Prvi kontinenti na Zemlji izronili su iz okeana 700 miliona godina ranije nego što se prethodno mislilo, sugeriše nova analiza drevnih stena.

Istraživači koji su proučavali sedimente stena u istočnoj Indiji veruju da bi ovo otkriće moglo da objasni povećanje kiseonika u atmosferi i formiranje glečera tokom tog perioda Zemljine istorije.

Analiza sedimenata iz Singbuma, u blizini Kalkute, sugeriše da su prvi stabilni kontinenti - poznati kao kratoni - počeli da se pojavljuju iznad nivoa mora pre 3,3 i 3,2 milijarde godina, piše Gardijan.

Dr Prijadarši Čovduri sa Univerziteta Monaš, vodeći autor studije, rekao je da je tim shvatio da stene mora da su se formirale na kopnu zbog prisustva karakteristika poput mreškanja - slično načinu na koji vetar i talasi ostavljaju tragove na peščanoj plaži.

"Shvatili smo da su to drevne rečne (stene), nastale u rekama i estuarima", rekao je on.

Čovduri je rekao da su prvi kontinenti verovatno formirani pre postojanja tektonike ploča, koja je danas glavni pokretač povećanja nadmorske visine kopnenih masa.

Prava podrška elektroenergetskom sistemu Srbije, kada iz njega počnu da se povlače termoelektrane bila bi izgradnja nuklearne elektrane, a četvrta generacija te tehnologije koristi nuklearni otpad kao gorivo, izjavio je generalni sekretar Svetskog saveta za energiju u Srbiji Miodrag Mesarović.

"Uglja će u Srbiji verovatno biti samo do polovine ovog veka, a u međuvremenu moramo nečim da ga zamenjujemo", rekao je Mesarović za Tanjug.

On je ocenio i da je bilo možda previše entuzijazma oko obnovljivih izvora, dok nije došla kriza.

"Najpre u Teksasu, gde su se ljudi smrzavali, jer nije bilo dovoljno energije, a vidimo i kakav haos je bio u oktobru, jer je neko zakasnio da se obezbedi gasom čekajući da birokratija dozvoli da Severni tok 2 proradi, a veliki deo energije se proizvodi iz gasa. Onda je odmah skočila i cena i ja mislim da će to biti trajni poremećaj. Obnovljivi izvori nisu u stanju da zadovolje potrebe, a jedini stabilan izvor je nuklearna energija", smatra Mesarović.

On je naglasio da je u istoriji bilo svega tri nesreće na nuklearkama najstarije generacije i to zbog ljudske greške, a ne zbog tehnologije.

"Poučena nesrećama, nauka je nastavila da razvija tu tehnologiju i sada se razvijaju modularne elektrane koje su u stanju da dugoročno obezbede sigurnost energije. Sigurnost pominjem, jer u jednom kilogramu urana imate oko 500.000 puta više energije nego u kilogramu uglja. Kada napunite jednom reaktor, onda na svakih pet godina dodajete novu šaržu goriva, a valjda je tih pet godina dovoljno da obezbedite sigurno snabdevanje novom šaržom goriva", rekao je Mesarović.

Naveo je da u svetu radi 450 nuklearki koje su ranije proizvodile oko 17 procenata energije, a sada je to palo na 10 odsto, zbog izgradnje elektrana na obnovljive izvore.

"Naše potrebe za energijom su za sada zadovoljene, a veće potrebe će se pojaviti otprilike za desetak godina kad iz pogona budu izlazile ove najstarije termoelektrane", rekao je Mesarović.

Naglasio je i da, ukoliko bismo postali manjinski vlasnici nove nukelearne elektrane Pakš u Mađarskoj, to Srbiji ne bi donelo samo sigurnost snabdevanja energijom, nego bi pružilo šansu da naši inženjeri konačno dođu do konkretnih uvida u tu tehnologiju i specijalizuju se za nju.

