Mariupolj, strateška luka Azova, ostaje u oku oluje u Ukrajini.

NATO-ov narativ je da je Azovstal, jednu od najvećih europskih tvornica čelika, umalo uništila ruska vojska i njezine savezničke snage u Donjecku koje "opsjedaju" Mariupolj.

Istinita priča je da je neonacistički bataljun Azov uzeo desetke mariupoljskih civila kao živi štit od početka ruske vojne operacije u Ukrajini i povukao se u Azovstal, kao posljednju crtu obrane. Nakon prošlotjednog ultimatuma, sada ih ruske i donjecke snage i čečenski Spetsnaz potpuno istrijebljuju.

Azovstal, dio grupe Metinvest koju kontrolira najbogatiji ukrajinski oligarh Rinat Ahmetov, doista je jedna od najvećih metalurških tvornica u Europi, koja se sama opisuje kao "integrirano metalurško poduzeće visokih performansi koje proizvodi koks i sinter, čelik, kao i visokokvalitetne valjane proizvode u obliku šipke."

Usred niza svjedočanstava koja detaljno opisuju užase koje su azovski neonacisti nanijeli civilnom stanovništvu Mariupolja, mnogo povoljnija, nevidljiva priča nagovještava blisku budućnost.

Georgij Ivanovič Gurdjieff bio je armensko-grčki mistik, metafizičar i filozof koji je obilježio početak nove duhovne ere Zapada. Školovan u manastirima Istoka, odlučio je prenijeti učenje ezoterijske prakse na Zapad.

Gurdjieff je stvorio "sustav četvrtog puta", duhovnog učenja koje se nalazi između klasičnih "triju puteva" jogija, fakira i monaha. Njegov rad su preuzeli Bennet i Ouspensky.

"Suština u čovjeku je ono što je stvarno njegovo.

Osobnost u čovjeku je ono što 'nije njegovo'.

Suština je istina u čovjeku; osobnost je laž. Suština ima više šanse da se razvije kod ljudi koji žive bliže prirodi, u teškim životnim uvjetima i koji se nalaze u jednoj stalnoj opasnosti i bitci za opstanak.

Međutim, po pravilu, osobnost kod takvih osoba je vrlo malo razvijena. Oni imaju više onoga što je njihovo osobno od onoga što 'nije njihovo', što je rezultat obrazovanje i kulture."

Tko je bio Gurdjieff?

Georgij Ivanovič Gurdjieff (1877. - 1949.), proputovao je Istok naširoko i poprijeko u potrazi za tajnim ezoterijskim znanjem. Među njegovim najvećim postignućima su bili tajni sufijski manastiri te manastir Sarmong na dalekim obroncima Tibeta, o čijem unutarnjem radu je Gurdjieff nerado govorio. Jedino što je ispričao je koliko mu se bilo teško popeti na goru na kojoj su ulazna vrata bila i ostala na vrhu ledene mrcine.

Sva svoja putovanja Gurdjieff je iznio u svojoj knjizi "Susreti sa izuzetnim ljudima" prema kojoj je snimljen čak i film u kojem igra i Fabijan Šovagović. Gurdjieff je bio neprocjenjiv egiptolozima u proučavanju Egipta jer su njegova dostignuća i tajni uvidi rasvijetlili mnoge tajne, među njima i o "objektivnoj umjetnosti", a Gurdjieff je bio i jedan od malobrojnih koji je vidio i skicirao slike pretpotopnog Egipta, Egipta prije potopa, kada je Egipat bio zimzelena meka ezoterijskih učenja.

Gurdjieff je sva svoja znanja i uvide raspravio u nekoliko svojih literarnih djela, među kojima se većina može pronaći u našim knjižarama. "Život je stvaran samo kad jesam", "Susreti sa izuzetnim ljudima", "Belzebubove priče", "Glasnik nadolazećeg dobra", "Borba Magičara".

Gurdjieff je stvorio "sustav četvrtog puta" duhovnog učenja koje se nalazi između klasičnih "triju puteva" jogija, fakira i monaha.

Njegov rad je preuzeo Ouspensky te proširio učenje. Ouspensky je inzistirao na komercijalnoj upotrebi ezoterijskog znanja no Gurdjieff ga je upozorio i nakon toga su se razišli. Za života, Ouspensky je napisao jednu uspješnu knjigu u kojoj se pojavljuje i Gurdjieff kao glavni lik - "U potrazi za čudesnim", iz koje smo izvukli neke zanimljive dijelove u nastavku teksta.

S druge strane, Gurdjieffov učenik Bennet je također nastavio s njegovim radom i to prilično uspješno, ali bez literarne ostavštine.

Nisu poznati njegovi današnji nasljednici.

