Dok klimatske promjene i sve nepogode koje one sa sobom nose i dalje niječe i sam predsjednik SAD-a Donald Trump, američki stručnjaci s kalifornijskog Sveučilišta imaju loše vijesti za sve nas. Prema njihovom novom istraživanju, klimatske promjene donijet će svijetu ekonomsku recesiju kakvu još nismo vidjeli, piše Independent. Istraživanje naziva "Energy Finance Must Account for Extreme Weather Risk " objavljeno je u publikaciji "Nature Energy".

Tržišta se nedovoljno obračunavaju s učestalim ekstremnim vremenskim prilikama koje donose smrtonosne toplinske valove, jake oluje, požare i poplave. Očito tržišta nisu spremna za to, a upravo to povećava mogućnost iznenadne korekcije u slučaju ozbiljnih problema.

"Ako tržište ne obavi bolji posao u slučaju klimatskih promjena, mogli bismo imati recesiju kakvu nikada prije nismo vidjeli", rekao je Paul Griffin, profesor računovodstva sa škole menadžmenta u sklopu Sveučilišta u Kaliforniji.

Ovo istraživanje otkrilo je da postoji ogroman broj "neocijenjenih rizika" na energetskom tržištu, što predstavlja nepoštivanje čimbenika koji bi mogli značajno utjecati na budućnost poslovanja u svijetu. Što se tiče SAD-a, prerada nafte u Zaljevu izloženija je olujama i porastu razine mora, dok su ostale rafinerije nafte na sjeveru Kalifornije izložene obalnim poplava.

Izloženost takvim rizicima može se umanjiti odgovarajućim policama osiguranja, ali kako se različite opasnosti koje su izložene klimatskim padom brzo pojačavaju, nije jasno hoće li osiguravajuća društva imati kapacitet za popunjavanje ovog jaza, sugerira istraživanje.

Profesor Griffin kaže da trenutno energetske tvrtke nose velik dio tog rizika i da tržište mora bolje procijeniti rizik i uložiti u cijene vrijednosnih papira. Osim toga, istraživanje je došlo do zaključka da ekstremno visoke temperature, poput onih u Europi i SAD-u u ljeto 2019., imaju niz ekonomskih učinaka. Takvi toplinski valovi mogu biti smrtonosni te mogu narušiti poljoprivredu, kao i naštetiti ljudskom zdravlju te zaustaviti gospodarski rast. Isto tako, toplinski valovi mogu zatvoriti velike dijelove ključne energetske infrastrukture.

Naučnici su proučavanjem dobro očuvanih fosilnih ostataka ptice iz ledenog doba identificirali primjerak planinske ševe.

Pticu su, zakopanu i zamrznutu u permafrostu, našli lokalni lovci na fosile, u blizini sela Belaya Gora na sjeveroistoku Sibira. Predali su je timu stručnjaka, koji uključuje Nicolasa Dussexa i Lovea Daléna iz Prirodoslovnog muzeja u Švedskoj, kako bi je ispitali.

Metodom datiranja ugljikom-14 (radiokarbonsko datiranje) otkriveno je da je ptica živjela prije otprilike 46.000 godina. Genetska analiza ju je identificirala kao planinsku ševu (Eremophila alpestris).

Dalen je za CNN rekao da je istraživanje pokazalo da je ptica predak dvije podvrste ševa koje žive danas, jedna u sjevernoj Rusiji, a druga u mongolskim stepama.

"Otkrića impliciraju da su klimatske promjene, koje su se dogodile na kraju ledenog doba, dovele do formiranja novih podvrsta", ističe Dalen.

"Za stanje očuvanosti ptice u velikoj mjeri zaslužna je hladnoća permafrosta, ali je ovaj primjerak u izuzetno dobrom stanju. Činjenica da je tako mali i krhki primjerak uspio ostati gotovo netaknut, ukazuje na to da se prljavština taložila postupno ili barem relativno stabilno, pa je leš ptice sačuvan u stanju sličnom vremenu kad je umrla", ističe Dussex.

Sljedeća faza istraživanja uključuje sekvencioniranje čitavog genoma ptice, koje će otkriti više o njenoj vezi sa sadašnjim podvrstama i procijenit će brzinu evolucijske promjene ševa.