On procenjuje da bi Srbiji 10-15 odsto energije iz te nuklearne elektrane bilo dovoljno da zameni jedan od većih blokova termoelektrana.

Mesarović je dodao da bi se i građani time postepeno oslobađali straha od nuklearki, jer je, kako kaže, svejedno da li je takva elektrana u centru Beograda ili na 60 kilometara od naše granice.

Ocenio je i da bi tih 200-300 megavata, koliko bismo dobili iz nove mađarske elektrane koja se gradi bio samo početak, a da bi prava podrška energetskom sistemu bila gradnja nuklearne elektrane u Srbiji.

"Nova generacija nuklearnih centrala je takva da ono što se smatra nuklearnim otpadom koristi kao gorivo i ne stvara opasan otpad", rekao je Mesarović i napomenuo da na tom principu rade i novi, modularni reaktori.

Mesarović je rekao da je prednost modularnih nuklearki, čija je snaga 100-200 megavata po modulu, to što moduli mogu da se dodaju u skladu sa rastućim potrebama za strujom i da ne zahtevaju dug proces izgradnje.

"Naime, one se već u fabrici potpuno formiraju. Ove velike se grade na lokaciji, zavaruju, a ove se izgrade i testiraju u fabrici i onda dođu na lokaciju potpuno spremne", objasnio je Mesarović.

Smatra i da ne treba sve termoelektrane zameniti nuklearkama, već kombinovati različite izvore energije, među kojima uključiti i obnovljive.

"Tako da bi kombinacija koja bi uključivala sve raspoložive vrste energije bila prava tako da budemo sigurni da obezbedimo električnu energiju u vreme kada će sve preći na nju", zaključio je Mesarović.

Veliki komet koji je eksplodirao iznad Čilea prije 12 000 godina, ostavio je za sobom čudne staklenaste stijene.

Stijenje slično uzorcima NASA-ine misije Stardust

Dan, danas je pustinjski prostor širine 75 kilometara posut neobičnim tamnim, staklenastim stijenjem koje je dugo vremena zbunjivalo znanstvenike. Novo istraživanje otkriva da su te stijene prilično slične česticama kometa koje je prikupila NASA-ina misija Stardust. Znanstvenici koji stoje iza ovog rada sada misle da su jedan ili više ogromnih kometa eksplodirali na nebu iznad ovog područja, uzrokujući tornada te spalivši travnati krajolik. Pored toga, raspršili su staklene čestice koje još uvijek sadrže minerale koji se inače nalaze samo u meteoritima.

"Ovo je prvi put da imamo jasne dokaze o staklu na Zemlji koje je nastalo toplinskim zračenjem i vjetrovima iz vatrene kugle koja je eksplodirala tik iznad površine", rekao je Pete Schultz, geolog sa Sveučilišta Brown u Rhode Islandu, u priopćenju. "Da bi imala tako dramatičan učinak na tako velikom području, ovo je morala biti uistinu velika eksplozija. Mnogi od nas su vidjeli bolidne vatrene kugle kako se vijugaju nebom, ali to su malene mrlje u usporedbi s ovim."

Znanstvenici su paraliziranim miševima na ozlijeđeno područje leđne moždine ubrizgali regenerirajući gel te su oni nakon četiri tjedna počeli ponovno hodati.

Radi se o gelu koji daje signale koji potiču regeneraciju živaca te oponaša strukturu koja se nalazi oko stanica, stvarajući neku vrstu skele koja pomaže stanicama pri rastu.

Kemičar Samuel Stupp sa Sveučilišta Northwestern u Chicagu i njegovi kolege napravili su ovaj gel od proteinskih jedinica, monomera, koje se same sastavljaju u duge lance zvane supramolekularni fibrili.

Kada se spomenuti fibrili ubrizgaju u leđnu moždinu paraliziranih miševa, formiraju gel na mjestu ozljede, piše New Scientist.