Slijedi izvadak iz knjige "U Potrazi za Čudesnim", P.D. Ouspenskog, nastavak na prijašnji članak G. I. Gurdjieff: O evoluciji Čovjeka.

Otkako je 24. veljače započela ruska ofenziva unutar Ukrajine, ukrajinska vojska gaji imidž male odvažne vojske koja se suprotstavlja ruskom Golijatu. Kako bi potaknuo percepciju ukrajinske vojne borbenosti, Kijev je pokrenuo stalan tok sofisticirane propagande s ciljem poticanja javne i službene potpore zapadnih zemalja.

Kampanja uključuje jezične vodiče, ključne poruke i stotine propagandnih plakata, od kojih neki sadrže fašističke slike, pa čak i hvale neo-nacističke vođe.

Iza napora ukrajinskih odnosa s javnošću stoji vojska stranih političkih stratega, lobista Washingtona i mreža medija povezanih s obavještajnim službama.

Zabilježena povijest Svjetskog ekonomskog foruma stvorena je tako da izgleda kao da je organizacija striktno europska tvorevina, ali to nije tako. Zapravo, Klaus Schwab je imao elitni američki politički tim koji je radio u sjeni koji mu je pomogao u stvaranju globalističke organizacije sa sjedištem u Europi. Ako dobro poznajete povijest Klausa Schwaba, znat ćete da je 1960-ih pohađao Harvard gdje je upoznao tadašnjeg profesora Henryja A. Kissingera, čovjeka s kojim će Schwab sklopiti doživotno prijateljstvo. No, kao i kod većine informacija iz anala povijesnih knjiga Svjetskog ekonomskog foruma, ono što vam je rečeno nije potpuna priča. Zapravo, Kissinger je regrutirao Schwaba na međunarodnom seminaru na Harvardu, koji je financirala Središnja obavještajna agencija SAD-a. Iako je ovo financiranje otkriveno one godine kada je Klaus Schwab napustio Harvard, veza je prošla uglavnom nezapaženo - sve do sada.

Moje istraživanje pokazuje da Svjetski ekonomski forum nije europska tvorevina. U stvarnosti, on je zapravo operacija koja proizlazi iz ere američke javne politike ondašnjih velikana Kennedyja, Johnsona i Nixonija, gdje su svi imali veze s Vijećem za vanjske odnose i povezanim pokretom "Okruglog stola", uz pomoćnu ulogu Središnje obavještajne agencije.

Postojala su tri iznimno moćna i utjecajna čovjeka, među njima i Kissinger, koji će voditi Klausa Schwaba prema njihovom konačnom cilju potpune globalne dominacije, usklađene s američkim Carstvom, pomoću stvaranja socijalne i ekonomske politike. Osim toga, njih dvojica su bili u središtu proizvodnje uvijek prisutne prijetnje globalnog termonuklearnog rata. Ispitujući te ljude kroz širi kontekst geopolitike tog razdoblja, pokazat ću kako su se njihovi putovi križali i spajali tijekom 1960-ih, kako su regrutirali Klausa Schwaba kroz program koji je financirala CIA i kako su bili prava pokretačka snaga iza stvaranja Svjetskog ekonomskog foruma.

Današnji duh vremena drži da je sva politika samo manihejska tapiserija "dobrih" i onih koji se nisu uspjeli "dekolonizirati" iz svoje prošlosti.

Rat koji se odvija u Ukrajini shvaćan je s jedne strane - šireg zapadnog pogleda - u smislu sekularnog izraza današnje zapadne kulture. Obično se prikazuje kao borba ove kulture, labavo označene kao "demokracija" naspram autoritarne kulture Rusije, Irana i Kine - kultura koje odražavaju uvredljive, nativističke i represivno "netočne" vrijednosti.

Vjeruje se da je Putin "osjetio slabo političko vodstvo u Americi - i kao šahist koji vidi slabost na ploči i mogućnost za napad - taj potez i poduzeo".

S ideološke točke gledišta, svijet još uvijek živi u sjeni kontroverzi iz '90-ih između Francisa Fukuyame i Samuela Huntingtona. Koliko god bile podvrgnute kritikama teze obojice autora, njihov značaj nije nimalo umanjen, budući da dilema i dalje ostaje i, štoviše i dalje je glavni sadržaj svjetske politike i ideologije.

Podsjećam da je u vezi s raspadom Varšavskog pakta, a potom i SSSR-a, američki politički filozof Francis Fukuyama formulirao tezu "o kraju povijesti". Svodilo se na to da se u 20. stoljeću, a posebno nakon pobjede nad fašizmom, logika povijesti svela na sukob dviju ideologija - zapadnog liberalizma i sovjetskog komunizma. O ishodu njihova sučeljavanja ovisila je budućnost, a time i smisao povijesti. A sada je ta budućnost, prema Fukuyami, došla, a ovaj trenutak je bio trenutak raspada SSSR-a 1991. i dolaska na vlast u Moskvi liberala koji su priznali ideološku nadmoć Zapada.