Šta bi se dogodilo ukoliko bi se dokazalo da "fosilna goriva" nisu rezultat propadanja biljne i životinjske materije i da su zapravo stvorena u Zemlji zahvaljujući jednostavnom hemijskom procesu i da ne bismo trebali da se plašimo da nam "ponestaje" nafte i prirodnog gasa?

Ideja da je nafta abiotskog porekla (da nije povezana sa živim organizmima) je u bivšem Sovjetskom Savezu prihvaćena kao naučna činjenica već 50ih godina, ali se zapadna nauka priklonila kontradiktornoj teoriji fosilnih goriva, koja tvrdi da su goriva nastala od fosilnih ostataka biljaka i životinja.

Ovo nije beznačajna akademska rasprava.

Ako su Rusi u pravu, nafta se obnavlja duboko u Zemlji i ne može da nestane.

Ako su teoretičari fosilnih goriva u pravu, onda je nafta ograničena roba i nestaće u roku od nekoliko decenija. Ako je to slučaj, cena gotovo svega će se povećati.

Naftni geolog Kolin Kembel zagovornik je teorije "vrhunca nafte" koji smatra da je otprilike polovina svih poznatih rezervi potrošena, a nova otkrića su nedovoljna da bi se zadovoljile buduće potrebe planete. Ako je u pravu, trenutna cena nafte od 50 dolara za barel predstavlja samo put ka mnogo višim cenama goriva. On predviđa mračnu budućnost u kojoj manjak nafte dovodi do "rata, gladi, ekonomske recesije, možda čak i do izumiranja homo sapiensa".

Međutim, počele su da se pojavljuju rupe u teoriji fosilnih goriva, a samim tim i u teoriji "vrhunca nafte": čini se da se neka naftna polja ponovo pune gotovo istom onom brzinom kojom se isušuju. To je slučaj sa ostrvom Eugen, poljem koje sada proizvodi i do 400 mm barela sa nekadšnjih 60.

Naučnici koji posmatraju fenomen kažu da se naftno polje dopunjuje odozdo, kroz složen sistem pukotina i geoloških grešaka. To, međutim, nije vest za ruske i ukrajinske naučnike, koji su objavili stotine akademskih radova o abiotskom poreklu nafte.

Koronavirus je prenesen u Zemljinu atmosferu na fragmentu komete koji je izbacio "stotine trilijuna" virusnih čestica. Medicinari se boje da bi bolest koja se može proširiti i prije nego što žrtve pokažu bilo kakve simptome mogla izazvati globalnu pandemiju. Smatra se da je nastanak novog soja koronavirusa rezultat panspermije - infektivnih agenasa u svemiru koji na kraju dospijevaju u Zemljinu atmosferu .

Znanstvenici su dugo smatrali da virusi, bakterije i nizovi DNK postoje u svemiru i prenose ih kometi i meteoriti.

Oni mogu uletjeti u Zemljinu stratosferu prije nego što padnu na površinu planeta što predstavlja rizik za ljudsko zdravlje, kažu oni.

Astronomi su upozorili da crvena gigantska zvijezda Betelgez, poznata kao rame sazviježđa Orion, više nije tako sjajna kao ranije. Neobično ponašanje zvijezde prikazano je kroz nove fotografije.

Zvijezda Betelgez ne samo da gubi svoj sjaj, o čemu se već i ranije govorilo, već se čini da sada mijenja i svoj oblik.

Objekat u blizini Zemlje, koji bi trebalo da se približi našoj planeti 15. februara, dug je oko jedan kilometar. Smatra se da svemirska stena ove veličine može da ubije milione u području udara i izazove katastrofu na globalnom nivou.

Nacionalna uprava za vazduhoplovstvo i svemir prati Asteroid 2002 PZ39, koji juri prema Zemlji brzinom većom od 57.240 km/č i smatra da je potencijalno katastrofalan, prenosi "Dejli ekspres" pozivajući se na Agenciju NASA. Svemirska stena, za koju se procenjuje da je široka između 440 i 990 metara, trebalo bi da 15. januara oko 11.05 sati po srednjeevropskom vremenu ima bliski susret sa našom planetom.

Udar asteroida ove veličine imao bi katastrofalne posledice ne samo za područje koje pogađa, već i za celu planetu.

"Ako bi kameniti meteoroit veći od 25 metara, ali manji od jednog kilometra, pogodio Zemlju, verovatno bi prouzrokovao lokalnu štetu na području udara. Sve veće od jednog do dva kilometra moglo bi da ima globalne efekte", navela je NASA, a prenosi agencija.