Gel pomogao kod regeneracije

Znanstvenici su 76 paraliziranih miševa dan nakon ozljede ubrizgali ili fibrile ili lažni tretman. Pokazalo se da su miševi koji su primili gel prohodali četiri tjedna nakon primanja injekcije, dok su oni koji su dobili placebo ostali u većoj mjeri paralizirani.

Otkako ljudi proučavaju svemir znamo da Zemlja ima svoj prirodni satelit, Mjesec, koji tijekom svoje orbite utječe na pojedine aspekte života na našem planetu. No, nova studija objavljena u časopisu Nature, otkriva kako se oko Zemlje kreće još jedan prirodni satelit.

Iako je Kamo'oalewa otkriven tek 2016. godine i mjeri tek 50 metara u promjeru, znanstvenici su utvrdili da se u pravilnim razmacima kreće oko Zemlje. Točnije, za razliku od Mjeseca koji se nalazi na udaljenosti od 384 tisuće kilometara od našeg planeta, Kamo'oalewa se kreće 40 do 100 puta daljom putanjom. Njegova putanja podsjeća na spiralu (zato različite udaljenosti) jer se ovaj mali prirodni satelit bori s gravitacijskim utjecajem Zemlje i Sunca.


Na njega prvenstveno utječe sunčeva gravitacija, ali podaci pokazuju i da ulazi u orbitu sličnu Zemljinoj, istaknuo je student Ben Sharkey sa Sveučilišta Arizona koji je i autor ove studije.

ZNANSTVENICI su otkrili još jednu crnu rupu koja se do sada skrivala u zvjezdanoj skupini naše susjedne galaksije Veliki Magellanov oblak. Ova crna rupa je udaljena od Zemlje 160.000 svjetlosnih godina te je 11 puta masivnija od našeg Sunca.

Astronomi su je pronašli koristeći se vrlo velikim teleskopom Europskog južnog opservatorija (ESO). Uočili su da njena gravitacija utječe na kretanje obližnje zvijezde, koja je oko pet puta veća od Sunca, piše CNN.

"Kao što je Sherlock Holmes pratio kriminalce, tako mi pratimo zvijezde"

"Kao što je Sherlock Holmes pratio kriminalce gledajući njihove pogrešne korake, tako i mi s povećalom promatramo svaku pojedinu zvijezdu u ovom zvjezdanom skupu pokušavajući pronaći dokaze o prisutnosti crnih rupa koje ne možemo vidjeti izravno", rekla je astronomkinja Sara Saracino sa sveučilišta John Moores u Liverpoolu.

Iako je crne rupe teško uočiti, možemo ih primijetiti zbog njihova utjecaja na okolne objekte, kada prilikom uvlačenja materije emitiraju X-zrake ili kada stvaraju gravitacijske valove prilikom sudara s drugom crnom rupom ili neutronskom zvijezdom.

NASA je u subotu najavila najdulju djelomičnu pomrčinu Mjeseca u posljednjih stotinjak godina.

Eklipsa će se dogoditi u noći 19. studenoga i potrajati 3 sata, 28 minuta i 23 sekunde.

SpinLaunch, start-up koji gradi alternativnu metodu lansiranja svemirskih letjelica u orbitu, izveo je prošli mjesec uspješan prvi probni let prototipa u Novom Meksiku.

Tvrtka sa sjedištem u Long Beachu u Kaliforniji razvija lansirni sustav koji koristi kinetičku energiju kao svoju primarnu metodu za izlazak s tla - s vakuumsko zatvorenom centrifugom koja okreće raketu nekoliko puta većom brzinom od zvuka prije nego što je ispusti.

"To je radikalno drugačiji način ubrzavanja projektila i lansiranja vozila do hipersoničnih brzina pomoću zemaljskog sustava", rekao je izvršni direktor SpinLauncha Jonathan Yaney za CNBC. "Ovdje se radi o izgradnji tvrtke i svemirskog sustava za lansiranje koji će ući na komercijalna tržišta s vrlo velikom brzinom i lansirati uz najnižu cijenu u industriji."