Otuda i teza o "kraju povijesti". Prema Fukuyami, povijest je povijest ratova i konfrontacija, vrućih i hladnih. U drugoj polovici 20. stoljeća sva su se sukobljavanja i ratovi svodili na suprotstavljanje kapitalističkog liberalnog Zapada protiv komunističkog Istoka. Kad se Istok urušio kontradikcije su nestale. Ratovi su prestali, kako se činilo F. Fukuyami i u skladu s tim, povijest je završila.

Georgij Ivanovič Gurdjieff bio je armensko-grčki mistik, metafizičar i filozof koji je obilježio početak nove duhovne ere Zapada. Školovan u manastirima Istoka, odlučio je prenijeti učenje ezoterijske prakse na Zapad.

Gurdjieff je stvorio "sustav četvrtog puta", duhovnog učenja koje se nalazi između klasičnih "triju puteva" jogija, fakira i monaha. Njegov rad su preuzeli Bennet i Ouspensky.

"Suština u čovjeku je ono što je stvarno njegovo.

Osobnost u čovjeku je ono što 'nije njegovo'.

Suština je istina u čovjeku; osobnost je laž. Suština ima više šanse da se razvije kod ljudi koji žive bliže prirodi, u teškim životnim uvjetima i koji se nalaze u jednoj stalnoj opasnosti i bitci za opstanak.

Međutim, po pravilu, osobnost kod takvih osoba je vrlo malo razvijena. Oni imaju više onoga što je njihovo osobno od onoga što 'nije njihovo', što je rezultat obrazovanje i kulture."

Tko je bio Gurdjieff?

Georgij Ivanovič Gurdjieff (1877. - 1949.), proputovao je Istok naširoko i poprijeko u potrazi za tajnim ezoterijskim znanjem. Među njegovim najvećim postignućima su bili tajni sufijski manastiri te manastir Sarmong na dalekim obroncima Tibeta, o čijem unutarnjem radu je Gurdjieff nerado govorio. Jedino što je ispričao je koliko mu se bilo teško popeti na goru na kojoj su ulazna vrata bila i ostala na vrhu ledene mrcine.

Sva svoja putovanja Gurdjieff je iznio u svojoj knjizi "Susreti sa izuzetnim ljudima" prema kojoj je snimljen čak i film u kojem igra i Fabijan Šovagović. Gurdjieff je bio neprocjenjiv egiptolozima u proučavanju Egipta jer su njegova dostignuća i tajni uvidi rasvijetlili mnoge tajne, među njima i o "objektivnoj umjetnosti", a Gurdjieff je bio i jedan od malobrojnih koji je vidio i skicirao slike pretpotopnog Egipta, Egipta prije potopa, kada je Egipat bio zimzelena meka ezoterijskih učenja.

Gurdjieff je sva svoja znanja i uvide raspravio u nekoliko svojih literarnih djela, među kojima se većina može pronaći u našim knjižarama. "Život je stvaran samo kad jesam", "Susreti sa izuzetnim ljudima", "Belzebubove priče", "Glasnik nadolazećeg dobra", "Borba Magičara".

Gurdjieff je stvorio "sustav četvrtog puta" duhovnog učenja koje se nalazi između klasičnih "triju puteva" jogija, fakira i monaha.

Njegov rad je preuzeo Ouspensky te proširio učenje. Ouspensky je inzistirao na komercijalnoj upotrebi ezoterijskog znanja no Gurdjieff ga je upozorio i nakon toga su se razišli. Za života, Ouspensky je napisao jednu uspješnu knjigu u kojoj se pojavljuje i Gurdjieff kao glavni lik - "U potrazi za čudesnim", iz koje smo izvukli neke zanimljive dijelove u nastavku teksta.

S druge strane, Gurdjieffov učenik Bennet je također nastavio s njegovim radom i to prilično uspješno, ali bez literarne ostavštine.

Nisu poznati njegovi današnji nasljednici.

Slijedi izvadak iz knjige "U Potrazi za Čudesnim", P.D. Ouspenskog.

Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je da će za isporuke plina "neprijateljskim zemljama", kao što su članice Europske unije i SAD, biti samo u samo u ruskoj valuti.