Očekuje se da će džinovska stena, koja spada u kategoriju objekata blizu Zemlje, a koju naučnici nadgledaju kao potencijalno opasnu, proći pored naše planete na udaljenosti od oko 5,77 miliona kilometara. Iako se čini da je ovo bezbedna razdaljina, posledice udara takve svemirske stene koji mogu biti pogubne, navodi NASA.

"S obzirom na to da njihovi orbitalni putevi često presecaju Zemlju, u prošlosti su se dogodili sudari sa objektima blizu Zemlje i trebalo bi da smo otvoreni za mogućnosti budućih sudara. Treba uložiti napore za otkrivanje i proučavanje ovih objekata, za karakterizaciju njihovih veličina, sastava i struktura i praćenje budućih putanja", izjavili su u Agenciji NASA.

Nakon što će, nadamo se, zaobići zemlju, Asteroid 2002 PZ39 će nastaviti put Sunčevog sistema i krenuti prema Veneri, kojoj će se približiti otprilike 14. juna 2034. Međutim, još uvek je rano da odahnemo, jer će 25. avgusta iste godine svemirska stena ponovo proći pored Zemlje.

Izgubljeni svetovi čuvaju se u mnogim mitovima i legendama — Atlantida, Hiperboreja ili Lemurija. Ipak, postoji pravi kontinent skriven ispod Tihog okeana, odmah pored Australije.

Geolozi su otkrili da je džinovski kontinent ispod Novog Zelanda nastao kao rezultat "ogromnog supersporog zemljotresa", tektonskog procesa koji je stvorio Vatreni pojas Pacifika.

Zelandija je ogromna kopnena masa u južnom Tihom okeanu, gotovo potpuno potopljena. Ostrva Novog Zelanda i Nove Kaledonije čine jedina veća područja koja su iznad vode.

Zelandija je naučnicima poznata već duže vreme, a sam naziv je smišljen 1995. godine. Prva eksperimentalna ekspedicija za ispitivanje tog područja organizovana je 1972. godine, a usledila je višedecenijska svađa oko toga da li Zelandiju klasifikovati kao kontinent ili kao fragmentirani komad kopna.

U 2017. godini, "Ekspedicija 371" proučila je uzorke jezgara sedimenata dubokih čak pet kilometara da bi utvrdila da je Zelandija nekada bila deo Gondvane, superkontinenta koji je obuhvatao ono što će postati Afrika, Južna Amerika, Australija, Antarktik i Arabija.

Međunarodni tim geologa zaključio je da Zelandija po svim kriterijumima treba da se klasifikuje kao utopljeni kontinent, a ne kao mikrokontinent, poput podvodnih visoravni u Indijskom okeanu. Procenjuje se da Zelandija ima površinu od 4,9 miliona kvadratnih kilometara, što je, otprilike, deset puta veće od Španije.

Potopljeni kontinent odvojio se od Gondvane pre oko 85 miliona godina zbog pomeranja tektonskih ploča u spoljnom Zemljinom omotaču i potonuo do kasnog perioda krede (pre nekih 66 miliona godina).

Ruski naučnik tvrdi da život van Zemlje postoji, ali da je dosadašnja potraga za bila neuspešna zbog pogrešnih metoda traganja prouzrokovanih neslogom među istraživačima iz različitih sfera.

Aleksandar Panov, glavni istraživač Istraživačkog instituta nuklearne fizike Moskovskog državnog univerziteta, proveo je godine tragajući za vanzemaljskim oblicima života.

Panov veruje da je jedini način za uspostavljanje kontakta sa vanzemaljskim oblicima života da se stručnjaci i istraživači iz različitih sfera ujedine i rade na tome zajedno.

On se u skorašnjem intervjuu požalio na nedostatak interakcije između istraživača uključenih u potragu za biološkim životom i onih koji tragaju za inteligentnim životom u svemiru, i pozvao ih je na veću saradnju i udruživanje resursa ta dva sektora, koja suštinski imaju isti cilj — pronalaženje vanzemaljaca.

"Naravno da nismo sami. Nije pitanje da li postoje, već gde", istakao je Panov, prenosi "Raša tudej".

Dok neki naučnici i astronomi tragaju za planetama van Solarnog sistema, ima i onih koji ispituju atmosfere planeta u potrazi za biološkim signalima, a postoje i oni koji traže signale vanzemaljskog porekla. Međutim, Panov kaže da je saradnja između tih grupa istraživača skoro nikakva.