Osnovan 2014. od strane Yaneya, uspješan test SpinLauncha 22. listopada u Spaceport America u Novom Meksiku označava veliku prekretnicu u napretku tvrtke. SpinLaunch je do sada uglavnom bio tih, što je Yaney objasnio zbog ambicija tvrtke.

CBET 5064 & MPEC 2021-V21, izdani 2.11.2021., objavili su otkriće novog kometa (magnitude ~19) od strane A. Mauryja i G. Attarda.

CCD slike su snimljene 24. listopada UT sa 0,28-mf/2,2 Rowe-Ackermann Schmidt astrografom u San Pedro de Atacama u Čileu tijekom MAP (W94) istraživanja. Novi komet je dobio oznaku P/2021 U3 (Attard-Maury). Ovo je četvrto amatersko otkriće kometa 2021. To je također drugi komet otkriven korištenjem tehnike sintetičkog praćenja (pomoću softvera TYCHO).

Slaganje 51 nefiltrirane ekspozicije, po 60 sekundi, dobiveno daljinski 27. listopada 2021. od X02 (Telescope Live, Čile) kroz astrograf 0,61-mf/6,5 + CCD, pokazuje da je ovaj objekt komet s kompaktnom komom promjera oko 6" lučne sekunde i repom dugim 6" u PA 275 (Promatrači E. Guido, M. Rocchetto, E Bryssinck, M. Fulle, G. Milani, C. Nassef, G. Savini, A. Valvasori).

Slaganje 66 nefiltriranih ekspozicija, po 60 sekundi, dobivenih daljinski 29. listopada 2021., od G18 (ALMO opservatorij, Italija) preko reflektora 0,30-mf/4 + CCD, pokazuje da je ovaj objekt komet s kompaktnom komom oko 5 " lučni sekund u promjeru i rep dug 6" u PA 270 (Promatrači A. Valvasori & E. Guido).

Naše slike koje potvrđuju (kliknite na slike za veću verziju; izradio D. Parrott softverom TYCHO)

Novo istraživanje otkriva da bi vjetar i solarna energija mogli zadovoljiti oko 85 posto trenutnih potreba SAD-a za električnom energijom, Baterije, povećanje kapaciteta i druge opcije skladištenja bi mogle povećati taj procent.

Kompbinacija vjetra i solarne energije bi trebala biti dovoljna da se zadovolji većina energetskih potreba "naprednih industrijaliziranih država", tvrde naučnici s Univerziteta Kalifornija, Irvine, Tsinghua i Instituta Carnegie. U istraživanju su korišteni podaci energentskih potreba 42 zemlje u posljednjih 39 godiina kako bi se ustanovilo da li resursi poput vjetra i solarne energije mogu zadovoljiti potrebe.

Ustanovljeno je da većina pouzdanih sistema, među snaga vjetra dominira, mogu zadovoljjiti energetske potrebe u zemljama koje su analizirane i to u 72 do 91 posto vremena, a taj procent je izračunat bez uzimanja skladištenja u obzir. Kada se uzme u obzir kapacitet skladištenja energije do 12 sati, ovi obnovljivi izvori energije mogu zadovoljiti između 83 i 94 posto energetskih potreba po satu. Međutim, čak i kada vjetar i solarna energija mogu zadovoljiti 90 posto energetskih potreba regije, bilo bi još na stotine sati godišnje u kojima se potrebe ne bi mogle zadovoljiti.

"Vjetar i solarna energija bi mogli zadovoljiti više od 80 posto potreba na mnogim mjestima bez ogromne potrebe za skladištenjem i viškom proizvodnih kapaciteta, što je kritična tačka. Ovisno o zemlji, mogli bi postojati višednevni periodi tokom godine kada bi za zadovoljavanje potreba bila potrebna skladištena energije i drugi nefosilni izvori energije u budućnosti bez karbonske emisije", izjavio je autor istraživanja Steven Davis.