"Nema smisla da isporučujemo svoja dobra Europskoj uniji i Sjedinjenim Državama te isplatu primamo u dolarima, eurima i drugim valutama. Zbog toga sam odlučio uvesti set mjera kako bismo što je prije moguće prebacili isplate - počnimo s našim prirodnim plinom - koje primamo za isporuke u tzv. neprijateljske zemlje, u ruske rublje. To znači da ćemo odbijati koristiti kompromitirane valute u takvim transferima", rekao je Vladimir Putin, a prenosi državna RIA.

Putin je dodao da će se isporuke plina nastaviti u skladu s količinama i cijenama koje su navedene u ugovorima, dodavši kako će "relevantna direktiva biti poslana Gazpromu", ruskom državnom energetskom divu. Ruskoj središnjoj banci dao je tjedan dana da pronađe način za prebacivanje tih plaćanja s drugih valuta. Putin kaže da je zamrzavanje ruske imovine od strane zapadnih zemalja "uništilo povjerenje i da je gospodarstvo njegove zemlje teško pogođeno sankcijama koje je Zapad uveo zbog ruskih akcija u Ukrajini".

Sadašnja vojna operacija u Ukrajini će, u dogledno vrijeme, biti svedena u tek nešto više od fusnote u globalnoj povijesti, no potpuni financijski rat koji se odrazio na Rusiju bit će ključan u definiranju nadolazećeg novog svjetskog poretka.

Realnost je da će sadašnja vojna operacija u Ukrajini, u dogledno vrijeme, biti svedena na tek nešto više od fusnote u globalnoj povijesti, no potpuni financijski rat koji se odrazio na Rusiju bit će ključan u definiranju nadolazećeg novog svjetskog poretka. Zapravo, možda smo već bili svjedoci trenutka kada je ekonomska povijest promijenila staze: 26. veljače, kolektivni Zapad zaplijenio je sve devizne rezerve Središnje banke Rusije koje su držane na Zapadu.

U suštini, Zapad je odredio da ruske državne pričuve u eurima, dolarima i američkim obveznicama više nisu "dobar novac". One su bezvrijedne kao "novac" kojim se mogu platiti ruski dugovi stranim vjerovnicima. A sankcioniranjem Ruske središnje banke, postalo je nemoguće da oni koji kupuju robu, energiju ili proizvode posluju i plaćaju preko te banke.

Veličinu ovog događaja naglašava činjenica da su tijekom ranijeg sukoba u Ukrajini - Krimskog rata od 1854. do 1856. - Britanija i Francuska bile u ratu s Rusijom. A ipak, tijekom cijelog rata ruska je vlada nastavila plaćati kamate britanskim vlasnicima svog duga, a britanska vlada je također nastavila plaćati svoje dugove ruskoj vladi.

Sada je poruka dovoljno jasna - ako se čak i istaknutoj državi G20 mogu poništiti njene rezerve jednim potezom, onda, za one koji još uvijek drže "rezerve" u New Yorku, maknite ih negdje drugdje dok je sve još uvijek u redu! A ako trebate držati nešto vrijedno u rezervi za kišne dane, kupite i čuvajte zlato.

Dakle, mislili smo da su američke državne obveznice (Treasuries) "novac" i da su nepovredive? Pa, zapravo su SAD upravo proglasile te američke dugove koje drži ruska središnja banka ništavnima. Možda će - poput ruskih Imperial Bonds-a koje su šareno ukrašavale europske kupaonice, ali su zapravo bile bezvrijedne tapete na zidovima - ruska središnja banka sada koristiti svoje američke obveznice kao tapete na zidovima kupaonicu (iako će biti ne tako šareni ukras).

Mladi se suočavaju sa zlostavljanjem u školi zbog rata u Ukrajini, rekao je zvaničnik Save the Children danskoj TV2.

Grupa za ljudska prava Save the Children upozorila je na maltretiranje ruske djece, rekavši da su oni postali meta zlostavljanja u školi i na mreži zbog mržnje koja se raspiruje prema njihovoj nacionalnosti usred vojne ofanzive Moskve na Ukrajinu.

Maltretiranje je postalo toliko strašno da se djeca ruskog porjekla u Danskoj plaše da će ih ujutro izbaciti iz škole, rekao je u utorak za dansku TV2 viši savjetnik Save the Children Jon Kristian Lange. Djeca "tvrde da ih boli stomak" u nadi da neće morati da idu u školu, dodao je on, pozivajući se na izvještaje više zabrinutih roditelja.

Lange je rekao da je diskriminacija slična onoj koju su trpjela djeca azijskog porjekla nakon što je virus Covid-19 nastao u Kini. Save the Children se obratio školama da podigne svijest o najnovijem maltretiranju zasnovanom na netrpeljivosti i ponudio prijedloge o tome kako razgovarati o ratu u Ukrajini bez sramoćenja ruskih učenika.