko ministarstvo vanjskih poslova kaže: "Nitko ne želi vidjeti rat u Zaljevu" i
poziva na suzdržanost.
Ministarstvo vanjskih poslova Norveške:
"Prerano je za zaključke o tome tko je odgovoran" izražavaju zabrinutost zbog situacije regiji. Britanski ministar vanjskih poslova Jeremy Hunt je rekao kako nema razloga sumnjati u američku procjenu da je Iran odgovoran za te napade.
"Donijet ćemo svoju neovisnu procjenu, imamo proceduru za to, no nemamo razloga ne vjerovati američkoj procjeni. Naš je instinkt vjerovati im jer su naši najbližiti saveznici".
Yutaka Katada, predsjednik kompanije Kokuka Sangyo,rekao je da je brod sa 25.000 tona metanola iz Saudijske Arabije plovio prema Singapuru i da je napadnut dva puta,
osporava tvrdnje SAD-a da je brod oštećen od strane torpeda. Rekao je da je posada broda uočila "leteće objekte" prije napada u Omanskom zaljevu. On vjeruje da su leteći objekti koje su vidjeli mornari mogli biti metci. On je
negirao bilo kakvu mogućnost miniranja ili torpeda, jer je šteta iznad vodene linije broda
Ažuriranje 15.06.Japan traži
dokaze od SAD-a.
"Vlada Japana ne deli mišljenje SAD o umešanosti Irana u napadu na tankere kod Ormuskog moreuza i, kako se ispostavilo, obratila se američkoj strani sa zahtevom za dodatne dokaze. Mišljenje je da su tvrdnje SAD nedovoljno ubedljive"
Deutsche Welle postavljaja pitanje
treba li "titrajući crno-bijeli snimak američke vojske" smatrati dokazom za to što Washington tvrdi? I je li za vjerovati videu koji su Amerikanci pokazali javnosti?
Sumnja je više nego opravdana jer još je rat protiv iračkog diktatora Sadama Huseina 2003. godine počivao na potpuno lažnim tvrdnjama američkih vlasti. Osim toga, danas živimo u digitalnom dobu kada je manipulacija snimcima i sličnim dokaznim materijalom još lakša nego tada
SAD žele legitimitet svoje propagande te
hoće da postignu "međunarodni konsenzus" o incidentu s tankerimaAžuriranje 16.06.:Ne iznenađuje što Saudijska Arabija
poziva na "brzu akciju" nakon incidenta - doista brzo, s obzirom da nitko još ne zna tko je odgovoran. Barem bi do sada trebalo biti jasno da bi Iran, ako to želi, MOGAO poremetiti globalni vlak za opskrbu energijom. Prijetili su da će to učiniti kao odgovor na zapanjujuću anti-iransku politiku Trumpove administracije. Je li to nešto za što su Amerikanci i njihovi saveznici spremni riskirati, sve u službi izraelske politike?
Ažuriranje 17.06.:Neke druge nacije, kao i političari, također su
izrazili skepticizam prema američkom slučaju protiv Irana:
- Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas kazao je kako je video snimka, koju je podijelio Washington, "nije dovoljan" za donošenje konačne presude o tom incidentu.
- Čelnik britanske laburističke stranke Jeremy Corbyn prebacio je SAD-u da je Teheran okrivio "bez vjerodostojnih dokaza".
"Je li to diplomacija, g. Pompeo?" Iran se prisjeća
povijesti američkih operacija pod lažnom zastavom dok postavlja pitanja o napadima na tankere:
Incidente koji uključuju dva naftna tankera u Omanskom zaljevu ovog tjedna mogao je provesti i SAD, pretpostavljao je glavni iranski dužnosnik, navodeći svoju evidenciju o američkim operacijama pod "lažnim zastavama" kako bi opravdali ratove.
Napadi na naftne tankere bili su "sumnjivi" i čini se da su "nadopunili" ekonomski pritisak koji se primjenjuje na zemlju, izjavio je u nedjelju predsjednik Ali Larijani.
"Ove akcije i optužbe su dopuna ekonomskim sankcijama jer [SAD] nisu postigle svoje ciljeve kroz sankcije", kazao je Larijani, kako navode iranski mediji. Službenik je tada očito optužio Washington da možda stoji iza napada, navodeći "povijesne zapise Američkog djelovanja u području" u operacijama lažnih zastava.
Također je ismijavao izjavu američkog državnog tajnika Mikea Pompea, koji je ubrzo nakon incidenta s tankerima pozvao Teheran da "diplomaciju susretne s diplomacijom, a ne s terorom, krvoprolićem i iznuđivanjem."
"Je li to diplomacija da se na početku suočavanja s revolucionarnom nacijom počinje s djelima ekonomskog terorizma, [sankcijama] koje oni sami nazivaju najtežim ikad?" upitao je Larijani. "Je li to diplomacija, g. Pompeo, da se ne pridržavamo svojih obećanja iz nuklearnog sporazuma?"
Iranska vojska
odbacuje svoju odgovornost za prošlotjedne napade na tankere u Omanskom zaljevu. Također su izjavili kako će,
ukoliko Teheran donese odluku o blokadi Hormuškog tjesnaca, to učiniti "javno".Ministri vanjskih poslova EU-a
upozorili su da
ne treba donositi preuranjene zaključke o nedavnim napadima na dva tankera u Omanskom zaljevu, a Glavni tajnik UN-a Antonio Gueterres pozvao je
na neovisnu istragu.
Komentar: Venezuela je samo jedno od 'kazališta' koje je trenutno vidljivo. Ono što se tamo sada događa zahtijeva desetljeća priprema - od Chavezovog izbora 1998. godine.
Radili su na Iranu - u različitim stupnjevima intenziteta - od 1953. godine. Rusija je dobila neki predah u devedesetima, ali inače je subjekt stalnog hibridnog ratovanja.
To uključuje - u to vrijeme - neškodljivo djelovanje: inozemno financiranje umjetnosti koja promiče 'etničke subkulture', strane nevladine udruge koje rade za 'zdravlje žena', međunarodne studentske razmjene za 'širenje kulturnih horizonata', itd.
Nekoliko desetljeća kasnije, vaši su napori 'rasklimali' sociokulturnu osnovu za nacionalnu koheziju u vašoj ciljanoj zemlji / regiji i spremni ste 'unovčiti' krizu nalik na Majdan, kojoj je potrebno samo nekoliko snajperista da bi gurnuli stvari preko ruba i zabetonirali promjenu režima ...
Svaki napad ovog virusa ne funkcionira, naravno, ali to ne znači da će nestati. Samo mutira i napada drugu slabu točku u ciljnom organizmu. Jedini protuotrov je zdravo društvo u kojem je javnost općenito svjesna postojanja ovog virusa ...