On smatra da su metode identifikacije velikih zvezda i posmatranja njihovih planeta u osnovi pogrešne, jer nisu dovoljno temeljne.

"Čak je moguće da na nekoj planeti u našoj galaksiji postoji visoko razvijena civilizacija koja može da šalje poruke u svemir, ali, poput nas, nema energetske mogućnosti da ih kontinuirano emituje svim zvezdama u okruženju", objašnjava Panov.

Umesto emitovanja signala u jednom smeru u kratkim intervalima, on predlaže neprekidno skeniranje celog neba, koristeći mrežu prijemnika širom planete, ali je svestan da i to ima svojih nedostataka.

Na zidovima reaktora u Černobilu pronađen je organizam koji ne samo da je otporan na radijaciju nego se njome hrani.

Još 1991. znanstvenici su uočili neobičnu vrstu crnih gljivica koje rastu na zidovima reaktorima, a naknada istraživanja otkrila su kako ih zapravo, radijacija privlači, prenosi Science page.

Ključno za razumijevanje kako gljivice preživljavaju u iznimno nepovoljnim uvjetima bila je vrlo velika količina melanina koju su otkrili u njima. Taj pigment se nalazi i u ljudskoj koži kako bi ju zaštitio od UV zraka. No černobilska gljivice Cryptococcus neoformans koristi ga nešto drugačije - absorbira radijaciju i pretvara ju u kemijsku energiju, donekle slično fotosintezi kod biljaka.

Prošli radovi pokazali su kako ovo nije jedina vrsta koja je iskorištavala radijaciju. Znantsvenike je već ranije zaintrigirala velika količina spora gljivica u fosilima iz rane krede, geološkog razdoblja kada su magnetno polovi mijenjali mjesta, zbog čega je magnetno polje Zemlje bilo iznimno slabo pa je mnogo više kozmičkih zraka dolazilo do Zemlje.

Francuski i ruski istraživači otkrili su mehanizam koji je stvorio divovske krugove na ruskom jezeru Bajkal, a koji su zaintrigirali znanstvenike već 20 godina, objavljeno je u časopisu Limnology and Oceanography.

Međunarodni tim ruskih i francuskih znanstvenika pronašao je moguće objašnjenje za tajanstvene divovske ledene krugove na jezeru Bajkal u Rusiji, navodi se u članku objavljenom u časopisu Limnology and Oceanography.

Ledeni krugovi otkriveni su tamo prije otprilike 20 godina. Bilježeni su na raznim lokacijama na jezeru tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci i ostajali su vidljivi od vremena nastanka do nekoliko dana ili čak mjeseci.

U promjeru mogu doseći pet do sedam kilometara i vidljivi su samo s neba. Jedna od njihovih karakteristika je svjetlosno središte okruženo tamnim krugom. Jedna od prvih teorija bila je da su krugovi uzrokovani metan mjehurićima, ali studije su pokazale da na dnu jezera nema ugljikovodičnog plina. Srećom, jer bi klimato-paraziti već pronašli način kako na sve staviti još jedan porez.

U sljedećoj studiji znanstvenici su probili led Bajkalskog jezera i spustili senzore u vodu. Znanstvenici su također pregledali infracrvene satelitske snimke koje pokazuju promjene temperature vode.

Primijetili su da se ispod leda pojavio vrtlog, nekoliko stupnjeva više nego oko njega. To ukazuje da ledeni krugovi potječu od kretanja vode i temperaturne razlike. Ali ovaj mehanizam njihove pojave još nije jasan.

Bajkalsko jezero se nalazi u azijskom dijelu Ruske federacije. Radi se o najstarijem i najdubljem jezeru na svijetu, gdje su se stvorile i održale razne vrste biljnih i životinjskih vrsta, te ga zbog toga nazivaju "Ruski Galapagos". Ime je dobilo po tatarskoj riječi "Bai-kul" ili u prijevodu Bogato jezero. Znanstvena zajednice nama odgovor na pitanje kako je nastalo Bajkalsko jezero.

Voda ovog jezera je odlične kvalitete i koristi se za piće. Bajkalsko jezero zimi prekriva debeo led kojeg sijeku i prodaju u kockama. Jezero zimi postaje autostrada za mnoge vozače koji mogu uživati u sigurnoj vožnji bez ikakvih prepreka.