U svijetu smo svjedočili brojnim prosvjedima koji su u korijenu i prema deklariranim idejama uvijek bili "progresivni". Međutim,
kada oligarhija izrežira masovne prosvjede i preuzme vlast, gubitnici su i demokratsko biračko tijelo i većina prosvjednika.Takozvani "ljevičari" i "progresivne elite" na Zapadu, ili oni koji su pobjegli od "režima" u svojim domovinama i tamo žive u egzilu, koji su bezglavo podržali masovne pobune, objavljivat će znanstvene eseje o "izdanoj revoluciji", ali nikada neće priznati vlastitu izdaju demokratskih načela.
Ako i kada "demokratizirane zemlje" poput Ukrajine i Gruzije i uđu u Europsku Uniju, prema logici onoga što su tražili kod kuće, ulični prosvjednici bi se trebali pridružiti milijunima nezaposlenih u Grčkoj ili milijunima umirovljenika, žrtvama okrutnih "mjera štednje" koje su im nametnuli njihovi novi vladari i Bruxelles.
No, izađu li ti isti bivši prosvjednici na ulice još jednom, razočarani izdajom svojih vođa, uživat će u posljedicama svoje "pobjede" pod palicama NATO pakta i Europska unije i njihove kvalitetno obučene policije ili vojske, dok će se zapadni mediji samo preseliti negdje drugdje i nastaviti posao "širenja demokracije".
Vraćajući se u povijest, podsjetimo da su u starom Rimu, osobito tijekom kasne Republike, oligarsi posezali za nasiljem, zastrašivanjem, ubojstvima ili uklanjaju s vlasti dominantne frakcije u Senatu .
Iako ni vladajući niti suprotstavljene frakcije nisu zastupali interese naroda, niti su se brinuli za male poljoprivrednike ili robove, uporaba masa u borbi protiv izabranih u Senatu, temelj predstavničke vlasti i republikanskog oblika vladavine, bio je instrument za uspon autoritarnog Cezara, vojnog vladara koji je Republiku pretvorio u carsku državu.
Demagozi, plaćeni od carskih aspiranata, raspiruju raznovrsne strasti, manipuliraju nezadovoljnicima, sirotinjom i sitnim lopovima, što čine obećanjima svih vrsta, novcem i govorima o novom poretku. Stručnjaci za organiziranje masa njeguju svoje veze s oligarsima "gore" i s prosvjednicima "dolje".
Oni su glas negodovanja naroda i artikuliraju zahtjeve kojima dovode u sumnju legitimitet aktualnog vladara, dok se istovremeno polažu temelji za vladavinu odabranog .
Kada oligarsi dođu na vlast na valu demagogije i na čelu masovnog nasilja, obično vrlo brzo potisnu demonstracije, a demagoge nagrađuju unosnim funkcijama u novom režimu. Ujedno vrše atentate na bivše "suradnike", odnosno ulične vođe koji ne žele priznati novi poredak.
Komentar: Pogledajte i: